REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] B 5
Poslovni broj: Us I-1798/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja BA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Josip Janković (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin, u Karlovcu, Vranicanijeva 5/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprava karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Karlovac, Trg hrvatskih redarstvenika 6, kojeg zastupa službena osoba RA, radi dozvole za boravak i rad, 8. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprava karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, KLASA: UP/I-216-02/24-09/171502, URBROJ: 511-05-06-24-4 od 23. rujna 2024., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/24-09/171502, URBROJ: 511-05- 06-24-4 od 23. rujna 2024. odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina treće zemlje – Bosne i Hercegovine, za produljenje dozvole za boravak i rad na mjestu direktora trgovačkog društva, te je određeno da je tužitelj dužan napustiti područje Europskoga gospodarskog prostora (EGP) u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja, uz ostale prateće odluke. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. U tijeku postupka obavljen je uvid u dostavljene podatke iz evidencija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o prijavljenim zaposlenicima tvrtke ADRIA SPECTRA d.o.o., sa stanjem na dan 1. kolovoza 2024. godine. Pritom je utvrđeno da su tri djelatnice, hrvatske državljanke, prijavljene na puno radno vrijeme, sukladno članku 113. stavku 1. točka 2. Zakona o strancima, a istovremeno je jedna od te tri djelatnice bila upućivana na rad u inozemstvo, pri čemu nije izdan A1 obrazac, niti je o tome obaviještena nadležna policijska uprava, a što je poslodavac bio dužan učiniti sukladno članku 178. stavka 5. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22). Također, za sve tri spomenute zaposlenice obavljen je uvid u izvješća o primicima, obračunatim i uplaćenim doprinosima za mirovinska osiguranja u razdoblju od 1. svibnja 2023. do 29. srpnja 2024. godine, o kojima evidenciju vodi Središnji registar osiguranika. Iz izvješća je vidljivo da je u polju Oznaka primitka/obveze doprinosa kod svih triju djelatnica iskazana oznaka 45, koja prema legendi na dnu izvješća označava obračun doprinosa primjenom najniže osnovice ukoliko ne postoji obveza isplate plaće. Paralelnim pregledom dostavljenih obračunskih lista plaća za ožujak, travanj i svibanj, utvrđeno je da je za sve tri djelatnice obračunata plaća za ožujak, travanj i svibanj 2024., kroz redovan rad i to u okviru iznosa propisanog člankom 113. stavkom 1. točkom 2. Zakona o strancima, što je kontradiktorno podacima navedenim u službenom izviješću o primicima, obračunatim i uplaćenim doprinosima za mirovinska osiguranja. Za sve tri spomenute zaposlenice, koje su navedene kao zaposlene u trgovačkom društvu i za koje je priložen ugovor o radu na neodređeno vrijeme u punom radnom vremenu, obavljen je uvid u izvješća primicima, obračunatim i uplaćenim doprinosima za mirovinska osiguranja u razdoblju od 1. svibnja 2023. do 29. srpnja 2024. Iz izviješća proizlazi da je u polju Oznaka primitka/obveze doprinosa kod svih triju djelatnica također iskazana oznaka 45. Paralelnim pregledom dostavljenih obračunskih lista plaća za ožujak, travanj i svibanj, utvrđeno je da je za sve tri djelatnice obračunata plaća za ožujak, travanj i svibanj 2024. godine, kroz redovan rad i to u okviru iznosa propisanog člankom 113. stavkom 1. točkom 2. Zakona o strancima, što je kontradiktorno podacima navedenim u službenom izvješću o primicima, obračunatim i uplaćenim doprinosima za mirovinska osiguranja. Naknadnim provjerama došlo se i do saznanja da je jedna od djelatnica, hrvatska državljanka, koja je sukladno odredbama Zakona o strancima bila