Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-1002/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Ž. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćnici K. M. D., odvjetnici iz K., protiv tuženika D. L. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. C., odvjetniku iz P., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-1390/2019-14 od 15. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2023.,

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku
poslovni broj P-1390/2019-14 od 15. studenoga 2021. u dijelu pod toč. III.) i IV.)
izreke te sudi:

Utvrđuje se da je tužitelj R. Ž., OIB: …, stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake k.č. 3261 oranica, upisane u z.k.ul. 2453 k.o. V. i k.č. 3266 oranica, upisane u z.k.ul. 5584 k.o. V., u cijelosti.

Ovlašćuje se tužitelj, da po pravomoćnosti ove presude zatraži i ishodi upis
stečenog prava vlasništva glede nekretnina za cijelo sa imena zemljišnoknjižnog
vlasnika D. L., OIB: ...

Nalaže se tuženiku D. L. da tužitelju R. Ž. naknadi parnični trošak u visini od 919,11 eur-a / 6.925,00 kn, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

2 Poslovni broj: 20 Gž-1002/2022-2

" I.) Utvrđuje se da je tužitelj: R. Ž. iz P., OIB: …, stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake: k.č. 3217/12 oranica i k.č. 3217/25 oranica, obje upisane u z.k.ul. 8002 k.o. V., u cijelosti.

II.) Ovlašćuje se tužitelj, da po pravomoćnosti ove presude zatraži i ishodi upis
stečenog prava vlasništva glede nekretnina i u vlasničkom udjelu, navedenom u točki
I. izreke ove presude, sa imena zemljišnoknjižnog vlasnika: D. L. iz R., OIB: ….

III.) Odbija se tužbeni zahtjev, u dijelu, koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj: R. Ž. iz P., OIB: …, stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake: k.č. 3261 oranica, upisane u z.k.ul. 2453 k.o. V. i k.č. 3266 oranica, upisane u z.k.ul. 5584 k.o. V., u cijelosti. Ovlašćuje se tužitelj, da po pravomoćnosti ove presude zatraži i ishodi upis stečenog prava vlasništva glede nekretnina i u vlasničkom udjelu, navedenom u točki I. izreke ove presude, sa imena zemljišnoknjižnog vlasnika: D. L. iz R., OIB: ….

IV.) Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. III.) i IV.) izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno u tom dijelu ukine I predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

2.1. U žalbi ističe da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili
razlozima presude te da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su
potpuno nejasni ili proturječni pa da se presuda u pobijanom dijelu ne može ispitati. Ističe da je oduvijek bio u posjedu čest. 2453 i čest. 3266 k.o. V. koje je osobno obrađivao na način da je na njima brao grožđe, a te nekretnine kupio je otac tužitelja o čemu je svjedočio B. M.. Poštenje tužitelja se pretpostavlja, a svi svjedoci su suglasno iskazivali da tuženika nikada nisu vidjeli ili zatekli na
predmetnim nekretninama. Nadalje, 1954. A. O. kao glava obitelji potpisao je Kupoprodajni ugovor i potvrdu o primitku novca od strane oca tužitelja nakon čega ju
je ovaj počeo koristiti na način da je sadio lozu što je nastavio i sam tužitelj tako da je
predmetna nekretnina u njegovom posjedu od 1954. Stoga da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer je višestruko proteklo vrijeme duže od 20 godina propisanih Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno navodima tužitelja prvostupanjski sud u pobijanom dijelu prvostupanjske
presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč.

11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99,

3 Poslovni broj: 20 Gž-1002/2022-2

88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19), jer prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati stoga što je izreka presude razumljiva, u tom dijelu nije proturječna sama sebi ili razlozima presude te su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

6. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj
dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Stoga žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

8. U ovoj fazi postupka predmet spora je utvrđenje da je tužitelj stekao pravo
vlasništva čest. 3261 i čest. 3266 k.o. V. za cijelo, kao i uknjižba tog prava u korist tužitelja uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika.

9. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na čest. 3261 I čest. 3266, obje k.o. V. s obrazloženjem da se radi o zemljištu na lokalitetu V. M., da je prilikom očevida 18. veljače 2020. uredovni sudac razgledao navedene nekretnine iz daljine vodeći se izvodom iz katastarskog plana (l.s. 11) te utvrdio da se radi o nekretninama s druge strane ceste uz Centar za gospodarenje otpadom – pretovarnu stanicu T.. Međutim, analizirajući iskaz saslušanih svjedoka A. O., V. Orlića i B. M. da se može zaključiti kako isti nisu u svojim iskazima naveli da bi tužitelj i njegovi prednici vršili bilo kakve posjedovne čine na tim nekretninama te premda je tužitelj ustrajao na navodima da bi njegov otac kupio ove obje nekretnine, sud nalazi da su svjedoci imali saznanja o
zemljoradničkim radovima na lokaciji S pod kotlići, kada su bili involvirani u branje i odvoz grožđa te skrb o vinogradu kroz zakup istog. Nadalje, kada su u pitanju nekretnine na lokaciji V. M. jedini da se referirao B. M. uopćeno iznoseći tvrdnje da tužitelju pripadaju i dvije nekretnine s druge strane ceste za koje pamti još iz djetinjstva kao nekretnine koje su pripadale još i ocu tužitelja. Zaključno, prvostupanjski sud navodi da dozvoljava da bi otac tužitelja obrađivao i nekretnine s
druge strane ceste uz današnji Centar za gospodarenje otpadom, a koje tužitelj
naziva V. M., ali da provedeni dokazi nisu pružili dovoljno činjenica na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je tužiteljev otac ili njegova majka ušao u samostalan i barem pošteni posjed tih nekretnina održavajući posjed u kontinuitetu od najmanje 20
godina.

10. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom slučaju u pogledu čest. 3261
i čest. 3266 k.o. V. prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 159. st. 1. u svezi čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14).

4 Poslovni broj: 20 Gž-1002/2022-2

11. Naime, prvenstveno valja ukazati kako su spisu predmeta priloženi Kupoprodajni
ugovori od 16. veljače 1960. (l.s. 12) te potvrda o isplati (l.s. 13) zaključen između
prodavatelja A. O. (prednika tuženika) i kupca N. Ž. (prednika tužitelja), kao i Kupoprodajni ugovor između istih stranaka od 18. veljače 1954. S potvrdom (l.s. 36 i 37) iz kojih Kupoprodajnih ugovora proizlazi kako su u istima nekretnine navedene opisno po nazivu, a bez navođenja katastarskih oznaka.

12. Pored toga, valja imati u vidu i činjenicu da je svjedok B. M. prilikom očevida na licu mjesta 18. veljače 2020. (l.s. 51), između ostalog, naveo da se za cijeli taj lokalitet koristi puno internih naziva, da tužitelju pripadaju i dvije nekretnine s druge strane ceste te da još iz djetinjstva pamti da su te nekretnine pripadale ocu tužitelja.

13. Također, iz stranačkog iskaza tužitelja na ročištu od 1. listopada 2021. (l.s. 59-60) slijedi da su predmetne nekretnine kupljene od A. O., da su iste obrađivane praktički do smrti njegove majke 1998., da zna gdje je lokalitet M. i da bi se radilo o broju čest. 3217/25, a cijeli taj širi predio da se zove K., da su vinogradi bili u zakupu te da su se obrađivali do smrti majke, a nakon što su vinogradi propali da I danas sa svojom djecom dođe i pokaže im te nekretnine, a što se tiče nekretnina s druge strane ceste da su one njemu poznate pod nazivom V. M. ili L. te da je tu također bio vinograd koji da su se nakon smrti njegovog oca 1973. Nastavili obrađivati od strane J. D., R. G., A. O. te I. K., kao i da na ovim nekretninama nije nikada vidio tuženika.

14. Nadalje, tuženik D. L. u odnosu na čest. 3261 i čest. 3266, obje k.o. V. u svom iskazu na ročištu od 1. listopada 2021. (l.s. 62 i 63) navodi da prilikom obilaska tih nekretnina sa pok. tastom ne zna u kakvom su stanju bile te da se danas radi o šumi i nekretninama koje se možda i 30 godina ne obrađuju, da je za života pok. tasta na tim terenima bio samo dva puta i da se sjeća lijepih vinograda na terenima koji su pripadali tužitelju, nakon toga tamo nije bio dugo godina sve do prije
dvije godine kada je bio s odvjetnikom.

15. Uzimajući u obzir iskaz saslušanog svjedoka B. M., kao i stranačke iskaze ovaj drugostupanjski sud nalazi da je tužitelj dokazao kako je i na ove dvije nekretnine stekao pravo vlasništva dosjelošću.

16. Naime, pored tvrdnje svjedoka B. M. da tužitelju pripadaju i dvije nekretnine s druge strane ceste, valja imati u vidu iskaz tuženika D. L. koji navodi da je za života svog pok. tasta na tim terenima bio samo dva puta i da se sjeća lijepih vinograda koji su pripali tužitelju.

17. Kako je i tužitelj u svom iskazu naveo da su prijeporne nekretnine u naravi
predstavljale vinograd koji se obrađivao sve do smrti njegove majke 1998. te kako je
prilikom očevida (koji nije održan u nazočnosti vještaka geodeta) svjedok A, O, naveo da je njemu lokalitet poznat kao M, dok je širi lokalitet poznat pod nazivom K, a svjedok V, O, također je potvrdio da su postojali različiti nazivi za isto područje, da je pomogao tužiteljevom ocu 70-tih godina prošlog stoljeće odvoziti grožđe te da nikada nije tuženika vidio na tom lokalitetu, ovaj

5 Poslovni broj: 20 Gž-1002/2022-2

drugostupanjski sud nalazi da je tužitelj, suprotno zaključku prvostupanjskog suda,
dokazao da je kao pošten, istinit i zakonit posjednik predmetnih nekretnina iste stekao dosjelošću posjedovanjem istih, osobno i putem svojih pravnih prednika, u razdoblju od 1954. pa do podnošenja tužbe 3. listopada 2018. pravo vlasništva za cijelo na čest. 3261 i čest. 3266, obje k.o. V..

18. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

19. Također je po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valjalo odlučiti o troškovima postupka.

20. U pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22-dalje Tarifa) tužitelju je na ime zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika priznato po 75 bodova na ime sastava tužbe I pristupa na ročišta 17. rujna 2019., 18. veljače 2020. i 1. listopada 2021. što uz pripadajući PDV te vrijednost boda od 15,00 kn (primjena Tbr. 48. toč. 3. Tarife), kao i trošak predujma očevida u visini od 500,00 kn te 800,00 kn na ime pristojbi za tužbu i presudu (na plaćanje kojih je tužitelj pozvan sukladno rješenjima prvostupanjskog suda od 14. prosinca 2018. - l.s. 16 i za odluku – l.s.79 pri čemu se upućuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-60/2004 od 6. listopada 2004.) daje ukupni trošak u visini od 6.925,00 kn / 919,11 eur-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška valjalo odbiti kao neosnovan s tim što isti za trošak sastava žalbe nije ni popisao trošak.

22. U nepobijanom dijelu pod toč. I.) i II.) izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

23. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 43. st. 1. u svezi čl. 48. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/22 i 88/22).

Zadar, 20. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović