REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-184/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Dubravku Margaretiću i Zlatici Lippe Margaretić, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika: 1. UV ud. S, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 3. ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Željani Kosović, odvjetnici u Dubrovniku, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice i isplate, te po protutužbi tuženica: 1. UV ud. S, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužiteljice SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-893/2020- 12 od 26. studenoga 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-340/2019-84 od 2. listopada 2019., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-340/2019-101 od 6. veljače 2020. u sjednici održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženica i preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-893/2020-12 od 26. studenog 2020. u toč. III. i IV. Izreke i sudi:

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-340/2019-84 od 2. listopada 2019., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-340/2019-101 od 6. veljače 2020. u dijelu toč. 4. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom 4.312,71 € (četiri tisuće tri stotine dvanaest Eura i sedamdeset jedan cent) / 32.494,08 kn (trideset dvije tisuće četiri stotine devedeset četiri kuna i osam lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose od 539,09 € (pet stotina trideset devet Eura i devet centi) / 4.061,76 kn (četiri tisuće šezdeset jednu kunu i sedamdeset šest lipa) počevši od 1. studenog 2010. pa zaključno sa 1. lipnja 2011.

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u toč. 6. i 7. presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-340/2019-84 od 2. listopada 2019., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P-340/2019-101 od 6. veljače 2020.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženicama naknadi parnične troškove revizijskog dijela postupka od 450,00 € (četiri stotine pedeset Eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja u toč. I. izreke odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženica za utvrđenjem da su (su)vlasnice nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], te da je tužiteljica dužna trpjeti upis prava (su)vlasništva tuženica na njihovo ime u zatraženim suvlasničkim omjerima u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje upisanog prava vlasništva tužiteljice (toč. 2. izreke prvostupanjske presude), zatim u dijelu kojim je tuženicama naloženo da tužiteljici isplate 402.114,24 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose od 1. srpnja 2011. pa zaključno sa 1. rujna 2019. (toč. 3. izreke prvostupanjske presude), te u dijelu kojim je razvrgnuta suvlasnička zajednica parničnih stranaka (toč. 5. izreke presude suda prvog stupnja).

2. Toč. II. izreke pobijane presude odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom mjesečnih iznosa od 1.659.323,24 kn od 1. srpnja 2011. pa do 30. rujna 2019., odnosno za ukupan iznos od 99.770.605,92 kn (dio toč. 4. izreke presude suda prvog stupnja).

3. Toč. III. izreke pobijane presude djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu toč. 4. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom 32.494,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose od 4.061,76 kn počevši od 1. studenog 2010. pa zaključno sa 1. lipnja 2011.i u tom dijelu je njen zahtjev prihvaćen.

4. Toč. IV. izreke pobijane presude preinačena je odluka o troškovima sadržana u toč. 6. i 7. izreke prvostupanjske presude i naloženo je tuženicama da tužiteljici naknade parnične troškove od 72.204,01 kn u roku od 15 dana.

5. Rješenjem sadržanim u istoj odluci odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja sadržano u istoj odluci kojim je odbačena tužba tužiteljice za isplatom mjesečnih iznosa od 1.663.385,00 kn počevši od 1. listopada 2019. pa nadalje sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama do predaje nekretnina u posjed.

6. Protiv toč. III. i IV. izreke presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 1614/2021-2 od 13. srpnja 2022. podnose tuženice pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Ima li suvlasnik pravo na naknadu za korištenje stvari od suvlasnika koji je bio u posjedu te stvari, ali nije onemogućio suposjed iste stvari ostalim suvlasnicima?“

7. Predlažu da se revizija prihvati pobijana presuda u tom dijelu ukine, a predmet vrati na suđenje istom ili drugom vijeću suda prvog ili drugog stupnja uz naknadu troškova povodom revizije.

8. Odgovorom na reviziju tužiteljica osporava navode tuženica i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.

9. Revizija je osnovana.

10. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. Povodom revizije spornim proizlazi ocjena suda drugog stupnja prema kojoj tužiteljica ima pravo na naknadu za korištenje nekretnina koje tuženice drže u posjedu počevši od 7. listopada 2010. – kada je tužiteljica podnijela prijedlog za diobom nekretnina koje su predmetom ovog postupka.

12. U ovom postupku je između ostalog utvrđeno vlasništvo parničnih stranaka na nekretninama koje su predmetom spora, kao i suvlasnički omjeri parničnih stranaka u odnosu na nekretnine koje su u njihovom suvlasništvu, te je razvrgnuta suvlasnička zajednica parničnih stranaka, a tužiteljici je djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva dosuđena naknada za korištenje njenog suvlasničkog dijela nekretnina koje su tuženice držale u posjedu u mjesečnim iznosima od dana podnošenja tužbe pa do zaključenja glavne rasprave.

13. Tužiteljica u ovom postupku, sagledavajući činjenične navode na kojima temelji tužbeni zahtjev, od tuženica potražuje naknadu za korištenje njenog suvlasničkog dijela spornih nekretnina.

14. Prema čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP) pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

15. Prema čl. 18. st. 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

16. Nadalje, prema čl. 38. st. 1. ZVDSP svaki suvlasnik, osim ako nije što drugo određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Pored toga, odredbom čl. 42. st. 1. ZVDSP propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Dakle, u smislu citiranih odredbi, sve do podjele nekretnine i utvrđenja koji njezin realni dio pripada svakom suvlasniku, svi suvlasnici nekretnine imaju pravo koristiti cijelu nekretninu, odnosno izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti.

17. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja prema kojima proizlazi da su pravni prednici parničnih stranaka zajednički stjecali nekretnine koje su predmetom ovog postupka, kao i da je tek u ovom postupku utvrđen suvlasnički omjer parničnih stranaka na nekretninama koje su predmetom spora, proizlazi da su tuženice do podnošenja tužbe u ovom predmetu bile poštene posjednice spornih nekretnina, neovisno o podnošenju prijedloga za razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina.

18. Ovaj sud je u više odluka u pogledu činjenično i pravno podudarnih situacija iznio pravna shvaćanja prema kojima samo u okolnostima kada nije utvrđeno da bi tužiteljima bio onemogućen posjed njihove nekretnine tek podnošenjem tužbe se smatra da su postali nepošteni posjednici i tek od tada tužitelj ima pravo na naknadu koristi u smislu čl. 164. ZVDSP (Rev 3299/2014 od 21. studenog 2018).

19. U premetu Rev 437/2019 od 1. veljače 2022. izraženo je pravno shvaćanje prema kojem: „Stoga ovaj sud prihvaća shvaćanje drugostupanjskog suda da bi se o izvršavanju suposjeda cijele nekretnine protivno odredbi čl. 38. st. 1. ZVDSP moglo govoriti samo u slučaju da je tužiteljica, kao suvlasnica, doista imala volju i želju izvršavati suposjed suvlasničke nekretnine, da je tu volju na bilo koji način iskazala tuženiku, a da ju je on u toj njezinoj namjeri osujetio, odnosno da joj je onemogućio izvršavanje njezina suposjeda.

20. Naime, okolnost da je tužiteljica povukla odobrenje za iznajmljivanjem nekretnine / kuće koje je njen prednik (pok. otac) dao predniku tuženica (njihovom ocu) sama po sebi ne znači da su time tuženice postale nesavjesne, odnosno, da bi tužiteljice onemogućile u vršenju njenih suvlasničkih prava.

21. Također niti okolnost da je tužiteljica podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina sama po sebi ne znači da su tuženice postale nesavjesne posjednice, kao i da bi tužiteljice onemogućavala u izvršavanju njenih suvlasničkih ovlasti u skladu sa prethodno citiranim odredbama ZVDSP.

22. Naime, imajući u vidu da je tek u ovom postupku utvrđeno (su)vlasništvo parničnih stranaka u odnosu na nekretnine koje su predmetom spora, kao i okolnost da je prethodno smrti prednika tužiteljice postojao sporazum između njenog prednika i prednika tuženika o načinu vršenja posjeda spornih nekretnina, proizlazi pravilnom ocjena suda prvog stupnja prema kojoj je sporne nekretnine prednik tuženica držao u posjedu u uvjerenju da mu to pravo pripada, kao i da nije onemogućio suposjed spornih nekretnina tužiteljici, već je njen prednik posjed dobrovoljno ustupio predniku tuženica.

23. Stoga, polazeći od prethodno citirane odredbe i prethodno izraženih pravnih shvaćanja revizijskog suda u činjenično pretežito podudarnim situacijama odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Suvlasnik nema pravo na naknadu za korištenje stvari od suvlasnika koji je bio u posjedu te stvari, ali pritom nije onemogućio suposjed iste stvari ostalim suvlasnicima. Ovim odgovorom reafirmira se i pravno shvaćanje ovoga suda iz odluke Rev-x 512/15 od 1. rujna 2015.

24. Kako pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja iznijetog u odgovoru na postavljeno pravno pitanje, dok je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice polazio od pravnog pristupa koji je u skladu sa odgovorom na postavljeno pravno pitanje, prihvaćanjem revizije tuženica preinačena je pobijana drugostupanjska presuda i odbijena je žalba tužiteljice u odnosu na odluku o meritumu spora kao i u odnosu na odluku o troškovima postupka.

25. Temeljem čl. 166. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP tuženicama su dosuđeni parnični troškovi revizijskog dijela postupka s obzirom da su s revizijom uspjele u cijelosti.

26. Tuženicama pripada naknada za troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, 107/25 - dalje: OT koja se primjenjuje temeljem Tbr. 54. st. 3. OT), za sastav revizije temeljem Tbr. 10. toč. 5. od 150 bodova, odnosno 300 € (obzirom da je vrijednost pobijanog dijela presude 4.312,71 €, vrijednost boda temeljem Tbr. 34. OT je 2,00 €), uvećano za zastupanje više osoba (20%) temeljem Tbr. 40. st. 1. od 60 €, ukupno 360,00 €, a uvećano za PDV od 25% temeljem Tbr. 46. od 90 €, ukupno parnični troškovi tuženica za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u revizijskom dijelu postupka iznose 450,00 €.

27. Na dosuđeni iznos parničnih troškova tuženicama je dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja ove odluke pa do isplate temeljem čl. 151. st. 3. ZPP.

28. Tuženicama nije priznat zatražen trošak sudske pristojbe na tužbu jer je riječ o zahtjevu za naknadom troškova koji je nastao u dijelu postupka u pogledu kojeg je već odlučeno prvostupanjskom presudom koja je ovom odlukom u tom dijelu potvrđena.

Zagreb, 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek