Republika Hrvatska
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Zaboku
Zabok, Matije Gupca 22
Poslovni broj P-489/2023.-22.
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice tužiteljice GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steriermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, koju zastupaju punomoćnici Damir Metelko i dr. odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi isplate, 8. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Ovaj sud se oglašava mjesno nenadležnim u ovom predmetu.
II. Po pravomoćnosti ovoga rješenja, spis će se dostaviti Općinskom sudu u Rijeci, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dostavila sudu tužbu radi isplate po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, kojima je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica kredita i visina anuiteta.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prvenstveno prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zlataru, prije upuštanja u raspravljanje. Prema čl. 14. ugovora o kreditu broj 5102983031 od 11. svibnja 2006. (dalje u tekstu: ugovor o kreditu) za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke. Time su ugovorne strane, ovdje parnične stranke, ugovorom potvrdile zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti za tuženika, po čl. 46. i 48. Zakona o parničnom postupku. Obzirom da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ureda predsjednika suda broj Su-IV-223/2023-6 od 25. rujna 2023. Općinski sud u Zlataru određen kao stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu umjesto Općinskog građanskog suda u Zagrebu kao suda pred kojim je tužitelj podnio tužbu, tužitelj ističe da pri određivanju svrsishodne delegacije od strane višeg suda nije bilo uzeto u obzir da je ugovorom o kreditu bila ugovorena prorogacijska klauzula u korist Općinskog suda u Rijeci te da iz tog razloga nije niti bilo moguće odrediti svrsishodnu delegaciju nadležnosti u korist naslovnog sudu, a obzirom da niti Općinski građanski sud u Zagrebu nije bio nadležan za odlučivanje u ovom postupku.
2.1. Smatra da ni čl. 11. st. 1. Zakona o sudovima, na temelju koje je doneseno rješenje o svrsishodnoj delegaciji, nije od utjecaja na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.
3. Tužiteljica je osporila prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda navodeći da je ovaj predmet sa 1000 drugih predmeta delegiran ovome sudu sukladno odluci predsjednika sudova.
3.1. Županijski sud u Velikoj Gorici prilikom donošenja ukidnog rješenja vezanog uz prigovor mjesne nenadležnosti vratio je ovome sudu predmet na ponovni postupak i uputio je ovaj sud na utvrđenje činjenice jesu li o predmetnoj prorogacijskoj klauzuli stranke pregovarale te na ispitivanje okolnosti vezanih uz mogućnost da pored suda opće mjesne nadležnosti za tuženika bude nadležan i svaki drugi sud u smislu čl. 59. ZPP-a. U daljnjoj ukidnoj odluci drugostupanjski sud je naveo da nije jasno zašto na sporne okolnosti nije saslušan i tuženik te je li tuženik na sporne okolnosti predlagao dokaze i zašto ti eventualni dokazi tuženika ne bi bili izvedeni. Ovaj sud je upućen da bez provođenja kontradiktornog postupka (raspravljanja) nije ni bilo moguće utvrđivati sve okolnosti vezane za ništetnost prorogacijske klauzule.
4. Prigovor mjesne nenadležnosti je osnovan.
5. Točno je da je po čl. 70. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, ako je stvarno nadležan. Takav sporazum stranaka u konkretnom slučaju sastavljen je u pismenom obliku.
6. Nadalje, donošenjem odluke o delegaciji predmeta u smislu čl. 11. st. 1. Zakona o sudovima, ne isključuje se primjena odredbi ZPP-a o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti.
7. Međutim, praksa Suda Europske unije upućuje na obvezu nacionalnih sudova da po službenoj dužnosti ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U tom smislu upućuje se na Direktivu 93/13 EEZ Vijeća od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, koja je u cijelosti implementirana u hrvatski pravni sustav.
8. Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
9. Po čl. 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
10. Prema čl. 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništetna (ranije ništava).
11. Prema presudi Suda Europske unije u presudi od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 – Océano Grupo Editorial SA protiv Rocío Murciano Quintero te Salvat Editores SA protiv ĆR Prades i dr., utvrđena je obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U tim odlukama sud zaključuje da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. ako su ispunjene temeljne pretpostavke da nije bilo posebno pregovarano te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
12. Saslušanjem tužiteljice na ove okolnosti utvrđeno je da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije uopće pregovaralo u konkretnom slučaju, već je ista na unaprijed sastavljenom ugovoru predana tužiteljici na potpis. Ističe se da je na isto ročište bio uredno pozvan i tuženik, ali se iako uredno pozvan, nije odazvao na to ročište, iako je bilo rješenjem određeno da će se na zakazanom ročištu saslušati stranke na okolnosti na koje je ukazao drugostupanjski sud u prvom ukidnom rješenju, time da se dodatno ističe da punomoćnik tuženika ovaj dokaz saslušanjem tuženika nije ni predlagao.
13. Prema pravnom stavu prihvaćenom na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova od 5. studenog 2020. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: „Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju quaestio facti“.
14. ZPP ne sadrži prisilne (kogentne) odredbe o isključivoj nadležnosti za potrošačke sporove, ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti o kojoj nisu vođeni pojedinačni pregovori, nije na temelju čl. 81. st. 5. ZZP/03 izuzeta iz područja primjene glave 10. II. dijela tog zakona („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima"). Ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ne odnosi se na predmet ugovora i cijenu pa u smislu članka 84. ZZP/2003 podliježe testu poštenosti, iako je jasno i razumljivo sastavljena.
15. Kako je predmetni ugovor o kreditu zaključen na unaprijed formuliranom obrascu te se po zakonskoj presumpciji radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, a isto je utvrđeno i iskazom tužiteljice, to tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj jer je istog sadržajno formulirao tuženik. Takvom prorogacijskom klauzulom tuženik je ugovorio za sebe nadležnost suda u sjedištu banke (Općinski sud u Rijeci), no sud smatra da time nije uzrokovao financijsku neravnotežu između stranka, budući da se saslušanje tužiteljice može obaviti i zamolbenim putem kod njoj bližega suda, da je Rijeka dobro prometno povezana sa Zagrebom, kao ni neravnotežu u procesnopravnom položaju ugovornih stranaka jer je uvijek moguće, za slučaj nemogućnosti pristupa punomoćnika stranke da dođe na sud, organizirati zamjenu iz reda odvjetnika sa sjedištem blizu nadležnog suda te to zasigurno neće odvratiti tužiteljicu od traženja sudske zaštite.
16. U odnosu na primjenu čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16, u daljnjem tekstu: ZPK) kojom je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, valja reći da ZPK uređuje međunarodnu, a ne mjesnu nadležnost i ne može se primijeniti na predmetni sporni odnos stanaka.
17. Čak i kad bi prorogacijska klauzula bila nepoštena, Općinski sud u Rijeci bio bi i opće mjesno nadležan u ovom premetu. Člankom 46. stavak 1. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika.
18. Prema članku 48. stavak 1. ZPP-a propisano je da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.
19. Člankom 59. ZPP-a propisano je da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
19.1. Iz podataka objavljenih u sudskom registru za tuženika nije pronađen podatak da bi tuženik imao registriranu poslovnu jedinicu (podružnicu) u Zagrebu.
20. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 20. st. 1. i 21. st. 1. ZPP-a valjalo je riješiti kao u izreci.
U Zaboku 8. listopada 2025.
S u d a c
Karolina Balen
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog, putem ovog suda, Županijskom sudu u Velikoj Gorici.
Dostaviti:
1. Odvjetnik Goran Devrnja, Zagreb
2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević i partneri, Zagreb
