Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-393/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćniku Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3322/21-19 od 8. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3322/21-19 od 8. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3322/21-19 od 8. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.340,50 eura s osnova neimovinske i imovinske štete zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 18. kolovoza 2021. pa do isplate, dok je točkom II. izreke tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.764,58 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2024. do isplate, sve u roku 15 dana.

1.1 Rješenjem sadržanim u predmetnoj presudi dopuštena je preinaka tužbe od 6. studenog 2023.

2. Protiv citirane presude i rješenja žalbu podnosi tuženik pozivajući se pritom na žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje u tekstu: ZPP).

3. U žalbi, u bitnome, osporava dopuštenu preinaku tužbe navodeći da je takvim postupanjem prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 191. stavkom 1. i 2. ZPP-a, kao i bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i prijedlog za preinaku tužbe od 6. studenog 2023. odbaci kao nepravodoban. Osporava i visinu dosuđene naknade neimovinske štete za pretrpljeni strah te smatra da bi tužiteljici s predmetnog naslova trebalo dosuditi iznos od 3.500,00 kn/ 464,53 eura, umjesto dosuđenih 5.000,00 kn/ 663,61 eura. Ukazuje da bi pravilnom primjenom materijalnog prava, uzimajući u obzir nesporno isplaćeni iznos od 5.500,00 kn/ 729,98 eura, stvarna šteta tužiteljice iznosila 7.940,00 kn/ 1.053,82 eura. Osporava tijek zateznih kamata dosuđenih na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, kao i tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, dok sam iznos štete s tog naslova ne osporava. S obzirom na istaknute žalbene navode, smatra i da odluka o troškovima nije pravilna te ističe da je prvostupanjski sud u odnosu na dio dosuđenih troškova pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada je tužiteljici visinu boda obračunao u visini od 15,00 kuna. Predlaže da drugostupanjski sud ukine, odnosno podredno preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, kao i da preinači odluku o parničnim troškovima, pritom potražujući trošak žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je neosnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu pretrpljene neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te naknadu imovinske štete s naslova pružene tuđe pomoći i njege, a koje su nastale kao posljedica štetnog događaja od 15. siječnja 2021. kada je ista sudjelovala kao vozač u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika, kao i da je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe u mirnom postupku isplatio iznos od 729,98 eura s naslova neimovinske štete. Također, nije sporan niti dosuđeni iznos naknade imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege. U ovoj fazi postupka, a s obzirom na žalbene navode tuženika, sporna je dopuštenost preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, dosuđena visina naknade neimovinske štete preko iznosa od 7.940,00 kn/ 1.053,82 eura, te tijek zateznih kamata na dosuđene iznose naknade imovinske i neimovinske štete.

8. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića, prim. dr. med., prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića vratne kralježnice, što je kod iste dovelo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2%, a koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice i povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda fizijatra 30. ožujka 2021. Kod tužiteljice su bili prisutni bolovi jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 7 dana, slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 35 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta tužiteljica je trpjela u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 5 dana, a manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana. Tužiteljici je nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno te još 7 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

9. Prvostupanjski je sud nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao jasnog, dosljednog i stručno obrazloženog, bez proturječnosti i nedostataka, cijeneći pritom da je isti utemeljen na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu i kliničkom pregledu tužiteljice, kao i da stranke na isti nisu iznosile primjedbe niti prigovore.

10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i psihičko zdravlje te pozivom na odredbu članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje u tekstu ZOO) istoj dosuđuje, s naslova pretrpljenih fizičkih boli, iznos od 6.675,00 kuna/ 885,92 eura, s naslova pretrpljenog straha iznos od 5.000,00 kuna/ 663,61 eura te s naslova smanjenja opće životne i radne aktivnosti iznos od 3.000,00 kuna/ 398,17 eura. Pozivom na odredbe članka 1095. ZOO-a te članka 223. ZPP-a, imajući u vidu opseg i trajanje potrebne tuđe pomoći i njege, tužiteljici za ovaj vid štete dosuđuje iznos od 925,00 kuna/ 122,77 eura, odnosno 25,00 kuna/ 3,32 eura neto po satu te, uzimajući u obzir da je tuženik prije podnošenja tužbe tužiteljici isplatio iznos od 5.500,00 kuna/ 729,98 eura, istoga obvezuje na daljnju isplatu iznosa od 10.100,00 kuna/1.340,50 eura.

11. Odluku o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske i neimovinske štete donosi primjenom odredbe članka 29. stavka 1. svezi s člankom 1086. ZOO-a i člankom 12. stavkom 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/15, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), te istu određuje od 18. kolovoza 2021., kao danom podnošenja odštetnog zahtjeva, dok visinu stope zatezne kamate određuje sukladno odredbi članka 29. stavka 2. i. 8. ZOO-a.

12. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a u vezi s relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa/23), dok tijek zateznih kamata na dosuđeni trošak određuje primjenom odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a.

13. Preinaku tužbe učinjenu podneskom od 6. studenog 2023. prvostupanjski sud dopušta pozivom na odredbu članka 190. stavke 2. i 3. ZPP-a, smatrajući da je ista posljedica provedenog medicinskog vještačenja te tužiteljica tužbu nije preinačila do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, a ista je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

14. Donošenjem pobijane presude i rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2, 4, 8, 9, 13. i 14 ZPP- a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a. Pritom valja naglasiti, u pogledu pravilne primjene materijalnoga prava na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, da je prvostupanjskom presudom citirana kasnija verzija ZOO-a (važeća u vrijeme donošenja prvostupanjske presude), od one koja je bila na snazi u vrijeme štetnog događaja. Međutim, primijenjene odredbe predmetnog zakona u pogledu relevantnog materijalnog prava nisu obuhvaćane izmjenama nakon 2021., slijedom čega navedena okolnost nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

14.1 Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 191. stavkom 1. i 2. ZPP-a, kao niti bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a.

15. U konkretnome slučaju tužiteljica je prvotno tužbom potraživala, s naslova imovinske i neimovinske štete, ukupan iznos od 8.000,00 kuna / 1.061,78 eura te je nakon provedenog medicinskog vještačenja isti povisila na način da potražuje iznos od 10.100,00 kn / 1.340,50 eura.

16. Člankom 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.), koji je stupio na snagu 1. rujna 2019., u članak 190. ZPP-a dodan je novi stavak 2. prema kojem iznimno od pravila iz stavka 1. (da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka), tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

17. Stavkom 3. istoga članka propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

18. Suprotno žalbenim navodima, tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala sa svim odlučnim činjenicama, niti stručnim znanjem potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva. Preinaka tužbe do koje je došlo na opisani način je svrsishodna budući da je tužiteljica povisila zahtjev čim su joj bili poznati svi elementi za naknadu štete (opseg i visina), a koji bez njezine krivnje nisu bili poznati ranije. Pritom se ističe da bi nedopuštanje preinake tužbe, koje je uslijedilo odmah nakon provedenog medicinskog vještačenja, rezultiralo povredom prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'' - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99. - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.) te isto ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190. stavka 1. ZPP-a.

19. Neosnovano tuženik prigovara i visini dosuđene pravične novčane naknade s naslova neimovinske štete budući da je ista, i prema ocjeni ovoga suda, a uzimajući u obzir težinu i narav povrede koju je tužiteljica zadobila, odmjerena u primjerenom iznosu.

20. Naime, tužiteljica je uslijed štetnog događaja zadobila istegnuće mišića vratne kralježnice što je rezultiralo trajnim smanjenjem životnih aktivnosti od 2% koje se ogleda u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice i povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela. Riječ je o osobi koja je u vrijeme prometne nezgode imala svega devetnaest godina, odnosno bila je mladi vozač, pa je za istu predmetni događaj bio dodatno otegotan, a što je vidljivo i iz rezultata provedenog vještačenja, odnosno utvrđenog vremena tijekom kojeg je tužiteljica trpjela bolove i strah. Također, ista je nakon prometne nezgode morala provesti i fizikalnu terapiju te joj je u narednim tjednima bila potrebna pomoć tijekom uobičajenih životnih aktivnosti.

21. Sve navedene okolnosti jasno upućuju na opravdanost dosuđenog iznosa pravične novčane naknade te je prvostupanjski sud prilikom određivanja njezine visine vodio računa o jačini i trajanju fizičkih bolova i straha, posebno imajući u vidu cilj kojem služi ta naknada. Pri tome, potrebno je naglasiti da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu izvor prava te se ne primjenjuju samim automatizmom, već služe ujednačavanju kriterija kod odlučivanja o naknadi neimovinske štete. Dakle, orijentacijski kriteriji ne znače samo matematičku operaciju već naprotiv, upućuju da valja imati na umu i posebne okolnosti svakog slučaja za sebe, a što je pravilno prvostupanjski sud i učinio, kako u pogledu utvrđene visine štete nastale uslijed pretrpljenog straha, tako i u pogledu cjelokupno utvrđenog iznosa neimovinske štete.

22. Nadalje, neosnovano tuženik osporava tijek dosuđenih zateznih kamata na preinačeni dio zahtjeva.

23. Prema članku 12. stavku 1. ZOOP-a odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Prema stavku 3. istoga članka odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz stavka 1., a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. Prema stavku 4. istoga članka, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

24. Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, odgovorni osiguratelj je u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan oštećeniku isplatiti iznos naknade štete koji je objektivno mogao utvrditi u vrijeme podnošenja zahtjeva, odnosno u mirnom postupku i koji bi objektivno trebao biti nesporan.

25. U konkretnom slučaju nesporno je da je tuženik zaprimio odštetni zahtjev tužiteljice 18. kolovoza 2021. Iz sadržaja predmetnog zahtjeva, kojeg tuženik nije tijekom postupka osporio, proizlazi da je uz zahtjev bila priložena i medicinska dokumentacija tužiteljice. Predmetnim dopisom tužiteljica je zatražila naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i naknadu imovinske štete s naslova pružene tuđe pomoći i njege. Među strankama nije sporno niti da je tuženik povodom tog zahtjeva tužiteljici isplatio nesporni iznos naknade štete od 5.500,00 kn, dok iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno 30. ožujka 2021., dakle prije podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

26. Iz opisane situacija proizlazi zaključak da je tuženik na temelju medicinske dokumentacije imao mogućnost utvrditi visinu konačnog iznosa štete, pa prema shvaćanju ovog suda tužiteljici sukladno članku 12. stavcima 3. i 4. ZOOP-a pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku jer je tuženik objektivno tada imao mogućnost utvrđenja visine konačne štete, a za suprotno nije pružio dokaza.

27. Slijedom navedenog, tužiteljici na temelju odredbe članka 1103. ZOO-a (u pogledu neimovinske štete) i članka 12. ZOOP-a (u pogledu imovinske i neimovinske štete) na iznos dosuđen prvostupanjskom presudom pripadaju zatezne kamate od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva, i to na cjelokupno pripadajući iznos štete, dakle i iznos zatražen preinačenom tužbom.

28. Zaključno, neosnovano tuženik u žalbi osporava primjenu Tarife/23 u pogledu dosuđenih troškova postupka. Naime, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je troškove postupka odmjerio prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme donošenja sporne odluke

29. Prema odredbi Tbr. 52. stavku 3. Tarife/23 kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Odredbom Tbr. 54. Tarife/23 propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Napominje se da je istovjetno bilo propisano i odredbom Tbr. 48. stavka 3. ranije važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22, 126/22., dalje: Tarifa/12), a koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom postupku.

30. Dakle, s obzirom da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud donio spornu odluku o troškovima postupka u vrijeme važenja Tarife/23, to je suprotno žalbenim navodima pravilnom primjenom Tbr. 52. točke 3. Tarife/23 troškove postupka tužiteljice odmjerio prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura (odnosno, u konkretnome slučaju 1,99 eura) sukladno Tbr. 54. Tarife/23 za sve radnje poduzete u postupku, dakle i one prije stupanja na snagu Tarife/23. Takvo pravno shvaćanje u skladu je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama broj Rev-847/2021 od 13. veljače 2023., Rev- 562/2024 od 7. svibnja 2024. i Rev-1309/2024 od 1. listopada 2024.

31. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, dok je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

32. Obzirom da tuženik nije uspio žalbom, valjalo je njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka odbiti kao neosnovan.

Rijeka, 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Dimec