Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-642/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Marijane Žulj Jakovljević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Beti Korać-Zuppa, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice-protutužiteljice ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Jasni Matičević, odvjetnici iz Zagreba, radi iseljenja i nadomještanja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice ZO, izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-116/2021-33 od 30. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice ZO kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps- 116/2021-33 od 30. kolovoza 2024 pod točkom II. izreke presude gdje je odbijen protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice ZO.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice-protutužiteljice ZO kao osnovana te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-116/2021-33 od 30. kolovoza 2024. pod točkom I. i III. izreke presude i u navedenom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka biti će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps- 116/2021-33 od 30. kolovoza 2024. presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženici ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iseliti iz stana u [adresa] - dvosobnog stana s nusprostorijama u drugom katu lijevo, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao posebni suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-3), koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine i koji je jednako velik kao i ostali dijelovi nekretnine izgrađene na zk.č.br. 5411 dvorište, spremište, spremište, spremište, stambena zgrada, [adresa], površine 250 m2 te stan slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužiteljici DO, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženice ZO koji glasi:

''I. Ovom Presudom zamjenjuje se ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između DO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao najmodavaca i ZO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao najmoprimca, koji glasi:

Članak 1.

1.1. NAJMODAVAC daje, a NAJMOPRIMAC prima u najam na neodređeno vrijeme dvosobni stan sa nusprostorijama u II (drugom) katu lijevo, kao suvlasnički dio redni broj tri, i to nekretnine u stambenoj zgradi u [adresa]. sa dvorištem, spremištem, spremištem, z.k. č. br. [katastarska čestica], površine 18 250 m2, dvorište sa 48 m2, spremište sa 13 m2, spremište sa 13 m2 i stambena zgrada sa 162 m2, odnosno ukupno 250 m2, upisan u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u daljnjem tekstu Stan.

1.2. Ugovorne strane su suglasne da je prema podacima Zagrebačkog holdinga d.o.o. Zagreb, Podružnice gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, Savska cesta 1, korisna površina stana iz st.1. ovog Ugovora 51,41 m2.

Članak 2.

Ugovorne strane su suglasne da se NAJMOPRIMAC ima pravo koristiti i zajedničkim prostorijama i uređajima zgrade, kao i zemljištem na kojem je zgrada izgrađena, i to napose dvorištem zgrade, kolnim ulazom i stubištem.

Članak 3.

3.1. Ugovorne strane suglasno ugovaraju zaštićenu najamninu za Stan iz čl.1.st.1. ovog Ugovora u iznosu od 404,21 kuna mjesečno.

3.2. Najamninu iz prethodnog stavka ovog članka, NAJMOPRIMAC se obvezuje plaćati NAJMODAVCU najkasnije svakog petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec.

Članak 4.

4.1. Ugovorne strane su suglasne kako se najamnina iz čl.3.st.1. ovog Ugovora ugovara u neto iznosu za NAJMOPRIMCA, te kako porez i sva druga davanja koja proizlaze iz plaćanja najamnine tereti isključivo NAJMODAVCA.

4.2. Ugovorne strane su nadalje suglasne kako je NAJMOPRIMAC dužan plaćati troškove u vezi sa stanovanjem u predmetnom stanu, i to troškove komunalne naknade, struje, vode, plina i odvoza smeća.

Članak 5.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da zajedno s NAJMOPRIMCEM Stan ima pravo koristiti njegovi članovi domaćinstva.

Članak 6.

6.1. NAJMOPRIMAC se može koristiti Stanom iz čl.1.st.1. ovog Ugovora samo za stanovanje, a zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, kao i pripadajućim zemljištem koje služi uporabi zgrade, odnosno dijelovima, uređajima i zemljištem iz čl.2. ovog Ugovora, isključivo u skladu s njihovom namjenom.

6.2. NAJMOPRIMAC je dužan koristiti se Stanom, zajedničkim dijelovima i uređajima u zgradi i zemljištem koje služi za uporabu zgrade, odnosno dijelovima, uređajima i zemljištem iz čl.2. ovog Ugovora, na način da ih čuva od oštećenja.

6.3. NAJMOPRIMA C ne smije obavljati preinake u stanu, zajedničkim prostorijama i na uređajima iz prethodnog stavka ovog članka bez prethodne pisane suglasnosti NAJMODAVCA.

Članak 7.

NAJMOPRIMAC ne može dati drugoj osobi Stan ili dio Stana iz čl.1.st.1. ovog Ugovora u podnajam, niti ga iznajmljivati za privremeni smještaj.

Članak 8.

Ugovorne strane su suglasne da je NAJMOPRIMAC dužan dopustiti NAJMODAVCIMA ili osobi koju oni ovlaste, pregled Stana i ostalih prostorija kojima se koristi na temelju ovog Ugovora, svakih šest mjeseci, i to isključivo uz prethodnu pisanu najavu NAJMOPRIMCU, i to najmanje osam dana unaprijed, a u slučaju štećenja ili radi sprečavanja štete i unutar tog šestomjesečnog razdoblja.

Članak 9.

Otkaz, odnosno raskid ovog Ugovora NAJMODAVAC može uputiti samo iz razloga i na način utvrđen odredbama Zakona o najmu stanova.

Članak 10.

Ugovorne strane su suglasne kako će se na njihova međusobna prava i obveze koji nisu utvrđeni ovim Ugovorom primjenjivati odredbe Zakona o najmu stanova odnosno supsidijarno odredbe Zakona o obveznim odnosima, te drugi odgovarajući propisi Republike Hrvatske.

Članak 11.

Ugovorne strane suglasne su da će sve eventualne promjene i dopune ovog Ugovora rješavati aneksima istome, tj. isključivo i jedino u pisanoj formi.''

III. Nalaže se tuženici ZO naknaditi tužiteljici DO parnični trošak u iznosu od 1.809,68 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. kolovoza 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice ZO za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.267,16 EUR".

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tuženica- protutužiteljica ZO zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži kao osnovana i pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Iz sadržaja žalbe razvidno je da je ista izjavljena u odnosu na točku I., II. i III. izreke presude.

2.1. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tuženica-protutužiteljica u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije cijenio svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno te nije cijenio rezultate cjelokupnog postupka. Nadalje navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo obzirom je tuženica-protutužiteljica temeljem zakona stekla prava i obveze najmoprimca, a tužiteljica-protutuženica nije otkazala ugovor o najmu. Prvostupanjski sud nije utvrđivao kvalitetu posjeda tuženice-protutužiteljice, a koji posjed je pošten. Kako je posjed tuženice-protutužiteljice pošten te je ista izvodila radove u stanu to tuženica-protutužiteljica može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imala i zadržati stvar dok joj troškovi ne budu naknađeni. Dakle, tuženica-protutužiteljica se koristi pravom zadržanja odnosno ius retentionis. Prvostupanjski sud nepotpuno je utvrdio činjenično stanje obzirom navedeni stan predstavlja dom tuženice-protutužiteljice te prvostupanjski sud nije proveo test razmjernosti. Stoga tuženica-protutužiteljica osporava i odluku o troškovima postupka u odnosu na dio gdje je ista obvezana naknaditi tužiteljici-protutuženici troškove postupka.

3. Tužiteljica-protutuženica dostavila je odgovor na žalbu tuženice- protutužiteljice. U odgovoru na žalbu navodi kako je žalba u cijelosti neosnovana, tuženica-protutužiteljica nije postavila zahtjev za isplatu njenih ulaganja te stoga nema niti pravo zadržanja stvari. Tuženica-protutužiteljica nikada nije od tužiteljice- protutuženice tražila suglasnost za uređivanje stana.

4. Žalba tuženice-protutužiteljice osnovana je u odnosu na točku I. i III. izreke presude dok nije osnovana u odnosu na točku II. izreke presude.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženice-protutužiteljice, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženice-protutužiteljice, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tuženica-protutužiteljica. No u konkretnom slučaju činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice-protutuženice za iseljenjem tuženice-protutužiteljice iz dvosobnog stana u [adresa], etažno vlasništvo E-3, te protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice radi nadomještanja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

7. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je tužiteljica-protutuženica DO aktivno legitimirana na podnošenje tužbe radi iseljenja i predaje u posjed dok je tuženica-protutužiteljica ZO pasivno legitimirana;

- da je tuženica-protužiteljica ZO danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020 nastavno: ZNS) stekla prava i obveze najmoprimca;

- da je tužiteljica-protutuženica vlasnica spornog stana;

- da je tuženici-protutužiteljici ZO priznato stanarsko pravo na dvosobnom komfornom stanu u [adresa], a nakon smrti njene bake CO;

- da je tužiteljica-protutuženica DO dopisom od 13. veljače 2021. pozvala tuženicu-protutužiteljicu da joj preda predmetni stan u posjed u roku od 30 dana od dostave dopisa;

- da je tuženica-protutužiteljica ZO **.**.1997. podnijela zahtjev tužiteljici-protutuženici DO za sklapanje ugovora sa zaštićenom najamninom na neodređeno vrijeme;

- da je tuženica-protutužiteljica ZO **.**.2022. podnijela protutužbu kojom predlaže donijeti presudu kojom se zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom;

- da tuženica-protutužiteljica ZO dugi niz godina nije plaćala najamninu za predmetni stan;

- da je tuženica-protutužiteljica ZO u stanu izvodila određene radove za što nije imala prethodnu suglasnost tužiteljice-protutuženice DO.

8. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice DO usmjeren na iseljenje tuženice-protutužiteljice ZO i predaju spornog stana u posjed tužiteljici-protutuženici DO dok odbija zahtjev tuženice-protutužiteljice ZO usmjeren na to da se presudom nadomjesti ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice-protutužiteljice ZO da prvostupanjski sud nije cijenio svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno kao i rezultate cjelokupnog postupka. Naime iz vrlo opširnog i detaljnog obrazloženja prvostupanjske odluke razvidno je da je prvostupanjski sud detaljno analizirao izvedene dokaze, iste cijenio kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti i ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka donio prvostupanjsku odluku. Napose iskaze svjedoka i stranaka prvostupanjski sud je detaljno analizirao dovodeći iste u međusobnu komparaciju ali također i u svezi s drugim materijalnim dokazima.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice-protutužiteljice da je prvostupanjski sud odbijanjem protutužbenog zahtjeva pogrešno primijenio materijalno pravo.

10.1. Člankom 33. stavak 2. ZNS-a propisano je da je zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana najmoprimac dužan podnijeti vlasniku stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ZNS-a, odnosno od dana pravomoćnosti odluke kojom je odlučeno o pravu te osobe na korištenje stanom dok je stavkom 3. propisano ako vlasnik stana u roku od 3 mjeseca od primitka pisanog zahtjeva najmoprimca ne sklopi ili odbije sklopiti ugovor o najmu stana najmoprimac će tražiti od suda donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor.

10.2. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica-protutužiteljica podnijela zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana 3. svibnja 1997., a koja činjenica proizlazi ne samo iz podnesenog zahtjeva već i iz iskaza same tuženice te svjedoka ĆO, LO, HO i PO.

10.3. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica-protutužiteljica podnijela tužbu koja se odnosi na sklapanje ugovora o najmu tek 13. travnja 2022. odnosno nakon 25 godina od odbijanja odnosno neprihvaćanja njenog zahtjeva za sklapanje ugovora o najmu stana. Ovo stoga jer je iz cjelokupnog postupka razvidno kako zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana od strane tužiteljice-protutuženice nije prihvaćen.

10.4. Pravilno prvostupanjski sud tijekom postupka utvrđuje da tuženica- protutužiteljica godinama ne plaća najamninu za predmetni stan i to najmanje 23 godine.

11. Člankom 19. stavak 3. ZNS-a propisano je da najmodavac ima pravo otkazati ugovor bez opomene iz stavka 2. navedenog članka ako najmoprimac više od dva puta postupi suprotno ugovoru odnosno zakonu. Stoga pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da tuženica-protutužiteljica nije plaćala najamninu više od 23 godine, da je bez suglasnosti tužiteljice-protutuženice vršila radove u stanu te stoga tužiteljica-protutuženica nije bila obvezna prethodno opomenuti tuženicu- protutužiteljicu u smislu odredbe članka 19. stavak 2. ZNS-a.

12. Stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova tuženici-protutužiteljici je prestalo stanarsko pravo ali je istodobno stekla prava i obveze najmoprimca u skladu s člankom 30. stavak 1. i 2. ZNS-a, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud. Zakon o najmu stanova stupio je na snagu 6. studenog 1996., a tuženica- protutužiteljica tužbu radi donošenja presude koja će zamijeniti ugovor o najmu je podnijela 13. travnja 2022.

13. Po stavu ovoga suda protekao je primjereni rok za podnošenje tužbe za donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom obzirom nisu postojale okolnosti na strani tuženice-protutužiteljice koje bi opravdavale ranije nepodnošenja tužbe. Protek razdoblja od 25 godina prelazi primjereni i razumni rok u kojem je zaštićeni najmoprimac trebao podnijeti tužbu. Naime, u situaciji kada tužiteljica-protutuženica kao vlasnica stana nije prihvatila zahtjev tuženice-protutužiteljice za sklapanjem ugovora o najmu stana, obveza tuženice-protutužiteljice kao zaštićenog najmoprimca bila je u primjerenom, razumnom vremenu zatražiti od suda donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor odnosno da se u primjerenom razumnom roku otklone dvojbe glede prava i obveza najmoprimca i najmodavca. Nije prihvatljivo niti realno za očekivati da se od najmodavca i vlasnika stana očekuje da unedogled čeka najmoprimca radi rješavanja njihovog obvezno-pravnog odnosa proisteklog iz ZNS-a. U konkretnom slučaju tuženica-protutužiteljica ne navodi postojanje razloga, a koji bi opravdavali nepodnošenje tužbe 25 godina. Dakle, tuženica-protutužiteljica nije, u namjeri da regulira svoj stambeni status, ranije tražila zaštitu svojih prava podnošenjem tužbe već tek podnošenjem protutužbe u ovom predmetu, niti je imala opravdani razlog za nepodnošenje tužbe ranije, zbog čega je ista izgubila status zaštićenog najmoprimca te je pravilno prvostupanjski sud odbio protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice.

13.1. Kada se tome pridoda činjenica da tuženica-protutužiteljica nije plaćala najamninu 24 godine, ona je nepodnošenjem tužbe za sklapanje ugovora, u okolnostima predmetnog slučaja, izgubila prava koja bi joj pripadala kao najmoprimcu. Tim više jer tuženica-protutužiteljica nije imala opravdani razlog da u tako drugom vremenskom razdoblju nije podnijela tužbu s namjerom reguliranja svog stambenog statusa, a posebno imajući u vidu činjenicu da joj je bilo poznato tko je vlasnik stana kao i njegova adresa.

13.2. Činjenice podnošenja zahtjeva za sklapanjem ugovora o najmu stana odnosno podnošenja protutužbe nesporno su utvrđene u ovom postupku i bile su predmetom raspravljanja i analize.

14. Pravilno je prvostupanjski sud dopis tužiteljice-protutuženice od 13. veljače 2021. cijenio kao otkaz odnosno raskid najamnog odnosa između tužiteljice- protutuženice i tuženice-protutužiteljice. Pri tome nije važan formalni naziv dopisa već je važan njegov sadržaj, a sadržajno navedeni dopis predstavlja otkaz odnosno raskid ugovora o najmu, a za što nije bila potrebna prethodno pisana opomena obzirom je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako je tuženica-protutužiteljica bez odobrenja tužiteljice-protutuženice kao vlasnice vršila radove u stanu te 24 godine nije plaćala najamninu.

15. U odnosu na žalbene navode tuženice-protutužiteljice vezane uz pravo zadržanja (ius retentionis), isti žalbeni navodi su neosnovani. Naime, pravo zadržanja je ovlaštenje vjerovnika da dužnikovu stvar, koja se nalazi u njegovim rukama, zadrži do ispunjenja tražbine i da se naplati iz njezine vrijednosti ako izostane ispunjenje tražbine. U sudskom postupku koji je pokrenut povodom tužbenog zahtjeva na predaju stvari, kao u konkretnom slučaju, tuženica-protutužiteljica kao nositeljica prava zadržanja može svoje pravo braniti protutužbenim zahtjevom ili prigovorom time da prigovor mora biti određen po osnovi i visini.

15. Prigovor prava zadržanja po svojoj pravnoj naravi predstavlja dilatorni prigovor koji zaustavlja zahtjev vlasnika za predaju stvari, ali koji je materijalnopravni prigovor za opravdanje kojeg se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi nakon zaključenja prethodnog postupka, osim u slučaju iz članka 299. stavak 2. ZPP-a.

15.1. Obzirom tuženica-protutužiteljica prigovor zadržanja nije ostvarivala u obliku protutužbenog zahtjeva niti u obliku prigovora točno specificiranog odnosno određenog po osnovi i visini već samo u obliku navoda da je izvodila radove bez utvrđivanja vrste radova, njihove količine i vrijednosti to pravilno prvostupanjski sud nije odlučivao o tavom zahtjevu sve imajući u vidu odredbu članka 2. stavak 1. ZPP-a jer takav zahtjev nije niti postavljen.

16. Imajući u vidu navedeno, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženice-protutužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke.

17. Osnovani su žalbeni navodi tuženice-protutužiteljice da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada nije raspravljao o prigovoru prava na dom istaknutom od strane tuženice-protutužiteljice.

17.1. Prije svega navodi se da dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira na to nastanjuje li ih zakonito ili bez ovlasti. Dom je autonomni, činjenični, a ne pravni pojam i nije ograničen na prostorije koje su u zakonitom posjedu ili koje su zakonito nastanjene. Pojam doma predstavlja činjenično pitanje o kojem se odlučuje primjenom kriterija trajnosti i faktičke veze imajući u vidu okolnosti svakog konkretnog slučaja.

17.2. U konkretnom slučaju prigovor prava na dom nije eksplicitno naveden tijekom prvostupanjskog postupka ali je u činjeničnim navodima tuženice- protutužiteljice dovoljno navedeno da se može razaznati kako je ista istaknula prigovor prava na dom. Naime, tuženica-protutužiteljica u svom iskazu navodi da u navedeno stanu živi od rođenja, da je u istom podstanar bila njena baka, da se iz stana samo nakratko odselila ali su se vratili 1968. godine, da je u stanu živjela sa svojom obitelji. Navedeno ukazuje na činjenicu isticanja prigovora prava na dom od strane tuženice-protutužiteljice. Miješanje u pravo na dom u osnovi će biti dopušteno ako je usmjereno na zaštitu nekog drugog prava i interesa koje je pretežnije od prava na dom. Pretežnost se ispituje kroz tzv. test razmjernosti koji u sebi sadržava tri eliminacijska pitanja: a) je li miješanje zakonito, b) je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, c) je li miješanje nužno u demokratskom društvu. Negativan odgovor na jedno od navedenih pitanja isključuje potrebu odgovora na ostala pitanja što posljedično dovodi do prevage prava na dom.

17. 3. Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku broj Su-IV-246/15 od 17. rujna 2015. navodi da zaštita prava na dom nije apsolutna ni neupitna, jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije – materijalnopravne i procesnopravne, sadržane u tzv. testu razmjernosti, budući da na drugoj strani, suprotstavljen prigovoru tuženika postoji u pravilu interes vlasnika iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom (članka 48. Ustava), pri čemu je na tuženiku teret dokazivanja da se navedena odluka tiče njegovog doma i da je došlo do miješanja u njegovo pravo na dom, dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na tužitelju.

17.4. Prilikom provedbe testa razmjernosti i valoriziranja suprostavljenih pravnih interesa, sud je obvezan voditi računa o tome ima li osoba koja se poziva na pravo na dom drugu nekretninu koja je podobna za stanovanje, je li riječ o sukobu javnog ili privatnog interesa ili o sukobu dva privatna interesa, koje su životne i materijalne mogućnosti pojedinca, može li osigurati zaposlenje i drugi smještaj, koje su potrebe i narav interesa tužitelja i sl. Nadalje potrebno je uzeti u obzir da pravo na dom implicira i određene obveze koje se ogledaju u obvezi podmirivanja režijskih troškova života, plaćanja naknade vlasniku nekretnine, održavanja nekretnine itd.

18. Zbog neprovođenja testa razmjernosti od strane prvostupanjskog suda, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno te je temeljem odredbe članka 370. ZPP-a valjalo uvažiti žalbu tuženice-protutužiteljice i ukinuti prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke.

19. Obzirom je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, to je ukinuta i odluka o troškovima postupka jer o konačnom uspjehu stranaka u postupku ovisi i odluka o troškovima postupka.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud provest će test razmjernosti, a kako je to navedeno pod točkom 17. -17.4. ovoga obrazloženja u odnosu na prigovor prava na dom istaknut od strane tuženice-protutužiteljice, a potom će donijeti novu odluku u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice te u odnosu na troškove postupka.

21. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena (točka IV. izreke).

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

23. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak