REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-660/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Rabo d.o.o., OIB 37120416755, Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku, Europske avenije 23/I, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Lastovska 2, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5085/2022-2 od 17. svibnja 2023. u dijelu kojim je njome potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-291/2021-35 od 14. studenoga 2022., u sjednici održanoj 8. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5085/2022-2 od 17. svibnja 2023. u dijelu točke I. izreke kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 291/2021-35 od 14. studenoga 2022 u dijelu točke II. izreke u odnosu na stopu zatezne kamate na iznos dosuđen tužitelju po osnovi naknade parničnih troškova i točka II izreke navedene prvostupanjske presude i sudi:
Nalaže se tuženiku da tužitelju na iznos od 58.386,63 eur / 439.914,12 kn dosuđen mu po osnovi naknade parničnih troškova zateznu kamatu za razdoblje od 14. studenoga 2022. do isplate plati po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, a preostali se dio tužiteljeva zahtjeva po toj osnovi odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana nadoknadi trošak revizije u iznosu od 375,00 eur.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom, u točki I. njene izreke, odlučeno je:
„Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-291/2021-35 od 14. studenog 2022. u točki I. izreke i točki II. izreke za parnični trošak u iznosu od 58.386,63 EUR / 439.914,12 kn sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“.
2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 4087/2023-2 od 20. prosinca 2023. zbog pravnoga pitanja: „Određuje se li stopa zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak temeljem odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena neovisno o tome radi li se o sporu iz trgovačkog ugovora i je li sud dosudom zakonskih zateznih kamata na dosuđenu naknadu parničnog troška po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 29. ZOO-a?“. Predložio je ovome sudu da drugostupanjsku presudu preinači samo u dijelu u kojemu mu je naloženo da tužitelju na iznos dosuđen mu po osnovi naknade parničnih troškova zatezne kamate plati po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za više od tri postotna poena iz čega proizlazi da samo u tome dijelu pobija drugostupanjsku presudu.
3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
4. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao samo u dijelu u kojemu ju tuženik pobija i samo zbog pravnoga pitanja zbog kojega je dopuštena.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora u revizijskome stadiju postupka svodi se na to pripadaju li parničnoj stranci i na dosuđeni joj iznos po osnovi naknade parničnih troškova zatezne kamate po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava ako joj zatezne kamate po toj stopi pripadaju na iznos dosuđen joj po osnovi glavne tražbine.
7. Odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO) važećom u vrijeme donošenja prvostupanjske presude bilo je propisano: „Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.“ S obzirom na to da je tužbeni zahtjev u ovome postupku bila isplata određene novčane svote po osnovi tuženikova dugovanja iz trgovačkoga ugovora, tužitelju su na dosuđenu glavnu tražbinu dosuđene zatezne kamate po stopi propisanoj za odnose između trgovca i osobe javnoga prava, a po istoj su mu stopi dosuđene i zatezne kamate na iznos dosuđen mu po osnovi naknade parničnih troškova. Tuženik je visinu zatezne kamate na parnične troškove problematizirao u žalbi, a u tome dijelu je drugostupanjski sud odbijanje žalbe obrazložio shvaćanjem da „… ta tražbina prati glavni zahtjev koji u konkretnom slučaju proizlazi iz trgovačkog ugovora odnosno ugovora između trgovca i osobe javnog prava pa stoga tužitelj ima pravo na zatezne kamate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena…“. U reviziji tuženik obrazlaže da je „predmetna naknada parničnog troška nastala kao posljedica sudskog postupka, a ne kao produkt trgovačkog ugovora sklopljenog između tužitelja i tuženika“.
8. U presudi ovoga suda poslovni broj Rev 1114/2023-2 od 4. lipnja 2024., u obrazloženju koje je ocijenjeno da je predmet spora također zahtjev za isplatu koji proizlazi iz trgovačkoga ugovora sklopljenoga između parničnih stranaka, pa da zato tužitelju na glavno potraživanje pripada zatezna kamata po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO na odnose iz trgovačkoga ugovora, konkretno, da „ima pravo na kamatnu stopu na glavno potraživanje po stopi uvećanoj za pet postotnih poena“, odgovoreno je i na revizijsko pitanje sadržajno istovjetno predmetnome, koje naime glasi: „Primjenjuje li se na zakašnjelo plaćanje dosuđenih iznosa parničnih troškova zatezna kamata po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena ili za 3 postotna poena?“. U toj je presudi kao odgovor na citirano pitanje navedeno: „Na zakašnjelo plaćanje dosuđenih iznosa naknade štete koja proizlazi iz trgovačkog ugovora zatezna kamata po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a u odnosu na parnični trošak za 3 postotna poena. “Prethodno je, što se tiče tražbine zatezne kamate na parnične troškove, obrazloženo da „to potraživanje ne proizlazi iz trgovačkog ugovora“. Dakle, proizlazi da prema pravnome shvaćanju ovoga suda, zatezne kamate na iznos dosuđen sudskom odlukom parničnoj stranci po osnovi naknade parničnih troškova teku uvijek po stopi koja se prema članku 29. stavku 2. ZOO određuje „za ostale odnose“ pa i onda kada na dosuđenu glavnu tražbinu zatezna kamata teče po stopi koja se određuje za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava.
9. Kako je drugostupanjska presuda u pobijanome dijelu i u odnosu na predmetno materijalnopravno revizijsko pitanje zasnovana na pravnome shvaćanju koje nije podudarno s izloženim pravnim shvaćanjem ovoga suda, proizlazi da je revizija osnovana pa je na temelju članka 391. stavka 7. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
10. Tuženik je s revizijom uspio u cijelosti pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi trošak toga podneska. Prema Tbr. 10. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) tuženiku za sastav revizije po odvjetniku s uključenim PDV-om pripada nagrada od 375,00 eur koliko je i zatražio. Zato je na temelju članka 166. stavka 2. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
