Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-627/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA d.o.o., OIB: 16912997621, Dubrovnik, Put od Republike 14, kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HOSTEL DUBROVNIK PLUS j.d.o.o., OIB: 74591057364, [adresa], 20236, kojeg zastupaju punomoćnici VT, Ivan Fabijanović i Ognjen Dabelić, odvjetnici u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-140/2024 od 6. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika HOSTEL DUBROVNIK PLUS j.d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-140/2024 od 6. svibnja 2025. u pobijanim točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ČISTOĆA d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je 3. rujna 2024. pod poslovnim brojem Ovrv-3405/2024 donio javni bilježnik u Dubrovniku Jure Plećaš, a kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.394,95 eura sa zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose od dospijeća do isplate (točka I. izreke), ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je 3. rujna 2024. pod poslovnim brojem Ovrv-3405/2024 donio javni bilježnik u Dubrovniku Jure Plećaš u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak postupka u iznosu od 275,00 eura (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 762,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2025. do isplate (točka III. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I. i III. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer je presuda nerazumljiva i obrazloženje je u proturječju s izrekom. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da mu nadoknadi troškove postupka.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode tuženika te ističe da je prvostupanjski sud donio razumljivu obrazloženu presudu na temelju ispravno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu i trošak sudskih pristojbi za odgovor na žalbu u ukupnom iznosu 267,60 eura.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima, obrazloženje nije u proturječju s izrekom te je presuda razumljiva, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio, pa se presuda može ispitati.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati komunalnu uslugu odvoza i odlaganja komunalnog otpada za razdoblje od 1. ožujka 2023. do 29. veljače 2024. s adrese: [adresa].

8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik ima registrirano sjedište na adresi: [adresa] te da se računi, koje je ispostavio tužitelj, odnose na obračunsko mjerno mjesto na istoj adresi. Zatim, da tuženik posluje na predmetnoj adresi i da je time nesporno proizvođač otpada kojeg nije ovlašten samostalno zbrinjavati, već da obveza plaćanja troškova javne usluge sakupljanja komunalnog otpada proizlazi iz zakona i nije ugovornog karaktera zbog čega je tuženik pasivno legitimiran za plaćanje usluga tužitelja u visini obračunatoj prema volumenu spremnika miješanog komunalnog otpada izražen u litrama i broja pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju te da iz računa proizlazi da je tuženik u svakom obračunskom razdoblju proizveo 6890 litara otpada i kada se to pomnoži s cijenom određenom Cjenikom pružanja usluga od 1. siječnja 2016. u iznosu od 0,023890 eura (odvoz i odlaganje), da tada proizlazi visina tražbine tužitelja.

10. Na temelju navedenoga i uz primjenu materijalnog prava iz članka 70. stavak 4. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 84/21. – dalje: ZGO) kojim je propisano da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika, omogućiti davatelju usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje otpada kad to mjesto nije na javnoj površini i platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje te primjenom Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“, broj 11. od 6. rujna 2022.), prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik u obvezi platiti naknadu za uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada za nekretninu [adresa] u visini izdanih računa te je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Dubrovniku Jure Plećaš poslovni broj Ovrv- 3405/2024 od 3. rujna 2024. kojim je naloženo platiti tuženiku iznos od 2.394,95 eura sa zateznim kamatama na mjesečne iznose računa od dospijeća do isplate.

11. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

12. Tako nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da nije zaprimio račune budući je prvostupanjski sud dao odlučne razloge da ne postoji zakonska obveza dostave računa preporučenom pošiljkom i da bi time bilo previše otegotno zahtijevati od tužitelja da dokazuju da su računi dostavljeni tuženiku. Osim toga, valja reći da je svaka strana u određenom imovinskopravnom odnosu dužna postupati s dužnom pažnjom dobrog domaćina, tužitelj sa pažnjom dobrog gospodarstvenika, a tuženik sa pažnjom dobrog domaćina, a kako to propisuje članak 10. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23.), što znači da je tuženik bio dužan informirati se o visini svoje obveze i zatražiti presliku računa, jer se radi o njegov zakonskoj obvezi korištenja i plaćanja ove javne usluge.

13. U odnosu na žalbene navode tuženika da on nije vlasnik nekretnine i da stvarni vlasnik nekretnine, koji je fizička osoba, nije obvezu plaćanja ove usluge prenio na tuženika čime ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, valja odgovoriti da tuženik zanemaruje da je člankom 5. stavak 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Dubrovnika, propisano da je korisnik javne usluge, između ostalog, „stvarni korisnik“, pa je pravilno prvostupanjski sud polazeći od činjenice da tuženik ima registrirano sjedište na adresi predmetnog obračunskog mjernog mjesta i da posluje na toj adresi, otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije i zaključio da je tuženik stvarni korisnik koji je u obavezi platiti uslugu odvoza i odlaganja komunalnog otpada.

14. Također, su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu potraživanja tužitelja jer ista proizlazi iz specifikacije računa, tj. da je tuženik mjesečno proizveo 6890 litara otpada što pomnoženo s cijenom usluge i uvećano za PDV iznosi upravo onaj iznos na koji je tužitelj izdao račune. Tome valja dodati, a kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud, da tuženik nije podnio prigovor, primjedbe ili reklamacije na račune, niti ima osnove da tuženiku budu ispostavljeni računi u minimalnoj cijeni usluge od 15,92 eura.

15. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

16. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I. i III. izreke.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je zahtjev tužitelja za trošak odgovora na žalbu odbijen jer isti nije bio potreban za odlučivanje (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

18. Točka II. izreke presude nije ispitivana budući u tom dijelu prvostupanjska presuda nije pobijana žalbom tuženika (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak