P-1145/2021-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz OD Santica & Đapić, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 94472454976, Podružnica Split, Zagreb, Listopadska 2, zastupano po odvjetnicima iz OD Grgić & Partneri, Pisarnica Split I, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 01. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika pun. tužiteljice, te punomoćnika tuženika, a ročištu od 08. listopada 2025., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, te se sudi:

1. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.399,32 €, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22.01.2021. godine pa do konačne isplate, i to za razdoblje od 22.01.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023 god. do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. godine de isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženi iznos glavnice preko dosuđenog, za iznos od 2.300,00 € tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 645,69€, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22.01.2021. pa do konačne isplate, i to za razdoblje od 22.01.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženi iznos glavnice preko dosuđenog, za iznos od 73,42 € tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Dana 23. ožujka 2021. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljena je tužba u kojoj se navodi:

1.1. kako je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 13.08.2020.g., u [adresa], a koju nezgodu je skrivio vozač vozila osiguranog kod tuženika.

1.2. kako je tuženik u predmetu broj 2080 1051 1074 vezano za isplatu štetu na vozilu kojim je kritične prigode upravljala tužiteljica, priznao odgovornost svog osiguranika, pa pravna osnova zahtjeva ne bi trebala biti sporna.

1.3. kako je predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede. Činjenica da je na automobilu kojim je upravljala tužiteljica nastala velika materijalna šteta koja je od strane tuženika procijenjena kao tzv. totalna šteta svjedoči o silini udara, a posljedično tome i o ozbiljnosti povreda i sudarom izazvanog straha i duševne patnje.

1.4. kako je tužiteljici po nezgodi konstatirana trzajna povreda vrata, odnosno istegnuće mišićno ligamentarnih struktura vrata, te kako se posljedicom ozljeđivanja tužiteljica liječila po liječnicima specijalistima, odlazila na fizikalnu terapiju, imala čitav niz neugodnosti u smislu nošenja Shantzovog ovratnika, izlaganja RTG zračenju, mirovanja, uzimanja lijekova protiv bolova i sl.

1.5. kako je tužiteljica zbog ovih povreda trpjela i dan-danas trpi bolove različitog intenziteta. Osobito jaki i neugodni su bili bolovi u vratu i ramenima koje osjeća i dan danas kod svake promjene vremena, pri svim krajnjim kretnjama, kod bilo kojeg dužeg prisilnog položaja glave i tijela. Ove povrede imaju za posljedicu čitav niz tegoba od umanjene pokretljivosti vrata i ramena, smanjenja mišićne snage, smanjenog osjeta, tenzijskih glavobolja, neugodnih i ograničavajućih trnaca i mravinjanja u gornjim udovima, što sve limitira svakodnevne aktivnosti u svim aspektima života, a posljedično čemu se trpe duševne boli.

1.6. kako je tužiteljica u trenutku povrede te tijekom liječenja osjećala izraziti strah, najprije strah od životne ugroženosti, a potom i strah od posljedica povreda i liječenja.

1.7. kako je prometna nezgoda imala posebno negativan učinak na stabilnost oštećene zbog čega je ona trpjela i trpi osobito intenzivne smetnje u vidu razdražljivosti, uznemirenosti i sl., a kako tužiteljica i dan danas osjeća psihičku nelagodu i smetnje u doticaju s prometom.

1.8. kako je, dakle, u predmetnoj nezgodi tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje (članak 19. u svezi sa člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima), za koju potražuje novčanu naknadu u iznosu od 24.000,00 kn

1.9 kako je tužiteljica imala i troškove liječenja za odlaske na liječničke preglede i kontrole, kao i za kupovinu lijekova za bolove i smirenje, te za terapiju i to poglavito za privatne fizikalne tretmane obzirom terapija provedena preko HZZO-a nije davala rezultate. Plaćala je i participacije. Za veliki dio troškova tužiteljica ima račune, a za preostali dio o kojem ne postoje računi naknada potražuje u paušalnom iznosu obzirom se radi o općepoznatim okolnostima. S osnova troškova liječenja potražuje se iznos od 4.500,00 kn.

1.10. kako je tužiteljici bila potrebna i tuđa pomoć i njega tijekom liječenja za koju se potražuje naknada prema priloženom cjeniku u iznosu od 1.000,00 kn.

1.11. Tužiteljica je u trenutku nezgode bila zaposlena u dm-drogerie markt d.o.o. te je primala prosječnu mjesečnu plaću u iznosu od 7.091,27 kn (prosjek prema ostvarenim plaćama u tri mjeseca prije predmetne nezgode). Zbog nezgode tužiteljica je bila na bolovanju u periodu od kolovoza do studenog 2020. god. te je sukladno platnim listama u tom periodu pretrpjela i štetu s naslova izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 5.648,45 kn.

1.12. kako se tužiteljica obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 22.01.2021. god. Međutim, tuženik zahtjevu nije udovoljio već je isplatio samo manji dio štete u iznosu od 10.000,00 kn (9.800,00 kn na ime neimovinske štete i 200,00 kn na ime tuđe njege i pomoći).

1.13. kako tužitelj umanjuje nastalu štetu za navedeni nesporno isplaćeni iznos, te potražuje kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

1.14. Slijedom svega iznijetog tužiteljica je predložila donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete, iznos od 14.200,00 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22.01.2021. godine do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete, iznos od 10.948,45 kn sa zateznom kamatom obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to na iznos od:

- 780,11 kn od 15.09.2020.

- 1.213,79 kn od 15.10.2020.

- 2.011,73 kn od 15.11.2020.

- 1.642,82 kn od 15.12.2020.

- 5.300,00 kn od 22.01.2021.

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koja na troškove parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.«

2. Dana 13. srpnja 2022. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem se navodi:

2.1. kako tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 13. kolovoza 2020.g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka]. Za navedeno vozilo vlasnik je u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen - temeljem čl.22. st.1) Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP) - ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog oštećenja zdravlja, te oštećenja ili uništenja stvari. Tuženik stoga priznaje pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti.

