Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-701/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 12060/2019-41 od 11. studenog 2024., na sjednici održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12060/2019-41 od 11. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništav Ugovor o kreditu broj 99468/05 koji su 21. prosinca 2005. sklopili prednik tuženika HVB Splitska Banka d.d. i tužiteljica te je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 5.166,48 eura sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 17. kolovoza 2015. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za zatraženi tijek zateznih kamata od uskrate svakog pojedinog iznosa do podnošenja tužbe. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.309,47 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijele obje stranke.

3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude (točka II. izreke) pozivom na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom P o s l o v n i b r o j : G ž

- 7 0 1 / 2 0 2 5 - 3

postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tužiteljici, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv dosuđujućeg djela prvostupanjske presude i odluke o troškovima postupka (točka I. i III. izreke) iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st.1. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode te predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje presude u dosuđujućem dijelu.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora, a koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da je između ostalog, u vrijeme sklapanja ugovora bila nesposobna za rasuđivanje, kao i zahtjev za povrat iznosa od 5.166,48 eura koji je tuženik stekao na temelju tog ugovora.

8. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 299. ZPP-a. Točno je da je tužiteljica protivno čl. 299.st.1. ZPP-a nakon pripremnog ročišta iznijela nove činjenice i predložila nove dokaza na način da je njezin punomoćnik tijekom glavne rasprave naveo da je tek tada iz podataka sadržanih u drugom spisu saznao da tužiteljica boluje od duševne bolesti zbog čega je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bila nesposobna za rasuđivanje te je na tu okolnost predložio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem. Međutim, prema odredbi čl. 299.st.2. ZPP-a stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. U konkretnom slučaju, prema ocijeni ovog suda nove činjenice i dokaze tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Naime, iz pismenog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka i njezina iskaza sa glavne rasprave, nedvojbeno proizlazi da tužiteljica od prije podnošenja tužbe boluje od duševne bolesti- shizofrenije i da je tijekom 2015. - 2016. došlo do pogoršanja njezina duševnog stanja, zbog čega je u vrijeme podnošenja tužbe u kolovozu 2015. te u vrijeme zaključenja prethodnog postupka u listopadu 2016. bila smanjeno kritična spram te bolesti i smanjeno sposobna za rasuđivanje vezano za obavještavanje svog punomoćnika o bolesti odnosno bila je smanjenih sposobnosti shvaćanja radnje podnošenja tužbe. U takvim okolnostima, za zaključiti je da tužiteljica nije obavijestila svog punomoćnika o svim bitnim činjenicama vezanim za sklapanje predmetnog ugovora, između ostalog svojoj duševnoj bolesti i posljedično tome nesposobnosti za rasuđivanje, kako je to naveo njezin punomoćnik tijekom glavne rasprave, upravo zbog stanja uzrokovanog tom bolešću, slijedom čega te činjenice i dokaze bez svoje krivnje nije mogla iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka. Kako je dakle tužiteljica mogla iznijeti nove činjenice i predložiti nove dokaze nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno čl. 299.st.2. ZPP-a, prvostupanjski sud nije nepravilno P o s l o v n i b r o j : G ž

- 7 0 1 / 2 0 2 5 - 3

primijenio čl. 299.st.3. ZPP-a kada je pri donošenju odluke uzeo u obzir te činjenice i dokaze.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da tužiteljica s obzirom na svoje zdravstveno stanje u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bila sposobna za rasuđivanje i nije mogla shvatiti značenje tog pravnog posla.

10.1. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljici na temelju predmetnog ugovora uskraćen sa plaće utuženi iznos od 5.166,48 eura u korist tuženika.

11. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud pozivom na čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91) u svezi s čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO/05) zauzima pravno shvaćanje da je predmetni ugovor o o kreditu ništetan s obzirom da ga je sklopila osoba nesposobna za rasuđivanje, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti tog ugovora.

12. Cijeneći utvrđenje da je tuženik s osnove ništetnog ugovora stekao od tužiteljice utuženi iznos, prvostupanjski sud pozivom na čl. 104. st.1. ZOO/91 obvezuje tuženika na isplatu tog iznosa tužiteljici.

13. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 104.st.3. i čl. 214. ZOO/91 pa cijeneći da tužiteljica nije dokazala nesavjesnost tuženika, prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od dana podnošenja tužbe do isplate, dok u preostalom zatraženom tijeku zateznih kamata taj zahtjev odbija.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 5. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).

15. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude.

16. Odredbom čl. 56.st.1. ZOO/91 koja se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 1163. st.1. ZOO/05 s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, propisano je da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora.

17. Prema odredbi čl.103.st.1.ZOO/91, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Odredbom čl. 104.st.1. ZOO/91 propisano je da u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, P o s l o v n i b r o j : G ž

- 7 0 1 / 2 0 2 5 - 3

a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje

19. Sukladno odredbi čl.103. st.1. u vezi s čl. 56.st.1. ZOO/91, pravni poslovi koje je sklopila potpuno poslovno nesposobna osoba protivni su prisilnom propisu i kao takvi ništavi. Takvo pravno shvaćanje u skladu je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-620/2020 od 8. prosinca 2020. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika kako nesposobnost za rasuđivanje nema za posljedicu ništetnost ugovora već da ugovor nije niti nastao odnosno da je riječ o pobojnom ugovoru pa da je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti trebalo odbiti kao neosnovan.

20. Budući da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužiteljica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora zbog pogoršanja duševne bolesti - shizofrenije bila nesposobna za rasuđivanje i nije bila sposobna shvatiti značaj i posljedice sklapanja tog ugovora, to je u smislu čl. 103.st.1. u svezi s čl. 56.st.1. ZOO/91 predmetni ugovor ništav (ništetan) kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora.

21. S obzirom na utvrđenu ništetnost predmetnog ugovora, a pri utvrđenju da je tuženik na temelju tog ugovora uskratom plaće tužiteljice naplatio iznos od 5.166,48 eura, a koje utvrđenje tuženik žalbom ne dovodi u pitanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 104.st.1.ZOO/91 kada je zauzeo pravno shvaćanje da tužiteljici pripada pravo na povrat tog iznosa i prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa tužiteljici.

22. Također, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o zateznim kamatama.

23. Obveza stranke da plati zatezne kamate na iznos koji je primila po osnovi ništavog pravnog posla i koji je dužna vratiti cijeni se prema odredbama o opsegu vraćanja i stjecanja bez osnove po čl. 214. ZOO/91. Prema toj odredbi kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. Savjesnost stjecatelja se predmnijeva, a onaj tko tvrdi da je stjecatelj nesavjestan mora to i dokazati, pa je na tužiteljici sukladno čl. 219. st.1. ZPP-a bio teret dokaza da je tuženik nesavjestan stjecatelj iznosa koji joj je ustegnut od plaće na temelju predmetnog ugovora.

25. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, zaključio da tužiteljica nije dokazala nesavjesnost tuženika. Naime, predmetni ugovor o kreditu utvrđen je ništetnim zbog nesposobnosti za rasuđivanje tužiteljice pa tuženikova savjesnost ovisi o njegovom saznanju za tu nesposobnost prilikom sklapanja ugovora. Međutim, sama nesposobnost za rasuđivanje tužiteljice u vrijeme sklapanja ugovora nema za posljedicu nesavjesnost tuženika jer suprotno žalbenim navodima tuženik kao bankarska institucija nema stručnih znanja na temelju kojih bi mogao uočiti da osoba sa kojom se sklapa ugovor ne shvaća značaj i posljedice svojih čina, a tužiteljica nije navela P o s l o v n i b r o j : G ž

- 7 0 1 / 2 0 2 5 - 3

činjenice niti je pružila dokaze koji bi upućivali na zaključak da je u konkretnom slučaju tuženik to mogao uočiti. Pri tome, žalbeni navodi kojima se tužiteljica poziva na nesavjesnost tuženika s obzirom na činjenicu da tužiteljici nije isplaćen predmetni kredit, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, budući da je ništetnost ugovora utvrđena zbog nesposobnosti za rasuđivanje tužiteljice pa se savjesnost tuženik ocjenjuje vezano za taj razlog ništetnosti. Podredno, kada bi činjenica neisplate kredita bila relevantna za ocjenu savjesnosti tuženika, ista sama za sebe ne upućuje na nesavjesnost tuženika već je na tužiteljici bio teret dokaza da je tuženik znao ili mogao znati da tužiteljici kredit nije isplaćen, a u tom pravcu tužiteljica tijekom postupka nije iznosila činjenice niti predlagala dokaze.

26. Kako dakle, tužiteljica nije dokazala da je tuženik bio nesavjestan stjecatelj, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 214. ZOO/91 kada je dosudio zatezne kamate od dana podnošenja tužbe do isplate, a sa preostali zatraženi tijek zateznih kamata od plaćanja svakog pojedinog iznosa (ustezanja od plaće tužiteljice) pa do podnošenja tužbe odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

27. S obzirom na uspjeh stranaka u parnici (tužiteljica nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtijeva u svezi kojeg nisu nastali posebni troškovi), odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154.st.5. i čl. 155. ZPP-a.

28. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

U Rijeci 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan