Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-389/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Košir Skračić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić i Alitović u Zagrebu, protiv tuženika HOK Osiguranja d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, koga zastupa punomoćnica Sandra Pleša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri u Zagrebu, te uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, koga zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2740/2023-68 od 27. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 2740/2023-68 od 27. ožujka 2025. u točki I. izreke.

II Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužiteljice UV i potvrđuje se navedena presuda u točki II. izreke.

III Uvažava se djelomično žalba tužiteljice UV i preinačuje se navedena presuda u točki I. izreke i to dijelu kojim tužiteljici nije priznat trošak postupka i u iznosu od 1.295,47 eura i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka i u iznosu 1.295,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice UV i tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku HOK Osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici UV daljnji iznos od 1.547,01 Eur, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. svibnja 2018. do isplate, kao i naknaditi joj troškove postupka u iznosu 1.318,68 Eur, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. ožujka 2025. do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 802,18 Eur sa zatraženom zateznom kamatom."

2. Protiv točke I. izreke navedene presude (dosuđujućeg dijela) tuženik je izjavio pravovremenu žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/9., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka time što je odbio prijedlog tuženika za saslušanje svih vještaka radi usuglašavanja mišljenja, da za taj postupak nije dao valjane razloge, da je prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade povećao Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za 80% i time postupio suprotno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda. Nadalje, osporava i visinu cijene sata tuđe pomoći i njege kao i da je pogriješio odmjerivši tužiteljici ukupan iznos od 27.000,00 kuna. Predlaže žalbu uvažiti i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, podredno ukinuti. Potražuje troškove žalbenog postupka.

3. Pravovremenu žalbu na navedenu presudu, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen za iznos od 802,13 eura, izjavila je tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 354. stavak 1. točka 1. do 3. ZPP, odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi tužiteljica navodi da je sud visinu naknade neimovinske štete odmjerio suviše nisko, da u presudi nije navedeno koji iznos za koju kvalifikatornu okolnost pripada tužiteljici, da nije u obzir uzeta stopa inflacije. Osporava i pravilnost odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu troškova postupka u cijelosti, podredno ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda iznesenih u žalbi, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud time što nije prihvatio prijedlog tuženika da se ponovno pozovu vještaci dr. Franić i dr. Mažuranić i vještak dr. Šebetić radi usuglašavanja mišljenja, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, u svezi s člankom 261. ZPP na koju povredu tuženik ukazuje žalbom. Naime, time što je nakon ukidanja dijela ranije donesene presude u ovom predmetu (presuda poslovni broj Pn-1959/18-40 od 20. svibnja 2021.) prihvatio prijedlog za provođenje novog vještačenja, prvostupanjski sud se zapravo odlučio ne prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka dr. Franića i dr. Mažuranića i obnoviti vještačenje drugim vještakom. Navedeno proizlazi i iz točke 19. obrazloženja pobijane presude. Po ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, nije bilo razloga za ponovnim saslušanjem vještaka i njihovim usuglašavanjem mišljenja.

6.1. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbenim navodima ukazuju obje stranke, jer je pobijana presuda razumljiva, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te se ista može ispitati.

6.2. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete (povreda prava osobnosti) i imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu) koja je nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 27. rujna 2017. u kojoj je tužiteljica stradala kao putnica u vozilu. Podneskom od 12. ožujka 2025. (stranica 238 spisa) tužiteljica je na ime naknade neimovinske i imovinske štete potraživala ukupno 5.176,19 eura, a umanjujući isti za do tada nesporno plaćeni iznos od ukupno 2.826,99 eura, konačno određenim tužbenim zahtjevom potraživala je isplatu još u iznosu od 2.349,20 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Nastanak štetnog događaja među strankama nije sporan, a nije sporna ni pasivna legitimacija. Iako je tuženik prvotno osporavao isključivu odgovornost, odnosno istaknuo je prigovor doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja, tijekom postupka, podneskom od 29. lipnja 2020. (stranica 105 spisa) je odustao od toga prigovora, slijedom čega se zaključuje da nije sporna ni odgovornost tuženika za štetu. Nije sporno ni da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku na ime naknade štete isplatio iznos od 12.000,00 kuna (1.592,67 eura), a nakon djelomične pravomoćnosti ranije donesene presude poslovni broj Pn-1959/18-40 od 20. svibnja 2021., tuženik je tužiteljici isplatio i iznos od 1.234,32 eura (9.299,98 kuna). Dakle, tuženik je tužiteljici na ime naknade štete isplatio ukupan iznos od 2.826,99 eura (21.299,98 kuna).

