Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-55/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužiteljice TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, za Ministarstvo financija, OIB:18683136487, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko – upravni odjel, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 29. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mislava Srba, odvjetnika iz Osijeka, te punomoćnika tužene JP, zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko – upravni odjel, uz javnu objavu dana 08. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - Ministarstvo financija, OIB:52634238587, da tužiteljici RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od bruto 280,82 eura (dvjesto- osamdeseteuraosamdesetdvacenta) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 25,25 eura od 16.11.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,78 eura od 16.03.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,78 eura od 16.09.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,61 eura od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,11 eura od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,72 eura od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 124,57 eura od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak; i to do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo financija, OIB:52634238587, da tužiteljici RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak od 1.429,25 eura

(tisućučetristodvadesetdeveteuradvadesetpetcenti) sa zateznim kamatama tekućim od dana 8. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadu troška od 390,62 eura (tristodevedeseteurašezdesetdvacenta) s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovanim.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 2.453,66 eura (dvijetisućečetristopedesettrieurašezdesetšestcenti) s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 21. studenoga 2019. podnijela tužbu protiv tuženice sa tužbenim zahtjevom kojim je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja od dana 29. siječnja 2021. zahtijevala isplatu iznosa od 20.602,93 kn / 2.734,48 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, a koji konačno, nakon dopune nalaza i mišljenja i djelomičnog povlačenja tužbe, glasi kao pod I. izreke. Tužbu obrazlaže navodeći da je zaposlenica tuženice, djelatnica Područnog carinskog ureda Osijek na radnom mjestu carinika, sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto, da je u razdoblju od 19.09.2014. do 24.09.2019. prema utvrđenom radnom vremenu tužene, mjesečno ostvarivala prekovremeni rad koji joj nije plaćen, u redovnom radu od ponedjeljka do petka duže od 8 sati, u smjenama i turnusima (u smjenama dužim od 8 sati i u turnusu duže od 12 sati). Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima, smatra se svaki sat rada duži od smjene ili turnusa, te svaki sat rada duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te u radu na drugi način. U navedenim oblicima rada tužiteljica je radila tijekom mjeseca u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji su utvrđeni sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, a koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike namještenike, te internim aktima tuženice koji se odnose na tužiteljicu, određeno je da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 treće – 2 dana slobodan) ili turnusa smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad kojeg je tužiteljica ostvarivala na drugačiji način, jer je ostvarivala sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Isto tako je određeno, da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40 satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani) u tekućem mjesecu pomnožen sa 8 sati. Tužiteljica je ostvarivala prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane, Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji joj nije plaćen, pošto su joj tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tuženice, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Napominje da se obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali istom nije udovoljeno. Kako se podaci o odrađenim prekovremenim satima tužiteljice, nalaze kod tuženice, to ističe da će tužbeni zahtjev urediti nakon pribave tih podataka i provedenog financijskog knjigovodstvenog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu preko iznosa od 398,46 kn / 52,88 eura, za koji je iznos prihvatila tužiteljičin zahtjev za mirno rješenje spora i bila spremna zaključiti izvanusdsku nagodbu, na što se tužiteljica oglušila. Naime, uvidom u relevantnu dokumentaciju i to rješenje o rasporedu, obračunske isprave za isplatu plaće za razdoblje od 09/2014 - 09/2019, evidencije o korištenju radnog vremena za sporno razdoblje, utvrdila je da je tužiteljica u tom razdoblju ostvarila 7 (sedam) prekovremenih sati rada kao ovlašteni carinski službenik koji je radio u turnusima, a koji joj nisu isplaćeni sukladno propisima na koje se tužiteljica poziva u tužbi, dok ostali dio zahtjeva smatra neosnovanim i smatra da u odnosu na priznati dio zahtjeva tužiteljica nije niti ovlaštena podnositi tužbu u smislu čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, a niti su ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku, jer joj se tužiteljica nije niti obratila sa zahtjevom za dostavu dokumentacije. Čini nespornim da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu carinika.

3. Sud je donio presudu broj Pr-331/2019-24 od 27. listopada 2021. koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-3668/2021-2 od 17. veljače 2022. predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak.

4. U ponovljenom postupku sud je izvršio uvid u sve isprave priložene spisu, proveo dopunu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku financijjsko-knjigovodstvene struke ĐP, dipl. oec. (list 530.539. spisa), te saslušao istu na ročištu od dana 29. rujna 2025.

5. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti nakon djelomičnog povlačenja.

6. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao djelatnice Područnog carinskog ureda Osijek da joj tuženica kao poslodavac isplati razliku plaće na ime prekovremenog rada.

8. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu carinika u utuženom razdoblju,

- da je tužiteljica radila u turnusima u ciklusima 12-24-12-48,

- da je tužiteljica podnijela Zahtjev za mirno rješenje spora,

- da je tuženica Zahtjev tužiteljice prihvatila do iznosa od 398,46 kn / 52,88 eura, na ime sedam neplaćenih prekovremeno odrađenih sati rada kao ovlašteni carinski službenik koji je radio u turnusima.

9. Među strankama je prije svega sporno da li je tužba dopuštena, obzirom da tuženica nije u cijelosti odbila Zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora, već je prihvatila zahtjev kao osnovan za sedam prekovremenih sati rada, u iznosu od ukupno 398,46 kn / 52,88 eura, koji je tužiteljica ostvarila kao ovlašteni carinski službenik, koje je odradila u turnusima i koji joj rad tuženica nije platila.

9.1. Tužba je dopuštena.

9.2. Naime, odredbom članka 186.a st. 5. Zakona o parničnom postupku, propisano je da ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Kraj nesporne činjenice da je tužena zahtjev za mirno rješenje spora djelomično prihvatila kao osnovan i to za sedam neisplaćenih prekovremenih sati u bruto iznosu od 398,346 kn (list 8. spisa), iz obračuna koji prileži spisu, nije jasno vidljivo na koji način je tužena izvršila obračun, odnosno na koje se točno dane, mjesece i godine odnose ti prekovremeni sati. Nadalje, za taj iznos nije sklopljena niti nagodba, niti je isti isplaćen tužiteljici priznat iznos, pa je tužba tužiteljice sukladno citiranoj odredbi, dopuštena.

10. Među strankama je sporno je li tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila prekovremeni rad, te ukoliko jest, je li joj tuženica taj rad pravilno obračunala i isplatila prekovremeni rad za sve odrađene prekovremene sate, radi čega je u ponovljenom postupku provedena dopuna financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

11. Naime, Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08, 89/12, 104/13, 150/13, 153/13 – dalje: KU/08) je u čl. 44. st. 12. ugovoreno da svaki državni službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50% za prekovremeni rad, a da se prekovremenim radom službenika koji rade u smjenama i turnusima smatra svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati jednako kao što je to ugovoreno čl. 38. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17, 12/18 – dalje: KU/17).

11.1. Nadalje, odredbom članka 44. stavka 1. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, između ostalog, za prekovremeni rad 50%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, da se prema stavku 2. citiranog članka dodaci na osnovnu plaću međusobno ne isključuju, da odredba članka 44. stavka 10. KU propisuje da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (članak 44. stavak. 11. citiranog KU). Isto tako, stavkom 12. istog članka propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

11.2. Stoga je sud u ponovljenom postupku utvrđivao je li tuženica u konkretnom slučaju pogrešno tužiteljici utvrđivala prekovremene sate na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati. Naime, valja primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlazi iz odredbe čl. 44. st. 12. KU kojim je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati, dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati. Stoga kada je blagdan neradni dan (koji pada u razdoblju od ponedjeljka do petka) to taj blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati.

11.3. Isto tako treba reći u pogledu slobodnih dana koje je tužiteljica ostvarila da je tuženica kao poslodavac dužna voditi dnevnu evidenciju radnog vremena iz koje se za sporno razdoblje vide oblici rada tužiteljice, te broj ostvarenih slobodnih dana, te tom evidencijom tuženica dokazuje koliko je tužiteljica u spornom razdoblju ostvarila sati odnosno dana rada, a koliko je ostvarila slobodnih dana. Dakle, unatoč eventualno nedostavljenim pisanim rješenjima o preraspodjeli radnog vremena (od strane tuženika) kod izračuna razlike plaće treba imati u vidu ostvarene slobodne dane tužiteljice prema evidenciji tuženice, od kojih treba izuzeti slobodne dane ostvarene npr. zbog straže, dežurstva ili po nekoj drugoj osnovi, mimo prekovremenog rada.