dužna raditi kod poslodavca ADRIA SPECTRA d.o.o., čiji je osnivač i vlasnik državljanin treće zemlje, 17. srpnja 2024. sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme s punim radnim vremenom sa Klubom za starije osobe „Mariška" iz Koprivnice. To je potvrđeno od strane spomenutog Kluba, koji je dostavio ugovor o radu s navedenom djelatnicom i obrazac prijave o početku osiguranja, s danom 17. srpnja 2024. godine. Nakon davanja zapisničke izjave kod tuženika 28. kolovoza 2024. godine, tužitelj je izjavio da nama saznanja da je dotična djelatnica dala otkaz i da radi kod drugog poslodavca, budući da povremeno dolazi na posao, iako je priloženi ugovor o radu za nju sklopljen na puno radno vrijeme u tvrtki ADRIA SPECTRA d.o.o. Tužitelj je 9. rujna 2024. dostavio obrazac Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o prestanku osiguranja navedene djelatnice sa danom 30. kolovoza 2024., zbog sporazuma o prestanku ugovora o radu imenovane sa tvrtkom ADRIA SPECTRA d.o.o. Potom su od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Karlovac, zatraženi podaci o prijavi početka rada za dvanaest državljana trećih zemalja, kojima su početkom srpnja 2024. od strane ovdje tuženika izdane dozvole za boravak i rad za poslodavca ADRIA SPECTRA d.o.o. Navedeni je Ured izvijestio da dvije osobe za koje su početkom srpnja 2024. izdane dozvole za boravak i rad, na dan 06. kolovoza 2024. nisu nikad bile prijavljene da rade kod nekog poslodavca u Republici Hrvatskoj, dok je preostalih deset stranaca bilo prijavljeno kod poslodavca VISA-SPECTRA d.o.o., tvrtke u vlasništvu tužiteljeve supruge, te su bili upućeni na rad u inozemstvo, za što im je izdana A1 potvrda. Zadnja odjava od strane poslodavca VISA-SPECTRA obavljena je 31. svibnja 2024., nakon čega oni nisu prijavljivani kod drugog poslodavca, odnosno kod poslodavca ADRIA SPECTRA d.o.o., a kojemu su izdane dozvole za boravak i rad predmetnih stranaca. U zapisničkoj izjavi danoj 28. kolovoza 2024. tužitelj izjavljuje da je svi radnici, državljani trećih zemalja, za koje je početkom srpnja dobio dozvole za boravak i rad prijavljeni na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, osim četiri djelatnice koje do dana davanja zapisničke izjave, tj. do 28. kolovoza 2024. još nisu prijavljene jer nisu došle iz Bosne i Hercegovine. Za deset osoba, nakon što je poslodavac upoznat prilikom davanja zapisničke izjave, o neprijavljivanju stranaca za koje su izdane dozvole za boravak i rad, naknadno su dostavljeni obrasci prijava na mirovinsko osiguranje, iz kojih je vidljivo da su prijave obavljene tijekom kolovoza 2024. godine. Također su, nakon davanja zapisničke izjave 28. kolovoza 2024., dostavljene i prijave na HZMO, Područni ured Karlovac o zapošljavanju nekoliko hrvatskih državljana, naknadno zaposlenih nakon podnesenog zahtjeva za produljenje dozvole za boravak i rad. Uvidom u informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno je da je tužitelj od početka 2024. počinitelj više prekršaja iz područja Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz napomenu da još uvijek nije podmirio sve izrečene novčane kazne. Vezano uz nepodmirene novčane kazne imenovani je dao izjavu dana 28. kolovoza 2024., te je naknadno također dostavio dokaze o plaćanju pojedinih kazni, pri čemu još uvijek nisu plaćene sve kazne. Postoje razlozi za odbijanje izdavanje dozvole za boravak i rad po osnovama iz članka 93. stavka 1. Zakona o strancima, i to: točke 1. (poslodavac odnosno subjekt domaćin ne ispunjava obveze u odnosu na socijalnu sigurnost, prava radnika, uvjete rada i zapošljavanja te porezne obveze odnosno kolektivni ugovor koji obvezuje poslodavca); točke 6. (državljanin treće zemlje nije podmirio izrečenu novčanu kaznu); točke 7. (državljanin treće zemlje krši odredbe Zakona o strancima koje se odnose na ulazak, boravak ili rad).
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Iz obrazloženja osporavanog rješenja nije jasno koji su razlozi zbog kojih smatra da tužitelj nije ispunio uvjete iz citiranih odredaba. Poslodavac ADRIA SPECTRA d.o.o. u svakom je razdoblju od 1. svibnja 2023. do 1. kolovoza 2024. (a i nadalje) u svakom trenutku imao najmanje tri zaposlena hrvatska državljana koji su primali prosječnu bruto plaću, čime je ispunjena pretpostavka za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 113. Zakona o strancima. U odnosu na navodno kontradiktorne podatke između izvješća o primicima, obračunatim i uplaćenim doprinosima za mirovinska osiguranja, te obračuna plaća, tuženik je ispravno utvrdio da je poslodavac ADRIA SPECTRA imao tri zaposlene radnice hrvatske državljanke koje su primale prosječnu bruto plaću. Iako tuženik nije precizirao na koja se razdoblja njegov prigovor odnosi, tužitelj ističe da oznaka 45 označava neplaćeni dopust na zahtjev radnika. Unatoč korištenju neplaćenog dopusta, poslodavac je i dalje uplaćivao doprinose. Tuženik je propustio utvrditi da su svi doprinosi za sve radnice uredno plaćeni, kao što su i sve plaće isplaćene kada su radnice radile. Što se tiče novog radnog odnosa radnice CA, ona je bila na neplaćenom dopustu, tijekom kojeg je poslodavac ADRIA SPECTRA uredno plaćao doprinose. Ako je radnica prešla na novi radni odnos, ona je o tome bila dužna pravodobno obavijestiti svoga prijašnjeg poslodavca. U osporavanom rješenju nije navedeno koje novčane kazne tužitelj nije podmirio. Tužitelj je uredno podmirio sve kazne izrečene za prekršaje koje su mu uredno dostavljene. Tuženik je počinio povredu pravila upravnog postupka, naročito zbog manjkavosti obrazloženja osporavanog rješenja. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 9.631,52 eura (PDV uključen).
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Vezano uz članak 93. stavak 1. točke 1. i 7. Zakona o strancima utvrđeno je sljedeće. Uz zahtjev za produženje dozvole za boravak i rad za ključno osoblje, tj. za obavljanje poslova radnog mjesta direktora u društvu ADRIA SPECTRA d.o.o., tužitelj je priložio ugovore o radu, obračunske liste plaće i prijave na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje za tri hrvatske državljanke: CA (Široki), ŠA i ČA. Pregledom obračunskih lista plaće je utvrđeno da su za svaku zaposlenicu dostavljene samo po tri liste, iako je s obzirom na datum prijave Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje postojao preduvjet da se dostavi svih šest listi, sukladno članku 6. stavku 2. točke 6. Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj („Narodne novine”, broj 20/22 i 155/22), osim za CA, koja je prijavljena od 26. ožujka 2024. godine. Prema priloženim listama, bruto plaća zaposlenica je iznosila 1.668,75 eura, a neto plaća 1.180,00 eura, što je u skladu s iznosom propisanim člankom 113. Zakona o strancima, kojem podliježe izdavanje dozvole za boravak i rad za ključno osoblje. Kako bi se utvrdilo ispunjava li poslodavac ADRIA SPECTRA d.o.o. obveze po osnovi isplate plaće i uplate pripadajućih doprinosa, od Središnjeg registra osiguranika zatražena su izvješća o primicima, obračunanim i uplaćenim doprinosima za mirovinska osiguranja za BA, CA, ŠA i ČA. Uvidom u izvješća i usporedbom s dostavljenim obračunskim listama plaće za ožujak, travanj i svibanj, utvrđeno je da kod pojedinih zaposlenica iznos bruto plaće, tj. osnovica za obračun doprinosa ne odgovara iskazanom u listama plaće od 1.668,75 eura bruto, već da se radi o znatno nižem iznosu. U rubrici „obračunati primitak od nesamostalnog rada (plaća)” iskazan je iznos 0,00, umjesto 1.180,00 eura, kako stoji u obračunskoj listi. Polje „oznaka primitka / obveze doprinosa” sadržava oznaku 45, koja prema priloženoj legendi na izvješću označava obračun doprinosa primjenom najniže osnovice ako ne postoji obveza isplate plaće. Istodobno, iznosi obračunske liste plaće i izvješće tužitelja se u potpunosti podudaraju i u skladu su s odredbom članka 113. stavka 1. točka 3. Zakona o strancima. Iz navedenog proizlazi da djelatnice ne primaju plaću sukladno odredbi članka 113. stavka 1. točke 2. toga Zakona, što ukazuje na to da se radi fiktivnim obračunskim listama plaće. Tome u prilog govori i činjenica da na obračunskoj listi CA za ožujak 2024. bruto plaća iznosi 1.668,75 eura, što je plaća za cijeli mjesec, a na ispisu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje je vidljivo da je ista prijavljena kod poslodavca ADRIA SPECTRA d.o.o. tek 26. ožujka 2024. godine. Kada je tužitelj 28. kolovoza 2024., prilikom davanja zapisničke izjave, upitan oko sporne oznake 45, izjavio je da nije s time upoznat i ne vidi razlog za to. U tužbi, pak, navodi da oznaka 45 označava neplaćeni dopust. Na JOPPD obrascu za obračunsko razdoblje od 1. srpnja 2024. do 31. srpnja 2024., priloženom uz tužbu (oznaka izvješća: 24, vrsta izvješća: 1 , stanica B), oznaka 45 je vidljiva kod 14 od ukupno navedenih 18 djelatnika, te se logikom tužitelja nameće zaključak da samo 4 djelatnika rade, dok su ostali svi na neplaćenom dopustu. Ista se oznaka pojavljuje neovisno radi li se o izaslanim radnicima ili ne. Na istom obrascu je kao zaposlenica navedena i EA, koje nema na popisu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao osobe zaposlene kod poslodavca ADRIA SPECTRA d.o.o. Ovime je ispunjen uvjet za odbijanje dozvole za boravak i rad iz članka 93. stavka 1. točke 1. budući poslodavac ne ispunjava obveze u odnosu na socijalnu sigurnost radnika, te točke 7. jer tužitelj, kao državljanin treće zemlje i odgovorna osoba u društvu ADRIA SPECTRA d.o.o., krši odredbe Zakona o strancima koje se odnose na rad državljana trećih zemalja. Vezano uz navod tužitelja da ne može podmiriti kazne za koje ne zna da postoje, iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova jasno je vidljivo da su za predmetne kazne tužitelju uredno uručene obavijesti o počinjenom prekršaju ili prekršajni nalozi u kojima su precizno navedeni detalji prekršaja. Uz to, od trenutka donošenja rješenja tužitelj počinio još četiri nova prekršaja, za koje je kazne podmirio 14. studenoga 2024. godine. Učestalo kršenje propisa upućuje na nepoštivanje pravnog poretka Republike Hrvatske, definiranog člankom 10. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja („Narodne novine”, broj 136/21 i 145/23), što je prema članku 59. stavku 2., a vezano uz članak 59. stavak 1. točku 7. Zakona o strancima, razlog za odbijanje dozvole za boravak i rad. Nadalje, radi provjere eventualnih naknadnih promjena u osiguranju triju zaposlenica u odnosu na početak stjecanja statusa osiguranika kod poslodavaca ADRIA SPECTRA d.o.o. obavljen je uvid u podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji su iskazivali stanje zaključno s danom 1. kolovoza 2024. godine. Pri tome je utvrđeno da su sve zaposlenice i dalje prijavljene na puno radno vrijeme, te da je ŠA od trenutka zaposlenja u nekoliko navrata upućivana na rad u inozemstvo. Prema neslužbenom tumačenju Središnjeg ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, izaslani radnici ne mogu biti uzeti u obzir prilikom dokazivanja uvjeta iz članka 99. Zakona o strancima, a sukladno tome niti prilikom dokazivanja uvjeta iz članka 113. toga Zakona. Tijekom trajanja postupka prikupljena su dodatna saznanja prema kojima CA više nije zaposlenica društva ADRIA SPECTRA d.o.o. S obzirom na to da je imenovana bila jedna od tri zaposlene hrvatske državljanke u društvu ADRIA SPECTRA d.o.o., prestankom njezina radnog odnosa dovedeno u pitanje ispunjavanje uvjeta iz članka 113. stavka 1. točke 2. Zakona o strancima. Tužitelj je u postupku izjavio da nema saznanja da je CA dala otkaz i počela raditi za drugog poslodavca, uzevši u obzir da ona povremeno dolazi kad ima posla. Dodao je kako ju je prije dva tjedna vidio u firmi. Takav navod tužitelja oprečan je obvezama koje proizlaze iz ugovora o radu na puno radno vrijeme, a koji je tužitelj priložio uz svoj zahtjev. Tužitelj je pozvan da u roku od 15 dana od dana davanja izjave dostavi dokumentaciju kojom može dokazati da i dalje zapošljava dovoljno hrvatskih državljana na neodređeno i na puno radno vrijeme, imajući u vidu članak 113. U ostavljenom roku, tužitelj je dostavio potvrdu o odjavi CA s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s danom 16. srpnja 2024., na zahtjev poslodavca ADRIA SPECTRA d.o.o. Iz potvrde je vidljivo je zahtjev podnesen dva dana nakon davanja zapisničke izjave, temeljem čega je retroaktivno obavljen a odjava 30. kolovoza 2024. godine. Uz potvrdu o odjavi, tužitelj je dostavio i navodnu izjavu CA kojom ona potvrđuje da i dalje radi za poslodavca ADRIA SPECTRA d.o.o. Na izjavi je kao datum sastavljanja naveden 30. kolovoza 2024. godine. Ujedno je dostavio i obrasce o prijavi početka osiguranja (eM-1P) za hrvatske državljane s ugovorom na neodređeno i puno radno vrijeme. Uvidom u njih utvrđeno je da je SA počela raditi za poslodavaca ADRIA SPECTRA d.o.o. dana 10. veljače 2023. te je prijavljena na neodređeno i puno radno vrijeme, dok se navedena radnica u evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Karlovac vodi od 15. ožujka 2024. godine i to kao radnik na jedan sat dnevno. Isto je uočeno kod AA, koja je prema eM-1P obrascu prijavljena od 10. veljače 2023. na puno radno vrijeme, a evidentirana je kao radnik na jedan sat dnevno. Kod obje zaposlenice je priložen i ugovor o radu, koji glasi na puno radno vrijeme, iz čega je vidljivo kršenje odredbi Zakona o radu. Preostala tri zaposlenika prijavljena su na puno radno vrijeme, sukladno ugovoru o radu ali tek od 30. kolovoza 2024., odnosno mjesec i pol dana nakon predaje zahtjeva za produljenje dozvole za boravak i rad, što nije bilo moguće uzeti u razmatranje. U konačnici, tužitelj nije uspio dokazati ispunjavanje uvjeta iz članka 113. stavka 1. točke 2. Zakona o strancima. K tomu, osim Upravnom sudu u Rijeci, tužitelj je dostavio tužbu i direktno na adresu tuženika, ali s prilozima različitima od onih dostavljenih tuženiku putem Upravnog suda u Rijeci. Pritom su priloženi eM- 1P obrasci za koje se pretpostavlja da su trebali poslužiti kao dokaz da poslodavaca ADRIA SPECTRA d.o.o. zapošljava znatno veći broj hrvatskih državljana nego što je propisano člankom 113. Zakona o strancima, a koji ispunjavaju uvjete iz toga članka. Usporedbom s podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, utvrđeno je da se radi o hrvatskim državljanima koji su prijavljeni kako slijedi: NA odjavljena je **.**.2024. LA odjavljen je **.**.2024. GA, VA i ZA s nepunim radnim vremenom, te OA, PA, BAČ i MA prijavljeni su nakon predaje zahtjeva za produženje dozvole za boravak i rad. Također, priloženi su i eM-1P obrasci za državljane trećih zemalja kojima su 1. i 2. srpnja 2024. izdane dozvole za boravak i rad. Od ukupno 17 osoba kojima su izdane dozvole za boravak i rad, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje je prijavljeno njih 15, od čega je 12 upućeno na rad u inozemstvo, što je vidljivo iz zapisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Sukladno članku 178. stavak 5. Zakona o strancima, poslodavac je bio dužan u roku od osam dana obavijestiti policijsku upravu o upućivanju državljanina treće zemlje na rad u drugu državu članicu Europskog gospodarskog prostora, što je propustio učiniti. Za preostalo dvoje državljana treće zemlje, koje nije prijavio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, poslodavac nije podnio niti zahtjev za ukidanje izdane dozvole za boravak i rad, što je također bi dužan učiniti sukladno članku 95. Zakona o strancima. Nadalje, Porezna uprava, Područni ured Karlovac, Ispostava Karlovac dostavila je pojašnjenje vezano uz izvješće o primicima, obračunatim i uplaćenim doprinosima za mirovinska osiguranja za CA. Dopisu su priloženi i obrasci obračuna plaće za imenovanu za period od 26. ožujka 2024. do 17. srpnja 2024., zahtjev za korištenje neplaćenog dopusta i odluka društva o neplaćenom dopustu, koje je poslodavac ADRIA SPCTRA d.o.o. dostavio na zahtjev Porezne uprave. Uvidom u dostavljene priloge, uočeno je da obračunske liste plaće ne odgovaraju listama koje je tužitelj priložio zahtjevu za produljenje vlastite dozvole za boravak i rad od 8. srpnja 2024. godine. Na listama koje je dostavila Porezna uprava je iskazano da je CA sve vrijeme rada kod poslodavaca ADRIA SPECTRA d.o.o. koristila neplaćeni dopust, te joj u skladu s tim nije isplaćivana plaća, dok su doprinosi obračunavani primjenom najniže osnovice. Obračunske liste za isto razdoblje koje je tužitelj priložio svom zahtjevu za produljenje dozvole za boravak i rad prikazuju da je CA na temelju redovnog rada primala bruto plaću u iznosu od 1.668,75 eura. Navedenim je potvrđena sumnja u prilaganje nevjerodostojne dokumentacije s namjerom ishođenja produljenja dozvole za boravak i rad. U suradnji s kriminalističkom policijom Policijske uprave karlovačke utvrđeno je da je protiv tužitelja 2. prosinca 2024. godine proslijeđena kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu u vezi počinjenja kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona, između ostalog i na osnovi iskaza CA. Tužitelj je prije podnošenja pravnog lijeka protiv osporavanog rješenja tuženika podnio novi zahtjev po istoj osnovi 22. listopada 2024., iako je postupio po osporavanom rješenju te napustio Republiku Hrvatsku u danome roku, te je 24. listopada 2024. godine prijavio kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj. Na prvom ročištu za raspravu tuženik predaje potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije i prekršajni nalog Policijske postaje Karlovac. Kako navedeni dokumenti potvrđuju pravomoćnost spomenutih odluka, time otpadaju tužiteljevi navodi da tužitelj s njima nije bio upoznat, odnosno da mu nisu bile uručene. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Podnescima od 14. svibnja 2025. i 24. lipnja 2025. tužitelj osporava tuženikove navode i dodatno elaborira tužbene navode.
5. U podnesku od 12. kolovoza 2025. tuženik, u bitnome, iznosi navode za koje smatra da upućuju na zaključak da tužitelj i dalje ne poštuje hrvatski pravni poredak.
6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog upravnog spora. Raspravnim rješenjem od 11. lipnja 2025. odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi stranaka, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Sud ponajprije naglašava da za rješavanje ovoga spora nisu od utjecaja činjenice koje su nastale nakon donošenja osporavanog rješenja od 23. rujna 2024. godine.
9. Izdavanje dozvole za boravak i rad za ključno osoblje i državljane trećih zemalja koji se samozapošljavaju uređeno je odredbama članka 113. Zakona o strancima. Taj članak glasi:
„(1) Državljaninu treće zemlje iz članka 110. točke 2. ovoga Zakona može se izdati dozvola za boravak i rad ako su ispunjeni uvjeti iz članka 111. ovoga Zakona i dokaže da:
1. vrijednost temeljnog kapitala trgovačkog društva odnosno imovina komanditnog ili javnog trgovačkog društva prelazi iznos od 26.544,56 eura 2. su u trgovačkom društvu, podružnici ili predstavništvu stranog trgovačkog društva zaposlena na neodređeno i puno radno vrijeme najmanje tri hrvatska državljana na poslovima različitim od poslova prokurista, člana uprave ili nadzornog odbora, a čija brutoplaća iznosi najmanje visinu prosječne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj u protekloj godini prema službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležnog za statistiku
3. njegova brutoplaća iznosi najmanje 1,5 prosječne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj u protekloj godini prema službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležnog za statistiku.
(2) Ako više državljana trećih zemalja iz stavka 1. ovoga članka obavlja ključne poslove za istog poslodavca, dozvola za boravak i rad može se izdati ako: 1. vrijednost temeljnog kapitala trgovačkog društva odnosno imovina komanditnog ili javnog trgovačkog društva prelazi iznos od 26.544,56 eura 2. je na svakog zaposlenog državljanina treće zemlje zaposleno najmanje tri hrvatska državljana na neodređeno i puno radno vrijeme na poslovima različitim od poslova prokurista, člana uprave ili nadzornog odbora, a čija brutoplaća iznosi najmanje visinu prosječne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj u protekloj godini prema službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležnog za statistiku
3. njihova brutoplaća iznosi najmanje 1,5 prosječne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj u protekloj godini prema službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležnog za statistiku.
(3) Državljaninu treće zemlje koji se samozapošljava u trgovačkom društvu ili obrtu u kojem je jedini vlasnik iz članka 110. točke 3. ovoga Zakona, dozvola za boravak i rad može se izdati ako ispunjava uvjete iz članka 111. ovoga Zakona i ako: 1. je u osnivanje trgovačkog društva ili obrta uložio najmanje 26.544,56 eura
2. su na neodređeno i puno radno vrijeme zaposlena najmanje tri hrvatska državljana, a čija brutoplaća iznosi najmanje visinu prosječne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj u protekloj godini prema službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležnog za statistiku
3. njegova mjesečna brutoplaća iznosi najmanje 1,5 prosječne mjesečne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj prema posljednjem službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležnog za statistiku, dok državljanin treće zemlje koji se samozapošljava u vlastitom obrtu mora dokazati da iznos ostvaren dohotkom od samostalne djelatnosti iznosi najmanje 1,5 prosječne mjesečne neto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj prema posljednjem službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležnog za statistiku.
(4) Državljanin treće zemlje koji je upisan kao osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva, podružnice ili predstavništva dužan je regulirati dozvolu za boravak i rad sukladno stavcima 1. i 2. ovoga članka, te mu se za isto trgovačko društvo, podružnicu ili predstavništvo ne može izdati dozvola za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona.
(5) Državljanin treće zemlje koji je upisan kao osnivač trgovačkog društva ili u kojem ima vlasnički udio najmanje 51 % ili u obrtu u kojem ima vlasnički udio najmanje 51 %, dužan je regulirati dozvolu za boravak i rad sukladno stavku 3. ovoga članka, te mu se za isto trgovačko društvo ili obrt ne može izdati dozvola za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona.“
10. Negativna odluka tuženika o tužiteljevu zahtjevu temelji se na trima osnovama iz članka 93. stavka 1. Zakona o strancima (točke 1., 6. i 7.). Navedene su odredbe citirane u točki 1. ovog obrazloženja. Posrijedi su alternativne osnove. Postojanje jedne od njih dovoljno je za odbijanje tužbenog zahtjeva u ovome sporu.
11. Sud utvrđuje sljedeće.
11.1. Osnovano tuženik upozorava da je u predmetnom razdoblju velika većina tuženikovih zaposlenika koristila neplaćeni dopust. Takvo stanje nije uobičajeno ni logično, niti je tužitelj iznio uvjerljive razloge koji bi valjano upućivali na zaključak da su baš kod tog poslodavca i baš u tom razdoblju za to postojali razlozi različiti od pokušaja manipuliranja radi ishođenja produljenja dozvole za boravak i rad. Usto, tuženik utemeljeno ukazuje i na nedosljednost tužiteljeva izlaganja u upravnom postupku odnosno upravnome sporu vezanog uz oznaku 45 u obrascu izvješća. Taj je dio tuženikove argumentacije tužitelju poznat.
11.2. Tuženik je u odgovoru na tužbu elaborirao i svoju komunikaciju s Poreznom upravom, iz koje proizlazi da je tužitelj u predmetnom upravnom postupku prilagao i nevjerodostojnu dokumentaciju. Tužitelj nije valjano obrazložio ni opravdao razliku u podacima obračunskih lista koja je pritom utvrđena.
11.3. Već je i samo jedan od razloga iznesenih u podtočkama 11.1. i 11.2. ovog obrazloženja dovoljan za zaključak da poslodavac, u kojem je tužitelj direktor, ne ispunjava obveze u odnosu na socijalnu sigurnost, prava radnika, uvjete rada i zapošljavanja te porezne obveze odnosno kolektivni ugovor koji obvezuje poslodavca, u smislu članka 93. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima. Zbog toga u ovome sporu nije nužno utvrđivati postojanje ostalih dvaju alternativno propisanih razloga za odbijanje tužiteljeva zahtjeva.
12. Utemeljeno tužitelj prigovara manjkavosti obrazloženja osporavanog rješenja, dok je cjelovitu argumentaciju tuženik iznio tek u odgovoru na tužbu. Spomenuta manjkavost obrazloženja rješenja odnosi se, u prvom redu, na tek paušalno pozivanje na počinjenje više prekršaja (bez iznošenja preciznih podataka o tome), te na izostanak jasnog povezivanja činjeničnih i pravnih elemenata obrazloženja, tj. koja je od utvrđenih činjenica podvedena pod koju odredbu materijalnog prava (u tom pogledu nije dovoljno tek nabrojati činjenice, a potom nabrojati pravne norme). Međutim, spomenuti procesni nedostatak ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim, već je u svakome konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj odnosne postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Naime, odredbom članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) propisano je, između ostalog, da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali oni nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (članak 98. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Zbog toga bi ponovno vođenje postupka samo radi dopune obrazloženja osporavanog rješenja u stvari u kojoj sud nedvojbeno utvrdi da je izreka rješenja zakonita, bilo nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, što je i ratio odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a, koja odredba obvezuje sud da u takvoj situaciji tužbeni zahtjev odbije. Sud dodatno primjećuje da je nedostatno povezivanje činjeničnih i pravnih elemenata pri obrazlaganju upravnog akta među češćim propustima dijela javnopravnih tijela. Stoga može biti svrhovito da tuženik, koji se ne može uvijek pouzdati u primjenu članka 116. stavka 2. ZUP-a, unaprijedi svoje poslove procedure radi ustaljivanja sastavljanja obrazloženja rješenja koja ne trpe od rečenog nedostatka.
13. Slijedom prethodno navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev, na temelju članka 116. stavka 2. ZUS-a, vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona.
U Rijeci 8. listopada 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Josipu Jankoviću, Karlovac, Vranicanijeva 5/I
- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijske uprava karlovačke, Službi upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Karlovac, Trg hrvatskih redarstvenika 6
