Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska ulica 1

Poslovni broj: Povrv-92/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, u pravnoj stvari tužitelja

HRAST-EXPORT-PUKLAVEC d.o.o., Hrastovljan, Hrastovljan 1c, OIB:02570216749, kojeg zastupa punomoćnica Jasmina Vukalović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., Varaždin, protiv tuženika PT Drvo d.o.o., Varaždin, Ulica Vinka Međerala 15, OIB:38041009570, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, u sporu radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 2. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Jasmine Vukalović i punomoćnice tuženika ŽCH, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja te se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-977/2023 od 20. veljače 2024. u kojem je naloženu tuženiku PT Drvo d.o.o., Varaždin, Ulica Vinka Međerala 15, OIB:38041009570, da tužitelju HRAST- EXPORT-PUKLAVEC d.o.o., Hrastovljan, Hrastovljan 1c, OIB:02570216749, u roku od 8 dana plati

iznos od 1.295,44 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. kolovoza 2021. do isplate,

iznos od 2.182,30 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 31. kolovoza 2021. do isplate,

iznos od 783,37 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. rujna 2021. do isplate,

iznos od 3.851,94 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 3. listopada 2021. do isplate,

iznos od 734,97 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. listopada 2021. do isplate,

iznos od 503,30 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. studenoga 2021. do isplate,

iznos od 488,98 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. prosinca 2021. do isplate,

iznos od 475,83 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. siječnja 2022. do isplate,

iznos od 477,12 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. veljače 2022. do isplate,

iznos od 473,04 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. ožujka 2022. do isplate,

iznos od 475,15 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. travnja 2022. do isplate,

iznos od 473,96 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. svibnja 2022. do isplate,

iznos od 472,49 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. lipnja 2022. do isplate,

iznos od 472,10 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. srpnja 2022. do isplate,

iznos od 471,02 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. kolovoza 2022. do isplate,

iznos od 470,57 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. rujna 2022. do isplate,

iznos od 472,05 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. listopada 2022. do isplate,

iznos od 472,20 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. studenoga 2022. do isplate,

iznos od 473,42 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. prosinca 2022. do isplate,

iznos od 472,50 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. siječnja 2023. do isplate,

iznos od 472,50 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. veljače 2023. do isplate,

iznos od 472,50 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. ožujka 2023. do isplate,

iznos od 472,50 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. travnja 2023. do isplate,

iznos od 472,50 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. svibnja 2023. do isplate,

iznos od 472,50 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. lipnja 2023. do isplate,

iznos od 472,50 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. srpnja 2023. do isplate,

iznos od 472,50 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. kolovoza 2023. do isplate,

iznos od 472,50 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. rujna 2023. do isplate,

iznos od 472,50 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. listopada 2023. do isplate,

iznos od 472,50 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. studenoga 2023. do isplate,

iznos od 472,50 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. prosinca 2023. do isplate,

kao i iznos troškova ovršnog postupka od 832,36 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.629,17 eura.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao prijedlog za osiguranje novčane tražbine određivanjem prethodne mjere i to u dijelu u kojem traži osiguranje novčane tražbine u iznosu od 14.116,90 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev prijedlog za osiguranje novčane tražbine određivanjem prethodne mjere u kojem traži osiguranje novčane tražbine u iznosu od 7.904,71 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg je 20. veljače 2024. doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega pod brojem: UPP/OS-Ovrv-977/2023. Budući da je tuženik izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi javni bilježnik je spis dostavio Općinskom sudu u Varaždinu koji se rješenjem poslovnog broja Povrv-148/2024-2 od 10. srpnja 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet prosijedio ovom Trgovačkom sudu u Varaždinu kao stvarno i mjesno nadležnom. Trgovački sud u Varaždinu je rješenjem poslovnog broja Povrv- 92/2024-2 od 5. rujna 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen pred sudom kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj je prijedlog za ovrhu kod javnog bilježnika podnio na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz poslovnih knjiga – otvorene stavke od 14. prosinca 2023., a iz koje isprave je vidljivo da tražbina tužitelja iznosi ukupno 21.189,25 eura. Ističe se da je navedena isprava podobna za ovrhu u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22).