12. Iz dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijjsko- knjigovodstvene struke ĐP, dipl. oec. od dana 01. kolovoza 2024., (list 530.-539. spisa) proizlazi da je tužiteljica u razdoblju od 19.09.2014. do 24.09.2019. ostvarila ukupno 196 sati prekovremenog rada od čega je za obračun i isplatu ostao 39 prekovremenih sati (kol. 11) a koja naknada plaće za ostvaren prekovremeni rad izračunata na temelju prosječne mjesečne bruto satnice osnovne plaće iznosi 280,81 eura (kol. 26). Naime, vještak navodi da je u Evidencijama tužene o korištenju radnog vremena u razdoblju od 19.19.2014. -24.09.2019. radno vrijeme tužiteljice evidentirano kao rad u turnusu „12-24 12-48“ na radnom mjestu carinik III. vrste. U Tablici 1 (list 535.-536. spisa) je prikazan ukupan broj sati sukladno Evidenciji tužene (kol. 5) i ukupan broj sati sukladno Obračunaksoj ispravi za isplatu plaće (kol. 6) te redovni mjesečni fond radnih sati (kol. 2). Prema evidencijama tužene o korištenju radnog vremena evidentirano je ukupno 196 prekovremenih sati (kol. 8), a iu Obračunskih isprava za isplatu plaće (kol. 9) je vidljivo da je obračunato i plaćeno ukupno 157 prekovremenih sati, iz čega proizlazi da je za obračun i plaćanje preostalo ukupno 39 prekovremenih sati (kol. 11). Vještakinja je u Tablici 2 (list 537. -539. spisa) prikazala obračun prekovremenih sati. Temeljem KU za državne službenike i namještenike u čl. 44. st. 1. i 3. (NN broj 104/13.) i čl. 38. st. 1. i 3. (NN broj 112/17.) osnovna plaća uvećava se za svaki sat prekovremenig rada za 50%, pa sukladno tome naknada plaće za ostvaren prekovremeni rad izračunata na temelju prosječne mjesečne bruto satnice osonovne plaće iznosi 280,81 eura (kol. 26). Vještakinja napominje da je uvidom u Evidenciju o korištenju radnog vremena kroz cijelo promatrano razdoblje razvidno da evidentirani rad tužiteljice nije sve vrijeme tekao prema dinamici propisanoj po po onsnovi rada u turnusu, te u Evidenciji postoje kalendarski dani za koje nije moguće utvrditi osnovu načina rada, jer ti dani nisu obilježeni ni na koji način, već stoje prazna polja, pa se otvara pitanje točnosti zabilježenog fonda sati.

12.1. U odnosu na primjedbe tuženice iz podneska od dana 27. studenog 2024. na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, da je vještak utvrđene neplaćene prekovremene sate trebao umanjiti za prekovremene sate rada koje je tužiteljica iskoristila kroz institut slobodnih radnih dana utvrđenih u Evidenciji o korištenju radnog vremena, sud je vještaka saslušao na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 29. rujna 2025. koja je izjavila da je nalaz sačinila na temelju sve raspoložive dokumentacije koje je tužena priložila spisu i koje joj je za potrebe vještačenja dostavila, a iz kojih proizlazi da tuženica nije vodila pravilno Evidenciju o korištenju radnog vremena tužiteljice u razdoblju od 19.19.2014. -24.09.2019. jer su u istoj prazna polja, postoje kalendarski dani za koje nije moguće uopće utvrditi osnovu načina rada jer nisu obilježeni ni na koji način, a evidentiran rad tužiteljice nije sve vrijeme tekao prema dinamici propisanoj po osnovi rada u turnusu, pa stoga ostaje kod dopune nalaza u cijelosti. Pojašnjava da su prema Evidenciji tuženice, tužiteljici evidentirani kao slobodni dani, odnosno sati: 07.12.2016. – 12 sati, 14.10.2017.- 12 sati, 06.01. i 07.01.2018.- po 12 sati. Uzimajući u obzir slobodne sate evidentirane kroz Evidenciju rada, evidentirano je ukupno 48 sati i kada to sučelimo s prekovremenim satima iz nalaza i mišljenja, kojih je bilo ukupno 39, dolazimo do -9 sati (minus devet sati), odnosno 9 više, a što znači da nema neobračunatih prekovremenih sati.

12.2. Dopunu nalaza i mišljenja vještaka sud je prihvatio u cijelosti, jer je vještak na stručan i pregledan način u skladu s pravilima nauke i vještine, sačinio stručnu i obrazloženu analizu rada tužiteljice u utuženom razdoblju, na temelju sve raspoložive dokumentacije tuženice, odgovorio je na primjedbe i pitanja tuženice, te utvrdio da tuženica nije evidentirala sve prekovremene odrađene sate kod tužiteljice na pravilan način. Zbog toga prigovori tužene nisu mogli dovesti u sumnju stručnost i objektivnost nalaza i mišljenja ovog vještaka.

13. Vještačenjem je utvrđeno da tužena nije tužiteljici pravilno iskazala broj sati prekovremenog rada u razdoblju od 19.09.2014. do 24.09.2019., odnosno tužiteljica je ostvarila ukupno 196 sati prekovremenog rada od čega je za obračun i isplatu ostao 39 prekovremenih sati, a koja naknada plaće za ostvaren prekovremeni rad izračunata na temelju prosječne mjesečne bruto satnice osnovne plaće iznosi 280,82 eura.

14. Tužiteljica je podneskom od dana 24. rujna 2024. konačno postavila tužbeni zahtjev na način da na ime razlike plaće po osnovi prekovremenih sati potražuje iznos od ukupno 280,82 eura, odnosno povukla je tužbu za iznos od 2.453,66 eura u odnosu na prvopostavljeni tužbeni zahtjev, kojem se djelomičnom povlačenju tuženica nije protivila, radi čega je sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno kao u rješenju.

15. Sud je nakon djelomičnog povlačenja tužbe prihvatio kao osnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice, jer je postavljen sukladno izračunu vještaka.

15.1. Na dosuđeni iznos tužiteljici je dosuđena i pripadajuća zatezna kamata počevši od 16. u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate u visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.) od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

16. Na dosuđeni iznos tužiteljici ne pripada zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće, kako to tužiteljica ispravno zahtijeva.

16.1. Naime, odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu je propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, dok je čl. 92. istoga Zakona propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (stavak 1.), da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno (stavak 3.), da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Nadalje odredbom članka 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela. U situaciji kao što je konkretna, kada obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužitelju dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužitelju ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja (tako u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr-1229/16 od 4.04.2016.).

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

17.1. Tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu parničnog troška od 1.819,87 eura.

17.2. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška je osnovan do iznosa od 1.429,25 eura, a sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 50,00 eura (Tbr. 32.), sastava tužbe od 50,00 eura (Tbr. 7.t.1.), podneska od 17.11.2020. u iznosu od 12,50 eura (Tbr. 8.t.4.), podneska od 25.02.2021., 19.04.2021., 1.06.2021. i 25.09.2024. u iznosu od po od 50,00 eura (Tbr. 8.t.1.,), a od dana 7.12.2023. u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 8.t.4.), te zastupanja na ročištu od 15.06.2020., 18.09.2020., 13.09.2021., 22.11.2023. i 29.09.2025. u iznosu od po 50,00 eura (Tbr. 9.t.1.), te od dana 27.10.2021. i 8.10.2025. u iznosu od po 25,00 eura (Tbr. 9.t.3.), te obračunatog PDV-a od 159,38 eura (Tbr. 46.), a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

17.3. Preostali zahtjev tužiteljice za naknadu troška od 390,62 eura, nije osnovan, jer nije postavljen sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dok trošak sastava odgovora na žalbu nije nužan trošak u smislu čl. 155. Zakona o parničnom postupku, dok na ročište za objavu presude od 8.10.2025. nije nitko pristupio za uredno pozvanu tužiteljicu, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

U Osijeku, 08. listopada 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Z.Z. tuženice na P-DO-36/2022