REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Trg J.F.Kennedyja 11
Povrv-950/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja/protutuženika (dalje: tužitelj) RTL Hrvatska d.o.o., Zagreb, Krapinska 45, OIB: 07330149920, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Banić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ĆURKOVIĆ ĆURIĆ, JANUŠIĆ & BANIĆ, j.t.d. u Zagrebu, Livanjska 11, protiv tuženika/protutužitelja (dalje: tuženik) MEDIA BUYING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269D, OIB: 57790821698, kojeg zastupa punomoćnik Damir Mikić, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 23, radi isplate iznosa od 206.448,79 EUR po tužbi, a po protutužbi radi utvrđenja i isplate iznosa od 224.688,03 EUR, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 2. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude, dana 8. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, sudski predmet:
Ovrv-533/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-8/2022 kojeg je 10. ožujka 2022. donio javni bilježnik Vlasta Zajec iz Zagreba , u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tužitelju iznos od 206.448,79 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.410,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 10. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje da postoji tražbina tuženika/protutužitelja prema tužitelju/protutuženiku u iznosu od 224.688,03 EUR te se nalaže tužitelju/protutuženiku izvršiti plaćanje zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2022. do plaćanja, kao i nadoknaditi mu troškove ovog postupka".
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 32.750,14 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.
IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 20.875,81 EUR.
V. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Vlasta Zajec iz Zagreba donio je 10. ožujka 2022. rješenje o ovrsi sudski predmet: Ovrv-533/2022, javnobilježnički predmet:
UPP/OS-Ovrv-8/2022 kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju iznos od 206.448,79 EUR (tada 1.555.488,39 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 31. siječnja 2021. do isplate te mu naknaditi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.410,98 EUR (tada 25.700,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja predmetnog rješenja o ovrsi do isplate.
2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi slijedom čega je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-950/23 od 2. siječnja 2024. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Tuženik u prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu u cijelosti pobija predmetno rješenje o ovrsi te u bitnome ističe kako je s tužiteljem u dugogodišnjim poslovnim odnosima, kako nije ništa dužan tužitelju već je naprotiv, upravo tuženik dužan tužitelju. Navedeno pojašnjava navodeći kako je tuženik, sukladno dugogodišnjoj praksi stranaka, kao agencija odnosno posrednik u prodaji, u 2019. i 2020. godini stekao pravo na agencijsku proviziju koju mu je tužitelj (očitom omaškom u odgovoru na tužbu se navodi "ovršenik") trebao priznati u iznosu od 8% od ukupnog prometa (8% od 10.327.138,78 kn) u iznosu od 826.171,10 kn, te uobičajeni i obećani popust na avansno plaćanje um iznosu 20% (avansno plaćeno 8.667.408,15 kn) što iznosi 1.733.481,63 kn. Dakle, tužitelj je dužan tuženiku iznos od 2.559.652,73 kn. Tuženik nadalje ističe kako je sukladno dotadašnjoj praksi i običajima između stranaka, tražio od tužitelja odobrenje na iznos provizije i popusta na avansno plaćanje, a tužitelj bi mu to odobrio i na taj bi se način razriješila međusobna dugovanja i potraživanja. Međutim, za 2019. i 2020. je tužitelj to odbio dati tuženiku te je pokrenuo predmetni postupak.
4. U postupku nastavljenom prema pravilima parničnog postupka tužitelj se podneskom od 12. prosinca 2024. (list 44. – 138. spisa) očitovao na navode iz odgovora na tužbu, činjenično je obrazložio tužbeni zahtjev te je dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj isti temelji. Ističe u bitnome da je tuženikov prigovor u cijelosti neosnovan i paušalan, da navodi o navodnom dugovanju tužitelja prema tuženiku nisu potkrijepljeni niti jednim računom, ugovorom ili bilo kojim drugim dokumentom iz kojeg bi proizlazilo da takvo dugovanje postoji. Tužitelj ističe kako u svojim poslovnim knjigama nema evidentirano dugovanje prema tuženiku te izričito osporava postojanje dugovanja prema tuženiku po bilo kakvoj osnovi. U odnosu na potraživanje zbog kojeg je pokrenuta ovrha, tužitelj ističe da se radi o naknadi koju je tuženik dužan ovrhovoditelju po osnovi zakupa oglasnog prostora na programu tužitelja. Naime, tuženik je kao marketinška agencija zakupljivao oglasni prostor na programu RTL-a za oglašavanje svog klijenta - društvo Beiersdorf (proizvod Nivea). Tužitelj je uredno izvršio uslugu prema tuženiku te emitirao sve ugovorene reklamne spotove, a što je razvidno iz sadržaja računa izdanih od strane tužitelja i specifikacijama priloženim uz dio računa te je za izvršenu uslugu izdao račune čiju je presliku dostavio uz predmetni podnesak. Tužitelj ukazuje kako tuženik nije prigovorio niti jednom izdanom računu niti je istaknuo prigovor kompenzacije, a što bi sigurno učinio da je imao navodno potraživanje prema tužitelju prije nego što je nastala tražbina tužitelja.
5. U daljnjem tijeku postupka tuženik navodi u bitnome da je točno da nije izdao tužitelju nikakav račun koji tužitelj ne bi platio, a vjeruje i to da tužitelj nema u svojim poslovnim knjigama evidentiran dug prema tuženiku, ali da za to postoje razlozi koje je tuženik već obrazložio u odgovoru na tužbu. Dodatno, tuženik ističe da je tijekom 2018., odnosno 31. prosinca 2018. tužitelj izdao tuženiku četiri fakture knjižene kod tuženika pod brojem 3207-01-02 (18/0994) na iznos 300,000,00 kn, 3208-01-02 (18/0993) na iznos 300.000,00 kn, 3209-01-02 (18/0992) na iznos 1.300.000,00 kn i 3210-01-02 (18/0991) na iznos 100.000,00 kn, po kojima je tuženik izvršio plaćanje, a prema kojima nije izvršena nikakova usluga, već je dogovoreno da će se u vrijednosti tog iznosa kasnije izvršite odgovarajuće usluge, a što isto nije učinjeno.
6. Tužitelj se očitovao na gore iznesene tuženikove tvrdnje istaknuvši kako je u cijelosti neistinito da bi tuženik imao bilo kakvo potraživanje prema tužitelju te ističe i prigovor zastare. Ukazuje i na neistinitost navoda da je tužitelj navodno 31. prosinca 2018. tuženiku izdao 4 fakture za usluge koje su plaćene, a nisu nikada izvršene imajući u vidu da je tuženik osnovan tek krajem ožujka 2019., zbog čega nikakvu uslugu nije niti mogao naručiti ili primiti od tužitelja, a u tom smislu, predlaže sudu izvršiti uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika.
7. Podneskom od 7. listopada 2024. (list 419. – 436. spisa) tuženik ističe da ne osporava da je tužitelj izdao predmetne račune, kao ni popis izvršenih usluga koji se odnosi na predmetne račune, ali osporava svoju obvezu plaćanja iz već opisanih razloga, a to je potraživanje koje tuženik ima prema tužitelju, kojim bi se predmetni računi zatvorili (prebili), a nakon čega bi još ostalo potraživanje u korist tuženika. Ističe i kako su priloženi pisani iskazi svjedoka u dijelu koji se tiče poslovnog odnosa tužitelja i tuženika u kojima se govori o posredovanju tuženika kao agencije za zakup oglasnog prostora za klijenta Beiersdorf kod tužitelja točni, ali nisu točni što se tiče prava tuženika na popust na avansno plaćanje i prava na agencijsku proviziju, pri čemu se čak i priznaje pravo na popust za avansno plaćanje, a koje pravo je navodno konzumirano u računima, ali ne priznaje pravo na agencijsku proviziju. Stoga tuženik ukazuje da su u tom dijelu iskazi neistiniti, odnosno popust na avansno plaćanje nije priznat, a što se može utvrditi usporedbom računa tužitelja za druge korisnike oglašavanja. Posebno tuženik ističe da je oko priznanja svog potraživanja bio u intenzivnoj komunikaciji u vremenskom razdoblju nakon prestanka poslovnih odnosa između stranaka, jer je upravo iz tog razloga došlo do potpunog prekida poslovnih odnosa između tužitelja i tuženika. Naime, direktor tuženika je u razgovorima sa svjedokom ČC tražio da mu se priznaju prava na popust i proviziju i to kako usmenim razgovorima, tako i putem e-mail korespondencije, a na ove okolnosti je održano i više sastanaka na kojima su bili prisutni ČC i UC, a u nekoliko navrata je bio prisutan i predsjednik uprave NC. Tuženik ističe da tužitelj u komunikaciji s tuženikom nikada nije izričito osporio zahtjeve tužitelja te je izbjegavao konkretno rješenje opravdavajući da se nalaze u postupku preuzimanja te da će se to svakako riješiti naknadno, u što je tuženik vjerovao sve dok nije