3. Tužitelj činjenično i pravno determinira predmet spora u svojim podnescima pa tako ističe:

- da se predmetna tražbina odnosi na naknadu za skladištenje robe tuženika koja je zatečena i skladištena kod tužitelja u utuženom razdoblju,

- da je uz svaki račun koji je dostavljen tuženiku dostavljen i "obračun najma skladišnog prostora" iz kojeg je vidljivo u kojem skladišnom prostoru je smještena roba tuženika, naznačena je površina skladišnog prostora i cijena naknade za skladištenje koja ovisi o vrsti skladišnog prostora u kojem je uskladištena roba,

- da je tužitelj za zatvoreno skladište obračunavao naknadu u visini od 2,00 eur/m2, za skladište nadstrešnice u visini od 1,50 eur/m2 te za skladište na otvorenom u visini od 1,00 eur/m2, a utuženo razdoblje u ovom parničnom postupku obuhvaća razdoblje od srpnja 2021. do studenoga 2023.

- da su sve navedene činjenice tuženiku poznate budući da je određeno razdoblje direktor tuženika bio ujedno i direktor tužitelja te i dugi niz godina zaposlen kod tužitelja te i da je zbog činjenice da naknada za skladištenje nije plaćena tužitelju nastala direktna imovinska šteta.

4. Tužitelj je, a nakon što je u ovom predmetu provedeno vještačenje po sudskoj vještakinji Martini Cesar Kelemen radi utvrđenja tržišne vrijednosti naknade za skladištenje robe u utuženom razdoblju, u podnesku kojeg je sud zaprimio 29. srpnja 2025. uskladio svoju tražbinu s osnova naknade za korištenje skladišnog prostora sa utvrđenim jediničnim cijenama naknade utvrđenima po vještakinji te tako u daljnjem tijeku postupka traži isplatu ukupnog iznosa od 7.072,35 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Ističe se da je time tužitelj formalnopravno izvršio djelomično povlačenje tužbe budući da je predmetni postupak pokrenut radi naplate ukupnog iznosa od 21.189,25 eura.

5. U dokaznom postupku tužitelj predlaže:

- čitanje dokumentacije koju je dostavio u spis,

- provedbu očevida na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka (radi utvrđenja površine i identifikacije skladišta u kojima se nalazi roba tuženika uskladištena kod tužitelja),

- provedbu knjigovodstveno-financijskog vještačenja (na okolnost visine tražbine tužitelja prema tuženiku),

- provedbu vještačenja po vještaku za procjenu nekretnina (na okolnost visine cijene skladištenja robe po m2 za skladišta u vlasništvu tužitelja za utuženo razdoblje prema cijenama na tržištu u to vrijeme i za to područje),

- saslušanje svjedoka ŽC (zaposlenik tužitelja),

- saslušanje svjedoka OC (zaposlenik tužitelja),

- saslušanje direktora tužitelja SC,

- traženje podataka od Porezne uprave o korištenju prava na odbitak pretporeza.

