REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2427/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te Anđeli Hambašić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja 4work4you d.o.o., Ivanec, Trg hrvatskih Ivanovaca 10, OIB: 33862698374, kojeg zastupa opunomoćenica Željka Pintarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., Varaždin, Anina ulica 2/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Međimurske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Ulica Jakova Gotovca 7, Čakovec, OIB: 36162371878, radi izdavanja dozvole za boravak i rad, 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Međimurske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, KLASA: UP/I- 216-02/24-09/9486, URBROJ: 511-21-04-24-2 od 15. travnja 2024.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave presude donese novu odluku o zahtjevu tužitelja od 16. siječnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjestopedeset eura).

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 17. svibnja 2024. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Međimurske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, KLASA: UP/I-216-02/24-09/9486, URBROJ: 511-21-04-24-2 od 15. travnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad, KLASA: UP/I-216-02/24-09/9486, URBROJ: 511- 21-04 za KR, rođenu **.**.1977. u [adresa], Srbija, državljanstvo Srbije.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom smatra da je odluka donesena na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Tužitelj ističe da pobijano rješenje ne sadrži jasne razloge za odbijanje zahtjeva niti konkretne zakonske odredbe koje bi opravdale takvu odluku. Navodi da se u obrazloženju neutemeljeno tvrdi kako na adresi tužitelja ne postoji poslovni subjekt povezan sa zahtjevom te da se neosnovano zaključuje da bi radnica trebala raditi na poslovima prerade drva na području Varaždinske županije. Naime, uz zahtjev dostavljeni su ugovori iz kojih je razvidno da bi radnica KR radila kao ličilac- soboslikar. Nadalje, trgovačko društvo Vatrozaštita Sever j.d.o.o. niti ne obavlja poslove vezano za preradu i proizvodnju piljene građe i proizvoda od drva, pa niti ne zapošljava radnike za ta radna mjesta. Također, ukazuje na proceduralne nepravilnosti tijekom ispitivanja. Predlaže poništiti osporeno rješenje u cijelosti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je rješenjem od 15. travnja 2024. odbio zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad državljanki treće zemlje temeljem članka 93. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima, jer je utvrđeno da je glavna svrha djelovanja poslodavca olakšavanje ulaska stranih radnika u Hrvatsku. Ističe da je društvo 4work4you d.o.o. podnijelo zahtjev za osam državljanki BiH, ali nije priložila potrebnu dokumentaciju, uključujući ugovor o ustupanju korisniku. Navodi da je terenskom provjerom utvrđeno da poslodavac sklapa ugovore s tvrtkom Vatrozaštita Sever j.d.o.o., da radnike pronalazi putem Facebook oglasa bez odgovarajuće selekcije. Ukazuje da odgovorna osoba tvrtke 4work4you d.o.o. nije dala jasne odgovore na sporna pitanja, da je odbila potpisati zapisnik i da je sjedište tvrtke prijavljeno radi ubrzanja obrade zahtjeva. Tijekom provođenja postupka dostavljeno je pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje sukladno članku 97. stavku 1. Zakona o strancima. Međutim, utvrđeno je da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 88. stavka 4. istog Zakona, koji propisuje da poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad. Tuženik smatra da je postupak vođen sukladno zakonima te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U podnesku od 11. srpnja 2024. tužitelj u bitnom osporava navode tuženika, tvrdeći da su netočni, neobrazloženi i nedokazani. Ističe da tuženik i dalje ne dokazuje na čemu temelji zaključak da se trgovačko društvo Vatrozaštita Sever j.d.o.o. uopće bavi poslovima vezano uz drvo i piljenu građu, jer tom društvu ti poslovi nisu djelatnost. Posebno je netočan navod da je tuženik do takvog saznanja došao iz razgovora sa odgovornom osobom tužitelja u postupku sastavljanja zapisnika. Tužitelj tvrdi da tuženik donosi zaključke na temelju neprovjerenih informacija, umjesto stvarne provjere poslodavca te da bi provjerom bilo utvrđeno da radnici rade prema ugovorima. Ističe da je promjena mjesta rada u građevini uobičajena i ne može biti osnova za odbijanje zahtjeva. Osporava i tvrdnju da je registracija sjedišta u [adresa] imala za cilj ubrzanje postupka, ističući da tužitelj posluje i izvan Međimurske županije te da je postupak najduže trajao upravo kod tuženika. Smatra da je tuženik odbijanjem zahtjeva povrijedio pravne propise na njegovu štetu bez navođenja konkretnih razloga i osnova.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, uz primjenu članka 98. točke 6. istog Zakona.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Međimurske, Službe zajedničkih poslova, KLASA: UP/I-216-02/24-09/9486, URBROJ: 511-21-04-24-2 od 15. travnja 2024. (stranica 5-6 spisa), Ugovor o radu od 15. siječnja 2024., službenu zabilješku Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Međimurske, Policijske postaje Mursko Središće, KLASA: NK-216-02/24-08/45, URBROJ: 511-21-07-24-2 od 8. siječnja 2024., te zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Međimurske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Odjela za upravne poslove od 4. ožujka 2024.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 15. travnja 2024. Tako tuženik navodi da članak 93. stavak 1. točka 5. Zakona o strancima propisuje da će Ministarstvo putem Policijske uprave, odnosno Policijske postaje odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, ako je glavna svrha osnivanja i djelovanja poslodavca, odnosno subjekta domaćina olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja. Uvidom u službenu zabilješku o izvršenoj provjeri za tužitelja sa sjedištem u [adresa], utvrđeno je da je tvrtka 4work4you d.o.o. osnovana za poslove ustupanja radnika. Državljani trećih zemalja za koje su podneseni zahtjevi biti će ustupljeni za rad tvrtki Vatrozaštita Sever j.d.o.o., s kojom navedena firma ima zaključene ugovore. Ističe kako je navedeno obavljati poslove kao djelatnici u preradi i proizvodnji piljene građe i proizvoda od drva na području Varaždinske županije. Tuženik dalje navodi da je pozvana odgovorna osoba ovdje tužitelja da se izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje naveden upravne stvari. Tako je sastavljen zapisnik vezan uz utvrđivanje svih činjenica i okolnosti vezanih uz rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad. Nakon što je zapisnik pročitan odgovorna osoba CR je isti odbio potpisati i napustio je prostoriju.