2.2. kako se potvrđuju navodi da je tužiteljici prije podnošenja tužbe isplaćen nesporan iznos od 10.000,00 kn, i to 9.800,00 kn na ime neimovinske štete te 200,00 kn na ime tuđe pomoći i njege.

2.3. kako tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva jer je isti postavljen u previsokom iznosu te odstupa od sudske prakse i iznosa koji se u sličnim slučajevima dosuđuju drugim oštećenima. Prema odredbi čl. 1100. st.1) Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) dosuda, a potom i visina naknade neimovinske štete ovisi o težini povrede prava osobnosti i okolnostima slučaja. Težinu povrede prava osobnosti ne uvjetuje sama činjenica zadobivenih ozljeda, već posljedice u vidu funkcionalnih deficita koje su nakon završetka cjelokupnog liječenja i rehabilitacije uslijed zadobivenih ozljeda zaostale.

2.4. kako se tuženik ne protivi predloženom dokazu medicinskog vještačenja koje bi se provelo po jednom vještaku, a sve nakon pribave zdravstvenog kartona tužiteljice u izvorniku.

2.5. kako se osporava potraživanje po osnovi tuđe njege i pomoći preko isplaćenog iznosa. Ukoliko je pomoć tužiteljici i bila potrebna, zasigurno su joj istu pružali ukućani, a radi se o radnjama koje je sposobna odraditi svaka NKV osoba te je uobičajena praksa kako se i cijena sata ima odrediti shodno prosječnoj plaći NKV radnika u Hrvatskoj. Tuženik stoga prilaže podatke o prosječnoj plaći NKV radnika te ustanove koja tu njegu pruža.

2.6. kako tužiteljica nije dokazala da je koristila usluge doma Lovret, a niti je stara/nemoćna osoba čime dostavljeni cjenik nije ni od kakvog značaja.

2.7. kako tuženik osporava troškove liječenja u privatnoj ustanovi jer uobičajene troškove liječenja tužiteljici kao zdravstveno osiguranoj osobi plaća HZZO (što je tuženik HZZO-u već refundirao kroz funkcionalnu premiju) te je ista sve privatno obavljeno mogla obaviti u sklopu bolničkog liječenja.

2.8. kako tuženik ne osporava potraživanje na ime izgubljene zarade u iznosu od 5.648,45 kn te će navedeni iznos tužiteljici isplatiti u kraćem vremenskom periodu i dostaviti potvrdu o izvršenom plaćanju.

Ističe se da tužiteljica tek predmetnom tužbom prvi put potražuje naknadu na ime izgubljene zarade te su tako tuženiku prvi put dostavljene i platne liste na temelju kojih se može utvrditi visina potraživanja.

Upravo zbog navedenog, ni kamata ne može početi teći na zatraženi način nego isključivo od dana podnošenja tužbe, a kada je tuženik prvi put i saznao za predmetno potraživanje.

2.9. kako tuženik osporava zatraženi početak tijeka zateznih kamata. Naime, po primitku odštetnog zahtjeva (22.01.2021.g.) tuženik je, obzirom na sve okolnosti u vrijeme odlučivanja, u cijelosti postupio sukladno svojoj obvezi iz odredaba čl.12. ZOOP-a te tužiteljici u roku od 60 dana isplatio nesporni iznos naknade štete (25.02.2021.g.). Kako nema dokaza da je tužiteljica plaćala usluge tuđe njege i pomoći, radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti, pa kamata na utuženi iznos može teći isključivo od dana presuđenja, u skladu sa stavom i praksom Žs i VSRH.

2.10. Zbog svega navedenoga, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužiteljice da naknadi tuženiku parnični trošak.

3. Tužiteljica je konačno postavila svoj tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 07. srpnja 2025., kada je zatražila donošenje presude slijedećeg sadržaja:

» 1. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 3.699,32 EUR, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22.01.2021. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023 god. do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. godine de isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 719,11 EUR, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22.01.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. god.jedo 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3.Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koja na troškove parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

4. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom priložene medicinske dokumentacije, pregledom Potvrde PU Splitsko dalmatinske od 17.08.2020., pregledom cjenika usluga Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split, Odluke o određivanju cijene za pojedine vrste usluga pomoći i njege u kući od 06. veljače 2009., pregledom obračuna plaća, pregledom odštetnog zahtjeva upućenog tuženiku od strane tužiteljice, pregledom odgovora tuženika na zaprimljeni odštetni zahtjev, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima ortopedu dr. Danči Tripalo, neurokirurgu dr. Miru Jurinoviću, te psihijatru dr. Nikoli Sikirici, izveden je dokaz dopunskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ortopedu dr. Danči Tripalo,

5. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

7. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

8. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica, po navodima iz tužbe i tijekom postupka, pretrpjela iz štetnog događaja od 13.08.2020.g., u [adresa], a koju nezgodu je skrivio vozač vozila osiguranog kod tuženika.

8.1. Potraživanje tužiteljice odnosi se na naknadu neimovinske štete, te imovinske štete po osnovu tuđe njege i pomoći, te troškova liječenja.

8.2. Tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na imovinsku štetu – izgubljenu zaradu, s obzirom da je tuženik tijekom postupka tužiteljici podmirio taj vidi štete.

9. Među strankama nije sporno:

- osnov odgovornosti i pasivna legitimacija tuženika,

- kako se tužiteljica obratila tuženiku u mirnom postupku,

- kako je tuženik isplatio tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 9.800,00 kn, te na ime i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 200,00 kn

10. Među strankama je sporno:

- je li na strani tuženika postoji obveza za isplatom, pored već isplaćenih iznosa, i daljnjih novčanih iznosa po osnovu pretrpljene imovinske i neimovinske štete uslijed predmetne prometne nezgode,

- je li tužiteljica ima pravo na naknadu troškova liječenja koji se odnose na obavljene fizikalne terapije kod privatne ustanove Superior.

11. Člankom 1045. st 1 Zakona o obveznim odnosima (»Narodne Novine« br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18, 126/2, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) propisano je: »Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.«

11.1. Člankom 1100. ZOO-a propisano je:

» (1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. «

11.2. Člankom 19. st 1 i 2 ZOO-a propisan je:

» (1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

(2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. «

12. Iz sadržaja citiranih odredbi i njihovim smislenim tumačenjem proizlazi kako je institut povrede prava osobnosti, a kako je propisan ZOO/05, uspostavljen kao koncept neimovinske štete na drugačiji način od onog, a kako je to bilo propisano odredbom čl. 198. – 205. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) u smislu da je sada povreda prava osobnosti pravni osnov u odnosu na koji se naknađuje pravična novčana naknada, pri čemu fizički bolovi, strah itd., a koji su prema konceptu ZOO/91 bili samostalni pravni osnovi neimovinske štete, sada imaju samo značaj kvalifikatornih elemenata za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a koji kvalifikatorni elementi se ne ocjenjuju pojedinačno, niti se za njih pojedinačno ne određuje pripadajuća naknada već se na temelju tih kvalifikatornih elemenata, sagledavajući u ukupnosti u okolnostima konkretnog slučaja, određuje primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti (takav stav zauzeo je Vrhovni sud u nizu svojih odluka, između ostalih i Rev 949/2016-2 od 13. studenoga 2018.)

13. Na okolnost pretrpljene neimovinske štete, kao i imovinske štete – tuđe njege i pomoći, sud je proveo dokaze pregledom priložene medicinske dokumentacije i medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima ortopedu dr. Danči Tripalo, neurokirurgu dr. Miru Jurinoviću, te psihijatru dr. Nikoli Sikirici.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ortopeda dr. Danči Tripalo, iznesenog na ročištu od 01. travnja 2025., sud je utvrdio:

- kako je vještakinja pregledala sudski spis i priloženu med. dokumentaciju iz koje vidi kako je tužiteljica dana 13.08.2020. nakon prometne nezgode pregledana na HKP KBC Split, zbog bolova u vratnoj kralježnici jer je njen automobil udaren odostraga te je trznula vratom,

- kako se tužiteljica žalila na bolove u vratnom dijelu kralježnice, isti dan je napravljen kraniogram i EKG vratne kralježnice koji nije pokazao koštane traume, postavila se imobilizacija s mekanim okovratnikom, te preporučena kontrola kod neurokirurga.

- kako je tužiteljica 21.08. 2020. još imala bolove, zbog čega joj je predložena terapija analgeticima te je predložena fizikalna terapija, javila se fizijatru 07.09.2020., ustanovljena je napeta muskulatura vrata, te reducirane kretnje za pola u vratnoj kralježnici,

- kako vidi da je tužiteljica obavljala uredno fizikalnu terapiju u KBC Split od 28.09. do 09.10. 2020. te od 05.11. do 25.11.2020.,

- kako se tužiteljica nakon toga javljala na kontrolne preglede kod fizijatra, zadnji je napravljen 04.11.2020. koji je dalje opisao napete mišiće vrata i reducirane kretnje u vratnoj kralježnici za pola opsega kretnje,

- kako postoji još jedan nalaz fizijatra od 05.03.2021. koji spominje tu nezgodu i tegobe nakon nje, pa je u zaključku navedeno da je fizikalna terapija iscrpljena te da nastavi naučene vježbe kod kuće.

- kako je mišljenja da se radi o ozljedi koja je ostavila umanjenje životnih aktivnosti s ortopedske strane i to isključivo zbog umanjene pokretljivosti vratne kralježnice u iznosu od 2% što znači da će ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova kod dužeg držanja glave u prisilnom položaju pognutom ili zabačenom odostraga te kod potrebe vršenja rotacija najviše u prometu,

- kako je bolove jakog intenziteta imala 1 dan, srednjeg 1 tjedan te slabog još 6 tjedana,

- kako joj je tuđa njega i pomoć bila potrebna 2 tjedna 2 sata dnevno prilikom obavljanja osobne higijene.

- kako nije od značaja činjenica da je fizikalna terapija prekinuta zbog trudnoće tužiteljice, jer je stanje tužiteljice ustaljeno nakon 4 mjeseca od ozljede, a ovo sve drugo spada u njeno kronično stanje zbog kojeg je dobila umanjenje životne aktivnosti od 2%.

- kako je tužiteljica obavila fizikalnu terapiju u sklopu bolničkog liječenja i da je dobila brzo fizikalnu terapiju, odnosno na vrijeme ubrzo nakon nezgode.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Mira Jurinovića, iznesenog na ročištu od 01. travnja 2025., sud je utvrdio:

- kako je vještak pregledao spis i med. dokumentaciju tužiteljice RN i sada u sudnici pažljivo slušao izlaganje vještakinje za ortopediju, o hodogramu liječenja neće ponavljati ono što je već zgorega ponoviti da je bila na HKP na dan ozljeđivanja žaleći se na bolnost u vratu i trnce niz lijevu ruku, mišići vrata bili su napeti. Dobila je imobilizacijski okolovratnik,

- kako su rendgenski snimci vratne kralježnice bili uredni,

- kako se može spomenuti kako se događaja nije sjećala, nije bila u nesvijesti, što znači da nije bilo ozljede središnjeg živčanog sustava,

- kako je na kontrolnom pregledu bila kod neurokirurga 21. kolovoza, bilježi se opet oslabljena snaga lijeve šake, te trnci, lijevo, u šaci. Upućuje se na fizikalnu terapiju.

- kako je za iskazivanje vještačkog mišljenja od značaja urađena pretraga EMNG i to dana 11. 03. 2021. kada je ustanovljeno oštećenje blaže do umjereno već kronično za sedmi i osmi vratni živčani korijen lijevo,

- kako je trajno oštećeno tjelesno zdravlje s neurokirurškog gledišta na račun oštećenih korjenova u predmetnoj prometnoj nesreći, i to za dva posto, kako se u konkretnom slučaju radi o posljedicama nakon traumatskih oštećenja dva različita organska sustava a procijenjeni postoci su maleni, to se treba pribrojiti dva i dva pa je ukupno umanjenje životne aktivnosti 4%. S neurokirurške strane ispolijevati će se oštećenje pri radnjama gdje se iziskuje uporaba lijeve šake, tužiteljica će se nešto lakše zamarati i trebati kraće odmore, ali uglavnom uz ulaganje napora ona će biti radno učinkovita ili efikasna,

- kako se u pogledu bolova u intenzitetu i trajanju i potrebi pomoći i njege od strane treće osobe usaglašava s procjenom vještakinje za ortopediju, te da se također usaglašava u pogledu završenog liječenja četiri mjeseca nakon ozljeđivanja.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Nikole Sikirice, psihijatra, iznesenog na ročištu od 01. travnja 2025., sud je utvrdio:

- kako je vještak pregledao spis i nespornu dokumentaciju na ime tužiteljice RN iz čega je vidljivo da je ista dana 13.08.2020. doživjela prometnu nezgodu, kojom prilikom je zadobila ozljede čija je narav njihovo dijagnostičko terapijsko zbrinjavanje detaljno opisano u vještačenjima spec. neurokirurga i ortopeda,

- kako u spisu nema dokumentacije koja bi govorila u prilog da je navedeni traumatski događaj i njegove zdrav. posljedice doveli do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja,

- imajući u vidu kako je normalno i psihološki razumljivo da će osoba emocionalno reagirati na traumatski događaj te zdrav. posljedice i shodno tome sve dijagnostičke terapijske zahvate, vještak je naveo kako je mišljenja da je tužiteljica trpjela sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 24 sata, nastavio se sekundarni strah umjerenog intenzitet deset do četrnaest dana te srednjeg intenziteta u trajanju do 8 tjedana.

17. U svom očitovanju na ročištu od 11. lipnja 2025. stalni sudski vještak ortoped dr. Danči Tripalo istakla je kako je pročitala primjedbe na iskazano vještvo, te može izjaviti što se tiče umanjenja životnih aktivnosti i dalje stoji pri onome što je rekla, a što se tiče tuđe njege i pomoći i dalje stoji u svom nalazu i mišljenju.

17.1. U odnosu na pitanje je li tužiteljici pomogla fizikalna terapija koja je obavljena mjesec dana prije dobivenog termina u bolnici kao i tijekom liječenja u bolnici da ona smanji bolove i poboljša svoje zdravlje tim više jer je na istu išla po preporuci liječnika, vještakinja je odgovorila da je terapija bila potrebna, a može primijetiti da se baš obavljala za vrijeme pandemije kada su u bolnici bile velike gužve i nisu se dovoljno radile terapije.

- kako su tužiteljici predmetne privatne terapije pomogle da smanji bolove i da poboljša svoje zdravlje.

18. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ovaj sud je, temeljem priložene medicinske dokumentacije, te prihvaćenog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka ortopeda dr. Danči Tripalo, neurokirurga dr. Mira Jurinovića, psihijatra dr. Nikole Sikirice, te dopunskog vještačenja dr. Danči Tripalo, a na koje vještačenje ni stranke nisu imale primjedbi, nedvojbeno utvrdio kako je, u konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 19. u svezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a.

18.1. Oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužiteljice (tužiteljica je rođena 1992. godine, a predmetni štetni događaj zbio se 2020. godine, dakle u vrijeme kada je tužiteljica imala 28 godina života), u konkretnom slučaju, pojavljuje se u obliku:

- pretrpljenih fizičkih bolova zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju i tijekom, na način kako su to iskazali vještaci, a kako je to prethodno navedeno, po duljini trajanja i intenzitetu,

- pretrpljenog straha, koji nije ostavio trajne posljedice, a na način kako je naprijed navedeno po vrsti, jačini i trajanju,

- duševnim bolovima zbog umanjenja životne aktivnosti na način kako je to utvrđeno u navedenom postotku (umanjenje životne aktivnosti od ukupno 4% ) te,

- neugodnostima prilikom liječenja u vidu provođenja raznih kontrolnih pregleda, fizikalnih terapija, te umanjena kvalitete života tijekom liječenja, a čega svega ne bi bilo da nije bilo štetnog ponašanja osiguranika tuženika.

18.2. Ovdje je za reći kako same fizičke boli koje je pretrpjela tužiteljica, pretrpljeni strah i duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti te neugodnosti prilikom liječenja, nisu prema ZOO-u samostalni oblici povreda prava osobnosti, već kriteriji, odnosno mjerila, koja zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz odredbe čl. 1100. ZOO- a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

19. Ocjena je ovog suda kako u konkretnom slučaju utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema naprijed citiranoj odredbi čl. 1100 sv. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je to ovdje slučaj povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti te neugodnosti prilikom liječenja, koje u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane satisfakcije za pretrpljenu neimovinsku štetu.

20. Cijeneći sve prethodno obrazloženo i utvrđeno ocjena je ovog suda kako ukupna neimovinska šteta koju je pretrpjela tužiteljica iz predmetnog štetnog događaja od 13.08.2020.g. po zatraženim osnovama, a izražena u novčanom ekvivalentu iznosi 2.800,00€, (900,00 € po osnovu duševnih bolova zbog umanjena životnih aktivnosti, 1.200,00 € po osnovu pretrpljenih bolova, te 700,00 € po osnovu pretrpljenog straha).

21. Međutim, kako je tuženik prije podnošenja tužbe po osnovu neimovinske štete isplatio tužiteljici iznos od 1.300,68 €, to je iznos od 2.800,00 € sud umanjio za isplaćeni iznos od 1.300,68 € slijedom čega na strani tuženika postoji obveza isplate daljnjeg iznosa od 1.499,32 € po osnovu pretrpljene neimovinske štete u predmetnom štetnom događaju.

22. Slijedom iznijetog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice po osnovu neimovinske štete za iznos od 1.499,32 €, dok je za zatraženo preko tog iznosa, za iznos od 2.200,00 € tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

23. U odnosu na zahtjev za naknadom imovinske štete – tuđe njege i pomoći za navesti je da, iako je sudska praksa pokazala određeno kolebanje, a glede procjene visine cijene sata tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera, valja istaći kako se sudska praksa u posljednje vrijeme izjasnila da bi cijenu sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera, valjalo odrediti prema onim cijenama koje bi bile naplaćene od strane ustanova koje pružaju takvu pomoć, a ne prema cijeni satnice NKV radnika.

23.1. Člankom 1095. st. 1 ZOO-a propisano je :

»Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. «

23.2. Člankom 1085. ZOO-a propisano je:

«1/ Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

2/ Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

3/ Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

4/ Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. »

23.3. Stoga, kako bi valjano primijenili odredbu članka 1095 ZOO-a, te određivanje visine štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, treba dati odgovor na pitanje koliko je (bi) platila oštećena osoba nekoj trećoj osobi obavljanje posla tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera i to upravo u onom razdoblju kada je šteta nastala.

23.4. S obzirom kako se radi o relativno maloj satnici, u konkretnom slučaju tužiteljici je bilo potrebno 2 tjedna po 2 h dnevno tuđe njege i pomoći, to se ne može očekivati da bi bilo koja treća osoba pristala raditi u domaćinstvu tužitelja, te istome pružati pomoć i njegu nemedicinskog karaktera i to prema satnici plaće NKV radnika. Potpuno je jasno kako osobe koje pružaju tuđu pomoć i njegu nemedicinskog karaktera za novac te koje u određeno domaćinstvo dolaze svega na par sati dnevno traže značajno veće novčane svote, te je stoga potpuno prihvatljivo odrediti cijenu sata tuđe pomoći i njege upravo onako kako proizlazi iz Odluke o cijenama usluga – Dom Lovret, Split važećim od 01.07.2018.-30.04.2023., a po kojoj bi cijena jednog sata tuđe njege i pomoći u vremenu kada je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć iznosila 40,00 kn po satu, dakle 5,31 €, a što je sud utvrdio uvidom u web stranicu doma Lovret.

23.5. Kada se 14 h pomnoži sa 5,31 €, to proizlazi da ukupna šteta koju je tužiteljica pretrpjela po osnovu tuđe njege i pomoći iznosi 74,34 €.

23.6. Od tog iznosa treba odbiti iznos od 26,54 € (200,00 kn) koji je iznos tuženik uplatio tužiteljici prije podnošenja tužbe po osnovu tuđe njege pomoći, iz čega proizlazi kako je tuženik dužan tužiteljici po osnovu imovinske štete – tuđe njege i pomoći isplatiti daljnji iznos od 47,80 €.

23.7. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica je istakla kako smatra da joj po osnovi tuđe njege i pomoći pripada iznos od 148,40 €, no kako je tužiteljici od strane tuženika prije podnošenja tužbe isplaćen iznos od 26,54 €, to da tužiteljica po osnovu tuđe njege i pomoći potražuje daljnji iznos od 121,86 €.

23.8. Kako je tužiteljica, dakle, po osnovu tuđe njege i pomoći zatražila iznos od 121,86 €, te kako je sud tužiteljici dosudio po tom osnovu iznos od 47,80 €, to je za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 74,06 € sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

24. U odnosu na troškove liječenja koji se odnose na obavljanje fizikalnih terapija privatno u tvrtki [obrt], ocjena je ovog suda kako su ti troškovi opravdani.

24.1. Tužiteljica je, da bi uspjela u sporu i sa zahtjevom za isplatu naknade troškova liječenja – trebala dokazati ono što tvrdi i na čemu taj zahtjev temelji: da su ti troškovi bili medicinski opravdani - nužni, dakle zaista i načelno korisni i potrebni - odnosno da ti troškovi ne predstavljaju troškove koje je samoinicijativno odabrala (uzrokovala) zbog samo svog subjektivnog osjećaja da su tužiteljici potrebni za liječenje, one nastale samo zbog tužiteljičine komocije ili ugode.

Navedeno valja sagledati u svijetlu shvaćanja:

- kako tužiteljici (oštećeniku) pripada pravo na naknadu troškova koje je imala za liječenje od posljedica štetnog događaja, ali samo za one opravdane troškove

- polazeći od smisla odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, prema kojoj: "Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.",

- kako oštećenom po tome pripada naknada samo onih troškova koji se utvrde korisnim i objektivno potrebnim za što brže i kvalitetnije ozdravljenje, one koji nastanu prema medicinski indiciranom liječenju, a koje nije moguće ostvariti redovitim korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja,

- (ali, pored prethodno navedenog) da je svaka oštećena osoba u obvezi, ako pretendira uspjehu sa zahtjevom da joj se troškovi naknade, učiniti sve što je objektivno u mogućnosti da smanji štetu koju trpi, pa time i koristiti se pravima koja joj kao osiguraniku pripadaju po osnovi zdravstvenog osiguranja: propust da koristi pravo na naknadu troškova liječenja po osnovi zdravstvenog osiguranja ili propust da to pravo ostvari zbog nedostavljanja dokumentacije tijelu koje o tim troškovima ima odlučiti (ili odobriti ih), ne može za posljedicu imati obvezu štetnika ili njegova osiguratelja da oštećenom naknadi štetu koju trpi propustom u ostvarivanju vlastitih prava po osnovi zdravstvenog osiguranja.

24.2. U odnosu na troškove liječenja koji se odnose na provedene terapije kod tvrtke Superior, tužiteljica je istakla kako je, nakon što se dogodila predmetna prometna nezgoda, dok je čekala fizikalnu terapiju u toplicama, ona provela fizikalnu terapiju u privatnoj ustanovi "Superior". Ta terapija je trajala otprilike mjesec dana, ne može se sjetiti točnog broja odlazaka na tu terapiju. Kako je jedna terapija u to vrijeme koštala 200,00 kuna. Kako je na te terapije išla svaki dan ili svako drugi dan, kako su bili neki "paketi", tako da je ona uzela tri "paketa" po 10 terapija. Tužiteljica je dalje istakla kako su joj to preporučili liječnici na hitnom prijemu i liječnik opće prakse, s obzirom na njihovo prijašnje iskustvo čekanja na fizikalne terapije.

24.3. U svom očitovanju na ročištu od 11. lipnja 2025. stalni sudski vještak ortoped dr. Danči Tripalo istakla je kako je tužiteljici pomogla fizikalna terapija koja je obavljena mjesec dana prije dobivenog termina u bolnici kao i tijekom liječenja u bolnici na način da ona smanji bolove i poboljša svoje zdravlje tim više jer je na istu išla po preporuci liječnika, kako je terapija bila potrebna, a može primijetiti da se baš obavljala za vrijeme pandemije kada su u bolnici bile velike gužve i nisu se dovoljno radile terapije. Konačno, vještakinja je istakla kako su tužiteljici predmetne privatne terapije pomogle da smanji bolove i da poboljša svoje zdravlje.

24.4. Dakle, analizirajući nalaz i mišljenje vještaka ortopeda, te iskaz tužiteljice, ocjena je ovog suda kako su fizikalne terapije koje je tužiteljica obavila kod tvrtke [obrt], bile nužne i potrebne za dovođenje tužiteljičina zdravlja u stanje kakvo je bilo prije predmetne prometne nezgode. Treba reći da prema stavu ovog suda svaki pojedinac ima pravo na kvalitetnu, primjerenu i brzu zdravstvenu zaštitu te zaštitu svog zdravstvenog stanja, što uključuje najbolje standarde te najbolje i najbrže mogućnosti liječenja. Sasvim je logično da brzina reakcije u primjeni adekvatnih postupaka, odnosno terapije nakon štetnog događaja može utjecati na daljnji oporavak ozljeđenika, odnosno da će se zdravlje ozljeđenika nakon ozljeđivanja poboljšati brže ako se što prije provedu potrebni postupci zdravstvene zaštite, a i da će time posljedice po životnu aktivnost ozljeđenika biti manje. Cijeneći težinu ozljeda i posljedice za zdravlje tužiteljice koje su nastale zbog predmetne prometne nesreće, činjenicu kako se radilo o razdoblju kada su se u bolnici obavljali samo nužni zahvati zbog situacije uzrokovane pandemijom COVID-a, zbog čega je bilo sasvim izvjesno čekanje na obavljanje postupka fizikalne terapije unutar sustava HZZO-a, a predmetna fizikalna terapija koju je tužiteljica obavila izvan sustava HZZO-a pomogla je tužiteljici da se u kraćem roku vrati donekle normalnom funkcioniranju, a što proizlazi iz vještva vještaka ortopeda dr. Danči Tripalo, to je mišljenje ovog suda da je trošak liječenja koje je tužiteljica obavila izvan sustava HZZO-a bio opravdan i potreban prilikom tužiteljičina liječenja, slijedom čega je tuženik na temelju čl. čl. 1095. st. 1. ZOO-a dužan tužiteljici taj isti trošak liječenja naknaditi.

24.5. Pored navedenog, ocjena je ovog suda kako u konkretnom slučaju obavljene fizikalne terapije u ustanovi Superior ne predstavljaju nadstandardne troškove liječenja, već se po ocjeni ovog suda radi o opravdanim troškovima liječenja, pa je stav ovog suda kako tužiteljici pripada pravo na naknadu štete na ime predmetnih troškova liječenja.

24.6. Pregledom priloženih računa sud je utvrdio kako je tužiteljica obavila fizikalne terapije dana:

- 14.08.2020. te da je na ime obavljenih terapija tužiteljica platila iznos od 200,00 kn.

- 17.08.2020., te da je na ime obavljenih terapija tužiteljica platila iznos od 200,00 kn.

- 21.08.2020., te da je na ime obavljenih terapija tužiteljica platila iznos od 200,00 kn.

- 26.08.2020., te da je na ime obavljenih terapija tužiteljica platila iznos od 200,00 kn.

- 28.08.2020., te da je na ime obavljenih terapija tužiteljica platila iznos od 200,00 kn.

- 02.09.2020. te da je na ime obavljenih terapija tužiteljica platila iznos od 150,00 kn.

- 18.09.2020., te da je na ime obavljenih terapija tužiteljica platila iznos od 150,00 kn.

- 24.09.2020. te da je na ime obavljenih terapija tužiteljica platila iznos od 150,00 kn.

- 12.10.2020., te da je na ime obavljenih terapija tužiteljica platila iznos od 200,00 kn,

- 23.10.2020., te da je na ime obavljenih terapija tužiteljica platila iznos od 200,00 kn.

- 29.10.2020., te da je na ime obavljenih terapija tužiteljica platila iznos od 1.800,00 kn.

24.7. Cijeneći prethodno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio kako je tužiteljica po osnovu provedenih fizikalnih terapija u privatnoj ustanovi Superior imala ukupan trošak u iznosu od 3.450,00 kn, dakle 457,89 €, a koji trošak tužiteljica ne bi imala da nije bilo štetnog postupanja tuženikovog osiguranika.

24.8. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice po osnovu troškova liječenja – provedenih fizikalnih terapija kod tvrtke [obrt] u iznosu od 457,89€.

25. Pored troškova liječenja koji se odnose na obavljanje fizikalnih terapija kod privatne ustanove Superior, tužiteljica je zatražila i putne troškove odlaska i dolaska na kontrolne preglede i na zakazane fizikalne terapije.

25.1. U konkretnom slučaju sud je iz provedenih dokaza utvrdio:

- kako tužiteljica ima prijavljeno prebivalište u [adresa], te kako je tužiteljica obavljala fizijatrijske terapije u Splitu, kod obrta za njegu i održavanje [obrt] u [adresa],

- iz pregledanih računa sud je utvrdio kako je tužiteljica kod tvrtke Superior obavila 11 terapija, iz čega proizlazi kako je tužiteljica ukupno 11 puta iz [adresa] putovala u Split na terapije, te da se tužiteljica 11 puta vraćala nazad iz [adresa] u [adresa] nakon provedenih terapija, dakle ukupno 22 odlaska i povratka.

- pregledom u spis priloženih kontrolnih nalaza proizlazi kako je tužiteljica kontrolne preglede i fizikalne i druge terapije obavljala u Splitu, KBC Split, i to dana 13.08.2020., 17.08.2020, 07.09.2020., 04.11.2020., 05.03.2021., 11.03.2021. i 21.08.2020.

25.2. Dakle, pored obavljenih fizikalnih terapija, tužiteljica je dodatno putovala u Split radi obavljanja medicinskih kontrola i pretraga još 7 puta, te je i 7 puta putovala nazad u [adresa], dakle ukupno 14 puta.

25.3. Konačno, u spisu je priložen karton obavljenih fizikalnih terapija kod KBC Split, pregledom kojeg je sud utvrdio kako je tužiteljica dolazila na fizikalne terapije na dan 29.09.2020., 30.09.2020., 01.10.2020., 02.10.2020., 05.10.2020., 06.10.2020., 08.10.2020., 09.10.2020., 05.11.2020., 06.11.2020., 09.11.2020., 10.11.2020., 11.11.2020., 12.11.2020., 13.11.2020., 16.11.2020., 17.11.2020., te 25.11.2020. iz čega je ovaj sud utvrdio kako je tužiteljica ukupno 18 puta putovala iz [adresa] u [adresa], te isto toliko puta se nakon terapija vraćala u Split, iz čega ovaj sud zaključuje kako je tužiteljica ukupno imala 36 odlazaka i povrataka na fizikalne terapije kod KBC Split.

25.4. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio kako je tužiteljica imala ukupno 72 odlaska i povratka u Split, a sve zbog provođenja kontrolnih pregleda, te fizikalnih terapija koje su tužiteljici bile potrebne radi dovođenja svog zdravstvenog stanja u stanje kakvo je bilo prije predmetne prometne nezgode, iz čega ovaj sud zaključuje kako je tužiteljica imala troškove prijevoza, a koje tužiteljica ne bi imala da nije bilo predmetnog štetnog događaja.

25.5. Tužiteljica za svoje tvrdnje kako su je na fizikalne terapije dovozili i odvozili roditelji, te kako je istima nadoknađivala utrošeno gorivo nije dostavila račune ni bilo kakav dokaz, a tužiteljica na okolnost tih svojih tvrdnji nije predložila saslušanje u svojstvu svjedoka svojih roditelja, kao osoba koje su tužiteljicu, po njenim tvrdnjama, vozile u bolnicu i na fizikalne terapije.

25.6. Međutim, spisu prileže dokazi u vidu medicinskih nalaza koji se odnose na obavljene kontrolne preglede i fizikalne terapije, koji su sačinjeni u nekoliko slijedećih dana nakon nezgode i koje su sudski vještaci doveli u svezu sa predmetnom prometnom nezgodom, pa je ocjena ovog suda kako je tužiteljica doista putovala iz [adresa] u [adresa] i natrag radi provođenja fizikalnih terapija i kontrolnih pregleda, a čega sve ne bi bio da nije bilo predmetnog štetnog postupanja osiguranika tuženika, slijedom čega je zaključak ovog suda kako tužiteljici pripada naknada putnih troškova koji se odnose na odlazak na kontrolne preglede i fizikalne terapije, te za povratak sa istih.

25.7. S obzirom kako tužiteljica nije dostavila bilo kakav dokaz, poput računa i slično, kojim bi dokazala da je plaćala gorivo, te kako tužiteljica na tu i okolnost nije predložila ni saslušanje svojih roditelja kao osoba koje su ga prevozile do Splita i nazad, ali kako ipak postoje dokazi u vidu medicinske dokumentacije da je tužiteljica te troškove imala, to je ovaj sud visinu štete po tom temelju utvrdio primijenivši odredbe čl. 223. ZPP-a, prema slobodnoj ocjeni.

25.8. S obzirom na sve navedeno, cijeneći činjenicu kako tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje kako se na kontrolne preglede i fizikalne terapije u Split prevozila automobilom, te da je plaćala gorivo, ocjena je ovog suda da tužiteljici pripada naknada u visini putne autobusne karte na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], a to iz razloga jer je usluga prijevoza autobusom tužiteljici bila dostupna, a tužiteljica se, s obzirom da se nije radilo o ozljedama koje bi tužiteljici onemogućavale vožnju autobusom, imala mogućnost koristiti uslugama prijevoza autobusom.

25.9. Pored toga, cijena putne karte objavljena je na Internet izdanju tvrtke Promet d.o.o., koja se u Splitu bavi prijevozom putnika, te je kao takva lako provjerljiva i odlučna za utvrđivanje visine troškova prijevoza.

25.10. Pregledom cijene putne karte tvrtke Promet d.d. Split, sud je utvrdio kako pojedinačna karta na relaciji [adresa] – [adresa], kupljena na biljetarnici ili online iznosi 1,25 €.

25.11. S obzirom kako je sud utvrdio da je tužiteljica ukupno imala 72 odlaska iz [adresa] u [adresa] te povratka iz [adresa] u [adresa], te kod činjenice kako cijena karte u jednom pravcu iznosi 1,25 €, to tužiteljici pripada naknada putnih troškova u iznosu od 90,00 €.

26. U odnosu na eventualne daljnje troškove liječenja sud je iz iskaza tužiteljice utvrdio kako je tužiteljica osim troškova fizikalne terapije i putnih troškova imala još troškove kupnje tableta protiv bolova, dok drugih troškova liječenja nije imala.

27. Ovaj sud smatra opravdanim troškovima i troškove kupnje tableta protiv glavobolja, sve to iz razloga jer trzajna ozljeda vrata uzrokuje glavobolje, zbog čega oštećenik ima opravdan razlog za kupnju različitih lijekova protiv glavobolje. Tome u prilog ide i činjenica kako iz provedenih vještava, posebno vještva ortopeda proizlazi kako je tužiteljici predložena terapija analgeticima zbog bolova koje je osjećala.

27.1. Tužiteljica nije dostavila račune iz kojih bi se mogao utvrditi iznos kojeg je tužiteljica potrošila na kupnju lijekova, pa je sud visinu štete po tom temelju utvrdio primijenivši odredbe čl. 223. ZPP-a, prema slobodnoj ocjeni.

27.2. Cijeneći sve prethodno obrazloženo, ovaj sud je, temeljem odredbi čl. 223 ZPP- a, tužiteljici po osnovu imovinske štete – kupnje tableta protiv bolova dosudio iznos od 50,00 €, koji iznos, po ocjeni ovog suda predstavlja pravičnu novčanu naknadu po osnovu imovinske štete – kupnje tableta protiv glavobolje.

28. Slijedom iznijetog, zaključak je ovog suda kako cjelokupna imovinska šteta, za koju je ovaj sud utvrdio kako se nalazi u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nezgodom iznosi 645,69 €, slijedom čega je do tog iznosa prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice po osnovu imovinske štete, dok je za više zatraženo preko tog iznosa, za iznos od 73,42 € tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

29. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada kamata koja teče od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku pa do konačne isplate.

29.1. Naime, u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 12. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZOOP), koji zakon je bio na pravnoj snazi u vrijeme kada se predmetni štetni događaj zbio, i koji se u predmetnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, a sukladno kojoj odredbi tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja izvansudskog zahtjeva, pa do isplate. Naime, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13, dalje u tekstu - ZOOP) usklađen je s tom Direktivom da je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, u dijelu koji se odnosi na uređenje prava oštećene osobe na podnošenje odštetnog zahtjeva neposredno odgovornom osiguratelju (čl.11.) i u čl. 12., na postupak i rokove za rješavanje odštetnih zahtjeva te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe (povećanje zaštite žrtava automobilskih nezgoda kao slabije strane u postupku, pravo izvršenje obveze odgovornog osiguranika, sankcioniranje nepravovremenog izvršavanja obveze u obliku zateznih kamata radi brže obrade i likvidacije šteta) te isplati naknade za štetu, a u slučaju kada nije moguće utvrditi visinu konačnog iznosa naknade štete u propisanim rokovima.

29.2. Vrijeme je i obveza osiguranika da o tome izvijesti podnositelja zahtjeva za naknadu štete s navođenjem opravdanih razloga, ali i izvršiti obvezu isplate nespornog iznosa naknade štete oštećenoj osobi, rasterećenje sudstva, kao i zaštitu osiguratelja od izvršenja plaćanja zatezne kamate za naknadu štete koje nije bilo u mogućnosti u utvrđenom roku isplatiti, a o kojoj svrsi i cilju trebaju voditi računa sudovi.

29.3. Naime, čl. 12. st. 4. ZOOP-a određeno da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Citiranim st 4. članka 12. ZOOP-a upravo se ostvaruje svrha zaštite osoba oštećenih u prometnim nezgodama sankcioniranjem odgovornog osiguratelja zbog nepostupanja s odštetnim zahtjevom u rokovima i na način propisanim u stavku 1. istog članka. Slijedom toga tuženiku, kao osiguratelju i „jačoj strani“ kojoj su u ispunjenju zakonske obveze utvrđivanja odgovornosti i visine štete na raspolaganju stručne osobe, liječnici-cenzori, nisu mogle ostati dvojbene ili sporne trajne posljedice u sferi tjelesnog zdravlja tužiteljice koje se ne mogu otkloniti. daljnjim fizikalnim terapijama.

29.4. Pri tome je sud cijenio i činjenicu kako se u konkretnom slučaju ne radi o šteti sa velikim brojem ozljeda, lomova i sl., već kao se radi o šteti sa malim stupnjem umanjenja životnih aktivnosti, pa kod činjenice da tuženik na raspolaganju ima velik broj stručnih osoba, liječnika-cenzora, to su tuženiku odmah po primitku zahtjeva za mirno rješenje spora bile poznate sve okolnosti konkretnog slučaja, pa tako i da se radi o umanjenju životnih aktivnosti od 4%, te koliko tih 4% iznosi u novčanom ekvivalentu.

29.5. Konačno, iz Zaključka sastanka predsjednika građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova Hrvatske održanog dana 11. i 12. travnja 2016. u Šibeniku, proizlazi kako zatezna kamata teče od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguravatelju i to u onom trenutku kada je nastala, odnosno koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predviđena. Upravo iz razloga što tuženik raspolaže stručnim osobama – liječnicima - cenzorima, te kraj činjenice da je tužitelj dostavio liječničku dokumentaciju iz koje je tuženik mogao utvrditi o kakvim se ozljedama radi, te da je tuženik mogao predvidjeti koliko traje liječenje i kakve posljedice po zdravlje oštećenog ostavljaju takve ozljede, dakle da je predmetna šteta bila predviđena, uslijed čega je po ocjeni ovog suda tuženik pao u kašnjenje u trenutku kada je zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora, to je ovaj sud tužitelju dosudio kamatu počev od dana kada je tuženik zaprimio zahtjev u mirnom postupku.

29.6. Pregledom priloženog odštetnog zahtjeva te odgovora tuženika, sud je utvrdio kako je punomoćnik tužitelja uputio tuženiku odštetni zahtjev dana 22. siječnja 2021. slijedom čega tužiteljici na dosuđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete po osnovu tuđe njege i pomoći, te troškova liječenja, putnih troškova i troškova kupnje tableta, pripada kamata počev od 22. siječnja 2021. kako je to tužiteljica i zatražila, pa do konačne isplate.

30. Slijedom svega prethodno utvrđenog i obrazloženog, odlučeno je kao u toč. I i II izreke ove presude.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 4 ZPP-a.

31.1. Osnov među strankama nije bio sporan, pa sud istog nije utvrđivao, slijedom čega u odnosu na osnov nisu provođeni dokazi. U pogledu visine, tužiteljica je konačno uređenim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu iznosa od 4.418,43 €, a kako je sud tužiteljici dosudio iznos od 2.145,01 €, to je tužiteljica u visini uspjela sa 48,55%, što po ocjeni ovog suda predstavlja i cjelokupan uspjeh tužiteljice u ovom sporu. Sukladno tome, tuženik je uspio u preostalom dijelu od 51,45 %, iz čega ovaj sud zaključuje kako su stranke podjednako uspjele u ovom sporu.

31.2. Kako su stranke podjednako uspjele u ovom sporu, to je sud, sukladno odredbi čl. 154. st 4 ZPP-a odlučio kako svaka stranka snosi svoje troškove, radi čega je odlučeno kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 08. listopada 2025.

SUDAC

Miro Maslać

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika.