REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2598/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnoviću pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Krešimir Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o.,, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 25. kolovoza 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 08. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju iznos od 1.327,23 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.816,55 EUR sa zateznom kamatom od 08. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 22. kolovoza 2023. navodi da je dana 11. kolovoza 2021. kraj Slavonskog Broda, na 25 kilometru državne ceste D525, došlo do naleta osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao IU, na divljač (srnu) koja je pretrčavala kolnik državne ceste, pri čemu je došlo do udarca divljači u prednji desni dio osobnog vozila, uslijed čega je divljač uginula. U opisanom događaju, uslijed udarca u divljač, došlo je do oštećenja vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Uginulu divljač preuzeo je predsjednik Lovačke udruge „MIG 95“, RU. Provedenim očevidom utvrđeno je da je vozač osobnog vozila, IU, upravljao vozilom brzinom u skladu s ograničenjem i da zbog iznenadnog istrčavanja divljači ispred njegovog vozila isti nije mogao ni na koji način izbjeći nalet na divljač koja se našla na kolniku državne ceste. U vrijeme prometne nesreće na kolniku državne ceste D525, gledano u smjeru kretanja osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] prema mjestu naleta na divljač, nije bio postavljen prometni znak „Divljač na cesti“, a što je i evidentirano u Zapisniku o očevidu – Potvrdi PP Slavonski Brod. Vlasnik oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka], IU, obratio se ovdje tužitelju kao osiguratelju sa zahtjevom za isplatu naknade štete na vozilu po polici broj [broj police] i tužitelj je obavio izvid štete na vozilu. Tužitelj je sa vlasnikom vozila zaključio Sporazum o izvansudskoj nagodbi, sukladno kojem je tužitelj isplatio vlasniku vozila na ime naknade štete na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], iznos od 10.000,00 kn / 1.327,23 EUR. Isplatu naknade štete na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], tužitelj je izvršio uplatom na tekući račun vlasnika IU dana 14. rujna 2021. Dakle, osiguranik tužitelja pretrpio je štetu na navedenom dijelu državne ceste od opasne stvari, kojom je gospodario ovdje tuženik i odgovoran je za štetu nastalu na prometnicama od opasnih stvari, obzirom da obavlja opasnu djelatnost (sukladno općim propisima odgovornosti za štetu od opasne stvari odnosno opasne djelatnosti, sve u skladu s odredbama čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima). Naime, prema čl. 2. st. 1. t. 3. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, dalje: ZC), „državne ceste“ su javne ceste koje imaju funkciju povezivanja Republike Hrvatske u europski prometni sustav, s tehničkim karakteristikama određenim propisima kojima se uređuje sigurnost prometna na cestama, što u ovom slučaju predstavlja Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/90, dalje: ZSPC). Djelatnost čija je svrha omogućavanje sigurnog i nesmetanog prometa opasnih stvari javnom cestom po samoj logici stvari predstavlja opasnu djelatnost – tako i aktualna praksa VTS-a Pž-2737/2021-2 od 27. srpnja 2021. Prema čl. 3. st. 6. Zakona o cestama državnom cestom D525, upravlja tuženik. Zakonom o cestama se utvrđuje odgovornost za štetu od naleta divljači pravnih osoba koje upravljaju javnom cestom te prema čl. 50. st. 2. tog propisa pravna osoba koja upravlja cestom odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj prometnici zbog naleta na divljač u slučaju kada nisu poduzete sigurnosne mjere za redovno i sigurno odvijanje prometna postavljanjem prometne signalizacije i opreme (zaštitna ograda, odbojnici) sukladno posebnim propisima, a kao što je to bilo u ovom konkretnom slučaju. Lovačka udruga „MIG 95“ u više je navrata tražila postavljanje prometnog znaka opasnosti od divljači i osiguranje prometnice radi normalnog i sigurnog odvijanja prometa, što međutim nije učinjeno od strane ovdje tuženika. Budući da je nesporno da u konkretnom slučaju nije postojao prometni znak opasnosti od naleta na divljač, niti je tuženik poduzeo sve propisane mjere i ispunio svoje obaveze usmjerene na zaštitu prometnice i prometa, postoji odgovornost za naknadu štete. Tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio tuženiku s prijedlogom za mirno rješenje spora, ali tuženik nije do današnjeg dana tužitelju podmirio predmetnu tražbinu, pa je tužitelj radi zaštite svojih prava primoran zatražiti sudsku zaštitu. Na temelju naprijed navedenog predlaže da Sud odluči sukladno odredbi čl. 963.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u binome osporava odgovornost za štetu, visinu štete, ističe prigovor nedostatak aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava tijek zakonskih zateznih kamata prigovara zlouporabi prava i procesnih ovlaštenja. U bitnome navodi da iz police osiguranja i Uvjeta osiguranja izvanugovorne odgovornosti Euroherc osiguranja d.d. (u daljnjem tekstu: Uvjeti) čl. 1. i čl. 2. i Ugovora o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Ugovara) proizlazi da je predmet osiguranja djelatnost lovačkih društava. Zakonom o obveznim odnosima propisano je : čl. 921. ZOO-a Ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. čl. 922. st. 2. ZOO-a Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom. Iz gore navedenih odredbi jasno i nedvojbeno da proizlazi da je osiguratelj dužan isplatiti osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a osigurani slučaj s obzirom na policu osiguranja i Uvjete je štetni događaj koji proizađe iz obavljanja djelatnosti lovoovlaštenika. Slijedom navedenog isplatom osigurnine osiguratelj je potvrdio da je štetni događaj prouzročen iz djelatnosti lovoovlaštenika odnosno činidbom lovoovlaštenika koja činidba je ili činjenje ili propuštanje, a što jasno proizlazi iz čl. 4. st. 1. toč. 7. Uvjeta kojom odredbom je propisano da: „Osiguratelj nije u obvezi isplatiti osigurninu za štete koje po zakonu ne odgovara (npr. viša sile, radnja treće osobe, pristanak ili radnja oštećenika), pri čemu se prema pojmovniku trećom osobom smatra svaka osoba koja nije subjekt ugovora o osiguranju.