REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1175/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. (OIB: 76674680107) sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, Kleščićeva 7, protiv tuženika OL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao vlasnika građevinskog obrta [obrt], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude poslovni broj: Povrv-1186/2021-6 od 25. travnja 2024. Općinskog suda u Rijeci, u sjednici održanoj 8. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda poslovni broj: Povrv-1186/2021-6 od 25. travnja 2024. Općinskog suda u Rijeci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Mirte Dremil Štefančić iz Rijeke poslovni broj: Ovrv-3268/2020 od 22. listopada 2020., i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.449,22 eura sa zateznim kamatama koje na, u izreci specificirane, iznose računa teku od dana nakon njihova dospijeća do isplate, dok je u preostalom dijelu platni nalog ukinut i u tom dijelu je utvrđeno da je „tužbeni zahtjev povučen“ (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 783,63 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja 25. travnja 2024. do isplate (točka II. izreke).
2. Prvostupanjsku presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik „iz svih žalbenih razloga“, a sadržajno i određeno iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Navodi da je, uslijed osporavanja osnove i visine od strane tuženika, teret dokazivanja prešao na tužitelja, zatim da je prvostupanjski sud zanemario provođenje dokaza u korist tuženika, a svoju odluku da je utemeljio isključivo na činjenicama i dokazima u korist tužitelja, odnosno na njegovim jednostranim izjavama, pri čemu da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave u spisu. Žalbeni je prijedlog tuženika preinačiti pobijanu presudu, odnosno ukinuti ju i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje trošak sudske pristojbe u neodređenom iznosu.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora, koji se vodi povodom prigovora tuženika protiv platnog naloga sadržanog u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, je zahtjev tužitelja za naplatu iznosa računa za listopad, studeni i prosinac 2019. te siječanj 2020. koje je tuženiku - na ime mjesečne pretplate, naknade za prijevremeni raskid i rata za otplatu mobilnih uređaja - ispostavio operator Tele2 d.o.o. (sada Telemach Hrvatska d.o.o.) od kojeg je tužitelj, na temelju naknadno sklopljenog ugovora o cesiji, stekao pravo na namirenje predmetnog potraživanja.
5.1. Prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi, osim za iznos od 0,53 eura u odnosu na koji je tužba povučena, u bitnome s obrazloženjem da iznosi i dospijeće dugovanja proizlaze iz spisu priloženih računa na čiju visinu, kao uostalom ni na kvalitetu usluge, tuženik nije podnosio prigovore, a niti je tuženik ičim dokazao svoje navode o lošoj kvaliteti mreže.
6. Ispitavši pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, pazeći pritom po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (osim u odnosu na odluku o troškovima postupka) te na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. stavak 2. ZPP), ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP) s obzirom na to da je izreka presude dovoljno razumljiva, određena i usklađena s obrazloženjem u kojem prvostupanjski sud navodi valjane, dostatne i dosljedne razloge za utvrđene pravno relevantne činjenice, sve u skladu sa stanjem spisa odnosno ondje priloženim ispravama, čiji sadržaj nije u proturječju s razlozima prvostupanjske presude o njihovom sadržaju.
7.1. Premda u točki I. izreke prvostupanjske presude, u dijelu u kojem je specificiran tijek zateznih kamata, stoji: „iznos od 701,60 kn €“ (alineja 2. točke I. izreke) umjesto ispravnog iznosa od 93,12 eura, koji odgovara protuvrijednosti od 701,60 kn, a kako to proizlazi iz točke 6. obrazloženja, prema shvaćanju ovog suda ne radi se o takvom nedostatku koji bi pobijanu presudu činio nekontrolabilnom na štetu tuženika, već o očitoj pogrešci u pisanju koju prvostupanjski sud može ispraviti u svakom trenutku u skladu s odredbama članka 342. ZPP.
7.2. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP.
8. Nije utvrđeno ni postojanje drugih žalbenih razloga jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.
9. U tijeku postupka nije bilo sporno da je tuženik bio u ugovornom odnosu s društvom Tele 2 d.o.o. (sada Telemach Hrvatska d.o.o.) koji je svoju tražbinu cesijom prenio na tužitelja, kao i da dugovanja iz ispostavljenih računa nisu podmirena.
9.1. S obzirom na tuženikove navode iz prigovora protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi (stranica 7 spisa) sporno je bilo pitanje je li postojao opravdani razlog (nekvalitetna mreža) za neplaćanje predmetnih računa, odnosno za prijevremeni raskid ugovornog odnosa s operatorom čije je usluge tuženik koristio.
10. Prvostupanjski sud je, na temelju dokaznog materijala u spisu, utvrdio kako tuženik nije ničime dokazao svoje navode o neodgovarajućoj kvaliteti usluge operatora s kojim je bio u ugovornom odnosu, kakvi navodi nisu ni logični s obzirom na to da je tuženik početkom 2020. godine, istovremeno s raskidom pretplatničkog odnosa, podnio zahtjev za prelazak na bonove u okviru iste mobilne mreže. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da visina i dospijeće tužiteljevog potraživanja proizlaze iz ispostavljenih računa, pri čemu tuženik nije podnosio prigovore ni na kvalitetu usluge ni na visinu u njima iskazanog dugovanja, iako je na to imao pravo sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine” broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17, dalje: ZEK).
10.1. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda rezultat su valjane i savjesne ocjene dostupnih mu i predočenih dokaza (članak 8. ZPP-a), ocjene za koju je taj sud dao valjane, dostatne i uvjerljive razloge, ocjene na koju je taj sud imao pravo i koju prihvaća i ovaj sud, posebice u kontekstu procesne (ne)discipline tuženika koji u tijeku postupka nije dostavio nikakve dokaze o svojim navodima, iako se na to obvezao u svome prigovoru (stranica 7 spisa), niti se očitovao na podnesak tužitelja od 7. ožujka 2024. iako mu je isti uredno dostavljen (stranice 23-80 spisa), a niti je pristupio na pripremno ročište na koje je bio uredno pozvan (stranica 81 spisa). Također, ovaj sud primjećuje da je tuženik imao pravo na podnošenje prigovora na kvalitetu usluge i visinu računa ne samo na temelju zakonskih odredbi, već i na temelju članka 12.3. Općih uvjeta poslovanja Tele 2 d.o.o. (stranice 52-60 spisa) koje je tuženik prihvatio stupanjem u ugovorni odnos s operatorom.
10.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika, činjeničnim utvrđenjima odnosno ocjenom dokaza od strane prvostupanjskog suda nisu pogrešno primijenjena pravila o teretu dokazivanja, s obzirom na to da tuženik nije predložio odnosno dostavio niti jedan dokaz u svoju korist, dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz dokaznog materijala u spisu, koji je prvostupanjski sud valjano ocijenio.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, i to odredbu članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) iz koje proizlazi da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu te je odgovoran za njezino ispunjenje, sve u vezi s člankom 41. ZEK koji sadrži posebne odredbe o pretplatničkom ugovoru te člankom 50. ZEK kojim je propisan postupak rješavanja prigovora krajnjeg korisnika. Uostalom, obveza krajnjeg korisnika (tuženika) da plati mjesečne račune na dan dospijeća koji je na istima naznačen predviđena je i člankom 9. spisu priloženih Općih uvjeta poslovanja Tele 2 d.o.o. (odredbe 9.2.1. i 9.2.3. na stranici 56 spisa).
11.1. Konačno, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i kada je tužitelju dosudio zatezne kamate prema danu dospijeća pojedinih računa (članak 29. stavak 1. ZOO).
12. Iz svega navedenog proizlazi da je pobijana presuda, kojom je prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog u dijelu koji je bio predmet spora nakon djelomičnog povlačenja tužbe, u cijelosti pravilna i zakonita pa je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZOO), kao što je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.
13. S obzirom na to da tuženik nije određeno postavio svoj zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 164. stavci 1. i 2. ZPP), ovaj sud o istome nije mogao odlučiti.
U Puli 8. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Rakić
