Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pr-8/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te PC mldb. DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po majci i zz. ZC, svi zastupani po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu Koprivničko-križevačke županije, Trg dr. Tomislava Bardeka 10, OIB:63076865469, zastupan po punomoćnici ĐC, mag.admin.publ.,nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 1. listopada 2025.g., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i puomoćnice tuženika, a odluke objavljene dana 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Koprivničko-križevačke županije, Trg dr. Tomislava Bardeka 10, 48000 Koprivnica, OIB:63076865469 da tužiteljima ZC, [adresa], 48260 Z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VC, [adresa], 48260 Z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], AC, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], PC mldb. AC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 223,92 EUR (slovima:dvjestodvadesettrieura i devedesetdvacenta) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 3,88 EUR od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,62 EUR od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,46 EUR od 16.06.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,78 EUR od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,25 EUR od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,55 EUR od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,82 EUR od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,49 EUR od 16.03.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,04 EUR od 16.04.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,80 EUR od 16.05.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,02 EUR od 16.06.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,25 EUR od 16.07.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,73 EUR od 16.08.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,55 EUR od 16.09.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,43 EUR od 16.10.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,24 EUR od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 15,23 EUR od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,76 EUR od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 23,20 EUR od 16.04.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 12,51 EUR od 16.05.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,39 EUR od 16.06.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,04 EUR od 16.07.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,00 EUR od 16.08.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,72 EUR od 16.09.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,57 EUR od 16.10.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,46 EUR od 16.11.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,65 EUR od 16.12.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,87 EUR od 16.01.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,21 EUR od 16.02.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,54 EUR od 16.03.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

-5,86 EUR od 16.04.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza nadohodak i prireza porezu na dohodak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 568,75 € (slovima:petstošezdesetosameura i sedamdesetpetcenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja 8. listopada 2025. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi kako ima zasnovan radni odnos kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, te tvrdi da mu je tuženik tijekom radnog odnosa isplatio umanjenje plaće na sljedeći način tako što mu od 01.01.2017.g. godine do 22.03.2021.godine, nije platio dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a na koji dodatak tužitelju pripada pravo sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/2015) i čl 55. KU (NN 29/2018, 92/19) i prema pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“. Tužitelj traži plaćanje dodataka zbog otežanih uvjeta rada pošto mu je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada, (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća u utuženom razdoblju), ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada, a koji dodatak je obračunao i platio samo za odrađeni redovni rad. Nadalje u vremenskom razdoblju od 28.12.2015. godine do podnošenja ove tužbe, tuženik nije platio tužitelju dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve određene sate, iako je tužitelj svaki sat rada redovnog i prekovremenog rada radio na svom radnom mjestu i u svakom trenutku je imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužitelj ima pravo sukladno čl. 59a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15). Tužitelj smatra da s obzirom je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Tužitelj je nakon odgovora na tužbu tuženika podneskom od dana 14.svibnja 2025.g. sredio tužbeni zahtjev na iznos od 223,92 € bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj je istaknuo kako se tužbom traži plaćanje dodataka zbog otežanih uvjeta rada i plaćanje dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pošto mu je tuženik uredno platio odrađene sate prekovremenog rada ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada na sate prekovremenog rada a koji dodatak je obračunao na obavljeni redovni radi te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na prekovremeni rad, a koji dodatak je obračunao na obavljeni redovni rad. Tijekom postupka tužitelj je umro pa je sud utvrdio prekid postupka rješenjem broj Pr- 961/2021-5 od 8.listopada 2021.g., a nakon provedene ostavinske rasprave broj O- 2220/2021 od dana 10.ožujka 2022.g. rješenjem broj Pr-961/2021-10 od dana 23.prosinca 2024.g. postupak je nastavljen sa zakonskim nasljednicima ZC, RC, DC i PC koji su preuzeli postupak.

2. Tuženik na početku odgovora osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti s tim da ne osporava da je u utuženom vremenskom periodu tužitelj bio neprekidno zaposlen kod tuženika na radnom mjestu SSS – vozač sanitetskog vozila temeljem sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik smatra da s obzirom na rješenje o plaći tužitelja za sporno razdoblje, mjesečnu evidenciju rada tužitelja u spornom razdoblju te mjesečni iznos razlike plaće koju bi tužitelj primio da su mu pravilno obračunate plaće pa smatra kako uopće nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje stupnjevite/manifestacijske tužbe, a slijedom čega predmetnu tužbu treba odbiti. Isto vrlo vjerojatno uopće ne bi bilo sporno među strankama ovog spora da je tužitelj postavio određeni i precizan tužbeni zahtjev, a kako je prema izričitim zakonskim odredbama bio obvezan učiniti i što je uostalom bio u mogućnosti učiniti jer se radi o jednostavnom matematičkom izračunu. Predmetno je sporna osnova potraživanja tužitelja obzirom da se radi o isključivo pravnom pitanju – da li tužitelj ima pravo na dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada. Tuženik ističe da se predmetnoj tužbi u cijelosti protivi te osporava osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, jer ističe se kako je tuženik plaću tužitelja obračunavao i isplaćivao u cijelosti u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama i odredbama kolektivnog ugovora, a slijedom čega je predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Tuženik smatra kako tužba predstavlja prvenstveno pravno pitanje, vezano uz ispravno tumačenje odredbi kolektivnih ugovora koji se predmetno primjenjuju i to Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 dalje u tekstu: KU/13) i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu: KU/18). Naime, člankom 47. st 1. KU/13, odnosno čl. 45 st. 1. KU/18 jasno je određeno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavak 3. istih članaka određuje da se dodacima na plaću smatraju: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća, a kao vrsta uvećanja plaće u čl. 51 st. 1. KU/13 odnosno u čl. 49 st. 1 KU/18 predviđeno je i povećanje plaće za prekovremeni rad. U istoj normi izričito se navodi da se uvećanje plaće za prekovremeni rad vrši na osnovnu plaću koja je kao takva određena čl. 47. st. 2. KU/13 odnosno čl. 45 st. 2 KU/18 i to kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te ne postoji pravni temelj za stav tužitelja da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće. Tuženik ističe da uopće on ne vrši obračun plaće tužitelju budući da se isti obračun vrši putem tzv. Centraliziranog obračuna plaće dok isto vrši FINA. Slijedom čega ukoliko Sud i utvrdi da tužitelj ipak ima pravo na dodatke kako se to u tužbi navodi ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što obračun plaće tužitelja uopće ne vrši tuženik.

3. U svrhu dokazivanja je pročitan dopis Ministarstva zdravlja od 25.3.2014.g. (list 14), rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru br. Tt-19/1746-2 (list 15-16), Odluka o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (Cop i HRM TDU) (list 20-22), rješenje br. O-2220/2021 od 10.3.2022. iza pok. ĆC (list 31-34), podnesak tužitelja od 14.1.2025.g. (list 40), podnesak tuženika uz obračun plaće s pripadajućom dokumentacijom od 7.5.2025.g. (list 49-170), podnesak tužitelja (list 173-174).

4. Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno proizlazi kako je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5.Između parničnih stranaka nije bilo sporno kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio neprekidno zaposlen kod tuženik.

6. Sporno je da li tužitelju za predmetno razdoblje pripada pravo na povećanu plaću zbog posebnih uvjeta rada, i to baš za 16%, a ovo na temelju odredbi članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje KU/13) i odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/18., 35/19., 78/19. i 92/19., dalje KU/18.), odredbe članka 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje ZR/09) i odredbe članka 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br.93/14., 127/17. i 98/19., dalje ZR/14), koje zakonske odredbe reguliraju pravo na povećanu plaću, te je sporno da li tužitelju sukladno odredbi članka 5. Dodatka I. KU/13 ("Narodne novine" br. 96/2015., dalje Dodatak I KU/13) odnosno odredbi članka 59. a KU/13, kao i na temelju odredbe članka 58. KU /18, pripada dodatak na osnovnu plaću od 12%, a ovo zbog rada koji podrazumijeva iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (ovo također u svezi sa odredbama članka 86. ZR/09 i članka 94. ZR/14).

7. Tužitelj u bitnome smatra kako mu tuženica nije isplaćivala navedene dodatke na plaću za obavljeni prekovremeni rad, a na što da također ima pravo, već da joj je ove dodatke priznala i isplatila samo za obavljeni redovni rad. Tuženik smatra kako nedostaje sve pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe međutim sud ovakav prigovor tuženika nije mogao uzeti u obzir. Naime, prema članku 186.b. st.2. Zakona o parničnom postupku (NN 117/03) koji glasi:“U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.“ Iz navedenog proizlazi kako tužitelj nije dužan tužbom postaviti točno određeni tužbeni zahtjev u kojima to ne može već je pravilno to tužiteljica učinila nakon što je provedeno vještačenje po financijsko knjigovodstvenom vještaku. Osim toga tužitelj nije postavio kumulirani već alternativni tužbeni zahtjev, u kojem sud odlučuje prvo o glavnom tužbenom zahtjevu, pa tek ukoliko ga smatra neosnovanim tada odlučuje o alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu. S obzirom da su tužitelji podneskom od dana 14.svibnja 2025.g. sredili tužbeni zahtjev na iznos od 223,92 € bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o neosnovanom prigovoru.

8. Među strankama je sporno pripadaju li tužitelju pravo na neisplaćenu naknadu s osnove posebnih uvjeta rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi. 11. Odredbom članka 47. stavak 1. KU-a/13, a koji se sukladno odredbi članka 79. KU/13 primjenjuje od 1. prosinca 2013. propisano je kako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koja je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5%, za svaku navršenu godinu radnog staža. Istog sadržaja kao odredba članka 47. stavak 1. KU-a/13 je odredba članka 45. stavak 1. KU/18 koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018. pa nadalje, a ovo sukladno odredbi članka 75. KU/18. Također odredba članka 45. stavak 2. KU/18 sadržajno odgovara odredbi članka 47. stavak 2. KU/13.Odredbom članka 47. stavak 3. KU-a/13, kao i odredbom članka 45. stavak 3. KU/18, propisano je kako su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

9. Za navesti je kako je odredbom članka 51. stavak 1. KU-a/13, baš kao i odredbom članka 49. stavak 1. KU-a/18 propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati: za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a ovo u svezi sa odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“: br. 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11. i 130/11., dalje ZOB).

10. U konkretnom slučaju prema stajalištu ovog suda tužitelj ima pravo na odrađene dodatke na plaću, pa tako i na dodatak za posebne uvjete rada od 16% kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 12% (od. 1. listopada 2015.), a ta se prava kumuliraju. Tužiteljici se uvećava plaća radi otežanih uvjeta rada od 16%, na temelju odredbi članka 57. stavci 1. i 2. KU-a/13, odnosno sukladno odredbama članka 55. stavci 1. i 2. KU-a/18. Dodatak na plaću od 12%, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, proizlazi iz odredbe članka 59. a KU-a/13, odnosno odredbe članka 5. Dodatka I., KU-a/13, kao i iz odredbe članka 58. KU-a/18.

11. Dakle, sud smatra kako se ti dodaci odnose na redovno radno vrijeme, a isti se trebaju odnositi i na prekovremeni rad, jer tužiteljica radi u istim uvjetima kako u redovnom radnom vremenu tako i za vrijeme prekovremenog rada. Stoga, po mišljenju ovog suda tužiteljici i za prekovremeni rad koji je nesporno ostvarila, pripada pravo na uvećanje plaće za dodatak na posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

12. KU/13 bio u primjeni od 1. prosinca 2013. , a ovo u suglasju sa odredbom članka 79. KU/13. Odredbom članka 2. KU/13 propisano je kako se ovaj ugovor zaključuje na vrijeme od 4 godine, što bi značilo do 1. prosinca 2017. Međutim odredbom članka 199. stavak 1. ZR/14 pored ostalog je propisano kako se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojim se uređuje sadržaj radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, što u konkretnom slučaju znači produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u KU/13 do 28. veljače 2018. Naime novi KU/18 sukladno odredbi članka 75. KU/18 primjenjuje se upravo od 1. ožujka 2018, a zaključen je na vrijeme od 12 mjeseci sukladno odredbi članka 2. KU/18. Dodatkom I. KU/18 („Narodne novine“ br. 35/19.) i to baš člankom 2. ugovoreno je kako će se KU/18 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019. Izmjenom Dodatka I. KU/18 („Narodne novine“ br. 78/19.) ugovoreno je kako će se ovaj dodatak nastaviti primjenjivati najduže do 31. listopada 2019., a Dodatkom II. KU/18 („Narodne novine“ br. 92/19.) i to baš odredbom članka 2. ugovoreno je kako će se KU/18 primjenjivati do 31. prosinca 2022. Slijedom navedenog kroz predmetno razdoblje od 23. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2018., primjenjivali su se u neprekinutom kontinuitetu KU/13, a potom KU/18, sukladno čijim odredbama je i ovaj sud presudio u predmetnom slučaju.

13. Za napomenuti je kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel, na sjednici odjela od 9. prosinca 2019. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

14. Budući da se tuženik na ročištu od dana 1.listopada 2025.g. izjasnio kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna, već samo osnov, sud je slijedom navedenog donio presudu kojom je naložio tuženici da isplati tužitelju utuženi iznos od 223,92 € kuna bruto sa zateznom kamatom prema odredbi članka 29.Zakona o obveznim odnosima. Prema stavu ovoga suda plaće tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci, te se na osnovnu plaću primjenjuju uvećanja za svaki sat prekovremenog rada sukladno KU-u, ZR-u, TKU-u i Dodatku I KU-a.

15. Naime, iz isplatnih lista je vidljivo da dodaci na osnovnu plaću nisu isplaćeni u istim iznosima, dakle nisu fiksni za svaki mjesec, već variraju ovisno o odrađenim satima rada, te se kao takvi trebaju primjenjivati i na odrađeni prekovremeni rad, što ide u prilog navodima tužiteljice da se ne radi o isplati fiksnog odnosno paušalnog iznosa dodatka za svaki mjesec, već iznos dodataka ovisi o količini radnih sati koje je tužiteljica odradila.

16. Tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata na svaki mjesečni iznos prema stopi zatezne kamate određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od dospijeća plaće u svakom mjesecu kada je tuženik pao u zakašnjenje s isplatom temeljem odredbe čl. 84. st. 3. ZR-a.

17. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13 i 93/14) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate.

18. U skladu s odredbom čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 115/16, 106/18 i 121/19 - dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitka (plaće) iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona, ostvarenog u proteklim poreznim razdobljima, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi prema članku 433.a ZPP-a, nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj s nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora ili nagodbi sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema zakonu kojim je uređen postupak mirenja, kao i u postupcima pred nadležnim službeničkim sudovima, obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka prema propisima koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, uz primjenu godišnjeg obračuna poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prireza porezu na dohodak i uz korištenje podataka dostavljenih od Porezne uprave o iskorištenom iznosu osobnog odbitka i primijenjenim poreznim stopama na godišnjoj razini, pod uvjetom da utuženi iznos primitka (plaće), odnosno iznos primitka utvrđen nagodbom sadržava iznos doprinosa za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Ako se isplata provede u ovršnom postupku na način da je poreznom obvezniku isplaćen ukupan primitak, porezni obveznik obvezan je uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Iz naprijed citirane zakonske odredbe vidljivo je da su poslodavac i radnik kojem je izvršena isplata ukupnog primitka (plaće) po sudskoj presudi, obvezni izvršiti uplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bez obveze plaćanja zakonskih zateznih kamata. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznos zatezne kamate ne obračunavaju.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154.st.1. i 5. Zakona o parničnom postupku jer je tužitelj uspio u tužbenom zahtjevu, s tim da se trošak obračunao prema vrijednosti predmeta spora konačnog zahtjeva tužitelja. Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a prema vrijednosti spora u trenutku dovršetka postupka, prema članku 154.st.5. Zakona o parničnom postupku a čiji trošak se sastoji od troškova sastava tužbe u iznosu od 50,00 €, pristup na četri ročišta od dana 7.10.2021.g., 3.4.2025.g., 3.9.2025.g. i 1.10.2025.g. svako u iznosu od 50,00 €, za dva obrazložena podneska od dana 14.1.2025.g. i 15.5.2025.g. svako u iznosu od 50,00 €,priznat mu je iznos zastupanja više osoba od 30% u iznosu od 105,00 €, te mu je na ukupni odvjetnički trošak u iznosu od 455,00 € dosuđen PDV od 25% u iznosu od 113,75 € ,odnosno sveukupno 568,75 €.

20. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih.

21. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 8. listopada 2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. Miro Kovač, Zagreb, Palmotićeva 50 preko e-komunikacije

2. Zavod za hitnu medicinu Koprivničko-križevačke županije, Trg dr. Tomislava Bardeka 10, n/r pun. ĐC, preko e-komunikacije

Po pravomoćnosti:

1.Ministarstvo financija, Porezna uprava,Područni ured Koprivnica, Koprivnica, Hrvatske državnosti 7