“ Stoga, ako je obveza nastala prouzročenjem štete djelatnošću lovoovlaštenika (čl. 20. st. 1. ZOO-a) odnosno ako je djelatnošću lovoovlaštenik nastao osigurani slučaj, to onda proizlazi da osigurani slučaj odnosno obveza nije mogla nastati prouzročenjem štete od djelatnosti Hrvatskih cesta d.o.o. Slijedom navedenog proizlazi da je između osiguratelja isplatom osigurnine i korisnika osiguranja (oštećnika) nastao: 1) sukladno čl. 4. st. 1. toč. 7. Uvjeta, čl. 921. ZOO-a, čl. 922. st. 2. ZOO-a i čl. 1112. st. 1. ZOOa izvanugovorni obvezni odnos stjecanja bez osnove jer je osiguratelj platio nešto što nije dužan platiti, ako osigurani slučaj nije nastao djelatnošću lovoovlaštenika, već djelatnošću Hrvatskih cesta d.o.o., Navodi da sukladno čl. 963. st. 1. ZOO. -a subrogacijski obvezni odnos kojim je osiguratelj od treće osobe stekao pravo potraživanja popravljanja izvanugovorne obveze naknade štete prema lovoovlašteniku, ako je nastao djelatnošću lovoovlaštenika. Temeljem navedenog, a sukladno čl. 65. st. 1. ZOO-a proizlazi da je osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije., pa ako sud ne usvoji gore istaknute prigovore nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, tuženik osporava odgovornost za štetu. Ističe kakao sukladnom pravilniku o stručnoj službi u daljnjem tekstu Pravilnik) svako lovačko društvo mora imati ugovor sa ovlaštenom stručnom službom (čl. 2. i čl. 3. Pravilnika), koja stručna služba je dužna obavljati poslove iz čl. 4. Pravilnika, a od kojih poslova je za ovaj spor najbitniji dio poslova koji se odnosi na dnevnu i sezonsku migraciju divljači, brojno stanje divljači i ostalih životinjskih vrsta u lovištu, vrijeme obavljanja lova kroz godinu i način obavljanja lova divljači i ostalih životinju u lovištu. S obzirom na prije navedene odredbe Pravilnika te činjenicu da je Ugovorom osigurana djelatnost lovoovlaštenika, tužitelj je bio dužan dostaviti ugovor između lovačkog društava i stručne službe, dokaz o ispunjavanju uvjeta za obavljanje stručne službe (čl. 2. st. 2 i st. 3. Pravilnika), izvješća, zapisnike, analize i druge podatke od stručne službe, kako bi dokazao da šteta nije proizašla iz djelatnosti lovačkog društava, odnosno da je lovoovlaštenik obavljao svoju djelatnost sukladno pozitivnim propisima RH. Osnovanost tuženikovog navoda da je teret dokazivanja obavljanje djelatnosti lovoovlaštenika u skladu s pozitivnim propisima RH na tužitelju proizlazi iz čl. 4. st. 1. toč. 1. Uvjeta prema kojoj odredbi tužitelj nije u obvezi isplatiti osiguraninu za štete uzrokovanu namjerom, krajnjom (grubom) nepažnjom, prijevarom od strane osiguranika ili ugovaratelja osiguranje. Naime, prema značenju pojmova iz Uvjeta osiguranik je lovoovlaštenik, pa je s obzirom na odredbu čl. 4. st. 1. toč. 1. Uvjeta tužitelj dužan dokazati prije navedeno kako bi dokazao aktivnu legitimaciju odnosno da nije platio nešto što nije bio dužan platiti iz razloga što bi takvim postupanjem između tužitelja - osiguratelja i korisnika osiguranja – oštećenika nastao izvanugovorni obvezni odnos stjecanja bez osnove. Naime, ako lovoovlaštenik nema sklopljen ugovor sa stručnom služba, ili ako ima ali stručna služba na obavlja poslove iz čl. 4. Pravilnika, tada je osigurani slučaja nastao ili grubom nepažnjom ili namjerom lovoovlaštenika, a štetu koja proizlazi iz takvog osiguranog slučaju tužitelj nije bio dužan platiti. Tuženik posebno ističe da iz e poruke [adresa elektroničke pošte] jasno i nedvojbeno proizlazi da osiguratelj prilikom utvrđivanja obveze isplate osigurnine nije utvrđivao je li isti dužan isplatiti osigurninu odnosno je li lovoovlštanik obavljao svoju djelatnosti u skladu s pozitivnim propisima RH, a koje postupanje tužitelja prilikom ispunjenja ugovorne obveze predstavlja povredu osnovnih načela obveznog prava i to načela savjesnosti i poštenja, načela dužnosti suradnje, načela zabrane prouzrokovanja štete i načela zabrane zlouporabe prava, sve na štetu tuženika u ovom slučaju na štetu Hrvatskih cesta d.o.o., zbog čega proizlazi da tužitelj tužbom zloporabljuje procesna ovlaštenje. Tužitelj prije navedene podatke trebao pribaviti prilikom utvrđivanja osnovanosti odštetnog zahtjev, a što nije napravio, a radi se o sporu male vrijednosti u kojim sporovima je tužitelj dužan dostaviti dokaze već uz tužbu, to je sukladno čl. 461.a st. 2. ZPP-a tužbeni zahtjeva tužitelja potrebno odbiti primjenom čl. 221a. ZPP-a. U vezi tereta dokazivanja tuženik ukazuje na presudu Visokog trgovačkog sud RH Pž-4609/16 od 16. prosinca 2019. Naime, prema prije navedenom pravnom stajalištu istinitost tvrdnje dokazuje ona osoba koja se na nju poziva. Kako se radi o osiguranju djelatnosti, a tužitelj tvrdi da je lovačko društvo obavljalo svoju djelatnost u skladu sa pozitivnim propisima RH, to je teret dokazivanje te činjenice na tužitelju. Međutim, tužitelj predmetnu činjenicu nije dokazao niti jednim dokazom i niti jednim pozitivnim propisom kojim se utvrđuje djelatnost lovačkih društava. Djelatnost lovačkih društava se ne dokazuje prema Zakonu o cestama, odnosno je li ili nije lovačko društvo podnijelo zahtjev, nego se dokazuje činjenicom je li lovačko društvo uopće obavljalo svoju djelatnost odnosno pratilo migraciju divljači u lovištu, kako bi se mogao na temelju njihovog zahtjeva postaviti znak koji će stvarno ukazivati na postojanja opasnosti od migracija divljači, a za koju činjenicu tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz. Budući da je tužitelj već prilikom obrade odštetnog zahtjeva trebao postupati kao savjesna i poštena ugovorna strana i utvrditi sve bitne činjenice za isplatu osigurnine što očigledno nije napravio, to proizlazi da isti zlouporabljuje institut iz čl. 963. st. 1. ZOO-a, ako bi se uopće, s obzirom na vrstu osiguranje, isti mogao primijeniti odnosno ako bi na temelju osiguranja djelatnosti moglo doći do subrogacije između osiguratelja i korisnika osiguranja. Međutim, ako sud unatoč svemu gore navedenom smatra da je tuženik taj koji je dužan dokazati da je tužitelj bio u obvezi isplatiti naknadu iz osiguranja odnosno da je šteta nastala iz djelatnosti lovoovlaštenika onda tuženika predlaže slijedeće dokaze:ugovor LD MIG sa stručnom službom za 2020. godinu i 2021. godinu, dokaz da osoba koje obavlja stručnu službu ispunjava uvjete iz čl. 57. st. 2. Zakona o lovstvu i da je ista opremljena sukladno čl. 2. st. 2. Pravilnika, izvješća, zapisnike, analize, podatke i evidencije stručne službe o dnevnoj i sezonskoj migracija divljači i ostalim životinjama u lovištu, brojno stanje divljači i ostalih životinja u lovištu, lov koji se obavljao u lovištu sa točno navedenim datumima i vrsti divljači koje se je lovila i način obavljanja lova za 2020. godinu i 2021. godinu, dokaz da su izvješća stručne službe za 2020. godinu i 2021. godinu dostavljeni Hrvatskim cestama d.o.o. zajedno sa zahtijevam za postavljenjem ili promjenom prometnog znaka A33 „Divljač na cesti“ radi pravilnog označavanja mjesta migracije divljači na cesti i radi pravilnog utvrđivanja uzroka nastanka štete od divljači na cesti sudionicima u prometu sve u svrhu sprečavanja štete od divljači na javnoj cesti (a sve pod uvjetom da teret dokazivanja obavljanja djelatnosti lovoovlaštenika u skladu sa pozitivnim propisima RH nije na tužitelju), po potrebi očevid radi utvrđivanje odnose li izvješća stručne službe i zahtjevi na mjesto štetnog događaja sa vještakom geodetske struke, e- mail [adresa elektroničke pošte]. Navodi nadalje kako se prometni znakovi koji se postavljaju na javnu cestu ne postavljaju se proizvoljno iz razloga što se istima sudionici u prometu upozoravaju na opasnost koja im prijeti na određenoj cesti ili dijelu te ceste, stavljaju do znanja ograničenja, zabrane i obveze kojih se sudionici u prometu moraju držati i daju potrebne obavijesti za siguran i nesmetan tok prometa (čl. 12. st.1. ZOSPC-a). Prometni znakovi su sukladno čl. 4. st. 1. alinea 9. Zakona o cestama dio javne ceste, a cesta je sukladno čl. 621. ZOO-a građevina, koja mora ispunjavati bitne zahtjeva za građevinu (čl. 8. Zakona o gradnji), a jedan od zahtjeva je sigurnost i pristupačnost u korištenju (čl. 12. Zakona o gradnji), zbog čega je propisano da se prometni znakovi postavljaju na temelju prometnog elaborata (čl. 61. st. 1. ZC-a), a koji prometni elaborat se izrađuje sukladno Pravilniku o sadržaju, namjeni i razini razrade prometnog elaborata za ceste (NN 140/13), i za koji prometni elaborat je sukladno čl. 61. st. 4. Zakona o cestom potrebno ishoditi suglasnost nadležnog ministarstva. Znak A33 „Divljač na cesti“ je znak opasnosti kojim se sudionik u prometu upozorava na opasnost koja prijeti na određenoj cesti, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti (čl. 16. st. 1. ZOSPC-a), odnosno na posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste ( čl. 18. Tablica 2. Pravilnik o prometnim znakovima NN 92/19). Znak A33 „divljač na cesti“ se sukladno čl. 50. Zakona o cestama postavlja temeljem zahtjeva lovačkog društva, uz koji zahtjevu bi radi prometno-sigurnosne analiza u prometnom elaborat (čl. 5. st. 1. toč. 2a. alinea 10. Pravilnika o prometnom elaboratu) trebalo biti dostavljeno izvješće stručne služba o dnevnoj i sezonskoj migraciji divljači, vrsti divljači i drugih životinja koje borave u lovištu, i dr. Hrvatske ceste d.o.o. su zaprimile zahtjev LD MIG, te su sukladno pozitivnim propisima koji su se primjenjivali u trenutku postavljenja zahtjeva sa ovlaštenom osobom ispred LD MIG VU, obavile pregled lokacija te su utvrdile potrebu postavljanja znaka A44 na DC 525., dionica 1, km 24+000, ali ne i za lokaciju u kojoj je nastao štetni događaj odnosno u km 25 + 400 m. Slijedom navedenog proizlazi da ne postoji odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o., a koja činjenica proizlazi iz pravnog stajališta presude Županijskog suda u Zadru Gž-793/19 od 05. lipnja 2019. kojom je potvrđena presuda OS Virovitica Pn-25/18. Gore navedene činjenice ukazuje na opravdanost istaknutih prigovora zlouporabe prava i zlouporabe procesnih ovlaštenje, ako se čl. 963. st. 1. ZOO-a s obzirom na vrstu osiguranja može primijeniti odnosno ako bi na temelju osiguranja djelatnosti moglo doći do subrogacije između osiguratelja i korisnika osiguranja. Tuženik osporava tijek zakonskih zateznih kamata iz razloga što se u ovoj pravnoj stvari radi o subrogacijskom zahtjevu kojim tužitelj potražuje popravljanje izvanugovorne obveze naknade štete, koje potraživanje je sukladno čl. 1085. st. 1. ZOO-a nenovčano potraživanje, ali se isto može sudskom odlukom pretvoriti u novčano potraživanje sukladno čl. 1085. st. 4. ZOO-a, pa bi stoga na potraživanje koje je sudskom odlukom pretvoreno iz nenovčanog u novčano zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a tekle prema, čl. 183. st. 1. ZOO-a i čl. 328. ZPP-a tek od pravomoćnosti sudske odluke kojim se nalaže popravljanje štete davanjem novčanog iznosa.

3. U nastavku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva dok je tuženik ostao kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta, i to u potvrdu MUP-a (list 7-8 spisa), e-mail korespondenciju (list 9 spisa) , fotodokumentaciju (list 10-14 spisa), presliku osobne iskaznice i vozačke dozvole (list 15-16. spisa), prijava štete (list 17-21 spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 22 spisa), potvrdu o izvršenom plaćanju (list 23 spisa), policu osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 24 spisa), uvjeti za osiguranje izvanugovore odgovornosti (list 25-29 spisa), ponudu (list 30-31 spisa), izvid štete (list 32 spisa), fotografije (list 33-34 spisa), potvrdu o upisu dimenzija guma u prometu (list 35 spisa), prometnu dozvolu (list 36 spisa), odštetni zahtjev (list 39 spisa), sudsku prasku (list 40-44 spisa), podatke o ovlaštenoj osobi VU (list 55 spisa), zapisnik o obavljenom pregledu lokacije sa učestalim prelaženjem krupne divljači preko ceste (list 56 spisa), sudsku praksu (list 57-85, 87-89 i 92-101 spisa), ugovor o osiguranju od građansko pravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u RH (list 102-106 spisa), spis MUP-a PU Brodsko-posavske (list 111-117 spisa), saslušan je svjedok IU (list 124 spisa), saslušan je svjedok EU (list 129 spisa), očitovanje lovačkog društva Mig 95 (list 131-144 spisa), prometno-tehničko vještačenje (list 151-157 spisa), te je saslušan vještak Pero Todorović (list 165 spisa).

5. Sud nije proveo ostale dokaze predložene po tuženiku iz razloga jer je zaključio da provođenje daljnjih dokaza u ovom sporu male vrijednosti nije svrsishodno ni ekonomično te bi doprinijelo samo daljnjim troškovima, a u spisu prileži dovoljno materijalnih dokaza temeljem kojih sud može donijeti odluku u ovoj pravnoj stari.

6. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.327,23 EUR koji iznos je tužitelj isplatio oštećeniku IU s osnove imovinske štete nastale na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] u predmetnom štetnom događaju koji se dogodio 11. kolovoza 2021., a temeljem Police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 koju je tužitelj sklopio s Ministarstvom poljoprivrede, predmet osiguranja po kojoj polici je građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači zbog smrti, ozljede tijela ili narušavanja zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe (uključujući štetu na motornom vozilu) koja nastane uslijed naleta vozila na divljač.

8. Tužitelj tako konkretnom tužbom postavlja zahtjev u skladu s odredbom čl. 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO) jer tvrdi da su isplatom naknade iz osiguranja na njega kao osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćenog iznosa prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

9. Među strankama su sporne aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva te odgovornost tuženika.

10. Među strankama je sporno i postoji li izvanugovorni obvezni odnos naknade štete ili je isplatom naknade za osiguranje nastao između osiguratelja i korisnika osiguranja izvanugovorni obvezni odnos stjecanja bez osnove te je li s obzirom na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2826/19 mogao nastati obvezni odnos subrogacije iz čl. 963. ZOO-a.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja s Ministarstvom poljoprivrede imao sklopljen ranije navedeni Ugovor o osiguranju, nije sporno da je osiguranik po tom Ugovoru platio sve premije osiguranja, nije sporno da je šteta nastala od divljači, nije sporno da je tužitelj isplatio iznos od 1.327,23 EUR IU dana 14. rujna 2021., nije sporno mjesto nastanka nezgode kako je označeno u Potvrdi policije, nije sporno da tuženik upravlja državnom cestom na kojoj je došlo do naleta na divljač, a nije sporno niti da je tuženik zaprimio zahtjev lovačke udruge MIG 95 za postavljanje prometnog znaka jer to proizlazi iz e-maila (list 9 spisa) i iskaza svjedoka RU koji je iskazao da je on kao stručna osoba Lovačke udruge redovito tražio postavljanje znakova „divljač na cesti“, odnosno da je konkretno od tuženika tražio postavljanje takvih znakova. Među strankama nije sporno niti da na mjestu štetnog događaja nije postavljen prometni znak „divljač na cesti“.

12. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije ističe se slijedeće. Naime, kako je naprijed navedeno, među strankama je nesporno da je tužitelj kao osiguravatelj s Ministarstvom poljoprivrede sklopio Ugovor EBN: 95/2021/VV o osiguranju od građansko pravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj te da je temeljem tog Ugovora isplatio oštećenoj u predmetnoj nezgodi imovinsku štetu koja joj je nastala na vozilu. Imajući u vidu nastanak predmetnog štetnog događaja na način na koji ga opisuje tužitelj, a što između stranaka također nije sporno, ovaj sud ocijenio je neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu ranije citiranu odredbu čl. 963. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj isplatio štetu oštećeniku na temelju police osiguranje zbog činjenice da je nastupio osigurani slučaj (šteta na vozilu uslijed naleta na divljač).

13. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, pri čemu se tuženik poziva na izvanugovorni obvezni odnos stjecanja bez osnove, isti je ovaj sud također ocijenio neosnovanim jer se u konkretnom slučaju radi o subrogacijskom obveznom odnosu u smislu ranije citirane odredbe čl. 963. st. 1. ZOOa kojim je tužitelj stekao pravo potraživanja isplaćene naknade štete prema ovdje tuženiku kao osobi za koju tvrdi da je odgovorna za štetu. Eventualna odgovornost lovoovlaštenika, koji odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti, nije odlučna budući da je na tužitelju dispozicija protiv koga će usmjeriti tužbu, a eventualna odgovornost lovoovlaštenika ne isključuje odgovornost ovdje tuženika po drugoj osnovi (po kriteriju krivnje).

14. Sud je na sporne okolnosti proveo dokaz saslušanjem svjedoka te dokaz prometnim vještačenjem.

15. Iz iskaza svjedoka IU proizlazi da se na dan štetnog događaja negdje oko ponoći vozio iz smjera Slavonskog Broda prema Slobodnici te nešto prije benzinske pumpe Tifon naletio je na srnu. Vozio je unutar ograničenja brzine i imao je upaljena kratka svjetla, radi se o ravnoj cesti. Sa njegove desne strane iskočila je srna koju nije primijetio prije samog udara u automobil. Zaustavio i odmah nazvao policiju koja je došla odmah nakon 5 minuta i napravila uviđaj, a također je došao i lovac koji je odnio uginulu srnu. Auto je odveo na popravak u ovlašteni servis i o oštećenjima na istom obavijestio osiguranje. Osiguranje mu je poslalo ponudu za isplatu, koju prvotno nije prihvatio, a nakon što je osiguranje povisilo ponudu istu je prihvatio, da je na automobilu bio oštećen branik, vezni lim, far, plastika oko fara i dalje se ne sjećam Iz iskaza nadalje proizlazi da se na cesti prije mjesta štetnog događaja nije nalazio znak „divljač na cesti“, nego tek nekih 100 metara dalje, te potvrđuje da mu je tužitelj isplatio štetu.

16. Iz iskaza svjedoka da se nakon proteka vremena ne može sjetiti konkretne prometne nezgode, iako je on u trenutku te prometne nezgode bio predsjednik Lovačke udruge MIG 95. Poznato mu je da se na dionice državne ceste D525 događaju prometne nezgode u kojima strada divljač. Predmetna cesta nalazi se na granici, odnosno između dva lovišta kojim lovištima upravlja Lovačka udruga MIG 95 i Lovačko društvo Petnja Sibinj, te je nemoguće utvrditi iz kojeg lovišta dolaze životinje na predmetnu cestu. Ujedno napominje da je on i član Lovačkog društva Petnja Sibinj. Ukoliko u policijskom izvještaču stoji da je on preuzeo uginulu životinju navodi da je to istina budući da se na poziv policije redovno odaziva i preuzima stradale životinje.

17. Na upit suda da li je on kao predsjednik udruge tražio od Hrvatskih cesta postavljanje znaka upozorenja za divljač na cesti, svjedok ističe da je stručna osoba Lovačke udruge redovito tražio postavljanje takvih znakova. Dakle, gdje god se pojavio problem pojavljivanja divljači na cesti zatraženo je putem Županijskog lovačkog saveza ili stručne osobe od Županijskih cesta postavljanje takvih znakova, kao i da je od tuženika traženo redovito postavljanje takvih znakova, te da se ne može točno sjetiti na kojem dijelu se dogodio štetni događaj, ali na toj dionici svakako postoji znak koji upozorava na pojavu divljih životinja na cesti. S sa sigurnošću može potvrditi je jer upravo prošao tom dionicom ceste da se tamo nalazi znak upozorenja na divlje životinje na cesti i da taj znak vrijedi za daljnjih 500 m, a da li je nalet u konkretnom slučaju bio u tih 500 m ne može sa sigurnošću potvrditi.

18. Sud je proveo i dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Peri Todoroviću i to na okolnost utvrđivanja dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja i visine nastale štete na vozilu.

19. Vještak je u okviru izrade nalaza analizirao opće podatke o nezgodi, mehanizmu naleta, brzinu vozila u trenutku naleta, brzinu kretanja divljači, mogućnost izbjegavanja naleta kao i visinu štete na vozilu i kalkulaciju popravka vozila.

20. Nakon tako provedene analize vještak je iznio mišljenje da je u ovom štetnom događaju vozilo kojim je upravljao IU reg. oznake [registarska oznaka] naletjelo desnim dijelom prednje strane na divljač, da se mjesto naleta nalazilo na prometnoj traci kojom se kretalo predmetno vozilo, da se u trenutku naleta vozilo kretalo brzinom od 60 km/h, a divljač ( srna) je kolnik prelazila približavajući se s desne strane, pa je u trenutku naleta prednjoj strani vozila bila izložena lijevom stranom tijela, a štetni događaj bio bi izbjegnut pri brzini vozila od najviše 27 km/h. Dakle vozač nije imao tehničke mogućnosti izbjeći nalet vozeći se 60 km/h iako je na mjestu štetnog događaja ograničenje brzine 80 km/h (kako to proizlazi iz policijskog zapisnika). Vještak je utvrdio da je na predmetom vozilu nastala šteta u iznosu od 2.153,81 EUR bez PDV-a, odnosno 2.692,26 s uračunatim PDV-om.

21. Tuženik je imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka stoga je vještak usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu održanom 25. kolovoza 2025. na način da je ostao u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja, a u odnosu na prigovor tuženika je li vozač mogao poduzeti radnju kočenja s obzirom kada je ugledao divljač, a s obzirom na vremensku udaljenost u trenutku kada je ugledao divljač, vještak navodi da je već u nalazu i mišljenju navedeno da se divljač u vidnom polju vozača pojavila 0,28 sekundi prije trenutka naleta. Treba napomenuti da vrijeme reakcije kočenjem u pravilu iznosi 1,0 sekundi što znači da se divljač pojavila u vremenu prije njego je vozač mogao reagirati kočenjem. Treba naglasiti da u vremenu reakcije vozilo ne mijenja svoj prethodni režim kretanja, dakle nastavlja se kretati istom brzinom i u istom smjeru kako se približavalo mjestu samog naleta. Iz navedenih razloga vozač vozila osiguranika tužitelja nije mogao kočenjem niti vremenski, a niti prostorno izbjeći nalet na divljač, a s obzirom na vrijeme kada je za osiguranika tužitelja divljač postala realna opasnost on tog trenutka nije imao mogućnosti poduzeti radnju kočenja i takovom radnjom izbjeći nalet na divljač.,

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je prema ocjeni ovog suda vještak brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine.

23. Sud je tako iz provedenog vještačenja utvrdio da se vozač oštećenog vozila u trenutku naleta divljači kretao iskazanom brzinom od oko 60 km/h, a što je u skladu sa prometnim propisima, kao i da vozač nije imao mogućnosti izbjegavanja naleta na divljač. Vozač je mogao izbjeći ovaj štetni događaj da se kretalo brzinom manjom od 27 km/h, dok je brzina kretanja na mjestu nezgode bila ograničenja na 80 km/h. Iz mišljenja vještaka je također utvrđeno da je na vozilu nastala šteta u gore navedenom iznosu, a što je i veći iznos od onoga kojeg je tužitelj isplatio povodom ovog štetnog događaja. Vještak je također potvrdio da mjesto štetnog događaja nije bilo obuhvaćeno znakom „divljač na cesti“, a što među strankama nije bilo niti sporno.

24. Iz navedenog proizlazi da oštećenik nije u smislu odredbe čl. 1067. ZOO- a pridonio nastanku štetnog događaja niti je u smislu navedene odredbe šteta nastala njegovom radnjom.

25. Zakonom o cestama ("Narodne novine" broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, dalje: ZOC) se utvrđuje odgovornost za štetu od naleta divljači pravnih osoba koje upravljaju javnom cestom, odnosno koncesionara, po načelu krivnje. Dakle, prema odredbi čl. 50. st. 2. ZOC-a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač, samo ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

26. Odredbom čl. 1. ZOC-a propisano je da se tim Zakonom uređuje pravni status javnih cesta i nerazvrstanih cesta, način korištenja javnih cesta i nerazvrstanih cesta, razvrstavanje javnih cesta, planiranje građenja i održavanja javnih cesta, upravljanje javnim cestama, mjere za zaštitu javnih i nerazvrstanih cesta i prometa na njima, koncesije, financiranje i nadzor javnih cesta. Sporni čl. 50. ZOC-a razvrstan je u glavu IV., pod nazivom „Mjere za zaštitu javnih cesta i prometa“.

27. Slijedom navedenog, čl. 50. st. 1. ZOC-a, kojim je propisano da se za štetu odgovara po načelu krivnje, nije moguće promatrati izvan konteksta predmeta uređenja Zakona o cestama u cjelini i, posebno, glave IV. tog Zakona, kao što ga nije moguće promatrati ni odvojeno od sadržaja st. 2. te zakonske odredbe. Naime, iz čl. 50. st. 2. ZOC-a jasno proizlazi da nije riječ o pravnom uređenju odgovornosti osoba koje gospodare lovištima za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači. Budući da se radi o odredbi zakona koji uređuje pravno područje javnih cesta, riječ je o pravnom uređenju odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara javne ceste za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači.

28. U konkretnom slučaju nije sporno da je lovačko društvo zatražilo od tuženika postavljanje znaka "divljač na cesti" na spornoj dionici, a što proizlazi i iz zahtjeva koji prileže spisu, te nije sporno da tuženik taj znak nije postavio bez obzira na traženje lovačkog društva. Osim toga, tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio i zapisnik o obavljenom pregledu lokacije sa učestalim prelaženjem divljači preko ceste a cesti D525 iz kojeg je razvidno da je neposrednim izvidom zatečenih tragova utvrđeno da na predmetnoj lokaciji divljač učestalo prelazi cestu, no unatoč tome znak „divljač na cesti“ nije postavio na dionici ceste na kojoj se dogodio štetni događaj. Iz navedenog proizlazi da tuženik nije postupio sukladno zahtjevu Lovačke udruge za postavljanjem prometnog znaka "divljač na cesti", a što je u skladu sa svojim ovlastima i odgovornostima bio dužan učiniti, pa je stoga ocjena ovog suda da postoji njegova odgovornost po načelu krivnje u skladu s odredbom čl. 1045. ZOO-a pa je u skladu s odredbom čl. 50. st. 1. i 2. ZOC-a odlučeno kao u točki I. ove presude. Naime, zbog ne postavljanja prometnog znaka „divljač na cesti“ pravna osoba koja gospodari javnom cestom, u konkretnom slučaju nesporno tuženik, za štetu od divljači naletom na vozilo odgovara kada je o postojanju objektivne potrebe (čestim prelascima divljači preko ceste, čestim prometnim nezgodama) za njegovo postavljanje obaviještena od osobe koja gospodari lovištem kroz koje prolazi javna cesta, a povodom toga u primjerenom vremenskom razdoblju nije poduzela potrebne radnje za njegovo postavljanje.

29. Tuženikov prigovor usmjeren na utuženi tijek zatezne kamate je ovaj sud ocijenio neosnovanim. Naime, tužitelj je štetu oštećenoj u predmetnom štetnom događaju nesporno isplatio 14. rujna 2021. pa je stoga temeljem odredbe čl. 1086. ZOOa i uz primjenu čl. 2. ZPP-a prihvaćen i tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate od dana izvršenog plaćanja pa do isplate, dok je visinu stope zatezne kamate odredio na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje: ZSP) u skladu s Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje: Tarifa) prema zahtjevu za naknadu troškova (list 212 spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

31. Tužitelju su kao potrebni priznati sljedeći zatraženi troškovi:

-trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 22. veljače 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 16. travnja 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 21. svibnja 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 25. kolovoza 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

-trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 EUR

-trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,55 EUR

-predujam za provođenje prometnog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.816,55 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

32. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka određena je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose imajući u vidu predmet konkretnog spora

U Zagrebu, 08. listopada 2025.

Sudac

Marija Krajnović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

DNA:

-tužitelju po odvj.

-tuženiku