Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1521/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženih 1. JM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. DM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3. maloljetne BM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa zakonska zastupnica UM iz [adresa], 1.-3. tuženi zastupani po punomoćniku VM, odvjetnik u [adresa], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-2263/2018 od 10. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-2263/2018 od 10. srpnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovna tužbeni zahtjev tužitelja za pobijanje darovnog ugovora od 23. rujna 2015. kojim je I- tuženik darovao svojim kćerkama, II – tuženoj DM i III – tuženoj BM, nekretnine i to dvosoban stan u [adresa], na adresi [adresa], ukupne površine 51,05 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, nužnika i hodnika, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kuću i dvorište u [adresa], ukupne površine 1097 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Lucija, pašnjak ukupne površine 914 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Lucija, temeljem kojeg su II-tužena i III-tužena upisane kao suvlasnice predmetnih nekretnina, svaka u ½ dijela, kojim je I-tuženik darovao II-tuženoj svoj suvlasnički dio na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Lucija, a III-tuženoj svoj suvlasnički dio na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Lucija, te darovnim ugovorom kojim je I-tuženik darovao II-tuženoj svoj suvlasnički udio na nekretninama oznake:- kč. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da isti gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban da se ispuni tužiteljičino potraživanja prema I –tuženom u ukupnom iznosu od 17.324.459,22 kn,

sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2015. dok je u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženicima trošak postupka u iznosu od 800,00 eur.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tužena predlaže uvaženje žalbi uz naknadu joj troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje pravnih radnji dužnika- darovnih ugovora od 23. rujna 2015. kojim je 1. tuženik darovao nekretnine 2. i 3. tuženoj u dijelu potrebnom za namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 2.299.350,88 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

7. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

- da je 1. tuženi JM s 2. tuženom DM i 3. tuženom BM sklopio darovni ugovor 23. rujna 2015. kojim im je darovao nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], [broj poduloška] katastarske općine [katastarska općina], i zemljišnoknjižne uloške [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], a 2. tuženoj darovnim ugovorom od istog datuma i nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina],

-da je 1. tuženom JM rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika klase UP/I-415- 07/16-01/4, urbroja 513-07-28-01-16-1 od 5. veljače 2016. utvrđena odgovornost za porezni dug od 2.299.350,88 /17.324.459,22 kune te mu je naloženo u roku od 8 dana uplatiti navedeni iznos,

- da tužitelj temeljem tog rješenja opisano potraživanje nije naplatio,

- da je u ovom postupku iniciranom tužbom iz rujna 2018. nastupila apsolutna zastara prava na naplatu predmetnog potraživanja tužitelja spram 1. tuženog JM **.**.2023.

8. Temeljem naprijed utvrđenih činjenica prvostupanjski sud kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući da je potraživanje tužitelja prestalo nastupanjem apsolutne zastare pa da više nije ispunjen jedan od bitnih uvjeta da bi tužitelj s uspjehom mogao isticati svoj tužbeni zahtjev spram tuženika u smislu odredbe čl. 66. i 67. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. – dalje ZOO). Kako zbog nastupa apsolutne zastare na naplatu više nema potraživanja tužitelja spram 1. tuženika to da tužitelj ne može s uspjehom tražiti da pravni posao njegovog dužnika izgubi učinak prema njemu u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine pa kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja te odlučuje kao u točki I. izreke.

9. Ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da u donošenju iste nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

10. Međutim osnovano tužitelj sadržajem žalbe upire na postojanje žalbenog razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega se za sada ni pravilnost primjene materijalnog prava ne može ispitati.

12. Budući je tužba za pobijanje pravnih radnji dužnika u ovoj pravnoj stvari podnesena 2018. to su osnovani žalbeni navodi tužitelja da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda o nastupu apsolutne zastare tijekom trajanja ovog postupa.

13. U konkretnom slučaju kako to ističe i prvostupanjski sud u primijeni dolaze odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 147/2008., 18/2011., 78/2012., 136/2012., 73/2013., 26/2015., 44/2016. i 115/2016. – dalje OPZ). Ovo iz razloga jer tražbina tužitelja proizlazi iz poreznog duga pa se glede zastare primjenjuju odredbe OPZ-a.

14. Odredbom čl. 94. st. 1. i 2. OPZ-a propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.

15. Odredom čl. 94.st.9. OPZ-a propisano je da ako se radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

16. Prekid zastare reguliran je člankom 95. OPZ-a pa se tako tijek zastare prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku. Nakon prethodno navedenih poduzetih radnji zastarni rok počinje ponovno teći.

17. Odredba čl. 96. OPZ-a propisuje apsolutnu zastaru prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe koja nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

18. Po ocjeni ovoga suda pogrešno prvostupanjski sud neosnovanost tužbenog zahtjeva temelji na činjenici nastupa apsolutne zastare tijekom ovog sudskog postupka, konkretno 1. siječnja 2023., kada je tužitelj unutar relativnog zastarnog roka inicirao ovaj sudski postupka i kada u smislu odredbe čl. 94.st.9. OPZ-a zastara ne teče ako se radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom.

19. Naime, radi naplate poreznih obveza utvrđenih poreznim rješenjem Ministarstva financija od 5. veljače 2016. pokrenut je ovaj postupka radi pobijanja pravnih radnji dužnika i to tužbom podnijetom sudu 19. rujna 2018., to po ocjeni ovoga suda, suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, pokretanje takvog postupka kojeg je tužitelj inicirao u cilju naplate dospjelog poreznog duga ( u odnosu na koje je doneseno porezno rješenje ) predstavlja postupak koji utječe na tijek zastarnog roka u smislu čl. 94.st.9. OPZ-a te rezultira time da za vrijeme trajanja tog sudskog postupka zastara ne teče.

20. Budući je tužba radi pobijanja pravnih radnji dužnika u ovoj pravnoj stvari podnesena 2018. to je podnošenje iste rezultiralo time da za vrijeme trajanja ovog sudskog postupka zastara ne teče posljedično čemu je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je konkretno, tijekom trajanja ovog postupka nastupila apsolutna zastara naplate potraživanja tužitelja i to 1. siječnja 2023., budući pravilnom primjenom naprijed citirane odredbe OPZ-a zastara ne teče tijekom trajanja ovog postupka.

21. Ovo iz razloga jer je tužitelj upravo i inicirao ovaj parnični postupak radi pobijanja pravne radnje svog dužnika s cilj da poduzeta pravna radnja dužnika, za koju se tvrdi da je onemogućila naplatu poreznog duga, izgubi učinak u dijelu koji je potreban radi namirenja tražbine tužitelja, dakle s ciljem naplate dospjelog poreznog duga (u odnosu na koje je doneseno ovršno rješenje Ministarstva financija). Kako tako inicirani postupak koji za cilj u konačnosti ima ostvarenje tražbine, po ocjeni ovoga suda predstavlja postupak koji utječe na tijek zastarnog roka i to relativnog i apsolutnog jer u smislu članka 94. stavka 9. OPZ-a predstavlja pokretanje sudskog postupka koji rezultira time da za vrijeme njegova trajanja zastara ne teče, to je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda o nastupu apsolutne zastare tijekom trajanja ovog postupka. S ovim u vezi ukazuje i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-704/2019 od 30. lipnja 2021.

22. Kako odredba čl. 94.st. 9. ZPP-a propisuje da zastara ne teče ako se vodi postupak pred sudom radi naplate poreza, kamata i troškova koja odredba se primjenjuje na konkretan slučaj, a kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa o nastupu apsolutne zastare tijekom trajanja ovog postupka nije utvrđivao sve odlučne činjenice od kojih ovisi pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva te ispunjenje svih općih pretpostavki pobijanja dužnikove pravne radnje iz odredbe čl. 66. ZOO-a koje moraju biti ispunjene kumulativno (dospjelost vjerovnikove tražbine, insolventnost dužnika, dužnikova pravna radnja i postojanje oštećenja vjerovnika ) to je uvaženjem žalbe tužitelja prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

23. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će u okviru dokaza stranka predloženih do zaključenja prethodnog postupka utvrditi jesu li ispunjene sve pretpostavke od kojih zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva za pobijanje pravne radnje dužnika iz odredbe čl. 66. – 70 ZOO-a te će donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

24. Slijedom svega naprijed iznijetog na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković