REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] N 5

Poslovni broj: Us I-291/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja Fortunato Ilovik d.o.o. (OIB: 71470045562), iz Ilovika, Ilovik 47, kojeg zastupa opunomoćenik Ladislav Radoslović (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Rijeci, Ljudevita Matešića 15, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa službena osoba NU, uz sudjelovanje zainteresirane osobe CU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Gregović (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Odvjetničkom uredu Boris Gregović, ŽU i AU, u [adresa], radi prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/852, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 14. veljače 2025. godine.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/24-02/1573, URBROJ: 338-08-02-01- 24-7 od 28. listopada 2024. godine.

III. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

IV. Javnopravna su tijela dužna u ponovnom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

V. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje da tužitelju Fortunato Ilovik d.o.o., Ilovik nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

VI. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/24-02/1573, URBROJ: 338-08-02-01- 24-7 od 28. listopada 2024., usvojen je zahtjev osiguranika CU (ovdje: zainteresirane osobe) te mu je ozljeda nastala 16. siječnja 2024. za dijagnozu penetrantna rana očne jabučice sa stranim tijelom (šifre prema MKB-u S05.5) priznata ozljedom na radu, uz priznavanje s time pripadajućih prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, te uz utvrđenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Navedeno je rješenje doneseno u izvršenju prijašnjeg tuženikova rješenja, KLASA. UP/II-502-03/24-01/350, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od 25. srpnja 2024. godine. Potonjim je rješenjem usvojena žalba ovdje tužitelja, poništeno je prijašnje prvostupanjsko rješenje doneseno u ovoj upravnoj stvari, te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-502-03/24-01/852, URBROJ: 338-01-06- 05-25-04 od 14. veljače 2025., odbio žalbu tadašnjeg poslodavca zainteresirane osobe (ovdje: tužitelja) izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 28. listopada 2024. godine.

3. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Prvostupanjsko tijelo nije postupilo u skladu s uputama drugostupanjskog tijela iznesenima u rješenju od 25. srpnja 2024. godine. Tužitelju je suštinski onemogućeno da aktivno i s uspjehom sudjeluje u postupku, pri čemu je tuženik apstrahirao postupovne povrede prvostupanjskog tijela. Kada je tužitelj pozvan dati svoje očitovanje i kada ga je tužitelj dao, zainteresirana osoba još nije bila u spis predmeta predala svoje očitovanje na koje se tužitelj mogao očitovati. Nasuprot tome, zainteresirana osoba imala je priliku očitovati se na tužiteljeve tvrdnje. Umjesto saslušanja svjedoka OU, tuženik o njegovoj izjavi stvara konstrukcije i zaključke. Tvrdnje inspektora zaštite na radu, čak i da jesu točne, još uvijek ne znače da je ozljeda zainteresirane osobe nastala na radu. Eventualna prekršajna odgovornost tužitelja i sama ozljeda zainteresirane osobe ovdje nisu relevantne, već je odlučno utvrditi činjenicu je li do sporne ozljede došlo na radu zainteresirane osobe kod tužitelja. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužitelj i dalje ne iznosi konkretne materijalne dokaze ili činjenice koje bi bacile sumnju na ispravnost odluke javnopravnog tijela. Službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku. Tužitelj uporno inzistira na usmenom saslušanju stranaka i svjedoka, no nije jasno koje bitne činjenice bi se na taj način mogle utvrditi. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba CU u odgovoru na tužbu iznosi, u bitnome, sljedeće. Zainteresirana osoba nije imala mogućnost utjecati na nastanak spornog događaja, niti ga je mogla izbjeći. Protiv tužiteljeva zakonskog zastupnika podignuta je optužnica pred Općinskim sudom u Rijeci. U štetnom događaju zainteresirana je osoba zadobila penetrarnu ranu lijevog oka sa zaostalim stranim tijelom u skleri. Tužitelj u tužbi ne navodi ključne elemente za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari. Zainteresirana osoba predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (PDV uključen).

6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja i zainteresirane osobe, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 17. rujna 2025., utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Prema članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23), ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, smatra se: ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima (t. 1.); bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 2.); ozljeda nastala na način iz točke 1. navedenoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 3.); ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. toga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. navedenog Zakona (t. 4.).

9. Nadalje, člankom 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.) (t. 1.); aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.) (t. 2.); namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti (t. 3.); atake kronične bolesti (t. 4.); urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (t. 5.).

10. U obrazloženjima osporavanih rješenja javnopravna tijela citirala su i druge mjerodavne zakonske i podzakonske odredbe. Te su odredbe tužitelju i zainteresiranoj osobi stoga poznate.

11. Među strankama je sporan pravni aspekt predmetnog ozljeđivanja zainteresirane osobe, tj. je li do tog ozljeđivanja došlo pri radu zainteresirane osobe kod tužitelja kao poslodavca. Uz navedenu sporno odlučnu činjenicu vezan je i nastavak izlaganja Suda u ovom obrazloženju.

12. Članak 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP) glasi:

„(1) Stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima.

(2) Službena osoba dužna je omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.

(3) Stranka može davati izjave usmeno na zapisnik ili u pisanom obliku. U složenim upravnim stvarima službena osoba može naložiti stranci podnošenje izjave u pisanom obliku, što ne isključuje pravo stranke na usmeno izjašnjavanje. (4) Stranka je dužna sudjelovati u utvrđivanju činjenica važnih za rješavanje o upravnoj stvari te osobno dati izjavu kad to zatraži službena osoba ili kad je to propisano zakonom.“

13. Članak 54. stavak 1. ZUP-a glasi:

„(1) Usmena rasprava zaključkom se određuje:

1. u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima,

2. kad je potrebno provesti očevid ili saslušati svjedoke ili vještake,

3. u drugim slučajevima kad je to korisno za rješavanje upravne stvari.“

14. Sud utvrđuje sljedeće:

14.1. Tuženik je u obrazloženju drugostupanjskog rješenja od 25. srpnja 2024. dao prvostupanjskom tijelu i uputu koja glasi:

„Radi osiguranja kontradiktornosti u raspravljanju te omogućavanja strankama da se očituju na sve navode protustranke odnosno da istovremeno predlože sve dokaze koje smatraju odlučnima, oportunim se nalazi provesti usmenu raspravu u ovoj upravnoj stvari, poštujući (…) proceduralna pravila upravnog postupka.“

14.2. Tuženikova formulacija o oportunosti provođenja usmene rasprave ne oslobađa prvostupanjsko tijelo zakonske dužnosti provedbe rasprave kada je ona propisana (članak 54. stavak 1. točka 1. i 2. ZUP-a), ali i korisna za zbiljsko ostvarivanje prava stranke na sudjelovanje u upravnom postupku (članak 54. stavak 1. točka 3. ZUP-a, vezano uz članak 52. ZUP-a). Tuženik je, uz to, u svojem rješenju od 25. srpnja 2024. pravilno naveo da je ovdje usmena rasprava potrebna i radi osiguranja kontradiktornosti, te kako bi se, izlaganjem stranaka pri provedbi iste postupovne radnje („istovremeno“), izbjegla situacija da neka od stranaka ima prednost kasnijeg izjašnjenja o navodima protivne stranke.

14.3. Postoje slučajevi u kojima propuštanje primjene odredbe članka 54. stavka 1. ZUP-a ne idu na štetu ni jedne stranke u upravnom postupku, što drugostupanjskom tijelu daje podlogu za primjenu odredbe članka 116. točke 2. ZUP-a. No, Sud ne nalazi da se u okolnostima predmetnog slučaja može posve otkloniti relevantnost omogućavanja kontradiktornog saslušanja jedinog svjedoka očevica spornog ozljeđivanja za rješavanje upravne stvari, niti relevantnost omogućavanja istodobne konfrontacije stajališta protivnih stranaka. Time u konkretnom predmetu nije u cijelosti ostvarena ni svrha ispitnog postupka (članak 51. ZUP-a).

14.4. Usto, na dužnost provedbe usmene rasprave upozorio je i tužitelj u svojoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 28. listopada 2024., pa nije odlučno to što tuženik kao drugostupanjsko tijelo nije u obvezi po službenoj dužnosti paziti na rečeni postupovni nedostatak.

14.5. Iz dosad iznesenog proizlazi da je pri donošenju osporavanog rješenja tuženika na štetu tužitelja došlo do povrede odredaba članka 8., članka 9. stavka 2., članka 30., članka 47. stavka 1., članka 51., članka 52. i članka 54. stavka 1. ZUP-a. Zbog toga se odluka tuženika ne može ocijeniti zakonitom.

15. Uzevši u obzir navedeno, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS). Tužitelj i zainteresirana osoba svoje su dokazne prijedloge iznijeli tek podredno, uz dodatno raspravno elaboriranje s time povezanih stranačkih stajališta, pa Sud nije provodio daljnje dokazivanje, zbog čega nije postojala ni pouzdana podloga da Sud sam riješi stvar.

16. Točka IV. izreke presude temelji se na članku 119. stavku 4. ZUS-a, vezano uz članak 151. stavak 2. toga Zakona.

17. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

18. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25), u okviru troškovnika podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da su tuženik i zainteresirana osoba izgubili spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje tužitelj na teret tuženika može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (zatraženo je 500,00 eura), te pristup na ročište za raspravu (također je zatraženo 500,00 eura), tj. sveukupno 1.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a. Pri gubitku spora, odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora.

U Rijeci 8. listopada 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točaka I., II., III. i IV. ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točaka V. i VI. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Ladislavu Radosloviću, Rijeka, Ljudevita Matešića 15

- Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3

- Odvjetniku Borisu Gregoviću, [adresa]