započet ovaj postupak, te je tužitelj to tek u ovom postupku osporio. Tuženik nadalje ističe da je više puta obavještavao upravu o tome i pisao dopise te je održano više sastanaka s upravom RTL-a na kojem su bili prisutni predsjednik uprave NC, voditelj prodaje RTL-a ČC i pravnik VC, da su na sastanku sve dogovorili što im je usmeno potvrđeno od strane predsjednika uprave NC da ne žele ići na sud i da će sve riješiti nagodbom, te su prihvatili njihove zahtjeve i da će se sve riješiti (VC je ostao u obvezi napisati nacrt dokumenta). Nakon toga je rečeno da trenutno ne smiju potpisivati nikakve dokumente dok traje proces primopredaje jer RTL upravo prodan novom vlasniku i da pričekaju samo jedno kratko razdoblje i da će nakon toga biti riješeno. Ponovno, nakon nekog vremena je rečeno da će doći do promjene uprave ali da ne brinu jer je sve prenešeno novoj upravi i da će se to riješiti čim se izvrše promjene. Nakon što je došla nova uprava, odmah su smijenili sve koji su bili uključeni u ovu problematiku osim VC koji se oglušio na sve tuženikove pozive te je tuženik počeo kontaktirati novog vlasnika RTL-a da provjeri da li je prethodna uprava prenijela dogovor novoj upravi i da se konačno riješi problem, međutim do danas nema odgovora od nove uprave i od novog vlasnika. Slijedom navedenog tuženik ističe da je prisiljen svoje pravo na popust na avansno plaćanje i na agencijsku proviziju ostvarivati u sudskom postupku te zbog toga podnosi protutužbu kojom zahtijeva da se utvrdi postojanje potraživanja tuženika prema tužitelju. Tuženik protutužbeni zahtjev s osnova prava na popust za avansno plaćanje te prava na agencijsku proviziju obrazlaže, a u odnosu na potraživanje za avansni popust, kako je dogovor s voditeljom prodaje RTL-a ČC da za 2019. i 2020. godinu avansni popust iznosi 10% na avansnu uplatu. Tuženik je ukupno uplatio 1.150.362,75 EUR (8.667.408,15 kn) avansa te stoga za avans tuženik potražuje ukupno 115.036,28 EUR/866.740,82 kn, pri čemu tuženik ukazuje da tužitelj nije izdao knjižno odobrenje kao što je bilo dogovoreno. Nadalje, u odnosu na potraživanje tuženika za agencijsku proviziju (AVB - Agency volume bonus) tuženik ukazuje kako je dogovor s voditeljem prodaje RTL-a ČC da se agenciji Media Buying za klijenta BDF odobri AVB u visini od 10% popusta na ukupni godišnji promet i to na kraju godine, što je bilo i uobičajeno. Ističe da tuženik nije potraživao AVB tijekom godine jer je uobičajeno da se takva knjižna odobrenja izdaju na kraju godine za ukupni promet koji je ostvaren u toj godini i to u vidu knjižnog odobrenja pri čemu pojašnjava da je AVB popust koji se odobrava svim agencijama i to je popust od kojih se same agencije financiraju te to čini najveći dio zarade agencija (agencije rade taj posao da dobiju rabat na promet, tj. AVB). Ukupan promet za klijenta BDF u navedenom razdoblju je bio 1.370.646,86 EUR (10.327.138,78 kn) od kojeg iznosa 8% iznosi 109.651,75 EUR (826.171.10 kn). Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud temeljem protutužbe donese presudu kojom se utvrđuje da postoji tražbina tuženika/protutužitelja prema tužitelju/protutuženiku u iznosu od 224.688,03 EUR te se nalaže tužitelju/protutuženiku izvršiti plaćanje zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2022. do plaćanja, kao i nadoknaditi mu troškove ovog postupka. Ujedno, tuženik izjavljuje i prigovor prijeboja.
8. Tužitelj je podneskom od 21. listopada 2024. (list 444. – 448. spisa) osporio protutužbu i protutužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe u bitnome da tuženik nikada nije imao pravo na bilo kakvo knjižno odobrenje na kojima temelji utuženo protupotraživanje stoga isto ne može staviti u prijeboj s utuženim osnovanim potraživanjem tužitelja. U odnosu na navodna potraživanja koja su predmet protutužbe tužitelj ističe prigovor zastare. Naime, prema navodima samog tuženika, potraživanja po osnovi popusta za avansno plaćanje (10% iznosa) i agencijske provizije (8% iznosa) koji se obračunava s obzirom na vrijednost realiziranih narudžbi (prodaje oglasnog prostora) tuženik je trebao realizirati u vidu knjižnih odobrenja izdanih od strane tužitelja najkasnije ”na kraju godine za ukupni promet ostvaren u toj godini”. Budući su predmet protutužbe potraživanja po osnovi popusta za avansno plaćanje i agencijske provizije za 2019. i 2020., logikom navoda tuženika, ali i sukladno postojećoj poslovnoj praksi tužitelja i općenitim računovodstvenim praksama, konkretna knjižna odobrenja su trebala biti izdana u tim istim 2019. i 2020., ili najkasnije u siječnju godine koja slijedi referentnu godinu, sve kako bi upravo u tim poslovnim godinama došlo do umanjenja obveze tuženika prema tužitelju. Prethodno se nesporno nije dogodilo ni tada niti naknadno jer tužitelj nije smatrao da tuženik uopće ima pravo na tražena knjižna odobrenja, uslijed čega je nastupila zastara navedenih potraživanja sve da su ista i osnovana (što tužitelj izričito osporava) u smislu čl. 228. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj osporava osnovanost protutužbenog zahtjeva ukazujući i na činjenicu da RTL Hrvatska d.o.o. svoju uslugu prodaje oglasnog prostora s naručiteljima usluge (oglašivači i marketinške agencije), osobito onima značajnijima, redovito regulira pisanim ugovorom na koje se primjenjuju, a Opći uvjeti poslovanja uvijek dostupni na službenoj internet stranici tužitelja www.rtl.hr. U prethodnom smislu navodi tuženika da svoje potraživanje iz protutužbe temelji na ”dugogodišnjoj praksi i ustaljenim poslovnim običajima”, umjesto na pisanom ugovoru nisu točni. Da je postojala obveza tužitelja za isplatom popusta za avansno plaćanje i agencijske provizije prema tuženiku u milijunskom iznosu, ista bi zasigurno bila regulirana pisanim ugovorom kojeg u konkretnom slučaj nema niti ga je tuženik dostavio u sudski spis . U prilog prethodnog navoda tužitelj ukazuje kako je prema tuženiku ”uobičajeni i obećani popust na avansno plaćanje iznosio 20% ili 230.072,55 eura” prema navodima iz prigovora na ovršno rješenje od 18. ožujka 2022. da bi taj isti iznos bio umanjen na ”10% ili 115.036,28 eura” u protutužbi od 7. listopada 2024. Oba iznosa su navodno ”dogovorena” s ovlaštenim osobama RTL Hrvatske d.o.o. Potpuno isti je slučaj s dopisom koji je tuženik uputio PPF Grupi dana 11. listopada 2023. u kojem tvrdi da njegovo potraživanje iznosi čak 4,5 milijuna eura da bi po protutužbi potraživao iznos od 224.688,03 EUR. Tužitelj ukazuje kako prethodno ”lutanje” u iznosima govori u prilog njegovih navoda da se konkretno poslovanje televizijskog oglašavanja očito ne može voditi temeljem ”obećanja”, ”usmenih dogovora” ili ”ustaljene prakse između poslovnih subjekata” već isključivo temeljem pisanog ugovora, u protivnom bi tužitelj kontinuirano bio involviran u sudske postupke usporedive ovom postupku, što nije slučaj. Isto tako, prethodne diskrepancije govore u prilog navoda tužitelja da tuženik iznosi neistine ne bi li eventualno ostvario što se ostvariti da, iako je njegova tražbina potpuno neosnovana. Ukazuje bitnim za istaknuti i da tuženik u prilog svojih navoda dostavlja isključivo vlastite e-mail poruke i dopise, ali ne i eventualne odgovore tužitelja koji navodno potvrđuju bilo kakav dogovor, iz čega očito slijedi da potonji nije smatrao da je njegovo traženje osnovano. Također, tužitelj smatra bitnim istaknuti činjenicu da u okviru svog poslovanja tužitelj ugovara najrazličitije poslovne aranžmane obzirom na brojne varijable koji se javljaju vezano uz televizijsko oglašavanje i specifičnosti konkretnih poslovnih odnosa, od različitosti medijskih kampanja, količine i trajanja oglašavanja, pozicije u programu, da li oglašivač zahtijeva uslugu neposredno ili putem reklamne agencije, itd., što u konačnici rezultira različitim poslovnim aranžmanima. Isto tako, ukazuje kako je neistina da sve reklamne agencije automatizmom ostvare popuste na agencijsku proviziju s obzirom na vrijednost realiziranih narudžbi koji eventualni benefit se ugovara od slučaja do slučaja i to posebnim ugovorom, koji nije dostavljen u sudski spis. Tužitelj ističe kako tuženik nema pravo na benefite koje potražuje u protutužbi jer isti nisu nikada odobreni niti ugovoreni s tuženikom. Konačno, tužitelj ukazuje i da je na navodnom protupotraživanju tuženik počeo inzistirati tek nakon što je tužitelj pokrenuo predmetni postupak, iako se navodno radi o potraživanju vezanom uz poslovne godine 2019. i 2020.
9. Na ročištu održanom 20. siječnja 2025. tuženik je odgovarajući na upit, a imajući u vidu istaknuti prigovor zastare, kada je potraživanje na osnovu popusta za agencijske provizije i za avansno plaćanje za 2019. i 2020. dospjelo, odnosno kada su knjižna odobrenja trebala biti izdana, naveo da je za 2019. knjižno odobrenje trebalo biti izdano krajem 2019. odnosno početkom 2020., a za 2020. krajem 2020. odnosno početkom 2021. te da se radilo o dugotrajnom poslovnom odnosu i da su se odobrenja davala za fiskalnu godinu istekom te kalendarske godine.
10. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: izvod otvorenih stavaka na dan 23.11.2021. (list 8. spisa), račun br. IRA 2508-01-02 od 2.12.2020. u iznosu od 342,50 kn/45,46 EUR (list 48. spisa), račun br. IRA 2509-01-02 od 2.12.2020. u iznosu od 1.700,00 kn/225,63 EUR (list 49. spisa), račun br. IRA 2510-01-02 od 2.12.2020. u iznosu od 8.468,75 kn/1.124,00 EUR (list 50. spisa), račun br. IRA 2511-01-02 od 2.12.2020. u iznosu od 3.757,50 kn/498,71 EUR (list 51. spisa), račun br. IRA 2512-01-02 od 2.12.2020. u iznosu od 265,00 kn/35,17 EUR (list 52. spisa), račun br. IRA 2513-01-02 od 2.12.2020. u iznosu od 6.917,50 kn/918,11 EUR (list 53. spisa), račun br. IRA 2514-01-02 od 2.12.2020. u iznosu od 9.513,75 kn/1.262,69 EUR (list 54. spisa),račun br. IRA 2515-01-02 od 2.12.2020. u iznosu od 377,50 kn/50,10 EUR (list 55. spisa), račun br. IRA 2516-01- 02 od 2.12.2020. u iznosu od 3.205,00 kn/425,38 EUR (list 56. spisa), račun br. IRA 2517-01-02 od 2.12.2020. u iznosu od 6.435,00 kn/854,07 EUR (list 57. spisa), račun br. IRA 2518-01-02 od 2.12.2020. u iznosu od 2.492,50 kn/330,81 EUR (list 58. spisa), račun br. 2519-01-02 od 2.12.2020. u iznosu od 7.300,00 kn/968,88 EUR (list 59. spisa), račun br. IRA 2520-01-02 od 2.12.2020. u iznosu od 463,75 kn/61,45 EUR (list 60. spisa), račun br. IRA 2521-01-02 od 2.12.2020. u iznosu od 3.062,00 kn/406,40 EUR (list 61. spisa), račun br. IRA 2522-01-02 od 2.12.2020. u iznosu od 500,00 kn/66,36 EUR (list 62. spisa), račun br. 1890-01-01 od 7.12.2020. u iznosu od 61.280,89 kn/8.133,37 EUR (list 63. – 65. spisa), račun br. 1887-01-01 od 7.12.2020 u iznosu od 107.831,25 kn/14.311,67 EUR (list 66. – 68. spisa), račun br. 1886-01-01 od 7.12.2020 u iznosu od 182.928,74 kn/24.278,82 EUR (list 69. – 72. spisa), račun br. 1917-01-01 od 7.12.2020 u iznosu od 46.610,21 kn/6.186,24 eur (list 73. – 75. spisa), račun br. 2046-01-01 od 7.12.2020 u iznosu od 84.802,36 kn/11.255,21 EUR (list 76. – 78. spisa), račun br. 1922-01-01 od 7.12.2020. u iznosu od 2.742,19 kn/363,95 EUR (list 79. – 80. spisa), račun br. 1919-01-01 od 7.12.2020. u iznosu od 60.829,71 kn/8.073,49 EUR (list 81. – 83. spisa), račun br. 1918-01-01 od 7.12.2020. u iznosu od 1.687,50 kn/223,97 EUR (list 84. – 85. spisa), račun br. 2135-01-01 od 7.12.2020. u iznosu od 4.753,13 kn/630,85 EUR (list 86. – 87. spisa), račun br. 2134- 01-01 od 7.12.2020. u iznosu od 20.261,73 kn/2.689,19 EUR (list 88. – 89. spisa), račun br. 2086-01-01 od 7.12.2020. u iznosu od 16.734,38 kn/2,221,03 EUR (list 90. – 91. spisa), račun br. 2085-01-01 od 7.12.2020. u iznosu od 38.039,08 kn/5.048,65 EUR (list 92. – 93. spisa), račun br. IRA 2912-01-02 od 3.1.2021. u iznosu od 11.360,51 kn/1.507,80 EUR (list 94. spisa), račun br. IRA 2913-01-02 od 3.1.2021. u iznosu od 5.100,74 kn/676,98 EUR (list 95. spisa), račun br. IRA 2914-01-02 od 3.1.2021. u iznosu od 7.825,43 kn/1.038,61 EUR (list 96. spisa), račun br. IRA 2915- 01-02 od 3.1.2021. u iznosu od 3.125,00 kn/414,76 EUR (list 97. spisa), račun br. IRA 2916-01-02 od 3.1.2021. u iznosu od 3.875,00 kn/514,30 EUR(list 98. spisa), račun br. IRA 2917-01-02 od 3.1.2021. u iznosu od 2.625,00 kn/348,39 EUR (list 99. spisa), račun br. IRA 2918-01-02 od 3.1.2021. u iznosu od 3.125,00 kn/414,76 EUR (list 100. spisa), račun br. IRA 2999-01-02 od 4.1.2021. u iznosu od 60.000,00 kn/7.963,37 EUR (list 101. spisa), račun br. IRA 3027-01-02 od 4.1.2021. u iznosu od 87.500,00 kn/11.613,25 EUR (list 102. spisa), račun br. IRA 2907-01-02 od 3.1.2021. u iznosu od 8.426,25 kn/1.118,36 EUR (list 103. spisa), račun br. IRA 2908-01-02 od 3.1.2021. u iznosu od 1.755,00 kn/232,93 EUR (list 104. spisa), račun br. IRA 2909- 01-02 od 3.1.2021. u iznosu od 6.755,00 kn/896,54 EUR (list 105. spisa), račun br. IRA 2910-01-02 od 3.1.2021. u iznosu od 7.645,00 kn/1.014,67 EUR (list 106. spisa), račun br. IRA 2911-01-02 od 3.1.2021. u iznosu od 4.593,00 kn/609,60 EUR (list 107. spisa), račun br. 2207-01-01 od 12.1.2021. u iznosu od 21.560,55 kn/2.861,58 EUR (list 108. – 110. spisa), račun br. 2190-01-01 od 12.1.2021. u iznosu od 26.578,13 kn/3.527,52 EUR (list 111. – 112. spisa), račun br. 2189-01-01 od 12.1.2021. u iznosu od 124.330,09 kn/16.501,44 EUR (list 113. – 116. spisa), račun br. 2186-01-01 od 12.1.2021. u iznosu od 75.162,50 kn/9.975,78 EUR (list 117. – 119. spisa), račun br. 2185-01-01 od 12.1.2021. u iznosu od 120.520,18 kn/15.995,78 EUR (list 120. – 122. spisa), račun br. 2233-01-01 od 12.1.2020. u iznosu od 121.012,50 kn/16.061,12 EUR (list 123. – 125. spisa), račun br. 2215-01- 01 od 12.1.2021. u iznosu od 78.932,83 kn/10.476,19 EUR (list 126. – 128. spisa), račun br. 2400-01-01 od 12.1.2021. u iznosu od 29.250,00 kn/3.882,14 EUR (list 129. – 130. spisa), račun br. 2399-01-01 od 12.1.2021. u iznosu od 44.913,48 kn/5.961,04 EUR (list 131. – 132. spisa), račun br. 2398-01-01 od 12.1.2021. u iznosu od 36.641,80 kn/4.863,20 EUR (list 133. – 134. spisa), račun br. 2389-01-01 od 12.1.2021. u iznosu od 26.578,13 kn/3.527,52 EUR (list 135. – 136. spisa), račun br. 2234-01-01 od 12.1.2021. u iznosu od 91. 545,13 kn/12.150,13 EUR (list 137. – 138. spisa), pisani iskaz svjedoka ČC (list 143. – 144. spisa), ispis/popis komercijalnih emitiranja oglašivača Beierfsdorf (list 145. – 290. spisa), pisani iskaz svjedoka UC (list 291. – 292. spisa), komercijalnih emitiranja oglašivača Beierfsdorf (list 293. – 413. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 416. – 418. spisa), e-mail od 8.3.2021. (list 424. spisa), dopis tužitelju od 28.3.2022. (list 425. – 426. spisa), dopis tužitelju od 27.4.2022. (list 427. spisa), obavijest o knjiženju (terećenje) od 1.4.2022. (list 428. i 436. spisa), sporazum od 15.7.2010. (list 429. spisa), dopis tužitelju od 1.11.2023. s potvrdom o primitku (list 430. – 431. spisa), dopis od 11.10.2023. s potvrdom o primitku (list 432. – 435. spisa), Opći uvjeti poslovanja tužitelja (list 442. – 443. i 447. – 448. spisa) i dopis Ministarstva financija, porezne uprave od 18.12.2024. s prilozima (list 452. – 464. spisa).
11. Valja naglasiti da je sud na ročištu održanom 20. siječnja 2025. odlučio da se predloženi, a neizvedeni dokazi (financijskim vještačenjem na okolnost visine avansnog popusta, usporedbe neto cijene koja je fakturirana od strane RTL-a za klijenta BDF s neto cijenama ostalih klijenata, na okolnost da tuženiku nije odobren avansni popust za klijenta BDF, jer da mu je odobren avansni popust, njegova cijena bi trebala biti 10 % niža od najniže cijene koju je RTL odobrio drugim klijentima te vještačenjem faktura tužitelja kako bi se utvrdilo visina AVB-a te da u neto cijeni nije uračunat AVB - agency volume bonus, saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka te saslušanjem svjedoka ČC, CC, ZC i GC, neće provoditi. Naime, sud je ocijenio izvođenje predmetnih dokaza nesvrsishodnim te u suprotnosti s načelom efikasnosti i ekonomičnosti postupka sadržanom u čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP).
12. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, dok je protutužbeni zahtjev utvrđen u cijelosti neosnovanim.
13. Predmet spora po tužbi je tužiteljevo potraživanje u utuženom iznosu po računima izdanim tuženiku u razdoblju od studenog 2020. do siječnja 2021. (list 48.- 138. spisa) na ime naknade za zakup oglasnog prostora za oglašavanje tuženikovog klijenta, društva Beiersdorf (proizvod Nivea) na programu tužitelja.
14. Predmet potraživanja po protutužbi je tuženikov zahtjev za utvrđenjem postojanja njegove tražbine prema tužitelju u iznosu od 224.688,03 EUR te nalogom tužitelju da izvrši predmetno plaćanje zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2022., a imajući u vidu tuženikove tvrdnje kako je tuženik, sukladno dugogodišnjoj praksi stranaka, kao agencija odnosno posrednik u prodaji, u 2019. i 2020. godini stekao pravo na agencijsku proviziju (AVB - Agency volume bonus) koju mu je tužitelj trebao priznati u iznosu od 10% od ukupnog godišnjeg prometa što iznosi 109.651,75 EUR, kao i da je stekao pravo na uobičajeni i dogovoreni popust na avansno plaćanje koji avansni popust za 2019. i 2020. godinu iznosi 10% na avansnu uplatu, a što ukupno iznosi 115.036,28 EUR.
15. Između stranaka nije sporno postojanje poslovnog odnosa temeljem kojeg su od strane tužitelja tuženiku izdani utuženi računi, niti je sporan popis izvršenih usluga koji se odnosi na utužene račune, već je sporno da li je tuženik dužan platiti potraživanje po predmetnim računima imajući u vidu tuženikove tvrdnje da postoji njegovo potraživanje prema tužitelju na ime popusta na avansno plaćanje te na ime agencijske provizije, a kojim bi se utuženi računi prebili, a nakon čega bi još ostalo potraživanje u korist tuženika.
16. Bez obzira što tuženik ne osporava da je tužiteljeva tražbina nastala, valja naglasiti da tuženik nije postupio po raspravnom rješenju suda od 7. listopada 2024. kojim je pozvan da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza za utužene račune koji glase na iznose manje od 1.320,00 EUR, s time daje upozoren da će se, ukoliko ne postupi po gore navedenom pozivu u naznačenom roku, smatrati da je koristio pravo na odbitak pretporeza po istima (čl. 221.b st. 4. ZPP-a).
17. Isto tako, iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Trnje od 18. kolovoza 2024. (list 452. – 464. spisa), (list 126. spisa) razvidno je da je navedeno tijelo uvidom u ulazne poslovne knjige i specifikaciju ulaznih računa tuženika kao poreznog obveznika za razdoblje od 1. studenog 2020. do 31. prosinca 2020. utvrdilo da je ovdje tuženik evidentirao račune od obveznika RTL HRVATSKA d.o.o., i to račune broj 1886-01-01,1887-01-01,1890- 01-01,1917-01-01,1919-01-01, 2046-01-01, 2085-01-01, 2086-01-01,2134-01-01, 2912-01-02, 2999-01-02, 3027-01-02, 2185-01-01, 2186-01-01, 2189-01-01, 2190- 01-01, 2207-01-01, 2215-01-01, 2233-01-01, 2234-01-01, 2389-01-01, 2398-01-01, 2399-01-01 i 2400-01-01, u ulazne poslovne knjige te na istim iskazao pretporez u primljenim isporukama.
18. U odnosu na protutužbeni zahtjev, a imajući u vidu od strane tužitelja istaknuti prigovor zastare, valja naglasiti da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok iz odredbe čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) prema kojem međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 214. st. 2. ZOO-a). Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO-a). Kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne (čl. 223. ZOO-a).
19. Tuženik tijekom postupka ističe da je potraživanje po osnovi popusta za avansno plaćanje i po osnovi agencijske provizije trebao realizirati u vidu knjižnih odobrenja izdanih od strane tužitelja te da je za 2019. knjižno odobrenje trebalo biti izdano krajem 2019. odnosno početkom 2020., a za 2020. krajem 2020. odnosno početkom 2021.
20. Slijedom navedenog, budući da je protutužba podnesena 7. listopada 2024. proizlazi je da je istekao trogodišnji zastarni rok pa je slijedom navedenog odlučeno kao u točci II. izreke presude. Iz istog je razloga ocijenjen neosnovanim i prigovor građanskopravnog prijeboja.
21. Imajući u vidu nespornu činjenicu nastanka tužiteljeve tražbine u utuženom iznosu, kao i imajući u vidu da je protutužbeni zahtjev (kao i istaknuti compensatio civilis) utvrđen neosnovanim, budući da je tužitelj svoju obvezu prema tuženiku u cijelosti izvršio dok tuženik svoju obvezu isplate naknade nije, ovaj je sud našao tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti, pa je na temelju odredbe čl. 590. i čl. 9. ZOO-a te na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a presudio kao u t. I. izreke presude.
22. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate, i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, za odnose iz trgovačkih ugovora.
23. U odnosu na ovršni trošak određen rješenjem o ovrsi javnog bilježnika, predmetni platni nalog održan je na snazi, odnosno ukinut uzimajući u obzir troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tako su održane na snazi odredbe naloga o isplati nastalog troška ovršnog postupka i to u dijelu koji se odnosi na predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 3,32 EUR (tada 25,00 kn) što s obračunatim PDV-om (čl. 9. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - Narodne novine broj: 9/21, 18/22 i 154/22; dalje: Pravilnik) iznosi ukupno 4,15 EUR (tada 31,25 kn), u dijelu koji se odnosi na ostatak naknade u iznosu od 825,37 EUR (tada 6.218,75 kn) s obračunatim PDV-om (čl. 5. i 9. Pravilnika) te u dijelu koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 2.065,17 EUR (tada 15.560,00 kn) što uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.581,46 EUR (tada 19.450,00 kn) sukladno Tbr. 7.t.1. u Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT). Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. I. izreke presude.
24. Odluku o parničnim troškovima iz t. III., IV. i V. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. i 2. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 206.448,79 EUR do podnošenja protutužbe (7. listopada 2024.) te prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 431.136,82 EUR.
25. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno OT-u, i to: za sastav podneska od 12. veljače 2024. u iznosu od 3.106,58 EUR (Tbr 8. t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr 46. OT- a) što ukupno iznosi 3.883,23 EUR, za sastav podneska od 21. listopada 2024. (odgovor na protutužbu) u iznosu od 6.485,35 EUR (Tbr 8. t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr 46. OT-a) što ukupno iznosi 8.106,69 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 7. listopada 2025. u iznosu od 3.106,58 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) ukupno iznosi 3.883,23 EUR za zastupanje na ročištu održanom 20. siječnja 2025. u iznosu od 6.485,35 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) ukupno iznosi 8.106,69 EUR te za zastupanje na ročištu održanom 2. rujna 2025. u iznosu od 6.485,35 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) ukupno iznosi 8.106,69 EUR. Tužitelju je kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi - Narodne novine, broj: 37/23; dalje: Tarifa) u svezi s čl. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama - Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP). Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 32.750,14 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. III. izreke presude.
26. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 27. rujna 2024. jer isti prema ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, predmetnim podneskom tužitelj dostavlja daljnje dokaze, a koje je mogao dostaviti uz podnesak od 12. veljače 2024. za čiji mu je sastav priznat zatraženi trošak. Također, tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 2. listopada 2024. jer istim tužitelj ponavlja ranije (u podnesku od 12. veljače 2024. iznesene tvrdnje. Zaključno, tužitelju u ovoj fazi postupka nije priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak u iznosu od 663,61 EUR za sudsku pristojbu za odgovor na protutužbu (Tar. br. 1. t. 2. Uredbe jer obveza plaćanja pristojbe za navedenu sudsku radnju sukladno odredbi čl. 4. st. 2. ZSP-a nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Dakle, tužitelju nije priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 20.875,81 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. IV. izreke presude.
27. Valja naglasiti da tužitelju nije posebno dosuđen zatraženi trošak ovršnog postupka, jer je isti tužitelju priznat održavanjem na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi i za taj dio.
28. Odluku o parničnom trošku iz t. V. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.
Zagreb, 8. listopada 2025.
SUDAC:
Aleksandra Gumzej
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.