8.1. Među strankama je sporan opseg i visina štete, odnosno da li je iznosom od 2.826,99 eura tužiteljici šteta nastala u predmetnom štetnom događaju u cijelosti naknađena, ili tužiteljica ima pravo i na isplatu utuženog iznosa.

9. Radi utvrđivanja visine štete prvostupanjski sud je proveo dva medicinska vještačenja, prvo vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Miljenku Franiću i dr. Ivici Mažuraniću, a nakon djelomičnog ukidanja ranije donesene presude poslovni broj Pn-1959/18-40 od 20. svibnja 2021., provedeno je vještačenje po sudskom vještaku prof.dr.sc. Božidaru Šebetiću.

9.1. Vještaci dr. Franić i dr. Mažuranić u svom nalazu navode da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila lom dijela prsne kosti, udarac u desnu stranu prsnog koša, udarac u desnu stranu trbušne stjenke, udarac u desnu potkoljenicu, distorziju desnog gležnja, djelomičnu rupturu talofibularnog i deltoidnog ligamenta desnog gležnja, a radiološkom obradom je verificiran lom prsne kosti i lom 4 i 5 rebra desno. Iz njihovog nalaza proizlazi da su nakon završetka liječenja zaostali povremeni bolovi u području prsne kosti i desne donje strane prsnog koša, da je zaostala bolna i ograničena pokretljivost desnog gležnja, ali ne kao posljedica ovog štetnog događaja obzirom na ozljedu odnosno lom potkoljenice i gležnja prije više od 30 godina.

9.2. Iz njihovog nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da je zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju kod tužiteljice zaostalo umanjenje životne aktivnosti od 10% s ortopedsko traumatološkog stanovišta obzirom na lom prsne kosti na dva mjesta i lom dva rebra. Nadalje proizlazi da je tužiteljica pretrpjela primarni strah u situaciji životne ugroženosti i tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i slabijeg intenziteta 10 dana, da je pretrpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 20 dana kumulativno. Prema nalazu vještaka, tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega kod održavanja higijene, prehrane, odijevanja, odlaska kod liječnika po 2 sata dnevno kroz prvih 30 dana, a u narednom razdoblju od 30 dana bila joj je potrebna pomoć i njega druge osobe jedan sat dnevno. Prema nalazu vještaka tužiteljica prije štetnog događaja nije imala malignu bolest.

10. Tužiteljica je podneskom od 14. svibnja 2019. prigovorila tom nalazu i mišljenju, a povodom tih prigovora vještaci su usmeno obrazložili svoj nalaz i mišljenje na ročištu 6. veljače 2020. i naveli da su prilikom ocjene trajnih posljedica zbog kojih je tužiteljici smanjena životna aktivnost u visini 10% su u obzir uzeli lom prsne kosti na dva mjesta te lom dva rebra desno, dok nisu uzeli u obzir ograničenu pokretljivost i bolove u području desnog gležnja, sve iz razloga što je tužiteljica imala komplicirane ozljede desne potkoljenice, desnog gležnja i desnog stopala. Vještaci su mišljenja da te trajne posljedice nisu u vezi s ovim štetnim događajem, pa i bez obzira što je u dopunskom nalazu i mišljenju dr. Franić naveo da su ozljede desnog gležnja u smislu rupture ligamenata i distorzije zadobivene u predmetnom štetnom događaju.

11. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica i nakon što su vještaci svoj nalaz obrazložili usmeno, ponovno prigovorila nalazu i mišljenju vještaka i predložila je provođenje novog vještačenja, a prvostupanjski sud je taj prijedlog tužiteljice odbio, zbog čega je povodom žalbe tužiteljice ranije donesena presuda u ovom predmetu i ukinuta, jer po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud za odbijanje tužiteljičina prijedloga za provođenje novog vještačenja nije dao jasne i valjane razloge. Naime, nedvojbeno je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila i ozljedu desnog zgloba u smislu rupture ligamenata i distorzije, pa i bez obzira što je nesporno da je tužiteljica prije više od 30 godina imala ozljedu toga zgloba, iz zdravstvenog kartona ne proizlazi da je tužiteljica imala tegobe s desnim gležnjem prije štetnog događaja, a ona je tijekom postupka i ukazivala da je navedena ozljeda od prije 30 godina zaliječena i da prije ovog štetnog događaja nije imala zdravstvenih tegoba i problema s pokretljivošću zloba.

12. U ponovljenom postupku provedeno je novo vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Šebetiću koji u nalazu navodi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila dvostruki prijelom prsne kosti, natučenje desne strane prsnog koša s prijelomom prednjih dijelova 4 i 5 rebra, natučenje desne strane trbušne stjenke, natučenje desne potkoljenice, uganuće desnog gležnja drugog stupnja s djelomičnim razdorom prednjeg talofibularnog ligamenta i deltoidnog ligamenta. Nadalje vještak u nalazu navodi da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljica je prije tridesetak godina imala prijelom donjeg desnog dijela desne goljenične kosti i rubni prijelom gležanjske kosti, prema izjavi tužiteljice nakon završenog liječenja nije imala tegoba a ni u zdravstvenom kartonu nema podataka da je zbog tih tegoba bila kod liječnika. Vještak u nalazu navodi da je zbog zadobivenih ozljeda došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice, te da su ozljede dovele do smanjenja životne aktivnosti od 10%, da distorzija gležnja nije dovela do trajnih posljedica, a da se tužiteljica kod pregleda vještaka na tegobe od strane gležnja nije žalila. Nadalje, vještak u nalazu navodi da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajni u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i slabijeg intenziteta tri tjedna (21 dan), da je pretrpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 35 dana kumulativno. Prema nalazu vještaka, tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon otpusta iz bolnice u opsegu od 4 sata dnevno kroz 14 dana, u opsegu 2 sata dnevno do hospitalizacije 18. studenog 2017. i to za pomoć kod kretanja i obavljanja osobne higijene pomoć kod odlaska na kontrolne preglede, nabavku i pripremu hrane i za obavljanje težih kućanskih poslova.

13. Uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Šebetića i utvrđenu težinu povreda, dakle ocjenu pretrpljenih fizičkih bolova i straha kao i smanjenja životne aktivnosti kao kvalifikatornih okolnosti, kao i sve okolnosti slučaja, ali i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske i shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. o promjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa utvrđivanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosu naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22., 155/23., dalje: ZOO), prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je utvrdio da tužiteljici na ime naknade štete pripada ukupni iznos od 4.374,00 eura, odnosno da joj na ime naknade neimovinske štete pripada iznos od 3.910,00 eura, a na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu da joj pripada iznos od 464,00 eura.

13.1. Stoga su neosnovani i žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud iznos naknade štete odmjerio suviše nisko, kao i navodi da je trebao uzeti u obzir i stopu inflacije u periodu od štetnog događaja do donošenja odluke. Neosnovani su i žalbeni navodi tužiteljice kojima ukazuje kako je prvostupanjski sud pogriješio što iznos naknade neimovinske štete nije raščlanio po kvalifikatornim okolnostima. U konkretnom slučaju radi o naknadi neimovinske štete za povredu prava osobnosti, a sukladno članku 19. stavak 2. ZOO pod pravom osobnosti se, između ostalog, smatra pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Odredbama ZOO iz 2005. pojam neimovinske štete definira na nov način, odnosno prihvaćena je objektivna koncepcija neimovinske štete, a povreda prava osobnosti sama za sebe jest neimovinska šteta za koju se dosuđuje pravična novčana naknada ako to okolnosti slučaja opravdavaju (članak 1100. stavak 1. ZOO), a pri odlučivanju o visini te naknade sud će voditi računa o težini povrede prava osobnosti i okolnostima koje opravdavaju dosuđivanje naknade. Visina pravične novčane naknade ovisi o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, a pri tome se vodi računa i o cilju kojem ta naknada služi, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. U povezanosti s navedenim neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da je dosuđeni iznos naknade neimovinske štete previsok, odnosno da je isti povećan suprotno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. o promjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa utvrđivanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., odnosno da je isti povećan za 80%, jer orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu za izračunavanje pravilne novčane naknade.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 4,00 eura po satu, a neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je istu trebalo utvrditi neto plaću NKV radnika za 2018. kada je tužiteljici pomoć pružana.

16. Odluka o zakonskim zateznim kamatama je pravilna i zakonita.

17. Ispitujući odluku o troškovima postupka ovaj drugostupanjski sud nalazi da su osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio njezin uspjeh u postupku, međutim, ne iz razloga koje navodi tužiteljica, odnosno ne stoga što nije uzeo u obzir uspjeh tužiteljice u pogledu osnove u visini 100%, već je uspjeh u sporu utvrđivao uzimajući u obzir samo visinu zahtjeva. To stoga što je člankom 154. stavak 2. ZPP propisano, između ostalog, da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U konkretnom slučaju osnova zahtjeva je povreda prava osobnosti, što tuženik i nije osporavao jer je i prije pokretanja postupka isplatio tužiteljici, za njega nesporan iznos naknade (12.000,00 kuna). Sve to i bez obzira što je tuženik prvotno osporavao odgovornost i isticao je prigovor doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja, a kasnije je od tog prigovora odustao te je ostala sporna samo visina štete, tužiteljica osnovu zahtjeva, odnosno nastajanje povrede prava osobnosti, pa ni odgovornost za nastanak štetnog događaja i nije trebala dokazivati. Zapravo tužiteljica je trebala dokazati samo visinu zahtjeva, dok je tuženik trebao dokazivati doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja, odnosno postojanja podijeljene odgovornosti. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da prilikom utvrđivanja omjera uspjeh u postupku nije trebalo uzeti u obzir uspjeh s osnovom zahtjeva.

17.1. Međutim, osnovano tužiteljica žalbom ukazuje da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je nakon donošenja ranije presude Pn-1959/2018 tuženik platio tužiteljici na ime naknade štete iznos od 12.000,00 kuna u kojem dijelu tu presudu žalbom nije pobijao i ista je za taj iznos postala pravomoćna. Dakle, tužiteljica je i s tim iznosom uspjela u sporu i taj iznos je trebalo uzeti u obzir prilikom utvrđivanja omjera njezinog uspjeha u postupku, a zbog toga se njezin uspjeh nije mogao utvrđivati samo prema konačno postavljenom zahtjevu podneskom od 12. ožujka 2025. i iznosu dosuđenom presudom koja se ispituje u ovom žalbenom postupku. Napominje se da je prije donošenja presude Pn-1959/2018 tužiteljica smatrala da joj pripada naknada neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 5.176,19 eura, koji iznos je umanjila za prije postupka plaćeni iznos od 1.592,67 eura (12.000,00 kuna) i potraživala je isplatu naknade štete u iznosu od 3.583,52 eura. I kod konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljica smatra da joj pripada naknada štete u iznosu od ukupno 5.176,19 eura, koji iznos je umanjila za prije postupka plaćeni iznos od 1.592,67 eura (12.000,00 kuna) i za iznos od 1.562,67 eura (12.000,00 kuna) plaćenih nakon pravomoćnosti presude Pn-1959/2018, te je potraživala na ime naknade štete još iznos od 2.349,20 eura.

17.2. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da se uspjeh tužiteljice u sporu, zbog ranije navedene specifičnosti konkretnog slučaja, treba ocjenjivati prema tužiteljičinom zahtjevu postavljenom prije donošenja presude poslovni broj Pn-1959/2018, a koji je iznosio 3.583,52 eura, a sve obzirom da je presuda poslovni broj Pn-1959/2018 postala pravomoćna za iznos od 1.592,67 eura i taj iznos je tuženik tužiteljici nakon pravomoćnosti te presude platio.

17.3. Uzimajući u obzir iznos tužbenog zahtjeva od 3.583,52 eura, iznos od 1.592,67 eura plaćen nakon djelomične pravomoćnosti presude Pn-1959/2018, kao i iznos od 1.547,01 eura koji je tužiteljici dosuđen u nastavku postupka, ovom presudom, što ukupno iznosi 3.139,68 eura, tužiteljica je u ovom postupku uspjela s 87,6%, a tuženik s 12,4%. Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika tužiteljica je uspjela u postupku sa 75,2%.

18. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio za koje radnje punomoćnika tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka, kao i njihovu visinu sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: OT), a kako je navedeno u točki 23. obrazloženja prvostupanjske presude, tako da tužiteljica ima pravo na troškove rada i zastupanja odvjetnika u ukupnom iznosu 3.125,00 eura.

18.1. U povezanosti s navedenim, a suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio trošak sastava podneska od 14. srpnja 2020. temeljem Tbr. 8/1 jer se radi o obrazloženom podnesku kojim se tužiteljica referira na podnesak tuženika i provedeno vještačenje, a predlaže i provođenje drugog vještačenja.

18.2. Uzimajući u obzir uspjeh tužiteljice u sporu od 75,2%, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova rada i zastupanja odvjetnika u iznosu od 2.265,63 eura u koji iznos je uključen i PDV po stopi od 25%.

19. Međutim, osnovano tužiteljica ukazuje i da je prvostupanjski sud propustio tužiteljici dosuditi troškove postupka za plaćenu sudsku pristojbu na žalbu na ranije donesenu presudu u ovom predmetu, iako je tužiteljica sa žalbom uspjela u cijelosti i sudsku pristojbu je platila na poziv suda u iznosu od 500,00 kuna, odnosno 66,36 eura (stranica 205 spisa). Međutim, tužiteljica na naknadu tih troškova ima pravo u omjeru uspjeha u sporu, dakle tužiteljica ima pravo na trošak za sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 49,90 eura.

20. Nadalje, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud propustio tužiteljici dosuditi troškove pristupa oba vještaka na ročište 6. veljače 2020. u iznosu od 500,00 kuna ukupno, odnosno 66,36 eura, te pristup jednog vještaka na ročište 25. ožujka 2021. u iznosu od 250,00 kuna, odnosno 33,18 eura, a propustio joj je dosuditi i troškove obnovljenog vještačenja u iznosu od 199,08 eura. Tužiteljica ima pravo na naknadu tih troškova postupka u cijelosti, bez obzira na uspjeh u sporu, jer su isti bili nužni za vođenje postupka.

21. Slijedom svega navedenog tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu 2.614,15 eura.

21.1. Obzirom je pobijanom presudom, zbog pogrešno utvrđenog postotka uspjeha tužiteljice u sporu, tužiteljici trošak dosuđen u iznosu od 1.318,68 eura, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka još u iznosu od 1.295,47 eura.

22. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I. izreke, a valjalo je djelomično odbiti i žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke.

22.1. Temeljem članka 373. ZPP žalbu tužiteljice valjalo je djelomično uvažiti i prvostupanjsku presudu preinačiti u točki I. izreke i to dijelu kojim tužiteljici nije priznat trošak postupka i u iznosu od 1.295,47 eura na način kako je odlučeno ovom presudom pod točkom III. izreke.

23. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio, a odbijen je i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka tužiteljice, pa i bez obzira što je sa žalbom djelomično uspjela, jer je uspjela samo u odnosu na troškove postupka.

U Sisku 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Košir Skračić