REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-674/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Matko Novinc, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB 87939104217, Jurišićeva Ulica 4, Zagreb, kojeg zastupa Ivo Šućur, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 7. listopada 2025. godine u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika Matka Novinca, odvjetnika iz Zagreba i zz punomoćnika tuženika JŽ, odvjetničkog vježbenika, dana 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 6.1. Ugovora o kreditu 203432 od dana 16.02.2007.g. koji su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, a koja glasi:

„6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita:

Jednokratno 1,50% (jedancijelapetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita“

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB 87939104217, Jurišićeva Ulica 4, Zagreb, isplatiti tužitelju TŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 181,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2007. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 11.2. Ugovora o kreditu 203432 od dana 16.02.2007.g. koji su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili, a koja glasi:

"Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora."

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB 87939104217, Jurišićeva Ulica 4, Zagreb, isplatiti tužitelju TŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 326,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2009. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 776,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 8.10.2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 3.2.2025. navodi da je dana 16.2.2007. godine sklopila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 203432. Navedenim ugovorom o kreditu tužitelju je odobren iznos kredita od 19.002,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate. Tuženik je u ugovoru u čl. 6 odredio da je tužitelj dužan platiti naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita, jednokratno 1,50% od iznosa kredita, a koju je tuženik ustegnuo tužitelju neposredno prije isplate kredita. Čl. 11.2.2. tuženik je odredio da je prijevremena otplata kredita moguća uz uvjete i Odluke o kamatama i naknadama kreditora. Tužiteljica ej prijevremeno otplatila kredit te je tuženik prilikom otplate zaračunao i naplatio tužiteljici jednokratnu naknadu za prijevremenu otplatu. Tužiteljica ovom tužbom potražuje iznose naplaćene temeljem ništetnih odredbi o naknadi za odobrenje kredita (ulazna naknada) i naknadi za prijevremenu otplatu kredita (izlazna naknada). Iznosi svoja stajališta o ugovornoj odredbi o ulaznoj naknadi te ugovornoj odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita te se u traženju pravne zaštite poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima te odredbe Zakona o zaštiti potrošača te slijedom svega izloženog predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovanu. Neosnovanost tužbe ističe iz razloga što je potraživanje tužitelja u zastari, utvrđenja iz parnice potrošač ne mogu se primijeniti na konkretni predmet. Ističe da su tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu neosnovane i neutemeljene. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva te slijedom svega izloženog predlaže tužitelja odbiti sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva navodi da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa nema mjesta raspravljanju o visini. Na pripremnom ročištu održanom dana 7. listopada 2025. godine tuženik ne osporava visinu naplaćenih naknada.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, plan otplate, otplatnu tablicu po kreditu, prometnu karticu po kreditu, podneske stranaka te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra u cijelosti osnovanim zahtjev tužitelja.

5. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 6. 1 Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka dana 16.2.2007. godine kojim se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,50% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn i koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita te odredbu sadržanu u čl. 11.2. Ugovora o kreditu od 16.2.2007. prema kojoj je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama kreditora te isplatu naplaćenog iznosa jednokratne naknade u iznosu od 181,06 EUR te naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 326,46 EUR sa pripadajućom kamatom i troškovima postupka.

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 16.2.2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 203432, a kojim Ugovorom je određeno plaćanje jednokratne naknade u iznosu od 1,50% od iznosa kredita te da je tako tužitelju naplaćen iznos od 181,06 EUR te naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 326,46 EUR kao ni to da su navedene naknade naplaćene od strane tuženika.

8. Sporno je da li su spomenute ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade i naknade za prijevremenu otplatu kredita nepoštene i ništetne, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te posljedično tome tužiteljevo pravo na isplatu plaćenog iznosa spornih naknada.

9. Saslušana tijekom postupka tužiteljica je u jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takovom i prihvaćenom od strane ovog suda navela da je predmetni ugovor sa tuženikom zaključila 2007. godine te da se radilo o kreditu za kupnju osobnog automobila koji je korišten za osobne potrebe. Za valutu CHF odlučila se iz razloga što je to u autokući bila jedina mogućnost za dobivanje kredita za kupnju automobila. Navela je da se radilo o tipskom ugovoru te da je plaćanje spornih naknada bio uvjet dobivanja kredita. Mišljenja je da ni na koji način nije mogla utjecati na odredbe ugovora pa tako ni na odredbe koje se odnose na plaćanje naknada koje su predmet ovog postupka. Ugovor je pročitala. Navela je da je kredit prijevremeno otplaćen.

10. U ocjeni osnovanosti tuženog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužiteljice vezano uz ništetnost odredbe ugovora o kreditu o plaćanju jednokratne naknade za konačnu otplatu kredita te isplatu potraživanog iznosa. To iz sljedećih razloga.

11. U odnosu na istaknuti prigovor zastare isti nije osnovan. Naime Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno znači da zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti. Tu valja ukazati i na Zaključak Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine

12. U vrijeme zaključenja ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine sa izmjenama koji odredbom čl. 81 st. 1 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je u stavku 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj osobito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. u st. 3 istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca dok je u st. 4 propisano da ako trgovac tvrdi da se radi o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno odredbi čl. 84 Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive dok je odredbom čl. 87 st. 1 citiranog Zakona predviđeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava. U odnosu na navode tuženika da se radi o odredbama koje su jasne lako razumljive i uočljive, valja navesti da je tužitelj potrošač odnosno fizička osoba koja navedeni Ugovor o kreditu nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti iz čega proizlazi da nema pravnih znanja koja su potrebna da bi mu takva odredba bila jasna i lako razumljiva za razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu pristupio u okviru svoje djelatnosti. S obzirom da je tužitelj temeljem čl. 3 predmetnog Ugovora platio tuženiku jednokratnu naknadu očito je da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja iz čega proizlazi da je navedena odredba ništetna sukladno odredbi čl. 81 st. 1 citiranog Zakona jer predstavlja nepoštenu odredbu u smislu citiranog Zakona. Nadalje valja reći da spomenuta odredba ugovora o kreditu na koju tužitelj nije mogao utjecati već je tuženik taj koji je odlučio o istoj stavlja tužitelja u neravnopravan položaj u odnosu na kreditora. I odredbom čl. 3 st. 1 Direktive 93/13/EEZ propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora. Prema odredbi čl. 5 iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

13. Jasan i uvjerljiv iskaz tužiteljice te kao takav i prihvaćen od strane ovog suda ukazuje da na plaćanje predmetne jednokratne naknade, a isto tako i naknade za prijevremenu otplatu kredita nije mogla utjecati. Upravo iskaz tužiteljice ukazuje da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati s tuženikom u vezi jednokratne naknade i naknade za prijevremenu otplatu kredita kao i to da se radilo o tipskom ugovoru na čije odredbe nije mogla utjecati. Stoga ove odredbe dovode do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer načelo savjesnosti i poštenja znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje strane vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa. Imajući u vidu navedeno, primjenom naprijed citiranih propisa osobito imajući u vidu odredbu čl. 270 ZOO predmetne ugovorne odredbe utvrđene su ništetnima.

14. U odnosu na naknadu za obradu kredita valja reći da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (NN 1201/17) propisana zabrana naplate naknade za obradu i / ili odobravanje stameno potrošačkog kredita koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog zakona dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (NN 15/14) kojom je izričito nedopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim tuženik koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu prema kojoj je banka ovlaštena zaračunavati naknadu sukladno odluci o naknadama za usluge banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nije dokazao opravdanost iste u zaračunatoj visini što rezultira time da je ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena jednokratna naknada bez određivanja njezine visine, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja ta ugovorna odredba kao nepoštena i ništetna rezultira time da je tuženik koji je odgovoran za ugovaranje takve ništetne odredbe jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču bez mogućeg pregovaranja nepošten stjecatelj. Odredbama akata kreditora, tuženika koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari i ne može se pojedinačno pregovarati znači da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi ugovora. Ukoliko je tuženik kao trgovac prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita imao određene troškove koji se "pokrivaju" tom naknadom, u vidu administrativnih troškova obrade dokumentacije, troškova osoblja i slično nejasno je iz kojeg razloga bi se ti troškovi uopće isplaćivali iz predmetne naknade jer se u opis poslova radnog mjesta kreditnog referenta nesumnjivo ubraja i obrada dokumentacije, razgovor sa klijentima, a isto tako i sama obrada kredita.

15. Slijedom svega izloženog ovaj sud prihvaća navode tužitelja o ništetnosti jednokratne naknade i naknade za prijevremenu otplatu kredita točnije tuženik nije dokazao da se o odredbama ugovora koje se odnose na navedene naknade pojedinačno pregovaralo, nalazi utvrđenim da se radi o standardnim odnosno tipskim ugovornim odredbama, da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoje predmetne naknade niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova tj. od čega se iste sastoje što je dovelo da takve ugovorne odredbe uzrokuju neravnotežu obveza na štetu potrošača te su iz svih navedenih razloga ugovorne odredbe koje daju pravo tuženiku zaračunavanja predmetnih naknada ništetne odredbe te daju pravo tužitelju potraživanja na ime naknade za obradu kredita iznosa od 181,06 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.2.2007. do plateža te na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita iznosa od 326,46 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.7.2009. do plateža imajući u vidu kada je tuženik tužiteljici naplatio navedene iznose (čl. 1111 i čl. 1115 ZOO-a). Visina plaćenih naknada među strankama nije bila sporna (pripremno ročište 7. listopada 2025., list 201 spisa) Nesavjesnost tuženika proizlazi iz činjenice da je unaprijed formulirani tekst ugovora u kojem odredbe o predmetnim naknadama nisu bile jasne niti obrazložene te je tuženik iskoristio da naplati više od onoga što je stvarno smio naplatiti.

16. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 48 i 50. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, podnesak 16.9.2025. 100 bodova, ročište 7.10.2025. 100 bodova ili ukupno 300 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 600,00 EUR te 25% PDV-a 150,00 EUR ili ukupno 750,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 776,55 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 8. listopada 2025.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.