Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1117/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice ad. 1. UC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik, suprug SC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja ad. 2. JC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice ad. 3. EC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa suprug ĆC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelji ad. 2. i ad. 3. zastupani po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice ad.1. osobno, punomoćnika tužiteljice ad.1. SC, tužitelja ad.2. osobno, tužiteljice ad.3. osobno, punomoćnika tužitelja ad.2. i ad.3. Ante Bogdanića, odvjetnika u Biogradu na Moru te zz tuženice RC, više državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica ad. 1. UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva, za 1/3 dijela, č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica ad.1., temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava suvlasništva za 1/3 dijela predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

II Utvrđuje se da je tužitelj ad.2. IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva, za 1/3 dijela, č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj ad.2. temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava suvlasništva za 1/3 dijela predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istovremena brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III Utvrđuje se da je tužiteljica ad.3. EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva, za 1/3 dijela, č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica ad.3. temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava suvlasništva za 1/3 dijela predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

II Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I Utvrđuje se da je tužiteljica ad.1. UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla pravo suvlasništva, za 1/3 dijela, č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica ad.1. temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava suvlasništva za 1/3 dijela predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

II Utvrđuje se da je tužitelj ad.2. IC, [adresa], ΟΙΒ: 88265405636 stekao pravo suvlasništva, za 1/3 dijela, č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj ad.2. temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava suvlasništva za 1/3 dijela predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III Utvrđuje se da je tužiteljica ad.3. EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekla pravo suvlasništva, za 1/3 dijela, č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica ad.3. temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava suvlasništva za 1/3 dijela predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tužene, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

IV Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju ad.2. PC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljici ad.3. EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.721,87 EUR (tisućusedamstodvadesetjedan euro i osamdesetsedam centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 21. svibnja 2024. navode da su suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svaki za 1/3 dijela. Dana 28. travnja 2016. Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru da je donio rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-781/2016 iza smrti ŽC PC i susljedne smrti UCŽ. Temeljem navedenog rješenja kao nasljednici da su utvrđeni LC, EC i UC. Dana 28. listopada 2021. javni bilježnik Nevenka Nakić iz Šibenika je donijela rješenje o nasljeđivanju O-1395/21 iza pok. LC UC. Navedenim rješenjem je utvrđeno da je nasljednik pok. LC ŠC. ŠC je "sve ono što je dobila od svog pok. supruga" usmeno darovala svom sinu PC, ovdje tužitelju ad.2. U pogledu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana je kao "vlasnik" Republika Hrvatska. Upis tuženika da je formalne prirode. Predmetne i nepredmetne nekretnine (susjedne) da su oduvijek vlasništvo fizičkih osoba. Republika Hrvatska i bivša država da nikada nisu bili vlasnici niti posjednici. Tužitelji i njihovi prednici da se oduvijek nalaze u savjesnom posjedu predmetnih nekretnina, a koji su posjed navedenih nekretnina koristili i vršili na način da su predmetne nekretnine obrađivali prema njihovoj gospodarskoj namjeni, te im isti posjed nitko nikada nije osporavao. Predlažu prihvatiti tužbeni zahtjev. Ujedno postavljaju eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninam, svaki za 1/3 dijela.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 26. lipnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu ističući kako se Republika Hrvatska na predmetnim nekretninama upisala kao vlasnica u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a u kojem postupku su sudjelovali tužitelji kao stranke, a što je vidljivo iz zapisnika Komisije za ispravni postupak Općinskog suda u Zadru za k. o. [katastarska općina] posl.br. Z- 784/2007/8576 od 8. travnja 2015. i Z-784/2007/8577 od 8. travnja 2015. Budući su tužitelji sudjelovali u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], prvo da su trebali izjaviti prigovor nakon završetka postupka obnove zemljišne knjige, pa ako bi s tim prigovorom bili odbijeni, podnijeti tužbu za ispravak, sukladno pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je u svojim zaključcima broj Su-IV- 246/15 od 17. rujna 2015. zauzet na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj: Su-IV-246/2015. Također prema pravnom shvaćanju Županijskog suda u Zadru, Građanskog odjela broj: 1. Su: 86/2013-2 od 21. veljače 2013. rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile žalbu, odnosno podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama pa tužbeni zahtjev valja odbiti. Dakle prema gore navedenom pravnom shvaćanju, tužitelji su trebali podnijeti tužbu za ispravak u daljnjem roku od 3 godine od donošenja završnog rješenja u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] a što tužitelji nisu učinili, već 2024. podižu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva predmetnih nekretnina. U tom pogledu se ukazuje i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 919/2018 od 1. veljače 2023., iz koje proizlazi da ukoliko su stranke sudjelovale u postupku obnove zemljišne knjige ne bi mogle podnijeti ovu tužbu za utvrđenje, te bi tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Nadalje ističe se da bi tijekom postupka bilo potrebno utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Predmetna činjenica je odlučna za rješavanje u ovoj pravnoj stvari. Potrebno je utvrditi i da je između pravnih slijednika i njihovih prednika postojala neprekinuta sukcesija u posjedu, odnosno da je posjed na osnovu valjanog pravnog posla ili nasljeđivanjem prešao s jednih na druge, te na koji način su se prednici tužitelja nalazili u posjedu predmetne nekretnine kroz navedeni niz godina, a kako to tvrde tužitelji, odnosno koja je bila kvaliteta tog posjeda. Nadalje iz cjelokupne dokumentacije uz tužbu proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva. Tužitelji nisu dostavili dokumentaciju kojom bi dokazali svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, kao niti slijed stjecanja prava vlasništva od pravnih prednika. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj: O-781/2016 od 28. travnja 2016. ( list spisa 6-12), rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Nevenke Nakić iz Šibenika, kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Šibenika, posl.br. O-1395/2021, UPP/OS-163/21-2 od 28. listopada 2021. ( list spisa 13-14), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 15-22), izvod iz katastarskog plana DGU, Područnog ureda za katastar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru od 13. svibnja 2024. ( list spisa 23,24), povijest promjena DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, KLASA: 930-04/24-05/215, URBROJ: 541-24-04/7-24-2 od 13. ožujka 2024. ( list spisa 25-47), zapisnik sačinjen u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z- 784/2007/8576 od 8. travnja 2015. ( list spisa 53-55), zapisnik sačinjen u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-784/2007/8577 od 8. travnja 2015. ( list spisa 56-58), povijest posjeda ( list spisa 61- 118), diobeni ugovor ( list spisa 131-133), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zvonimira Baričevića, dipl. ing. geod. (list spisa 151-152), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta ( list spisa 21. ožujka 2025.), saslušani su svjedoci: VC (list spisa 163), BC (list spisa 164) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužiteljice ad.1. (list spisa 167) i tužitelja ad.2. (list spisa 167).

4. Prvopostavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, dok je osnovan drugopostavljeni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] svaki za 1/3 dijela, te upis tog prava u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika. Ujedno tužitelji su postavili eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da su tužitelji stekli pravo vlasništva svaki za 1/3 dijela na utuženim nekretninama, uz upis tog prava u zemljišnoj knjizi.

6. Među strankama nije sporno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina za cijelo upisana tuženica i to u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zapisnicima: Z-784/2007/8576 i Z-784/2007/8577.

7. Sporno je jesu li tužitelji ovom tužbom mogli utuživati za utvrđenje stjecanja prava vlasništva, a prijeporno je jesu li na strani tužitelja ispunjene zakonom propisane pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva na spornim nekretninama.

8. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, posl.br. O-781/2016 od 28. travnja 2016. ( list spisa 6-12) razvidno je da je točkom I. izreke rješenja utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pok. ŽC, rođene 1926., a preminule 2006. čini između ostalog kat. čest. [katastarska čestica] i dio kat. čest. [katastarska čestica] upisane u posjedovni list 2881 k. o. [katastarska općina] ( i to kao izvanknjižno vlasništvo), dok su njezinim nasljednicima proglašeni: LC za 4/6 dijela, EC za 1/6 dijela i UC za 1/6 dijela. Nadalje točkom IV. izreke rješenja utvrđeno je da ostavinsku imovinu iza pok. UCŽ pok. UCŽ, rođenog 1925., a umrlog 2009. između ostalog čine i kat. čest. [katastarska čestica] i dio kat. čest. [katastarska čestica], obje upisane u posjedovni list 253 k. o. [katastarska općina]. Njegovim nasljednicima na temelju zakona proglašavaju se: LC za 1/3 dijela, EC za 1/3 dijela i UC za 1/3 dijela.

9. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Nakić kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Šibeniku, posl.br. O-1395, UPP/OS-163/21-2 od 28. listopada 2021. ( list spisa 13- 14) proizlazi da su ostavinsku imovinu iza pok. LC, rođenog 1950., a umrlog 2021. činile nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, pod posl.br. O- 781/16 od 28. travnja 2016. iza pok. ŽC, majke ostavitelja za 4/6 dijela i susljedne smrti pok. UCŽ, oca ostavitelja, sve za 1/3 dijela, sve izvanknjižno vlasništvo. Njegovom nasljednicom na temelju ustupa i Zakona proglašena je ŠC za cijelo.

10. Uvidom u zapisnike sastavljene u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], poslovni broj: Z-784/2007/8576 i Z-784/2007/8577 od 8. travnja 2015. ( list spisa 53-55, 56-58) razvidno je da da nisu pristupili tužiteljica ad.1. UC i tužitelj ad.2. IC, dok je tužiteljica ad.3. EC sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige u odnosu na sporne nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Nadalje, uvidom u citirani zapisnik razvidno je da je tužiteljica ad.3. EC navela da ostavinski postupak iza pok. IC UCŽ i pok. ŽC, a koji su roditelji evidentiranih posjednika još nije završen, a između nasljednika

– na popisnom listu evidentiranih suposjednika ne postoji sporazum oko načina diobe nekretnina koje čine ostavinsku masu. Nadalje, navela je da su njihovi pok. majka i otac u katastarskom operatu u posjedovnom listu 253 k. o. [katastarska općina]- stara evidentirani kao suposjednici dijela parcele stare izmjere i to svaki za ½ dijela pa da predlaže takav upis u zemljišnu knjigu.

11. Uvidom u povijest promjena DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, KLASA: 930-04/24-05/215, URBROJ: 541-24-

04/7-24-2 od 13. ožujka 2024. ( list spisa 25-148) proizlazi da se kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina], dok se kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere 7053 odnosi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pregledom najstarijih podataka za k. o. [katastarska općina], a koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1955./1956., kat. čest. [katastarska čestica] površine 27827 m[2] i kat. čest. [katastarska čestica] površine 2500 m upisane su u ABC registar broj domaćinstva 109 na ime posjednika ČC pok. ČC. Aerofotogrameterijskim snimanjem 1971. kat. čest. [katastarska čestica] i dio 2862/411 upisana u PL 253 pod naznakom "stara izmjera" na ime posjednika ČC, pok. ČC. Predmetom KLASA: UP/I-933-02/88-07/40 na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] na naslovnoj strani PL 253 temeljem Darovnog ugovora upisuju se OC za ½ i ŽC za ½. Predmetom KLASA:932-06/2015-02/220 u postupku izlaganja kat. podataka i obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. ( snimanje izvršeno 2005., izlaganje započelo 2007.-2016.) kat. čest. [katastarska čestica] se cijepa na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica]. Završetkom izlaganja i obnove zemljišne knjige kat. čest. [katastarska čestica] upisana je u posjedovni list broj 8576, a kat. čest. [katastarska čestica] upisana je u posjedovni list 8577, obje kao posjed Republike Hrvatske.

12. Uviđajem na licu mjesta ( list spisa 146-147) vještak mjernik je predmetne nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a neposrednim opažanjem suda utvrđeno je da navedena nekretnina u naravi predstavlja oranicu omeđenu sa svih strana međnim kamenjem i kanalom, dok druga pokazana nekretnina je od strane vještaka mjerničke struke identificirana kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a neposrednim opažanjem suda utvrđeno je da ista u naravi predstavlja oranicu omeđena gribljama sa svih strana.

13. Svjedok VC je u iskazu (list spisa 163) naveo da su mu poznate predmetne parcele koje se nalaze u Biogradu na Moru lokalnog naziva "Drage". Naveo je da se sjeća da je još kao dijete prolazio sa svojim djedom pored ovih parcela budući da su u blizini imali vinograd te su vozili grožđe zaprežnim kolima. Tada da bi na ovim parcelama viđao pokojnog LC i njegovog oca pokojnog " U". Naveo je da su ga poznavali pod ovim nadimkom, ali da se ne može sjetiti njegovog pravog imena. Poznato mu je da je pokojni S stalno bio u polju, kao i njegov sin pokojni OC. Ne zna kome danas pripadaju ove parcele, ali zna da je pokojni ČC imao djecu EC, ovdje prisutnu tužiteljicu UC i sina ČC koji je otac ovdje prisutnom PC. Nije nikada čuo za nikakve sporove vezano za ove parcele niti unutar obitelji niti od nekih trećih osoba. Naveo je da su pokojni S i pokojni UC koristili ove predmetne parcele 60-ih godina prošlog stoljeća, ali pamti da je bio vinograd i da su sadili razne poljoprivredne kulture. Zaključno na poseban upit je naveo da su obje parcele bile omeđene od susjednih parcela i to gribljama, a s tim da ova parcela koja se nalazi odmah do ceste omeđena je s plotom.

14. Svjedokinja BC je u iskazu (list spisa 164) navela da joj je poznato da Jeličići imaju parcelu u predjelu koji se naziva "Drage" u Biogradu na Moru budući da ima nekretninu koja odmah graniči s tom njihovom zemljom. Do nje se ulazi sa ulice pa se na lijevo silazi u polje gdje se nalaze sve ove parcele. Na ovoj parceli da je viđala pokojnoga " U" koji je bio djed ovdje prisutnoj tužiteljici UC, EC. UC i EC su imali još jednog pokojnog brata, ali njegovog imena se ne može sjetiti. Pokojnog " U" da je znala viđati kako nešto obrađuje na svojoj parceli. Pokojni S je imao sina pokojnoga UC, oca UC i EC. Navodi da se udala u Biograd 70-ih godina prošlog stoljeća tako da ne zna kako se prije posjedovala ta parcela, ali nikad nije čula da bi bilo spora vezano za ovu parcelu.

15. U stranačkom iskazu tužiteljica ad.1. UC (list spisa 167) je navela da joj je poznato da se još njezin djed sa svojom braćom podijelio 1931., bilo je njih petero braće i upravo ove dvije parcele o kojima je danas riječ su pripale njezinom djedu i njegovom bratu J kojeg su zvali " E". E nije bio oženjen i živio je s djedom, odnosno s njima i poslije njegove smrti njegov dio je pripao njezinom pokojom ocu ČC, ističući da su svi živjeli u istom domaćinstvu. Tako da su obje ove parcele naslijedili od oca, a otac od svog oca. Nadalje je navela da je otac bio zemljoradnik i praktički su živjeli od ove zemlje. Parcela zvana "Bara Špingarola" se koristila za sadnju poljoprivrednih kultura poput krumpira, paprike, pomidora (rajčice) i sl. dok je na drugoj parceli postojao vinograd. Sjeća se da je njezin otac radio u tom vinogradu kao i na drugoj zemlji i nikada im nitko nije osporavao vlasništvo ove zemlje. Obje parcele su omeđene gribljama i nikada međa nije bila sporna. Obje ove parcele su se obrađivale sve dok je njegov pokojni otac ČC bio u snazi, kad se razbolio pomagali su pokojni brat ČC kao i njezin suprug i to pomažući saditi krumpire i slično, a na ovoj drugoj je pomagao raditi u vinogradu i to je još bilo iza Domovinskog rata. Naglašava da se njezin pokojni otac obrađivao ove terene sve do 2000., a tada se sjeća da je zadnji put zasadio krumpire na parceli "Špingarola". Otac je nestao 2004. godine.

16. U stranačkom iskazu tužitelj ad. 2. IC se u cijelosti pridružio navodima tužiteljice ad.1. UC.

17. Prvenstveno, tuženica je tijekom postupka isticala da su tužitelji sudjelovali u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], pozivajući se na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je u zaključcima broj: Su-IV-246/15 od 17. rujna 2025. zauzet na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatsle održanom 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj: Su-IV-246/2015, istaknula je da tužitelji nisu ovlašteni na podnošenje tužbe za utvrđenje prava vlasništva.

17.1. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama poslovni broj: Rev-1981/2018-2 od 19. listopada 2022., Rev-919/2018 od 1. veljače 2023. i Rev-998/2016-2 od 10. travnja 2024., rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak, u smislu odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama ( „ Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10. 55/13. i 60/13. - dalje u tekstu: ZZK) pa kad se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, uspjeh tužitelja ovisi o tome je li ili nije, dokazao tužbenu osnovu.

17.2. Uvidom u naprijed citirane zapisnike sačinjene u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 8. travnja 2015. ( list spisa 53-58) razvidno je da na tim raspravama nisu sudjelovali tužiteljica ad.1. UC i tužitelj ad.2. IC, niti je naznačeno jesu li uredno pozvani ili dostava poziva nije uredno iskazana. Stoga uvažavajući naprijed citirano pravno shvaćanje revizijskog suda, po stavu ovog suda tužiteljica ad.1. UC i tužitelj ad.2. IC nisu sudjelovali u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], posljedično nisu davali nikakvu izjavu u pogledu stjecanja prava vlasništva na spornim nekretninama, pa su stoga ovlašteni podnijeti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva.

17.3. Što se tiče tužiteljice ad.3. EC za navesti je da uvidom u naprijed citirane zapisnike sačinjene u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 8. travnja 2015. razvidno je da je navedena tužiteljica pristupila na raspravu kojom prilikom je navela da ostavinski postupak iza pok. roditelja IC ČC i pok. IC ŽC još uvijek nije završen, dok da između njihovih nasljednika -evidentiranih suposjednika ne postoji sporazum oko načina diobe nekretnina koje čine ostavinsku masu. U podnesenoj tužbi tužitelji su se pozvali na činjeničnu osnovu stjecanja prava vlasništva temeljem nasljeđivanja iza pok. roditelja, posl.br. O- 781/2016 od 28. travnja 2016. S obzirom da takve činjenične navode koje se tiču stjecanja prava vlasništva na temelju nasljeđivanja, tužiteljica ad.3. EC nije mogla izložiti na raspravi budući da u vrijeme održavanja rasprava odnosno 8. travnja 2015., nesporno nije bilo doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČC i ŽC, a koje je doneseno 28. travnja 2016. ( list spisa 6-12), dakle riječ je upravo o činjenicama koje su nastupile nakon održavanja tih rasprava. Ujedno, kao činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelji ističu i stjecanje prava vlasništva na temelju zakona odnosno dosjelosti navodeći da se tužitelji i njihovi prednici oduvijek nalaze u savjesnom posjedu predmetnih nekretnina, koju činjeničnu osnovu navedena tužiteljica nije iznosila na tim raspravama. Slijedom izloženog, ovaj sud je stava da je tužiteljica ad.3. EC ovlaštena podnijeti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva kao i ostali tužitelji u ovom postupku.

18. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

19. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

19.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

19.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

20. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

21. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

22. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

23. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

24. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelji i njihovi prednici opravdano su vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala te nekretnine, a očito je da su predmetne nekretnine održavane te nisu zapuštene i neprohodne, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženice. Za naglasiti je da se poštenje ( savjesnost) presumira, dok se ne dokaže suprotno, a što tuženica tijekom postupka nije osporavala niti dokazala suprotno.

25. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka HC (rođen 1954.) i svjedokinje BC ( rođena 1948.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetnih nekretnina koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično iskazivali, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanih tužitelja budući da su iskazivali u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

25.1. Prvenstveno sukladno povijesti promjena Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, KLASA: 930- 04/24-05/360, URBROJ: 541-24-04/8-24-2 od 11. srpnja 2024. ( list spisa 41-76) prema kojoj je na kat. čest. [katastarska čestica] u površini 2.500 m[2] i na kat. čest. [katastarska čestica] u površini 2787 m[2] , obje k. o. [katastarska općina] stare izmjere upisan prednik tužitelja pok. ČC, pok. ČC i to još od najstarijih podataka koji datiraju od prve revizije posjedovnog stanja 1955./1956. Iako bi iz navedenog proizlazilo da bi prednik tužitelja posjedovao površinu kat. čest. [katastarska čestica] od 1500m[2] ( od koje je nastala kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 2821 m[2] ) te kat. čest. [katastarska čestica] od 2787 m ( od koje je nastala 7053 k. o. [katastarska općina], površine 2860 m[2] ), po stavu ovog suda podaci u operatu glede površine redovito ne odgovaraju stvarnom, zbiljskom faktičnom stanju na terenu s obzirom na tadašnje tehničke mogućnosti izmjere. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je još prednik tužitelja pok. AC omeđio plotom obje predmetne nekretnine manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev što je sve utvrđeno i saslušanjem svjedoka koji su suglasno naveli da nisu čuli da bi postojao spor vezano za sporne nekretnine. Pa je tako svjedokinja FC navela da posjeduje vlastitu nekretninu koja graniči s jednom od spornih nekretnina, iskazujući suglasno i detaljno da su iste isključivo bile u faktičnom posjedu pok. ČC, oca tužiteljica UC i EC te djeda tužitelja JC, kojeg su zvali " S", kojeg su osobno viđali na spornim nekretninama koje je koristio za obrađivanje. Ujedno svjedok VC je izričito iskazao da su obje sporne parcele omeđene od susjednih, a ujedno neposrednim opažanjem suda tijekom uviđaja utvrđeno je da su obje parcele jasno omeđene od susjednih međašnim kamenjima i gribljama.

26. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da su obje predmetne nekretnine, u cijelosti uživane po prednicima tužitelja, nekretnine je koristio još najkasnije otac tužiteljice ad.1. UC i ad.3. EC te djed tužitelja ad.2. JC, pokojni ČC, koji je 1925., a umro 2009., što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju koji prileži na listu spisa 6-12, budući da kat.čest. da su obje sporne nekretnine stare izmjere utvrđene kao ostavinska imovina ostavitelja (i njegove supruge ŽC, rođene 1926., a umrle 2006.), koju je koristio za obrađivanje sadeći poljoprivredne kulture, a potom su se nekretnine dalje prenosile unutar obitelji i to upravo na tužitelje, koje nitko nije ometao u posjedovanju spornih parcela, niti unutar obitelji niti od strane trećih osoba, pa su po stavu ovog suda predmetne nekretnine najkasnije od sredine pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da su tužitelji i po prednicima mogli dosjedati i u vremenu kad su nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva.

27. Međutim, iz naprijed izvedenih dokaza ne proizlazi da su tužitelji predmetne nekretnine stekli pravnim poslom, već dosjelošću, pa je sud odbio prvopostavljeni tužbeni zahtjev te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

27.1. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelji zahtijevaju utvrđenje da su stekli pravo suvlasništva i to svaki za 1/3 dijela predmetnih nekretnina na temelju dosjelosti pa je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

28. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužiteljima naknaditi troškove postupka jer su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu.

28.1. Tužiteljima ad.2. PC i tužiteljici ad.3. EC je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima: od 10. rujna 2024., 21. siječnja 2025., 21. ožujka 2025. ( pristup uviđaju), 7. srpnja 2025., 16. rujna 2025. od po 75 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife). Tužiteljima ad.2. i ad.3. je priznat trošak pristupa za ročište 26. svibnja 2025.- 18,75 bodova ( Tbr. 9.t.5. u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) budući da je to ročište odgođeno prije raspravljanja, dakle ukupno 468,75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 937,50 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno iznosi 1.171,87 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, što sveukupno iznosi 1.721,87 EUR. Nadalje, tužitelji su potraživali trošak sudske pristojbe ne navodeći za koje sudske pristojbe potražuje trošak i u kojoj visini, pa se po stavu ovog suda, u skladu s odredbom članka 164. stavkom 1. ZPP-a takav zahtjev ima smatrati neodređenim zahtjevom. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

29. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 8. listopada 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužiteljici ad.1 UC po punomoćniku, suprugu SC,

- tužiteljima ad.2. PC i ad.3. EC po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru,

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel (na broj: P-DO-115/2024).