8. Sud smatra da je pobijana odluka nezakonita, te nije, barem za sada, prihvatio stajalište tuženika da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za odbijanje zahtjeva tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za KR iz [adresa], jer je glavna svrha osnivanja ili djelovanja poslodavca, ovdje tužitelja, odnosno subjekta domaćina olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja u Republiku Hrvatsku. Naime, tuženik temelji svoje stajalište, a kako proizlazi iz odgovora na tužbu, na činjenicama utvrđenim uvidom u službenu zabilješku i zahtjevu priloženu dokumentaciju. U svezi s time potrebito je uputiti na članak 100. stavak 1. Zakona o strancima, koji propisuje da ako je poslodavac agencija za privremeno zapošljavanje prema općem propisu o radu, agencija je dužna, uz dokaze iz članka 97. stavka 3. ovoga Zakona, dostaviti i ugovor o ustupanju radnika sklopljen između agencije i korisnika. Tako članak 90. stavak 2. Zakona o stancima propisuje da je agencija za privremeno zapošljavanje uz zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad dužna priložiti i ugovor o ustupanju radnika krajnjem korisniku. Nadalje, članak 99. stavak 1. Zakona o strancima propisuje da će se pozitivno mišljenje područne službe, odnosno ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 97. stavka 1. ovoga Zakona dostaviti nadležnoj policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 97. stavka 3. ovoga Zakona i poslodavac: obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u [adresa]; ima podmirene obveze po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi ministarstvo nadležno za financije; u zadnjih šest mjeseci, ima zaposlenog najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske, odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske i nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz područja radnog odnosa i socijalnog osiguranja. U konkretnom slučaju priloženi ugovor o radu (ali nije priložen i ugovor o ustupanju radnika) odnosi se na radno mjesto soboslikar-ličilac, s time da je pretežita djelatnost trgovačkog društva Vatrozaštita Sever j.d.o.o.: Građenje stambenih i nestambenih zgrada, te predmet poslovanja, između ostalog, i završni radovi u građevinarstvu, dok je osoba ovlaštena za zastupanje direktor VR. Treba naglasiti da je osnovna djelatnost tužitelja ustupanje radnika korisnicima za privremeno obavljanje poslova, te da je isti, kao d.o.o. za poslove ustupanja radnika dužan uz zahtjev za izdavanje dozvole za rad i boravak priložiti i ugovor o ustupanju radnika krajnjem korisniku. Dakle, tužitelj je poslodavac, koji na temelju ugovoru o ustupanju radnika, ustupa radnika drugom poslodavcu (korisniku) za privremeno obavljanje poslova. U slučaju angažiranja agencije, potrebito je znati razliku između posredovanja i ustupanja radnika. Posredovanje znači da agencija za vas pronalazi najbolje kandidate te odradi cijeli postupak regrutacije, no nakon toga tvrtka sama zaposli radnika. U slučaju ustupanja radnika, on je zaposlen u agenciji, ali ustupljen klijentu na određeni period.

8.1. Svrha odredbe članka 93. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima je odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad onih poslodavaca za koje postoje dokazi da su osnovani ili djeluju radi olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka državljana trećih zemalja kako je to definirano Direktivom Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5. 12. 2002.). Riječ je o Direktivi kojoj je cilj borba protiv nezakonite migracije, odnosno borba protiv omogućavanja nezakonite imigracije u vezi s neovlaštenim prelaskom granice u najstrožem smislu i u vezi s održavanjem mreža koje izrabljuju ljude. U članku 1. Direktive definirao je olakšavanje nezakonite imigracije: a) pomaganje osobi koja nije državljanin države članice da uđe ili prijeđe preko državnog područja države članice i pritom krši zakone te države o ulasku i tranzitu stranaca zbog financijske koristi, b) namjerno pomaganje, zbog financijske koristi, osobi koja nije državljanin neke države članice da boravi na državnom području te države članice i pritom krši zakone te države o boravku stranaca.

8.2. Tuženik tvrdi da će ustupljeni radnici, pa tako i KR obavljati poslove prema potrebama kao djelatnici u preradi i proizvodnji piljene građe i proizvoda od drva u firmi Vatrozaštita Sever j.d.o.o., na području Varaždinske županije, a unatoč sklopljenom ugovoru o radu, odnosno ugovoru o ustupanju radnika. Ako se dokaže da će radnici koje tužitelj zapošljava u stvarnosti raditi druge poslove, a one za koje im je izdana dozvola za boravak i rad, postoji osnova za odbijanje zahtjeva jer se u tom slučaju radi o kršenju zakona o radu i boravku stranaca, konkretno o povredi odredbe članka 88. stavka 4. Zakona o strancima.

8.3. Tuženik tvrdi da je društvo tužitelja osnovano, odnosno da djeluje radi neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka državljana trećih zemalja. Zaključak o tome tuženik utemeljuje na sljedećim tvrdnjama: prethodni prekršaji odgovorne osobe (CR) u vezi sa zapošljavanjem stranaca, poslovi koje će radnici stvarnosti obavljati nisu poslovi za koje se traži izdavanje dozvole te način zapošljavanja radnika (oglasi na Facebooku, selekcija na temelju isprave o završenom obrazovanju i izjave samih radnika). Prethodni prekršaji NR mogu biti relevantni kao indicija, ali ne mogu, sami po sebi, predstavljati dokaz da je društvo tužitelja osnovano ili djeluje radi olakšavanja neovlaštenog ulaska i boravka državljana trećih zemalja. Naime, činjenica da je određena fizička osoba ranije prekršila propise ne znači automatski da će svaka nova pravna osoba pod njenim vodstvom djelovati na isti način. Način zapošljavanja koji uključuje oglase na Facebooku, selekciju na temelju isprave o završenom obrazovanju i izjave samih radnika ne može, sam po sebi, predstavljati dokaz da je društvo tužitelja osnovano ili djeluje radi olakšavanja neovlaštenog ulaska i boravka državljana trećih zemalja. Naime, oglasi za zapošljavanje na društvenim mrežama su uobičajena praksa, a korištenje Facebooka za privlačenje kandidata ne može biti dokaz ilegalnih aktivnosti. Nadalje, provjera kvalifikacija na temelju isprava je standardna procedura kod zapošljavanja. Konačno, što se tiče selekcije na temelju izjave samih radnika ako poslodavac ne provodi dodatnu provjeru iskustva i kvalifikacija, to može biti indikator neodgovornog poslovanja, ali ne nužno i dokaz poslovanja radi olakšavanja neovlaštenog ulaska i boravka državljana trećih zemalja.

8.4. Iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik prikupio objektivne materijalne dokaze iz kojih proizlazi da radnica KR, nakon ustupanja društvu Vatrozaštita Sever j.d.o.o., neće obavljati poslove ličenja i soboslikarstva, već će obavljati poslove u vezi prerade i proizvodnje piljenje građe i proizvoda od drva, odnosno da radnici, koje zapošljava tužitelj i ustupa drugim poslodavcima, raditi nešto drugo, a ne poslove za koje tužitelj zahtijeva izdavanje dozvole za boravak i rad.

8.5. Tuženiku je ključan dokaz službena zabilješka o operativnoj provjeri koju je sačinio službenik tuženika i u kojoj se iznose navodi o obavljenom razgovoru sa zaposlenicom tužitelja o tome da će državljani trećih zemalja biti ustupljeni na rad društvu Vatrozaštita Sever j.d.o.o. sa kojim tužitelj ima zaključene ugovore (što je u ovom upravnom sporu sporno) i obavljati poslove u vezi prerade i proizvodnje piljenje građe i proizvoda od drva (što je također sporno).

8.6. Službena zabilješka o operativnoj provjeri može biti dokaz, ali ona bez dodatnih materijalnih dokaza, ne može biti ključan dokaz. Zabilješka navodi da će državljanka treće zemlje biti ustupljena društvu Vatrozaštita Sever j.d.o.o., što je nesporno, ali navodi i spornu činjenicu da će radnici obavljati poslove prerade i proizvodnje drva, a ne one za koje je formalno angažirana. Ako je službenik tuženika razgovarao sa zaposlenicom tužitelja i zapisao njezinu izjavu, to može biti indikativan dokaz. Međutim, ona ne dokazuje nužno stvarno stanje na terenu (potrebno je provjeriti djelatnost društva Vatrozaštita Sever j.d.o.o. i koje poslove za njega obavljaju radnici). Nadalje, ovisi o točnosti izjave zaposlenice (može raditi o nesporazumu, pogrešnom tumačenju ili pogrešci). Konačno, ona ne predstavlja materijalni dokaz kao primjerice fotografije, ugovori, svjedočanstva radnika, inspekcijski nalazi i sl. 9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1., u svezi s člankom 151. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

10. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, te PDV-a 250,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. citiranog članka ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2. Odvjetničke tarife. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 8. listopada 2025.

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Željka Pintarić, Varaždin, Anina ulica 2/II

2. MUP RH, PU Međimurska, [adresa] Čakovec, Ul. J. Gotovca 7

3. U spis