REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VUKOVARU

Vukovar, Županijska 31

P-81/2024-16

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja ĆRĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marko Cvrković odvjetniku iz Vukovara, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB:26187994862 zastupano po odvjetničkom društvu Hanžeković&Partneri, Zagreb, Radnička cesta 22, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 30. rujna 2025. u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj ĆRĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa zahtjevom da joj tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB:26187994862 isplati iznos od 47.353,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

II. Nalaže se tužiteljici ĆRĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB:26187994862 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.009,43 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od 8. listopada 2025. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznima odnosima, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica tužbom od 03. rujna 2014. zahtijeva da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da pod prisegom tužiteljici položi račun i preda potpuni pregled svojih obveza prema tužiteljici i da joj priopći što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te da izjavi da su položeni račun, predani pregled obveza odnosno da su podaci o prikrivenoj imovini potpuni i točni, a pod točkom 2. predlaže se sudu da tuženika osudi na isplatu iznosa novca čiju će visinu odrediti tek nakon što tuženik položi račun odnosno nakon što se provede vještačenje uz naknadu parničnog troška.

1.1. Potom je tužiteljica protiv tuženika podnijela drugu tužbu 09. rujna 2014. koja je zaprimljena pod broje P-823/2014, a kojom zahtijeva da se naloži tuženiku da joj pod prisegom položi račun i preda potpuni pregled svojih obveza prema njoj u predmetima Ovrv- 16/10., P-266/10., P-1009/09., Povrv-45/11 i u drugim parničnim i ovršnim postupcima. Oba spisa sud je spojio dana 17. rujna 2014., te se postupak dalje vodio pod brojem P-799/14.

1.2. U historijatu tužbe se navodi da je tužiteljica sa tuženikom imala sklopljen ugovor o zastupanju od 15. svibnja 2008. do 15. lipnja 2013. i da za vrijeme zastupanja tuženik nije nikada tužiteljici isplatio naknadu iz čl. 3. st. 2. na ime zastupanja u sudskim postupcima prema tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Pri tom navodi da je tužiteljica bila u ugovornom odnosu sa tuženikom u razdoblju od 15. svibnja 2008. do 15. svibnja 2013. i to tako da je ugovorni odnos trajao jednu godinu, te je po proteku ugovorenog roka ugovor produljivan za naredno jednogodišnje razdoblje s tim da je posljednja dva ugovora o zastupanju tužiteljica sklopila dana 15. svibnja 2013. s rokom važenja 30 dana i 15. lipnja 2013. s rokom važenja 30 dana i da je po proteku roka trajanja navedenog ugovornog odnosa pisanim putem obaviještena.

2.1. Tuženik navodi da je čl. 1. ugovarano da će tužiteljica za tuženikov račun poduzimati slijedeće radnje: ishođenje tražbina s naslova regresa, ishođenje tražbina s naslova premija osiguranja, podnošenja izvješća o poduzetim radnjama i poslovima, zastupanje u sudskim postupcima, zastupanje u drugim poslovima po uputi korisnika usluga i da je čl. 3. uređeno da će za izvršene radnje tuženik isplatiti davatelju usluga mjesečni paušalni iznos od 10.000,00 kuna u koji je uračunat PDV, a čl. 3. st. 2. da je uređeno da će se za zastupanje u sudskim postupcima isplata izvršiti sukladno Odvjetničkoj tarifi nakon što tuženik naplati svoje potraživanje.

2.2. Tuženik ističe da je tijekom petogodišnjeg razdoblja ugovornog odnosa s tužiteljicom razvidna volja ugovornih strana da za zastupanje u sudskim predmetima koji su tužiteljici bili dodjeljivani na rad istoj pripadne samo naknada odnosno mjesečni paušal u iznosu od 10.000,00 kuna, a ne i naknada iz čl. 3. st. 2.

2.3. Tuženik navodi da je isplatio tužiteljici iznos od 10.000,00 kuna u vidu paušala i na ime zastupanja u postupcima koji su se vodili pred Općinskim sudom u Županji Ovrv- 16/10 kasnije P-266/10, odnosno sudskom predmetu Povrv-45/11 i postupku pod brojem P- 1009/09 koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku.

2.4. Tuženik ističe i prigovor zastare, te da je protiv tužiteljice podnio disciplinsku prijavu Hrvatskoj odvjetničkoj komori zbog povrede obveze čuvanja odvjetničke tajne i zbog neurednog izvršavanja poslova zastupanja. Tuženik navodi i da tužiteljica nije vratila sve spise sudskih predmeta koji su tužiteljici dani na zastupanje odnosno da vraćeni spisi nisu cjeloviti. Predlaže se sudu da odbije tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova.

3. Sud je proveo dokazni postupak uvidom u: ugovor o zastupanju od 15.05.2009., 15.05.2010., 15.05.2011., 15.05.2012., 15.05.2013., 15.06.2013. list 3-8 spisa, prijedlog za ovrhu list 15 spisa, dokumentacija za izradu nalaza i mišljenja, pismeni nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijskog vještaka list 378-467 spisa, usmeni nalaz i mišljenje vještaka Davorina Peti od 27. ožujka 2017. list 481-482 spisa, iskaz svjedoka ĆR od 26. travnja 2017. , iskaz svjedoka IR i GR.

4. Predmet spora je zahtjev za isplatom naknade na ime zastupanja tužene po tužiteljici kao odvjetnici u sudskim postupcima na temelju ugovora o zastupanju u iznosu od 47.353,68 eura.

5. Među parničnim strankama je sporan osnov i visina potraživanja. Naime, sporno je da li su stranke čl. 3. st. 2. ugovora o zastupanju usmenim dogovorom stavili izvan snage, odnosno sporno je da li tužiteljica polaže pravo na naknadu za zastupanje tuženika u sudskim postupcima.

6. Ugovorom o zastupanju koji je zaključen 15. svibnja 2009., 15. svibnja 2010., 15. svibnja 2011., 15. svibnja 2012., 15. svibnja 2013., 15. lipnja 2013., parnične stranke su ugovorile:

- da tuženik kao korisnik usluga ovlašćuje tužiteljicu kao davatelja usluga da za njegov račun ishoduje tražbine s naslova regresa, ishoduje tražbine s naslova premije osiguranja, da podnosi izvješća o poduzetim radnjama i poslovima, da zastupa u sudskim postupcima, te da zastupa u drugim poslovima po uputi korisnika usluga (čl. 1.),

- čl. 3. st. 1. da ugovorne strane suglasno utvrđuju da će za izvršene radnje, opisane u čl. 1. ovog ugovora (osim za zastupanje u sudskim postupcima) korisnik usluga isplatiti davatelju usluga mjesečno paušalni iznos od 10.000,00 kuna u koji iznos je uračunat PDV i to do svakog 10-tog u mjesecu za protekli mjesec na žiro račun odvjetnice ĆRĐ sve dok je ugovor na snazi, a st. 2. istog članka za zastupanje u sudskim postupcima da će se isplata izvršiti sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika nakon što korisnik usluga naplati svoje potraživanje od dužnika, sve naprijed navedeno dok je ugovor na snazi,

- da se ugovor zaključuje na rok od godine dana počev od dana sklapanja osim što su ugovori o zastupanju od 15. svibnja 2013. i 15. lipnja 2013. zaključeni na rok od 30 dana počev od dana sklapanja ugovora tako da je ugovorni odnos između stranka prestao s danom 15. srpnja 2013., te da je ugovor osobno potpisala tužiteljica, a za tuženika Filijalu Vinkovci MR.

7. Sporna odredba čl. 3. st. 2. navedenih ugovora daje pravo tužiteljici da se naplati od tuženika za zastupanje u svim sudskim postupcima sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i tuženik nije pružio nikakav dokaz da je usmenim dogovorom sa tužiteljicom ta odredba stavljena izvan snage. Naime, suprotno takvoj tvrdnji je činjenica da je ta odredba prisutna u svim ugovorima zaključenim od 2009. pa nadalje. Na zastupanje tuženika od strane tužiteljice u sudskim postupcima od 2009. pa nadalje ne odnosi se odredba čl. 3. st. 1. ugovora o zastupanju.

8. Tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio disciplinsku prijavu upućenu Hrvatskoj odvjetničkoj komori protiv tužiteljice kao odvjetnice u kojoj se navodi: "…Odvjetnici upućen dopis radi dostave spisa sudskih predmeta koji se vode radi naplate regresnog potraživanja društva i naplate dužne premije društva, a za koje predmete nije izvršena primopredaja, sve kako bi društvo moglo nastaviti daljnji nesmetani rad po predmetima.", "Po provjeri navoda odvjetnice utvrđeno je da nisu vraćeni spisi sudskih predmeta koji su odvjetnici dani za zastupanje, odnosno da dostavljeni vraćeni spisi sudskih predmeta nisu cjeloviti, te je dana 24. ožujka 2014. društvo ponovno poslalo odvjetnici dopis i to sa tabličnim prikazom spisa sudskih predmeta koji nisu vraćeni u društvo odnosno koji nisu cjeloviti." Na strani 67 spisa nalazi se tablični prikaz spisa sudskih predmeta o kojima tuženik govori sa brojem regresa i godinom iz koje potječe, te imenima i prezimenima dužnika, njih ukupno 28.

9. Saslušanjem svjedoka ĆR pravnika tuženika sud je utvrdio da je po nalogu MR direktora Filijale Vinkovci došao u odvjetnički ured tužiteljice nakon raskida predmetnih ugovora o zastupanju radi preuzimanja spisa, da je u uredu zatekao hrpu spisa u bijelim omotima papira A4, koji su bili u kaotičnom stanju, te ih djelomično preuzeo. Da je od 2013. pa u trajanju od godine dana u razgovoru sa tužiteljicom i obilazeći općinske sudove pokušao pronaći bilo kakav trag što je rađeno po pojedinom predmetu, da je svjedok preuzeo do 300 ovršnih predmeta, da u preuzetim spisima nije naišao na izvješće tužiteljice tuženiku o poduzetim radnjama i poslovima zastupanja u sudskim postupcima.

10. Sud iskaz saslušanog svjedoka IR smatra neistinitim i kontradiktornim i datim isključivo da kao bivši direktor Filijale Vinkovci tuženika, zaštiti interese tuženika u ovoj pravnoj stvari. Naime, taj svjedok navodi da ih je ponukalo da u ugovor o zastupanju stave odredbu čl. 3. st.2. kako bi obeshrabrili neosnovane tužbe za naknadu štete jer u slučaju zastupanja po pravnicima tuženika za tužitelja ne bi nastao nikakav trošak na ime zastupanja i konkretno da ih je ponukao predmet za naknadu štete tužitelja Ć iz [adresa] jer to nije smisao odredbe čl. 3. st. 2. predmetnih ugovora o zastupanju. Sporna odredba čl. 3. st. 2. ugovora o zastupanju upućuje na zaključak da odvjetnici pripada naknada zastupanja u svim sudskim predmetima, a to su kako sam tuženik u navedenoj prijavi navodi regresna potraživanja društva, naplate duga premije prema društvu, pa i naknade štete. Navod ovog svjedoka da je po ugovoru o zastupanju i njegovu tumačenju trebalo tužiteljici isplaćivati samo paušal od 10.000,00 kn mjesečno ne proizlazi iz sadržaja odredbe čl. 3. st. 2. istog ugovora. Isto tako njegov navod da je usmeno dogovorio sa tužiteljicom od početka primjene ugovora navedeno tumačenje nije uvjerljivo jer tada sasvim sigurno nebi se od 2009. pa nadalje u ugovorima spominjala odredba čl. 3. st. 2.

11. Saslušanjem svjedoka GR, dipl. ekonomist djelatnik za naplatu potraživanja tuženika, sud je utvrdio

- da su mu poznati ugovori sklopljeni sa tužiteljicom koji su zaključivani od 2008.

- da je komunikacija sa tužiteljicom o primopredaji predmeta bila da je tužiteljici davao kartice iz premijskog knjigovodstva u kojima su obično bila starija dugovanja, po pozivu odvjetnici ona bi dolazila i preuzimala kartice i slala opomene sa svojim pečatom i potpisom. Na taj način su smatrali da će te opomene imati veću težinu nego sa logom tuženika. Po zaprimanju tih opomena osiguranici su se javljali ili odvjetnici ili njemu i iste plaćali ili se pokušali dogovoriti o plaćanju u ratama. Za one koji se nisu javili i koji nisu platili premiju odvjetnica je podnosila ovrhu kod javnog bilježnika.

- da su kontakti kod podnošenja ovrha bili obavezno jednom mjesečno u kojem bi tužiteljica dobila 10-20 kartica tuženikovih osiguranika za koje je pripremala ovrhe. Osim tih jednomjesečnih obveznih sastanaka kada je tužiteljica donosila fakturu za svoje usluge, znali su nekada razgovarati dnevno po nekoliko puta, u prosjeku najmanje jednom tjedno. Prilikom razgovora razmjenjivali su podatke o tome što su osiguranici govorili odnosno kako su šta plaćali neki na rate, a neki su plaćali u cijelosti. Za taj period od 2008. do 2013. ukupno je bilo predano 800 do 900 kartica po kojima je tužiteljica podnijela prijedlog za ovrhu javnom bilježniku za ovrhovoditelja Croatia osiguranje.

- da se sjeća u tom periodu 2012. i 2013. da je bila 1/3 ovršnih prijedloga naplaćena. Kako se koji ovršni prijedlog naplaćivao tako je odvjetnici rečeno da je predmet a/a.

- da su neki osiguranici dolazili uplatiti u blagajnu bivše podružnice, pa se odvjetnica morala obavijestiti da povuče prijedlog kako se ne bi 2 puta naplatio isti iznos,

- da osim telefonskih razgovori su bili i kod svjedoka u uredu, a određene postupke su dogovarali putem e.-maila. S obzirom na velik protek vremena nema svu dokumentaciju kroz e-mail ali je uspio pronaći e-mail iz studenog 2011. kada je tužiteljici poslao tablicu sa svim ovršenicima protiv kojih je pokrenut ovršni postupak, u tablici su bili vidljivi osiguranici koji su platili dug u cijelosti, djelomično ili uopće nisu platili.

- isto tako je pronašao e-mail koji je odvjetnica uputila njemu početkom 2012. u kojem je bila ta ista tablica sa komentarima odvjetnice u smislu ovrha na žiro računu, pokrenuta parnica, predlažemo ovrhu na mirovinu i sl. - tužiteljica je o predmetima ustupljenim joj u rad obavještavana usmeno, pismeno i ima o tome jedan e-mail koji može dati na uvid, e-mail je od 23. studenog 2011. u 10 sati i 30 minuta i u prilogu je dostavio tablicu na tri stranice i iz tih tablica se vidi tko je od osiguranika platio tko nije, a vide se i iznosi.

- da je tužiteljica o uplatama bila obavještavana pismeno i usmeno.

- da je tužiteljica za svoje usluge jednom mjesečno dostavljala fakturu na urudžbeni i po tim fakturama je plaćeno za 62 mjeseca 620.000,00 kuna.

- da odvjetnica nikada za predmete koji su u parnici nije zahtijevala naknadu. Ima jedan e-mail tužiteljice od 30. ožujka 2012. u kojem je navela popis od 10 predmeta koje je zastupala u parničnom postupku sa opisom radnji koje su poduzete i u kojoj se fazi predmet nalazi. Nikada tužiteljica nije za te predmete tražila troškove za namirenje, a ako je parnica bila izvan [adresa] uglavnom je dobijala službeni automobil tuženika. Prije odlaska na raspravu informirala se kakvo je stanje duga.

- ne može reći koliko je odvjetničkih troškova bilo u ovršnim i parničnim postupcima.

- odvjetničke troškove koji su bili ovršnom prijedlogu ovršenik je plaćao sa glavnim potraživanjem Croatia osiguranju.

12. Na prijedlog tužitelja sud je proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku Davorin Peti iz Vukovara i utvrdio:

- da je tuženik u predmetima u kojima je zastupan po tužiteljici na ime sastava prijedloga naplatio se za iznos od 249.100,42 kuna i da je za ostale odvjetničke troškove naplatio iznos od 133.712,22 kuna odnosno da se ukupno naplatio za iznos od 382.812,64 kuna.

13. Vještak ispravno u pismenom nalazu navodi da temeljem čl. 3. st. 2. ugovora o zastupanju tužiteljici pripada naknada za zastupanje u sudskim predmetima tuženika za razdoblje od 15. svibnja 2009. do 15. srpnja 2013., međutim, bespotrebno u tablici 1., 2., i 3. navodi podatke o Ovrv predmetima na temelju dostavljene dokumentacije tuženika u kojima je tužiteljica sačinila prijedlog za ovrhu i zatražila naplatu ostalih troškova kao što su pristojba i naknada javnom bilježniku, troškovi dostave jer naknada za rad po tim predmetima obuhvaćena je tužiteljici plaćenim paušalom i nije predmet ovog postupka. U pismenom nalazu od strane 388 do 403 spisa dati su podaci o Ovrv predmetima na sudu za razdoblje od 15. svibnja 2009. pa nadalje koji su iz raznih razloga dostavljeni na sud od strane javnog bilježnika pa kada je takav postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu sačinjen po tužiteljici, isti je dostavljen javnom bilježniku i za takve primjenjuje se čl. 3. st. 1. predmetnih ugovora o zastupanju jer nema podataka da je po dolasku spisa na sud tužiteljica imala bilo kakvih radnji ili da su ti spisi po dolasku na sud dobili drugu oznaku npr. Povrv u vezi izjavljenog prigovora ili Pl. U vezi postupanja u povodu prijedloga za ovrhu za navesti je da odredba čl. 281. st. 5. Ovršnog zakona (NN 112/12) propisuje: Ako javni bilježnik ocjeni da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nije dopušten ili uredan proslijedit će predmet nadležnom sudu u skladu sa čl. 287. ovog zakona radi donošenja odluke. Osim toga st. 6. čl. 281 istog Ovršnog zakona propisano je: "Ako javni bilježnik zaprimi prijedlog za ovrhu protiv ovršenika osobe s prebivalištem ili sjedištem izvan [adresa], smatrat će se da je zaprimio zahtjev za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak, te neće donijeti rješenje o ovrsi već će proslijediti predmet nadležnom sudu u skladu s čl. 287 ovog zakona radi donošenja odluke. Od str. 404 spisa u nalazu i mišljenju daje se tablični pregled evidencije troškova i knjiženja plaćanja iz koje je vidljivo da se troškovi odnose na sastav prijedloga za ovrhu, zakonsku zateznu kamatu i troškove ovrhe, slijedom čega je za zaključiti da nije riječ o troškovima koji su naplaćeni po sudskim predmetima.

13.1. Nalaz i mišljenje koje je dao vještak Davor Peti je potpuno irelevantno za predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice jer isti nije imao na uvid dokumentaciju o zastupanju tuženika po tužiteljici u sudskim parničnim predmetima.

14. Dokumentacija koja prileži spisu, a koja se odnosi na sudske predmete je obuhvaćena presudom ovog suda poslovne oznake P-450/2015-50 od 20. lipnja 2017. kada je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev i tužiteljici dosuđena naknada na ime zastupanja u iznosu od 26.026,29 kn u kojem dijelu presuda nije osporavana te je postala pravomoćna.

15. Druga dokumentacija koja je dostavljena od tuženika predstavlja prijedloge za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika, a riječ je o više stotina takvih prijedloga, nije dokumentacija iz koje se može utvrditi da je bilo koji od tih spisa završio u parničnom postupku u bilo kojem obliku. Iz navedene prijave tuženika vidljivo je da i sam tuženik navodi da je bilo kod određenih dužnika zastupanja u sudskim predmetima ali u spisu nema dokumentacije iz koje bi sud mogao utvrditi o kojim sudskim spisima je riječ, koje je radnje tužiteljica poduzela za tuženika u pojedinom spisu, vrijednosti predmeta spora kako bi sud mogao primijeniti Odvjetničku tarifu i dosuditi naknadu. Tužiteljica je 6. travnja 2016. dostavila popis predmeta koji su nosili oznaku Ovrv, a što je vidljivo na popisu od strane 321 do 337 spisa i iz tog popisa nije vidljivo da je bilo koji od tih spisa kasnije imao oznaku sudskog spisa u parnici, slijedom čega takva dokumentacija nije od značaja za primjenu čl. 3. st. 2. predmetnih ugovora o zastupanju. U podnesku od 22. rujna 2015. (str. 123-133 spisa) tužiteljica je dostavila oznaku spisa sa osobnim podacima fizičkih osoba u kojima da je u utuženom razdoblju zastupala tuženika. Čitanjem tog podneska da se utvrdi da je riječ o Ovrv spisima i tužiteljica ne navodi koje je radnje poduzela za tuženika, da li se zastupanje odnosilo na postupak pred javnim bilježnikom ili na sudu, koje radnje je poduzela za tuženika, kada i koja je vrijednost predmeta spora. Tako pod brojem spisa 974 i 975 tužiteljica navodi Croatia osiguranje dd SR regresni postupak odnosno Croatia osiguranje dd – FR – regresni postupak, pod rednim brojem 976 Croatia osiguranje – KR – regresni postupak. Takvi podaci nisu dovoljni da bi sud utvrdio u kojim sudskim postupcima je tužiteljica zastupala tuženika i dosudio naknadu. Na tužiteljici je teret dokaza iz koji bi sud utvrdio relevantne činjenice o zastupanju i naknadi i kako tužiteljica iste nije pružila, a niti tuženik za zaključiti je da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan. Stoga je sud tužiteljicu odbio za preostali utuženi iznos od 47.353,68 eura.

16. Unatoč činjenici što dokumentacija koja prileži spisu ne pruža mogućnost da se utvrdi u kojim još sudskim predmetima je tužiteljica zastupala kao odvjetnik tuženika, sud je prihvatio prijedlog tužiteljice za novim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem ali kako tužiteljica nije uplatila predujam ni nakon dužeg vremena sud je stavio izvan snage rješenje o izvođenju tog dokaza.

17. Odredbom čl. 763. st. 1. i 2. ZOO propisano je da ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, te da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnose.

Uvažavajući navedenu zakonsku odredbu i naprijed navedena utvrđenja ovaj sud je stajališta da tužiteljica nije dokazala osnovanost utuženog potraživanja.

18. Na osnovi ocjene provedenih dokaza temeljem čl.8 ZPP-a, sud je utvrdio da je preostali tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2. i čl. 164. ZPP-a do odluke Vrhovnog suda od 23. siječnja 2024. kada je VPS 50.807,96 eura. Nadalje se primjenjuje odredba čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu u tom dijelu postupka. Obračun troškova prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a odvija se na način da se utvrđuje postotak s kojim je svaka stranka uspjela u sporu, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzima se postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu i utvrđuje se razlika postotka. Sud utvrđuje svotu pojedinih radnji i svotu ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i stranci koja je u većoj mjeri uspjela odmjerit će naknadu dijela ukupnih troškova. Za navesti je da sud nije dužan utvrđivati troškove stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu. Navedeno proizlazi i iz relevantne sudske prakse kad je u pitanju naknada troška kod djelomičnog uspjeha u sporu.

U pogledu pravne osnove spora tužiteljica je uspjela u cijelosti u prvom dijelu postupka, a po visini u omjeru 6,79%, što daje 106,79% koji kad se podijeli sa 2 dobije se 53,40%. Slijedom navedenog tuženik je uspio u omjeru od 46,60%. Kada se postotak tužitelja umanji za postotak tuženika dobije se 6,8% u kojem omjeru tužitelju pripada trošak. Sud je tužiteljici priznao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav podneska od 3.2.2017. iznos od 500,00 eura, ročište 17.2.2017. iznos od 500,00 eura, ročište 27.3.2017. iznos od 500,00 eura, ročište 26.4.2017. iznos od 500,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 4.5.2017. iznos od 500,00 eura, ročište 26.5.2017. iznos od 500,00 eura, ročište za objavu presude 20.6.2017. iznos od 100,00 eura, ukupno 3.100,00 eura, PDV 775,00 eura, sudska pristojba na tužbu 53,09 eura, ukupno 3. 928,09 eurax6,8%=267,11 eura.

Tužiteljici ne pripada trošak sastava tužbe jer je istu sama sačinila, kao ni pristupa na ročište 31. kolovoza 2015. jer je tužiteljica osobno pristupila na to ročište, za sastav podneska od 22.9.2015., 13.4.2016. , 6.4.2016., jer je iste tužiteljica sačinila sama, a ne po drugom odvjetniku. Podnesak po punomoćniku tužiteljice od 15.7.2016. nije bio potreban jer istom nije prethodilo izvođenje dokaza niti je tužiteljica uz taj podnesak dostavila dokaze. Nadalje tužiteljici ne pripada trošak za sastav žalbe, kao niti za sastav revizije jer tužiteljica u konačnici nije uspjela sa odbijajućim dijelom . Osim toga tužiteljici ne pripada niti trošak vještačenja jer u dijelu u kojem je tužiteljica uspjela isto nije rezultat vještačenja.

U drugom dijelu postupka nakon dostave odluke Vrhovnog suda tužiteljica nije uspjela niti djelomično pa joj ne pripada niti trošak.

VPS je 47.353,68 eura.

U drugom dijelu postupka tuženik je uspio u cijelosti jer je tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom.

Tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku pripada trošak pristupa na ročište 25.4.2024. iznos od 1.000,00 eura, ročište 3.4.2025. iznos od 500,00 eura, ročište 27.5.2025. iznos od 100,00 eura, jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja, ročište 30.9.2025. iznos od 1.000,00 eura, ukupno 2.600,00 eura, PDV 650,00 eura sudska pristojba za odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 eura, ukupno 3.276,54 eura.

Tuženiku ne pripada sudska pristojba za odgovor na žalbu jer isti nije bio nužan. Tuženiku ne pripada trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 1.327,31 eur jer se dostavljena dokumentacija koja je vještačena nije odnosila na sudske predmete pa je samo vještačenje bilo bez utjecaja na uspjeh u sporu.

Kad se prelomi priznati trošak tuženiku 3.276,54 eura sa priznatim troškom tužitelju 267,11 eura dobije se iznos od 3.009,43 eura koji iznos je tužitelj dužan naknaditi tuženiku.

Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od donošenja presude (čl. 151. st.3. ZPP-a).

U Vukovaru, 8. listopada 2025.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Marko Cvrković, Vukovar

2. Tuženiku po punomoćniku OD Hanžeković&Partneri, Zagreb,