6. Tuženik u prigovoru kojeg je izjavio protiv predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te i u kasnijim podnescima osporava utuženu tražbinu tužitelja. U bitnome tuženik ističe da stranke nisu ni u kakvom poslovnom odnosu niti između njih postoji neki ugovor te ujedno, opreza radi, ističe i prigovor zastare. U tijeku postupka tuženik pojašnjava da je kod tužitelja praktički od svog osnivanja 2016. koristio uslugu prerade drva koja je uredno fakturirana te i uredno plaćanja, dok se troškovi skladištenja i utovara u skladu sa dogovorom stranaka nikada nisu naplaćivali. Ističe da je jedan dio robe koju tužitelj zadržava tuženik pokušao prodati, ali da je tužitelj bez ikakvog utemeljenja istu odbio isporučiti tuženiku. Realna tržna vrijednost robe koju tužitelj drži je cca 150.000,00 eura, a što je vidljivo iz zapisnika o preuzimanju robe koji je priložen u spis. Tuženik je stava da tužitelj predmetni iznos potražuje s osnova izmišljenog skladištenja za robu za koju je u naravi tuženik spriječen da je preuzme, a što se tiče predmetnih računa tuženik niti jedan nije knjižio u svojim poslovnim knjigama niti pak je koristio pravo na odbitak pretporeza. U konačnici tuženik predlaže odbiti predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. U dokaznom postupku tuženik predlaže:

- čitanje dokumentacije koju je dostavio u spis,

- saslušanje zastupnika po zakonu stranaka,

- saslušanje svjedoka ČC(bivši zaposlenik tužitelja),

- saslušanje svjedoka BC (bivši zaposlenik tužitelja),

- provedbu knjigovodstveno-financijskog vještačenja (na okolnost knjiženja predmetnih računa u poslovnim knjigama tuženika te i korištenja odbitka poreza na dodanu vrijednost),

- provedbu vještačenja po vještaku drvno-šumarske struke (na okolnost tržišne vrijednosti robe te i utvrđenja činjenice da li je roba pravilno skladištena).

8. U dokaznom postupku pročitana je sva dokumentacija koja je dostavljena u spis i to:

- izvadak iz poslovne knjige – otvorene stavke od 14. prosinca 2023. (listovi 29 do 30 spisa),

- povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (listovi 70 do 75 spisa),

- izdani računi sa tražbinama koje tužitelj potražuje u ovoj parnici zajedno sa obračunima najma skladišnog prostora (listovi 76 do 133 i 144 do 146 spisa),

- izvadci iz poslovnih knjiga – otvorene stavke (listovi 134 do 138 spisa),

- dopis tužitelja – opomena od 27. travnja 2021. (list 139 spisa),

- račun broj 34-P1-1-2021 od 1. lipnja 2021. (list 157 spisa),

- rukom pisani zapisnik o preuzimanju robe (listovi 158 do 161 spisa),

- tablični prikaz pružene usluge preslagivanja elemenata i otpreme (listovi 162 do 163 spisa),

- e-mail korespondencija (listovi 164 do 165 spisa),

- dopis tužitelja od 20. kolovoza 2021. (listovi 175 do 177 spisa),

- cjelokupna tuženikova knjiga ulaznih računa (listovi 197 do 350 spisa).

9. Nadalje, u dokaznom postupku sud je na glavnoj raspravi saslušao zastupnike po zakonu stranaka i to direktora tužitelja TC odnosno direktora tuženika KC, saslušao svjedoke OC (zaposlenik tužitelja), ŽC (zaposlenik tužitelja), BC (bivši zaposlenik tužitelja) i ČC (bivši zastupnik po zakonu tužitelja). Isto tako u svrhu utvrđenja odlučnih činjenica provedeno je vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji građevinske struke Martini Cesar Kelemen s time da je održan i očevid na licu mjesta. U svom nalazu, u bitnome, vještakinja je utvrdila koliku površinu trenutno tužitelj koristi za skladištenje robe tuženika je i odredila tržišnu vrijednost naknade za korištenje nekretnine u svrhu skladištenja robe u razdoblju od veljače 2021. do studenoga 2023.

10. Na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 2. rujna 2025. na kojem je glavna rasprava zaključena tuženik je odustao od svog prijedloga da se u dokaznom postupku provede vještačenje po vještaku drvno šumarske struke, a sud je odbio dokazne prijedloge stranaka za provedbom knjigovodstveno-financijskog vještačenja i to iz razloga što činjenice koje se predlažu utvrditi tim dokazom nisu sporne među strankama. O tome i u daljnjem tijeku obrazloženja.

11. Od Porezne uprave u skladu sa čl. 221.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) zatražen je podatak o pravu korištenja na odbitak pretporeza vezano za račune koji glase na iznose više od 1.320,00 eura te je zaprimljen dopis Porezne uprave (listovi 359 do 360 spisa) iz kojeg proizlazi da tuženik nije iskoristio pravo na odbitak pretporeza na temelju računa broj 459-P1-1 od 20. kolovoza 2021. (u navedenom računu tužitelj potražuje naknadu za najam skladišnog prostora za razdoblje od veljače do lipnja 2021.) i da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza na temelju računa broj 517-P1-1 od 17. rujna 2021. (u navedenom računu tužitelj potražuje naknadu za izvršenu uslugu preslagivanja jasen elemenata). Vezano za citirani račun za koji je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza sud ističe da se ne može primijeniti pretpostavka iz čl. 221.b st.1. ZPP-a prema kojoj se smatra da tražbina postoji, a to iz razloga što iz dokaznog postupka proizlazi da je tuženik tražbinu iz navedenog računa podmirio (navedeno je potvrdio saslušani direktor tužitelja TC, a isto tako tužitelj nakon djelomičnog povlačenja tužbe tražbinu iz navedenog računa više ne potražuje). U pogledu računa koji pojedinačno iznose manje od 1.320,00 eura sud je zatražio očitovanje tuženika u smislu čl. 221.b st. 4. ZPP-a te je tuženik u svojim podnescima od 3. siječnja 2025. i 16. siječnja 2025. izjavio da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza te i da predmetne račune nije knjižio u svojim poslovnim knjigama budući da osporava tražbine iz računa. U spis je tuženik dostavio dokumentaciju u vidu cjelokupne tuženikove knjige ulaznih računa (listovi 197 do 350 spisa) iz koje je vidljivo da tuženik predmetne račune nije knjižio u svojim poslovnim knjigama. Posljedično sud zaključuje da niti vezano za račune koji u svojim iznosima glase na manje od 1.320,00 eura u formalnom smislu nije moguće primijeniti pretpostavku iz čl. 221.b ZPP-a prema kojoj bi se smatralo da tražbina iz računa postoji, a da je teret dokaza na tuženiku da dokaže protivno. Uz to apostrofira se da je u dokaznom postupku utvrđeno da tražbine iz navedenih računa tužitelj potražuje neosnovano, a o čemu sud elaborira u daljnjem tijeku obrazloženja.

12. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. ZPP-a, sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13. Uvažavajući procesno pravilo o utvrđivanju odlučnih činjenica pred trgovačkim sudovima iz čl. 492.a ZPP-a gdje je određeno da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava, sud je u dokaznom postupku primarno analizirao isprave koje su dostavljene od strane parničnih stranaka u spis.

14. Kao što je već ranije istaknuto tužitelj je predmetni postupak pokrenuo radi naplate ukupnog iznosa od 21.189,25 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom s time da se traženi iznos djelomično odnosi na naknadu za uslugu preslagivanja jasen elemenata i to u iznosu od 3.851,94 eura (29.022,41 kn – vidljivo iz računa broj 517-P1-1 sa lista 146 spisa), a ostatak iznosa odnosi se na naknadu za korištenje skladišnog prostora za skladištenje drvne građe koja je u vlasništvu tuženika.

15. Nakon što je u postupku provedeno vještačenje po vještakinji građevinske struke te nakon što je zaprimljen vještački nalaz u kojem je utvrđeno koliko iznosi tržišna vrijednost naknade za korištenje skladišnog prostora u utuženom razdoblju tužitelj je izvršio sniženje tužbenog zahtjeva u svom podnesku od 29. srpnja 2025. (u formalnopravnom smislu time je izvršeno djelomično povlačenje tužbe) te u daljnjem tijeku postupka tužitelj potražuje ukupan iznos od 7.072,35 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koji se isključivo odnosi na naknadu za korištenje skladišnog prostora u razdoblju od veljače 2021. do studenoga 2023. Ovdje se ponovno apostrofira da tužitelj više ne potražuje naknadu za uslugu preslagivanja jasen elemenata iz računa broj 517-P1-1 (list 146 spisa).

16. Na ročištu koje je održano 2. rujna 2025. tuženik je izjavio da ne daje pristanak na tužiteljevo djelomično povlačenje. Ističe se da je u čl. 193. st. 1. ZPP-a određeno da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a u st. 2. određeno je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Budući da tuženik nije dao pristanak na predmetno djelomično povlačenje tužbe sud je u obvezi meritorno odlučiti i vezano za iznos tražbine koju tužitelj nakon dostavljenog podneska od 29. srpnja 2025. više ne potražuje. No, međutim, činjenica da je tužitelj izvršio djelomično povlačenje odnosno snizio svoj tužbeni zahtjev odlučna je za ovaj sud u smislu ocjene da je taj dio tužbenog zahtjeva za koji je izvršeno povlačenje zapravo neosnovan. Posljedično taj dio tužbenog zahtjeva svakako je potrebno odbiti.

17. Za odluku o tome da li tužitelj ima pravo tražiti naknadu za skladištenje drvne građe tuženika u iznosu od 7.072,35 eura u razdoblju od veljače 2021. do studenoga 2023. potrebno je utvrditi da li postoji pravna osnova tužiteljevog potraživanja.

18. Činjenično nije sporno između stranaka da stranke niti pisanim ugovorom niti usmeno nikada nisu ugovorile zasnivanje ugovornog odnosa iz čl. 744. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) – ugovor o uskladištenju – u kojem se skladištar obvezuje da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe, a ostavodavac se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu. Također, parnične stranke nikad nisu sklopile niti ugovor o zakupu poslovnog prostora, a koji prema Zakonu o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora treba biti sklopljen u pisanom obliku.

19. Tužitelj činjenično tvrdi, a što je potvrdio u svom iskazu i direktor tužitelja TC, da je tužitelj tuženiku dostavio dopis datiran 27. travnja 2021. (dopis se nalazi na listu 139 spisa) u kojem se poziva tuženik da najkasnije do 30. travnja 2021. odveze svu drvnu građu koja je u tuženikovom vlasništvu iz skladišnog prostora tužitelja te i da će u suprotnom tužitelj obračunavati troškove skladištenja počev od 1. veljače 2021. pa do dana odvoza drvne građe. Direktor tuženika KC potvrdio je da je tuženik navedeni dopis primio te je i izjavio da se kod tužitelja nalazilo tuženikove drvne građe za koju je bilo potrebno oko 44 kamiona da se ista odveze, a što se nije moglo učiniti u kratkom roku dakle od 27. travnja 2021. pa do kraja travnja. Pojasnio je, također, da su u ranijem razdoblju stranke surađivale na način da je tuženik dovozio drvnu građu točnije trupce te je tužitelj obavljao uslugu piljenja, sušenja, preslagivanja, skladištenja te otpremanja te da je tuženik sve navedene usluge uredno podmirivao osim usluge skladištenja koja nikada nije ugovorena na način da bi istu trebalo plaćati. Nadalje, vrlo je važan iskaz svjedoka ČC koji je obavljao funkciju zastupnika po zakonu kod tužitelja i to upravo u razdoblju od 2020. pa do svibnja 2022., dakle, u razdoblju kada je tužitelj odlučio naplaćivati predmetnu naknadu za skladištenje. Navedeni svjedok decidirano je izjavio da je odluka o tome da će se fakturirati usluga skladištenja dogovorena između njega i SC te da je o tome tuženik samo obaviješten, a uz to je potvrdio da je tužitelj za tuženika vršio uslugu rezanja drvne građe te je drvna građa upravo iz tog razloga ostala u skladištima kod tužitelja. Također, svjedok ČC decidirano je izjavio da je do odluke da se počinje naplaćivati usluga skladištenja došlo zbog financijskog stanja kod tužitelja koje je u to vrijeme bilo dosta loše pa se odlučilo "da se dođe do novaca gdje god se može".

20. Imajući u vidu prednje navedeno ovaj sud činjenično utvrđuje da parnične stranke nikada nisu dogovorile bitne elemente ugovornog odnosa iz čl. 744. ZOO-a ili eventualno bitne elemente ugovornog odnosa zakupa poslovnog prostora. Dakle, nikada nije usuglašeno da će se usluga skladištenja naplaćivati te posljedično niti cijena navedene usluge. Tužitelj je samoinicijativno odlučio u jednom trenu početi naplaćivati tu uslugu iako ista između stranaka nije ugovorena. Ono što je bitno za naglasiti je to da iz iskaza svih saslušanih osoba u dokaznom postupku (o tome iskazuje svjedok OC, BC i ČC) se može zaključiti da tuženik spornu drvnu građa koja se nalazi uskladištena kod tužitelja nikada nije dovezao u svrhu uskladištenja već je drvnu građu u vidu trupaca dovozio radi toga da tužitelj obavi druge usluge i to konkretno piljenje, sušenje, preslagivanje te otpremanje, a koje usluge je tuženik nesporno sve podmirio.

21. Sud apostrofira da je u čl. 12. st. 1. ZOO-a određeno da se u obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju trgovački običaji čiju primjenu su ugovorili i praksa koju su međusobno razvili. Kao što je već ranije navedeno sud je utvrdio da su stranke u razdoblju koje je prethodilo razdoblju za koje tužitelj traži predmetnu naknadu za skladištenje imale razvijenu praksu prema kojoj u situaciji kada se dovozi drvna građa u svrhu obrade da se tada trošak skladištenja ne naplaćuje posebno. Da je tome tako može se zaključiti i iz iskaza svjedoka BC i ČC koji su pojasnili da se niti od drugih pravnih osoba za koje je tužitelj obavljao usluge obrade drveta nije fakturiralo skladištenje.

22. Zbog svega sud zaključuje da tužitelj nije imao pravo samoinicijativno početi naplaćivati predmetnu naknadu za skladištenje, a bez da je to usuglašeno među zastupnicima po zakonu parničnih stranaka. Tome treba pridodati i činjenicu koju je decidirano potvrdio direktor tužitelja TC prilikom svog saslušanja, a to je da je on kao direktor zabranio odvoz tuženikove robe već u mjesecu kolovozu 2021. bez da se prvotno izvrši plaćanje do tada dospjelih tražbina za uslugu uskladištenja. Prema mišljenju ovog suda takav način postupanja tužitelja u suprotnosti je sa temeljnim načelom obveznih odnosa proklamiranim u čl. 4. ZOO-a gdje je određeno da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa su sudionici dužni se pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Tužitelj je, po mišljenju suda, eventualno imao pravo zadržati određenu količinu robe zbog neplaćene naknade za skladištenje, ali s time da vrijednost robe koju zadržava ne može biti viša od neplaćene dospjele naknade (sve u smislu čl. 72. ZOO-a – ius retentionis i čl. 750. st. 2. ZOO-a – založno pravo na robi). Direktor tužitelja TC decidirano je izjavio da je tražbina tužitelja u kolovozu 2021. s osnove usluge skladištenja iznosila oko 3.000,00 eura te je posljedično tužitelj mogao zabraniti odvoz robe u vrijednosti tih 3.000,00 eura, a ne zabraniti odvoz cjelokupne drvne građe koja je nesporno imala mnogostruko veću vrijednost od navedenog iznosa.

23. Slijedom cjelokupne argumentacije sud smatra da ne postoji osnova za tužiteljevu tražbinu s osnova naknade za korištenje skladišnog prostora pa je sud u izreci u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te i u skladu sa čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

24. Budući da je tužitelj u ovom postupku i to u podnesku od 22. listopada 2024. predložio određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine tužitelja i to u skladu sa čl. 501.a ZPP-a potrebno je odlučiti i o tom prijedlogu. Primarno se ističe da je u citiranom podnesku predloženo osiguranje novčane tražbine u ukupnom iznosu od 22.021,61 eura uvećano za zateznu kamatu (glavnični iznos od 21.189,25 eura plus trošak iznosa 832,36 eura), a da je tužitelj u podnesku od 29. srpnja 2025. snizio iznos za koji traži osiguranje te tako sada traži osiguranje novčane tražbine u iznosu od 7.904,71 eura uvećano za zateznu kamatu (glavnični iznos od 7.072,35 eura plus trošak iznosa 832,36 eura). Zbog ovog sniženja koji u formalnopravnom smislu predstavlja djelomično povlačenje prijedloga za osiguranje sud je u točci I. izreke rješenja utvrdio da je prijedlog djelomično povučen, a to u skladu sa čl. 40. u vezi sa čl. 290. st. 1. Ovršnog zakona. Nadalje, vezano za traženje osiguranja novčanog iznosa od 7.904,71 eura ističe se da prijedlog nije osnovan budući da je cjelokupni tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Ovdje sud posebno ističe da je već u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje bilo vidljivo da tužitelj osim računa kao vjerodostojnih isprava (koji u naravi predstavljaju jednostrani akt izdavatelja računa) nema niti jedan drugi pisani dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da su stranke zasnovale predmetni ugovorni odnos pa je već u tom trenutku, a uvažavajući i navode tuženika iz prigovora kojeg je izjavio protiv predmetnog rješenja o ovrsi, sud zaključio da je veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u ovoj parnici pa posljedično nije bilo uvjeta iz čl. 501.a ZPP-a za donošenje pozitivne odluke u povodu tužiteljevog prijedloga za osiguranje. Pri odluci o tome sud se vodio i procesnim pravilom iz čl. 492.a ZPP-a prema kojem se u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava. Zbog svega u točci II. izreke rješenja odbijen je kao neosnovan tužiteljev prijedlog za osiguranje.

25. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na čl. 154 st. 1. ZPP-a kojim je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku razvidnim proizlazi obveza tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tuženiku priznao slijedeće troškove u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika (vrijednost predmeta spora iznosi 21.189,25 eura):

- sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi po punomoćniku prema Tbr.11.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 625,00 eura (uključen PDV),

te u fazi parničnog postupka kod suda:

- sudska pristojba za prigovor u iznosu od 129,17 eura,

- sastav podnesaka od 11. studenoga 2024. i 17. lipnja 2025. po punomoćniku prema Tbr.8.t.1. Tarife u iznosu od 1.250,00 eura (2 x 625,00 eura, uključen PDV),

- zastupanje na ročištima po punomoćniku u dane 25. listopada 2024., 20. prosinca 2024., 21. siječnja 2025. i 10. srpnja 2025. prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 2.500,00 eura (4 x 625,00 eura, uključen PDV),

- zastupanje na ročištu po punomoćniku 2. rujna 2025. prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 250,00 eura (uključen PDV),

- zastupanje na očevidu 7. ožujka 2025. po punomoćniku prema Tbr.9.t.7. Tarife u iznosu od 625,00 eura (uključen PDV),

- sastav podnesaka po punomoćniku od 3. siječnja 2025. i 16. siječnja 2025. prema Tbr.8.t.3. Tarife u iznosu od 250,00 eura (uključen PDV)

odnosno sumarno je tuženiku priznat trošak postupka od 5.629,17 eura te je u točci II. izreke presude naloženo tužitelju naknaditi navedeni trošak u roku od 15 dana.

U Varaždinu 8. listopada 2025.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika