Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-331/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika BA, zbog kaznenih djela iz članka 179a. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr. odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru pod poslovnim brojem K-189/2025-11 od 7. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika BA kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru proglasio je krivim optuženog BA da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, od čega jedno kazneno djelo - nasiljem u obitelji - djelo opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom protiv osobne slobode - prijetnja - djelo opisano i po članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 te je optuženiku za počinjeno kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 na temelju iste odredbe utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine dok mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Optuženi BA je uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 24. travnja 2025. pa nadalje

1.1. Na temelju odredbe članka 69. KZ/11 prema okrivljeniku BA je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka izvršenja kazne.

1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1., u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu:

ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) okrivljenik je obvezan na snošenje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50 eura dok je na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik djelomično oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka koji se odnose na troškove vještačenja, putne troškove svjedoka i troškove postavljenog branitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Miljenka Puškara, odvjetnika u Zaboku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni uz prijedlog ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba optuženika BA nije osnovana.

4. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbi se navodi da prvi dio činjeničnog supstrata optužnice nije potkrijepljen nikakvim nedvojbenim dokazima već samo iskazom oštećenice te je trebalo optuženika primjenom načela in dubio pro reo osloboditi od kaznene odgovornosti te je sud iz utvrđenih činjenica izveo pogrešne zaključe činjenične naravi.

5. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesnom i kritičnom ocjenom obrane okrivljenika i iskaza žrtve svjedokinje ĆA te ostalih provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo ispravan zaključak da je okrivljenik u stjecaju počinio kazneno djelo nasilja u obitelji - djelo opisano po članku 179.a KZ/11 te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja - djelo opisano po članku 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11.

5.1. Žalbeni navodi optuženika nisu osnovani jer je prvostupanjski sud nakon što je izložio sporne i nesporne okolnosti, dao ocjenu izvedenih dokaza, pa i onih proturječnih, pravilno utvrdio činjenično stanje, a onda, na tako pravilno činjenično stanje, pravilno i primijenio kazneni zakon kada je utvrdio da je optuženik teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod ĆA izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, te ozbiljno prijetio smrću svojoj supruzi ĆA o čemu je dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće. Naime, žrtva ĆA detaljno je i okolnosno iskazivala o ponašanju optuženika tijekom inkriminiranog razdoblja, a njen iskaz je potvrđen i iskazima svjedoka ZA i ČA te nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka dr. Strahimira Sučića kao i sadržajem cjelokupne dokumentacije pročitane u dokaznom postupku.

5.2. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušane svjedokinje ĆA kao i ostalih dokaza izvedenih u dokaznom postupku kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja.

5.3. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjujući iskaz optuženika, njegov iskaza ne prihvaća jer je dan iz razloga da ne bude osuđen, a i suprotno proizlazi iz iskaza oštećene kao svjedoka ĆA te svjedoka ZA i ČA čije je iskaze prihvatio kao vjerodostojne, kao i isprava u spisu i to zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, izvješća o uhićenju i dovođenju, izvješća o pruženoj intervenciji.

5.4. Navodima žalbe predstavljaju preocjenu provedenih dokaza na subjektivan način, a koje tvrdnje ničim nisu potkrijepljene i dokazane. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio u kojem dijelu i zašto ne prihvaća obranu optuženika, a zašto prihvaća iskaz žrtve ĆA, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

5.5. U kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirana mu kaznena djela prijetnje i nasilja u obitelji.

5.6. Zbog svega navedenog neosnovan je prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Okrivljenik u svojoj žalbi koja se odnosi na odluku o sankciji navodi da je ista prestroga i da nije potkrijepljena konkretnim činjenicama. Smatra da je trebalo primijeniti uvjetnu osudu te da je za svako od kaznenih djela utvrđena previsoka kazna zatvora.

6.1. Takvi žalbeni navodi optuženika koji se odnose na odluku o kazni su neosnovani. Naime izricanjem uvjetne osude optuženiku došlo bi do povrede kaznenog zakona u korist optuženika imajući u vidu da je optuženik oglašen krivim za kazneno djelo - nasiljem u obitelji - djelo opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 te je za to kazneno djelo kao minimalna propisana kazna zatvora u trajanju od jedne godine te slijedom navedenog nema uvjeta za osudu optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju do 1 godine te da se, sukladno odredbi članka 56. stavak 2. KZ/11, uvjetna osuda može izreći samo počinitelja koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili na novčanu kaznu. Dakle, uvjetna osuda se ne može izreći ako se prethodno okrivljenika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju od jedne godine.

6.2. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, odnosno, pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kad je okrivljeniku ĐA utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine za kazneno djelo iz članka 179a KZ/11 te deset mjeseci za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u svezi 2. KZ/11 za koja ga je oglasio krivim nakon čega je optuženog BA uz primjenu članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

6.3. Naime, olakotnom okolnošću na strani ličnosti okrivljenika prvostupanjski je sud pravilno cijenio raniju neosuđivanost cijenio i njegove osobne prilike (zdravstveno stanje) dok je kao otegotnu okolnost pravilno cijenio upornost optuženika u vršenju kaznenih djela.

6.4. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotne okolnost na strani ličnosti optuženika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenih kaznenih djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelo tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženika podnesena zbog odluke o kazni.

7. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. S obzirom na navedeno to je primjenom članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove odluke.

Dubrovnik, 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž