REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-382/2023-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Novaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika FERROSIL MONT d.o.o., Zagreb, Zadarska 77, OIB 72333026791, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Mikuličić- Lončarić-Bahun-Topić, odvjetnicima iz Zagreba, uz umješača Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB 52848403362, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku FERROSTIL MONT d.o.o., Zagreb, Zadarska 77, OIB: 72333026791, isplatiti tužitelju LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od EUR 16.900,00, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od EUR 11.900,00 od dana 20.02.2023. do isplate, a na iznos od EUR 5.000,00 od 8. listopada 2025. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku FERROSTIL MONT d.o.o., Zagreb, Zadarska 77, OIB: 72333026791, isplatiti tužitelju LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.747,85 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 8. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 20.413,90 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.087,50 eura,

u roku 15 dana.

V/ Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču parnični trošak u iznosu od 1.362,50 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu na određeno bio zaposlenik tuženika u razdoblju od 17. rujna 2019. do 9. rujna 2020., s kojim datumom mu je istekao predmetni Ugovor o radu. Za vrijeme trajanja radnog odnosa, odnosno 13. veljače 2020., a za vrijeme radnog vremena i prilikom obavljanja poslova iz radnog odnosa po zadatku tuženika, tužitelj je pretrpio ozljedu na radu uzrokovanu padom s ljestava.

2. Tužitelj je odmah po predmetnom padu hitno hospitaliziran u Općoj bolnici Zabok s vodećom dijagnozom S33.1 – Dislokacija lumbalnog kralješka (spondilisteza L5-S1), i to pomakom kralješka od 10 mm. Iz bolnice u Zaboku tužitelj je otpušten 20. veljače 2020., da bi ponovno bio hospitaliziran 22. veljače 2020. u Klinici za traumatologiju KBC-a Sestre Milosrdnice u Zagrebu, kojom prilikom mu je indicirano daljnje nošenje lumbalne spinalne ortoze. Iduću kontrolu tužitelj je imao 10. ožujka 2020. također u Klinici za traumatologiju, da bi kasnije, a zbog lockdowna i COVID-19 pandemije dalje bio liječen i kontroliran u Republici Srbiji, a za svo vrijeme dugotrajne nesposobnosti za rad koja je trajala do stabilizacije zdravstvenog stanja u ožujku 2021.

3. Tužitelj je u štetnom događaju pretrpio neimovinsku štetu, i to povredu prava osobnosti iz odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO), i to prava na tjelesno i duševno zdravlje na temelju sljedećih osnova: za jake i dugotrajne fizičke bolove 1.400,00 EUR, za pretrpljeni jak i dugotrajan strah 1.450,00 EUR i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti (10%) 1.500,00 EUR, kao i što mu je nastala s tim u vezi povezana imovinska šteta s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu 817,57 EUR.

4. Nadalje, tužitelju je ugovor o radu kod poslodavca prestao 9. rujna 2020., dok je njegova privremena nesposobnost za rad trajala 12 mjeseci od trenutka ozljeđivanja, odnosno do ožujka 2021. Slijedom toga tužitelj u razdoblju od 9. rujna 2020. do dana prestanka privremene nesposobnosti nije mogao raditi niti tražiti drugi posao, uslijed čega mu je u tom razdoblju nastupila imovinska šteta u vidu izgubljene dobiti, i to najmanje mjesečni iznos prosječne neto plaće iz čl. 95. st. 5. Zakona o radu (prosjek plaća 11/19, 12/19, 01/20 – neto 4.412,58 kn, odnosno neto EUR 585,65 sukladno fiksnom tečaju konverzije, prosječno po mjesecu) koju je ostvarivao kod tuženika prije ozljeđivanja. Tužitelj potražuje i isplatu neto iznosa od EUR 3.513,90, a za izgubljenu dobit zbog nemogućnosti obavljanja drugih poslova u razdoblju od rujna 2020. do zaključno veljače 2021. (ukupno šest mjeseci), a sukladno odredbi čl. 1095. ZOO-a.

5. Tužitelj ističe kako se temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 20. veljače 2023., ali kako se tuženik na takav njegov zahtjev oglušio.

6. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim podneskom od 14. studenog 2024. tužitelj potražuje kao u izreci.

7. U odgovoru na tužbu tuženik opreza radi ističe prigovor zastare, ozljeda tužitelja potječe od 13. veljače 2020., dok je tužba podnesena 10. ožujka 2023., odnosno nakon isteka tri godine kao subjektivnog roka u naknadi štete. Potvrđuje se navod iz tužbe kako je tužitelj bio zaposlenik tuženika kao poslodavca na radnom mjestu bravara temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme u razdoblju od 17. rujna 2019. do 9. rujna 2020. Tužitelj je kod tuženika obavljao poslove varenja i sklapanja kontejnera. Tuženik osporava svoju odgovornost budući da je u konkretnom slučaju radnik protivno pravilima zaštite na radu predmetnog dana uzeo jednokrake ljestve kao sredstvo rada iako je znao ili morao znati da iste nisu podobne za rad na siguran način, pa je takvim postupanjem na visini od 70-80 cm od tla sam sebi prouzročio štetu kada su ljestve kliznule sa strane i tužitelj pao na pod i ozlijedio se.

8. Tužitelj je bio upoznat s pravilom uporabe dvokrakih ljestava za rad u konkretnom slučaju, odnosno kada nije moguće koristiti sigurniju redovitu opremu, u konkretnom slučaju podest, te je usprkos tome uzeo jednokrake ljestve i na taj način sam prouzročio štetu koja mu je nastupila. Tužitelj je samovoljno odlučio koristiti jednokrake ljestve zbog nemogućnosti rada s podesta, a budući se radilo zavarivanje iz unutarnje strane kontejnera gdje se zbog neravnina samog kontejnera i nestabilnosti nije moglo koristiti niti mobilni podest, prema pravilima zaštite na radu trebalo je koristiti dvokrake ljestve koje su jedine osiguravale stabilnost u konkretnom procesu rada.

9. Sukladno odredbi čl. 4.1.1. i 4.1.2. Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi zaštitne opreme ljestve se mogu koristiti kao radna oprema za rad na visini u određenim slučajevima gdje uporaba druge radne opreme nije opravdana zbog niske razine opasnosti ili kratkotrajnosti uporabe.

10. Radno mjesto i poslovi koje je tužitelj obavljao kod poslodavca sukladni su Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada (Narodne novine 5/84) te je poslodavac proveo i Procjenu rizika br. PR-128/16 od 19. prosinca 2016. Tuženik je za tužitelja kao radnika pribavio Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika broj 1796-2019 od 16. rujna 2019., Uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način za poslove bravara od 24. rujna 2019., Uvjerenje o osposobljenosti za provedbu preventivnih mjera zaštite od požara i spašavanja ljudi i imovine ugrožene požarom od 24. rujna 2019. Iz dokumentacije koja je tuženiku dostavljena uz tužbu ne proizlazi radna nesposobnost tužitelja budući da isti nije dostavio potvrdu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o nesposobnosti za rad, kao niti potvrde o isplatama naknade plaće koju je isplaćivao HZZO.

11. Posebice se osporava navod tužitelja kako je radna nesposobnost trajala do ožujka 2021., kada iz dokumentacije koja je tuženiku dostavljena uz tužbu proizlazi kako posljednja medicinska dokumentacija u Republici Srbiji datira od 19. kolovoza 2020. te nakon toga nema nove dokumentacije koja bi ukazivala na daljnje liječenje i nesposobnost za rad. Tužitelj je posljednju doznaku za bolovanje u RH dostavio u kolovozu 2020. te kako se više nije javljao, bolovanje mu je zaključeno s 31. kolovozom 2020.

12. Osporava se visina tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete te tuđe pomoći i njege. Specijalističko liječenje tužitelja je dovršeno 19. kolovoza 2020. te je preporučena fizikalna terapija koja očito nije nikada obavljena pa je za pretpostaviti kako tužitelj ne trpi onolike posljedice koje tužbenim zahtjevom potražuje.

13. Posebice se osporava visina materijalne štete u vidu izgubljene zarade budući tužitelj uz tužbu ne dostavlja niti jedan dokaz na okolnost zatražene visine od 585,65 E mjesečno, kao niti dokaz o daljnjem liječenju i radnoj nesposobnosti nakon 19. kolovoza 2020.

14. U parnicu je stupio, kao umješač na strani tuženika, Wiener osiguranje d.d. koje s tuženikom ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti 1307-00045575, a radi osiguranja intervencijskog učinka.

15. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u: potvrdu o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa (strana 6 spisa), dopis HZMO (strana 7 spisa), medicinsku dokumentaciju (strana 8-16, 116-124, 141-145 spisa), IP obrazac (strana 17 spisa), obračun plaće (strana 18 spisa), odštetni zahtjev (strana 19-23 spisa), e-mail korespondenciju (strana 31-32, 55, 77 spisa), prikaz svih opasnosti, štetnosti i naponi na radu u vezi s radom (strana 33-36 spisa), uvjerenja (strana 37, 38, 39 spisa), izjavu tužitelja (strana 40 spisa), prijavu o ozljedi na radu (srana 51-53 spisa), dopis Kriznog stožera (strana 56-61 spisa), opis poslova bravara (strana 88 spisa), zdravstveni karton tužitelja (strana 96-101 spisa), podatke o utvrđenoj nadoknadi plaće (strana 104 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku neurokirurgu dr. Srećku Vuletiću (strana 135-139, 167 spisa), očitovanje vještaka (strana 205-206 spisa), ovjereni prijevod sa srpskog jezika Izjave svjedoka i potvrda (strana 158- 163 spisa), policu osiguranja od odgovornosti (strana 184 spisa), USB uređaj (strana 212 spisa), saslušani su svjedoci GG i UG (strana 111-112 spisa), tužitelj (strana 112-113 spisa), zz tuženika ĆG (strana 114 spisa).

16. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a. Na osnovi rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

17. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja.

18. Među strankama je sporna odgovornost za štetu i visina neimovinske i imovinske štete.

19. Neosnovan je prigovor tuženika zastare potraživanja tužitelja temeljem odredbe čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17,98/19, 151/2022 u daljnjem tekstu ZR-a) kojim je propisan zastarni rok od pet godina, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju kao lex specialis.

20. U odnosu na odgovornost tuženika sud je primijenio odredbe čl. 111. st. 1. ZR- a kojim je propisano da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom, čl. 25. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) kojim je propisano da se ozljeda na radu, i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove smatra da potječe od rada, i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti, ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom, ili krajnjom nepažnjom radnika, ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njegove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odredbu čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08., 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu ZOO), kojim je propisano da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, čl. 1063. st. 1. ZOO-a za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu bile uzrok štete, čl. 1064. ZOO- a da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, čl. 1067. ZOO-a st. kojim je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, vlasnik se djelomično oslobađa odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

21. Izvršenim uvidom u prijavu o ozljedi na radu od 24. veljače 2020. proizlazi da je tužitelj ozlijeđen za vrijeme redovnog rada, u pogonu proizvodnje metalnih kontejnera, tijekom radnog vremena prilikom zavarivanja metalnog dijela na metalnom kontejneru, da je poslove obavljao jednokrakim aluminijskim ljestvama na visini od 70-80 cm od poda, da je došlo do posmaknuća jednokrakih ljestvi s postavljenog mjesta, kojom prilikom je radnik pao zajedno s jednokrakim ljestvama i zadobio lakše tjelesne ozljede, da je za obavljanje poslova montera metalnih konstrukcija i srodnih zanimanja procijenjena potreba korištenja zaštitnih sredstava i osobnih zaštitnih sredstava, da je radnik osposobljen za rad na siguran način, da su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu, da je pružena prva pomoć, da nisu provedene interne istrage o ozljedi, očevid od strane policije i nadzor od strane inspektora rada za zaštitu na radu. Iz prijave o ozljedi na radu utvrđeno je i da je ozljeda priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a 9. ožujka 2020.

22. Uvidom u procjenu rizika br. PR-128-16 za radna mjesta Vodeći bravar i bravar I, II i III, utvrđeno je da je potrebna stručna osposobljenost za rukovanje odnosnom vrstom strojeva, sukladno čl. 3. t. 1. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (Narodne novine 05/84), da radnik u svom radu koristi ručni i mehanizirani alat, strojeve i uređaje (CNC strojevi, glodalice, bušilice, brusilice i aparati za zavarivanje, mobilni podesti, ljestve i sl.) i ostalu opremu, materijal i uređaje, i da je procijenjen srednji rizik. Od opasnosti procijenjeno je da postoje opasnosti od padova s manjim i srednjim rizikom radnika i drugih osoba na istoj razini, u dubinu, s visine i pad predmeta, i velikim rizikom pad s visine iznad 3 metra.

23. Iz dostavljene dokumentacije tuženika utvrđeno je da je tužitelj imao uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti, da je prošao obuku programa osposobljavanja pučanstva za provedbu preventivnih mjera zasitite od požara, gašenja požara i spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarom, da je bio osposobljen za rad na siguran način.

24. Iz iskaza saslušanog svjedoka GG, neposredno nadređen tužitelju, proizlazi da nezgodu tužitelja nije vidio niti način na koji je obavljao poslove, da je ulazio u pogon i od svjetlosti varenja nije vidio tužitelja koji je u vrijeme štetnog događaja obavljao poslove po njegovom nalogu, bravara na konstrukciji kontejnera, da je za obavljanje tih poslova trebao koristiti mobilni podest, skele ili dvokrake ljestve. Prilikom izlaska iz pogona čuo je zvuk metala o metal i kada se okrenuo vidio je tužitelja na podu, pozvao je druge radnike da pomognu da se tužitelj digne i iznese, što je tužitelj odbio i htio je samo sjesti i odmoriti, pozvan je i voditelj pogona koji je obavijestio direktora; tužitelj je ustao i izašao iz pogona s voditeljem. Tužitelj je u trenutku ozljeđivanja imao svu zaštitnu odjeću i obuću, uključujući rukavice, naočale.

25. U svom iskazu saslušani svjedok UG (voditelj koji je davao naloge poslovođi za radnike) izjavio je da nije vidio ozljeđivanje tužitelja, o tome ga je obavijestio poslovođa; kada je stigao u pogon tužitelj je sjedio na stiroporu, poslao ga je u garderobu, tužitelj se držao za koljeno, o ozljeđivanju je obavijestio i direktora. U odnosu na kontrolu sredstva rada koje koriste radnici (koje ljestve koriste, koristi li se podest i sl.) zadatak je osoblja za zaštitu na radu, poslovođa upozorava radnika ako vidi da se rad obavlja na nepravilan način.

26. U svom iskazu tužitelj je izjavio da je kod tuženika radio 11 mjeseci i 23 dana na poslovima zavarivača iako je vođen kao bravar, iako ne poznaje poslove bravara, da je kritične zgode dobio nalog od poslovođe da treba nešto hitno zavariti, na mjestu rada rekao je da treba nekakav podest ili ljestve za obaviti poslove, da to ne može napraviti s ljestvama, ali mu je rečeno da se snađe; ljestve je uzeo koje je našao u pogonu, dvokrake ljestve nije vidio, mogao je dovesti podest i to je tražio, ali nije bilo vremena jer je trebalo obaviti nalog, i drugi radnici su radili na podestu. U slučaju da je odbio nalog dobio bi otkaz ili novčanu kaznu. Radilo se o kontejneru koji je bio završen i ostao je propust s unutarnje strane u gornjem dijelu, zato je izbačena i skela, kada je počeo obavljati poslove varenja u jednom trenutku s ljestvama je pao dolje između rebara na podu, odmah ga je zaboljelo, postavili su ga na drvenu paletu i s paletom prevezli u garderobu, ne sjeća se je li s mjesta nezgode sam otišao, odšetao, misli da je probao sam ustati, ali da je onda došao viličar s paletom i odveo ga do garderobe. U bolnici je bio više od tjedan dana, potom u smještaju u kojem je i prije stanovao s još 20-30 radnika tuženika, bio je nepokretan i drugi radnici iz smještaja brinuli su se za njega kad bi došli kući. Htio je otići kući, ali mu tuženik nije dao, što je trajalo oko mjesec dana. Kada je otišao kući i dolazio na kontrole u Zagreb, na jednoj kontroli mu je rečeno da treba obaviti terapiju, ići na operaciju i potom u toplice. U to vrijeme dobio je i pismo tuženika da mu se neće produžavati ugovor o radu, više nije bio osiguran i izgubio je pravo na liječenje i zdravstvo, i više nije dolazio na kontrole u Zagreb. U Srbiji mu je isto rečeno da mora na operaciju i da mora nastaviti s liječenjem, i tamo je trebao pomoć koju su mu pružali roditelji, sin i rođaci kad ne bi radili. Nije se nastavio liječiti jer je izgubio zdravstveno, a u Srbiji nije imao zdravstveno, a za privatno liječenje nije imao financijskih mogućnosti; dva takva pregleda omogućili su mu poznati i obitelj.

27. U svom iskazu zakonski zastupnik tuženika ĆG iskazao je da ga je o nezgodi tužitelja obavijestio voditelj UG, da je došao u pogon, da je tužitelj već bio u garderobi, da su mu se na nogama vidjela natučenja, odvezli su ga službenim vozilom u bolnicu Zabok, da ga je kasnije isti dan posjetio u bolnici. Iskazao je i da nemaju sustav kažnjavanja radnika zbog neizvršavanja ili lošeg izvršavanja poslova.

28. Iskaz tužitelja i svjedoka sud nije prihvatio u cijelosti, kao vjerodostojne i istinite je nisu sukladni ostalim dokazima u spisu.

29. Naime, izvršenim uvidom u dostavljeni USB (snimke cijelog pogona i rada radnika) razvidno je da je saslušani poslovođa GG, nakon ulaska u pogon prošao kraj tužitelja, i morao je primijetiti da je tužitelj na jednokrakim ljestvama, međutim u trenutku ozljeđivanja tužitelja poslovođa je prolazio kraj kontejnera na kojem je tužitelj radio i vidio je sam pad tužitelja, nije se morao okretati, dakle suprotno svom iskazu da nije vidio nezgodu i da se morao okrenuti kad je čuo zvuk, kao i da nije vidio način obavljanja poslova tužitelja. Nadalje, iz dostavljene snimke, u odnosu na iskaz tužitelja, razvidno je da su na istom kontejneru radila još dva radnika koji su koristili montažne stepenice koje su se mogle pomicati, da se u pogonu nalazila i skela, dakle na istom kontejneru su radili i drugi radnici, ne samo tužitelj, koji su radili s primjerenim sredstvima rada. Razvidno je da je tužitelj nakon pada ostao sjediti desetak minuta, nakon čega je sam išetao iz pogona, nije ga nitko vozio na drvenoj paleti u garderobu. Nezgoda se dogodila u 09,06 (tri sata nakon početka rada. Iz snimke je razvidno i da su ljestve kojima se tužitelj služio bile postavljene na dva rebra poda (ili stropa) kontejnera između kojih je razmak.

30. Prema stavu ovoga suda, u odnosu na odgovornost i gore navedene zakonske odredbe, tuženik kao poslodavac nije putem svojih radnika, poslovođe i dr. kontrolirao rad radnika i primjenu Pravilnika o zaštiti na radu i Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada s procjenom rizika, odnosno konkretno nije kontrolirao način obavljanja poslova i upozorio tužitelja na nepravilno izvršavanje poslova i zabranjivao korištenje jednostrukih ljestvi za obavljanje poslova varenja, slijedom čega postoji tuženikova odgovornost za nastalu štetu tužitelju u omjeru od 50%.

31. Međutim,u konkretnom slučaju postoji odgovornost i na strani tužitelja za ozljeđivanje zbog krajnje nepažnje tužitelja prilikom obavljanja redovitih radnih zadataka varenja, tužitelj se nije pridržavao Pravilnika i Uputa tuženika, iako je bio osposobljen za rad na siguran način i poslovi koje je obavljao spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada i procjenom rizika povećane opasnosti, dakle, tužitelj nije upotrijebio dužnu pažnju koju su upotrijebili drugi radnici korištenjem prikladnih stepenica za obavljanje poslova vrenja na kontejneru. Kao iskusni radnik, koji iste poslove obavlja duži niz godina, to je mogao i morao znati da izborom i korištenjem jednokrakih ljestvi na rebrastom podu na kojem ne postoji zaštita od proklizavanja ljestvi (u konkretnom slučaju ljestve su skliznule cijelom dužinom prema dolje, a moglo se i dogoditi da padnu na lijevu ili desnu stranu kroz rebra) može doći do štetnih posljedica, to u ponašanju tužitelja postoji doprinos nastaloj šteti u omjeru od 50%.

32. Radi utvrđivanja postojanja i opsega štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju izveden je dokaz liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku neurokirurgu dr. Srećku Vuletiću, kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti, kao i pisanom očitovanju od 2. prosinca 2024. te na ročištu održanom 4. rujna 2025., jer su isti dani na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi medicinske dokumentacije priležeće u spisu te na osnovi pregleda tužitelja od strane vještaka.

33. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak utvrdio je da je tužitelj u štetnom događaju 13. veljače 2020. zadobio ozljede natučenja mekog oglavka, oba koljena, lijevog hemitoraksa, lijevog kuka i lijeve potkoljenice i Dislokacija (pomak) petog slabinskog kralješka. U početku je liječen u skladu s pravilima medicinske struke, opserviran i dijagnostički obrađen tijekom hospitalizacije u trajanju od tjedan dana, nakon otpusta iz OB Zabok 20. veljače 2020. tužitelj miruje u objektu kojeg tuženik koristi za smještaj radnika. Oko mjesec dana po ozljeđivanju i oko dvadesetak dana nakon otpusta iz bolnice tužitelj je opskrbljen ortozom i transportiran neodgovarajućim sredstvom – osobnim automobilom nešto manje od 500 kilometara u mjesto prebivališta. Vještak navodi da iako je tijekom kontrolnog pregleda traumatologa 22. veljače 2020. ordinarijus naveo da kod tužitelja u slučaju perzistiranja tegoba dolazi u obzir i da je potrebna operacijska stabilizacija slabinske kralješnice (a što je uobičajeni i nužni oblik liječenja za nestabilne prijelome ili listezu kralješnice), tužitelj od pregleda traumatologa i plasiranja ortoze 10. ožujka 2020. do početka kolovoza 2020. nije se liječio, a to je ujedno i razdoblje u kojem je intenzivno po ortopedu (ili neurologu i fizijatru) trebalo pratiti zdravstveni status i tegobe tužitelja i pristupiti operacijskoj stabilizaciji slabinske kralješnice, a obzirom se tegobe nisu povukle. Ovaj nužni oblik liječenja kod tužitelja izostaje, a tužitelj izostanak odgovarajućeg liječenja pravda jer nije mogao pristupiti zdravstvenom sustavu zbog epidemije Covid 19, a zatim je izgubio radnu dozvolu i zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj (čime mu je onemogućeno da nastavi liječenje u Republici Hrvatskoj), dok je u Srbiji bio nezaposlen i navodno zbog toga nije imao zdravstveno osiguranje pa se također nije mogao liječiti, dok za liječenje u privatnim klinikama nije imao financijske mogućnosti. Kod tužitelja postoji i drugo značajno vremensko razdoblje bez specijalističkih pregleda i liječenja i to od kolovoza 2020. do svibnja i lipnja 2024., tj. razdoblje od gotovo 4 godine, tužitelj se u tom razdoblju po vlastitom nahođenju liječi mirovanjem i analgeticima uz korištenje ortoze od ranije. Izostanak odgovarajućeg liječenja protekom vremena nepovoljno utječe na ranije utvrđeni instabilitet donjeg dijela slabinske kralješnice, kliničkim pregledom i uvidom u nalaze neurologa i ortopeda iz svibnja i lipnja ove godine vještak nalazi značajno smanjenu funkciju slabinske kralješnice, čiji pokreti su blokirani, prisutan je vrlo izražen bolni sindrom i antalgično držanje, a u progresiji je i pripadni neurološki deficit u formi značajno oslabljene motorike desnog stopala i progresivnih smetnji mokrenja, klinički je to slika desnostrane lumboishialgije s peronelanom parezom i uz L desno na 20 st. Navedeno potpuno kompromitira radnu sposobnost tužitelja, a tužitelj je potpuno nesposoban i za većinu životnih radnji koje uključuju duža ili jača statodinamička opterećenja lokomotornog sustava i kralježnice. Vještak navodi i da je kod tužitelja nužno što prije učiniti operacijsku stabilizaciju slabinske kralješnice, kao što to traži i ortoped u svom nalazu od 22. lipnja 2024., a sve kako bi se spriječila daljnja progresija neurološkog deficita, a koja je u protivnom neizbježna. Za očekivati je da bi operacijska stabilizacija slabinske kralješnice otklonila kod tužitelja u značajnoj mjeri i sada vrlo izražen bolni sindrom.

34. Povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje vještak se očitovao navodeći da tuženik u podnesku od 7. studenog 2024. prigovara ocjeni utvrđenog smanjenja životnih aktivnosti od 45%, koje je trebalo ocijeniti nakon dovršenog liječenja, koji navodi su većim dijelom točni osim što u trenutku pregleda tužitelja i izrade nalaza nije mogao znati je li se tužitelj uopće odlučio na daljnje liječenje i koji oblik liječenja, a od predmetnog ozljeđivanja prošlo je 4 i pol godine.

35. U usmenom očitovanju, nakon uvida u podneske tuženika od 8. studenog 2024., 27. veljače 2025. i 27. svibnja 2025., vještak navodi da nije suglasan s navodima da bi komentirao i tumačio okolnosti zbog kojih tužitelj nije mogao na odgovarajući način konzumirati zdravstvenu zaštitu, budući je samo prenio podatke i ono što je tužitelj anamnestički iskazivao u sklopu pregleda. U odnosu na ostala pitanja vještak je naveo da je na pitanja tuženika može li zdravstveno stanje tužitelja biti promijenjeno odgovarajućim oblicima liječenja, tj. poboljšano, u smislu da se djelomično ili u većem dijelu mogu otkloniti posljedice predmetnog ozljeđivanja, detaljno odgovorio u ocjeni smanjenja životne aktivnosti u nalazu od 12. listopada 2024. i koji oblici liječenja su tužitelju potrebni i da se može očekivati u slučaju uspješnog liječenja da bi trajno smanjenje životne aktivnosti tužitelja nakon predmetnog ozljeđivanja moglo biti 10% pa i manje, a ne 45% kao što je to bilo u trenutku pregleda kod vještaka 8. listopada 2024. Nadalje, vještak se usmeno očitovao i na upite umješača navodeći da je uvidom u osobni zdravstveni karton za razdoblje od siječnja do studenog 2020. temeljem anamnestičkog iskazivanja tužitelja da takvih stvari nije bilo, a koje iskazivanje je bilo životno i medicinski logično, tim više što je tužitelj prolazio i ocjene radne sposobnosti da bi uopće mogao raditi u RH, zaključio da tužitelj iz razdoblja prije predmetne ozljede nije imao posebnih tegoba bolesti ili posljedica neke druge ozljede, i razdoblje od 11 mjeseci uvida u osobni zdravstveni karton je koji puta dovoljno, koji puta ne, ali u korelaciji sa svim drugim smatra da je s velikom sigurnošću mogao tvrditi i zaključivati o premorbidnom stanju kao nalazu i prosuđuje da bi uvid u preslika osobnog zdravstvenog kartona u duljem razdoblju od npr. 5 godina potvrdilo promišljanje da tužitelj prije ove nezgode nije imao značajnih bolesti ili ozljede, i nema potrebe pribavljati osobni zdravstveni karton za veće razdoblje nego što je već u spisu.

36. Sud je nalazu i mišljenju poklonio vjeru u cijelosti, kao i pismenom i usmenom očitovanju povodom prigovora na nalaz i mišljenje, jer su isti dani na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi medicinske dokumentacije priležeće u spisu te na osnovi pregleda tužitelja od strane vještaka. Slijedom navedenog odbijen je dokazni prijedlog za provođenjem novog vještačenja.

37. Kao posljedicu predmetnog štetnog događaja tužitelj je trpio bol jakog intenziteta prva 3 dana, bolove srednjeg intenziteta 10 dana, a bol slabog intenziteta tri tjedna dana, u nastavaku trpi bolove slabog (i povremenog) intenziteta koju će trpjeti do daljnjega ovisno o budućem liječenju, to je sud tužbeni zahtjev tužitelja s osnove bolova usvojio u iznosu od 1.900,00 eura.

38. Iz vještva ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku nezgode, sekundarni jaki strah trpio je 3 dana, umjereni oscilirajući strah trpio je kroz 8 dana, a slabiji strah kroz 3 mjeseca. S obzirom na duljinu straha i njegov intenzitet, ovaj sud smatra da u smislu čl. 1100. ZOO-a tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog pretrpljenog straha u zatraženom iznosu od 1.900,00 eura.

39. Trajne posljedice umanjile su opću životnu aktivnost tužitelja za 45% s osnove izuzetno ozbiljnih kliničkih i radioloških nalaza u području slabinske kralježnice, blokiranih pokreta slabinske kralješnice i kljenuti srednjeg stupanja peronealnog živca desno s tendencijom progresije i pogoršanja neurološkog deficita, a koji je mogao biti izbjegnut pravodobnim operacijskim liječenjem (projicirano između travnja i kolovoza 2020.), a mogao bi se očekivati i sada provođenjem operacijskog liječenja i rehabilitacije u kojem bi smanjenje životne aktivnosti možebitno bilo i ispod 10% uz povrat radne sposobnosti i znatnu regresiju bolnog sindroma. S obzirom na tako utvrđeni opseg smanjenja životne sposobnosti tužitelja, trajnost posljedica opisanih po vještaku, ovaj sud smatra da mu u smislu čl. 1100. ZOO-a pripada pravična novčana naknada po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti za 45% pripada pravo nas iznosu od 20.000,00 eura.

40. Iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon hospitalizacije, kroz 21 dana po 5 sata, ukupno 105 sati, kao i nadalje i sada po 3 sata dnevno za sve radnje van kuće, radnji u kućanstvu i za dio radnji samozbrinjavanja, uzimajući u obzir da je nalaz i mišljenje izrađeno 12. listopada 2024.; u odnosu na daljnju tuđu pomoć i njegu i cijenu primjerenu mjesnim prilikama u kojima živi tužitelj za jedan sat tuđe pomoći njege u iznosu od 4,00 eura sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos od 10.000,00 eura.

41. Obzirom na naprijed navedeno, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 33.800,00 eura, razmjerno utvrđenoj odgovornosti u omjeru od 50% pripada mu ukupni iznos od 16.900,00 eura, sukladno odredbi čl. 1100. i 1095. ZOO-a sa zateznom kamatom na iznos od 11.900,00 eura od dana 20. veljače 2023. (podnošenje zahtjeva za naknadu štete) i na iznos od 5.000,00 eura od 8. listopada 2025. temeljem čl. 29. st. 2. i čl. 1103. ZOO-a,

42. Tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu naknade u vidu izgubljene zarade u iznosu od 3.513,90 eura neto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, budući tužitelj nije učinio vjerojatnim nastavak radnog odnosa kod tuženika i nakon 9. rujna 2020., a svojevoljno je prestao dostavljati i doznake o bolovanju tuženiku nakon 31. kolovoza 2020., slijedom čega mu je i prestao radni odnos nakon isteka Ugovora o radu na određeno vrijeme do 9. rujna 2020.

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

44. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023).

45. Tužitelju je priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva 50 bodova, sastav tužbe 100 bodova, pristupa na ročište 28.2.2024., 11.4.2024., 4.7.2024. svako po 100 bodova, ročišta 10.6.2025. i 4.9.2025. svako po 500 bodova, obrazloženog podneska od 8.4.2024. po 100 bodova, podnesaka od 14.11.2024., 25.3.2024. i 23.6.2025. svaki po 500 bodova, podneska od 3.9.2024. po 25 bodova, ukupno 3075 bodova odnosno 6.150,00 eura.

46. Razmjerno uspjehu tužitelja u omjeru od 45,5%, priznat mu je trošak u iznosu od 2.798,25 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 699,60 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura i prijevod po stalnom sudskom tumaču u iznosu od 59,00 eura. Tužitelju je ukupni priznat trošak u iznosu od 3.747,85 eura.

47. Tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, pristupa na ročište 28.2.2024., 11.4.2024., 4.7.2024. svako po 100 bodova, ročišta 10.6.2025. i 4.9.2025. svako po 500 bodova, tri obrazložena podneska svaki po 500 bodova, podneska od 10.4.2024. po 100 bodova, ukupno 3000 bodova odnosno 6.000,00 eura.

48. Razmjerno uspjehu tuženika u omjeru od 54,5% priznat mu je trošak u iznosu od 3.270,00 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 817,50 eura, ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 4.087,50 eura.

49. Umješaču je priznat trošak pristupa na ročišta 10.6.2025. i 4.9.2025. svako po 500 bodova, ukupno 1000 bodova odnosno 2.000,00 eura.

50. Razmjerno uspjehu umješača u omjeru od 54,5% priznat mu je trošak u iznosu od 1.090,00 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 272,50 eura, ukupni priznat trošak umješača iznosi 1.362,25 eura.

51. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih, te je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi.

U Zagrebu 8. listopada 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. pun. umješača