Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-506/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Luetić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri; Pisarnica Split I., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-347/2018-22 od 3. veljače 2022., na sjednici vijeća 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-347/2018-22 od 3. veljače 2022. u točki I izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju: a) na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos 1.858,12 eura (preko nepobijanog iznosa od 861,37 eura do iznosa od 2.719,49 eura) sa zateznim kamatama, b) na ime tuđe pomoći i njege iznos od 111,49 eura (preko nepobijanog iznosa od 55,74 eura do iznosa od 167,23 eura) sa zateznim kamatama, te u točki III. izreke u dosuđujućem dijelu.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje citirana prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 285,35 eura sa zateznim kamatama, te u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 270,84 eura sa zateznim kamatama.

III. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačuje citirana prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.719,49 eura za razdoblje od 12. rujna 2017. do 29. kolovoza 2018. te u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 401,02 eura sa zateznim kamatama, te se sudi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 2.719,49 eura za razdoblje od 12. rujna 2017. do 29. kolovoza 2018. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nadoknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 401,02 eura sa zateznim kamatama od 3. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 56,25 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška kao i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijaju kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati: a) na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 20.490,00 kn/ 2.719,49 eura[1] sa zateznim kamatama koje teku od 30. kolovoza 2018. pa do isplate; b) na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.260,00 kn/167,23 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2022. pa sve do isplate. U točki II izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zahtijevao da mu tuženik isplati: a) na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 2.150,00 kn/285,35 eura sa zateznim kamatama koje teku od 12. rujna 2017. pa sve do isplate; b) zatezne kamate na iznos od 20.490,00 kn/ 2.719,49 eura (dosuđen pod točkom I.a) za razdoblje od 12. rujna 2017. do 29. kolovoza 2018. Točkom III izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.154,85 kn/1.215,06 eura sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv te presude žalbe podnose obje stranke.

2.1. Tužitelj podnosi žalbu protiv citirane presude u točki II. izreke i u točki III. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu preostalog parničnog troška, u iznosu od 671,86 eura, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,

28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik podnosi žalbu protiv citirane presude u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju s osnove neimovinske štete platiti iznos veći od 861,37 eura/6.490,00 kn, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju s osnove tuđe pomoći i njege platiti iznos veći od 55,74 eura/400,00 kn i u dosuđujućem dijelu točke III. izreke, pozivom na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.004,84 eura/22,640,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. rujna 2017. do isplate, te naknadu imovinske štete u iznosu od 167,23 eura/1.260,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, a koju štetu je pretrpio 29. kolovoza 2016. kada je na njega kao pješaka naletjelo vozilo osiguranika tuženika.

6. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika i njegova odgovornost za štetu te da je tuženik povodom odštetnog zahtjeva tužitelja od 12. rujna 2017. isplatio tužitelju iznos od 2.151,44 eura/16.210,00 kn i to 2.058,53 eura/15.510,00 kn na ime naknade neimovinske štete, a 92,91 euro/700,00 kn na ime naknade imovinske štete.

7. U postupku je na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Danči Tripalo, spec. ortopedu, dr. AČ, spec. neurologu i dr. Časlavu Lončaru, spec. psihijatru, utvrđeno da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom križne kosti u području četvrtog kralješka, prijelom proksimalne falange petog prsta lijevog stopala, ogrebotine u području lijevog stopala te udarac u lijevu šaku, da su tužitelju zbog predmetnih ozljeda zaostale posljedice koje su uzrok umanjenja životne aktivnosti od 10%, a što se ogleda kod obavljanja svih težih tjelesnih radova, kod radova u pognutom položaju te kod dužeg sjedenja, te u disfunkciji pri poslovima i radnjama lijevom šakom u blažem stupnju. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta dva tjedna i slabog intenziteta šest tjedana. Također, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj trpio primaran strah jakog intenziteta u trajanju od 2 do 3 minute, nakon čega je trpio sekundarni strah jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta tri tjedna i manjeg intenziteta dva mjeseca. U odnosu na opseg tuđe pomoći i njege, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelju takva pomoć bila potrebna ukupno 56 sati (dva sata dnevno tijekom dva tjedna pa jedan sat dnevno tijekom četiri tjedna).

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 4.778,02 eura/36.000,00 kuna u smislu čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje: ZOO). Stoga, imajući u vidu da je prije pokretanja ovog postupka tuženik isplatio tužitelju s osnove neimovinske štete iznos od 2.058,53 eura/15.510,00 kn, tužitelju s osnove naknade neimovinske štete dosuđuje iznos od 2.719,49 eura/20.490,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. kolovoza 2018. do isplate, kao dana završetka liječenja tužitelja, dok u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete i isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete za razdoblje prije 30. kolovoza 2018., kao neosnovan.

9. Nadalje, na temelju utvrđenja da je tužitelju zbog zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 56 sati, prvostupanjski sud prihvaćajući cijenu od 4,65 eura/35,00 kn za sat pružanja tuđe pomoći i njege, zaključuje da tužitelju s osnove naknade imovinske štete pripada iznos od 260,14 eura/1.960,00 kn. Stoga, uzimajući u obzir da je prije pokretanja ovog postupka tuženik s te osnove isplatio tužitelju iznos od 92,91 eura/700 kn, prvostupanjski sud tužitelju dosuđuje naknadu u iznosu od 160,06 eura/1.206,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. veljače 2022., odnosno od donošenja prvostupanjske presude.

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP-a i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14., 118/14 i 107/15-dalje: Tarifa/15), s time da ukupno obračunati trošak tužitelja u iznosu od 1.480,04 eura/11.151,34 kn umanjuje za trošak obračunat tuženiku u primjeni čl. 158. st. 1. ZPP-a u odnosu na djelomično povučenu tužbu u iznosu od 264,98 eura/1.996,50 kn i tužitelju dosuđuje iznos od 1.215,06 eura/9.154,84 kn.

11. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, pa ni povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano tuženik upire u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno u odnosu na odluku o glavnoj stvari, osim u dijelu odbića zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete.

13. Naime, stranke u žalbama dovode u pitanje visinu dosuđene pravične novčane naknade tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu. Tužitelj smatra da je ona dosuđena u preniskom iznosu te da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti vezane uz štetne posljedice koje su nastupile za tužitelja, posebno ukazujući da je tužitelj po zanimanju liječnik. Tuženik smatra da je previsoko dosuđen iznos naknade neimovinske štete te da prvostupanjski sud nije vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja nekritički primjenjujući Orijentacijske kriterije VSRH, pri čemu dovodi u pitanje i mogućnost njihove retroaktivne primjene.

13.1. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ističe da nema mjesta primjeni Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete iz pravnog shvaćanja zauzetog na sjednicama Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. iz razloga što je predmetni štetni događaj nastao prije donošenja istih. Naime, navedeni Orijentacijski kriteriji prihvaćeni su 15. lipnja 2020. i odnose se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja ubuduće, a u konkretnom slučaju ovaj parnični postupak je u to vrijeme bio u tijeku. Pri tome treba napomenuti da Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava, te se ne primjenjuju samim automatizmom, već služe ujednačavanju kriterija kod odlučivanja o naknadi neimovinske štete, a obveza je sudova da ovisno o konkretnim okolnostima svakog pojedinog slučaja sukladno odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO- a utvrde visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

13.2. Prvostupanjski sud je cijeneći sve relevantne okolnosti koje ulaze u supstrat povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, težinu povrede, vrstu i lokalitet ozljede, trajanje i način liječenja, neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, omjer smanjenja opće životne aktivnosti, te imajući na umu da je tužitelj ozljedu zadobio u dobi od 53 godine, pravilno ocijenio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od ukupno 4.778,02 eura /36.000,00 kn, pri čemu je tako odmjereni iznos umanjio za nesporno isplaćeni iznos naknade neimovinske štete. U vezi s time nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja u odnosu na dosuđenu naknadu neimovinske štete jer ne postoje neke posebne okolnosti koje bi opravdavale dosudu novčane naknade u većem iznosu. Što se tiče žalbenih navoda tuženika, treba odgovoriti da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio sve okolnosti o kojima je u konkretnom slučaju vodio računa u odnosu na sve posljedice u tjelesnoj i duševnoj sferi tužitelja. U navedenom smislu sud prvog stupnja je pravilno ocijenio ukupnu neimovinsku štetu tužitelja u odnosu na težinu povrede i njezine posljedice.

14. Međutim, osnovano tužitelj prigovara pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđenu naknadu neimovinske štete. Naime, u ovom sporu riječ je o naknadi štete od osiguravatelja na temelju obveznog osiguranja za štete počinjene trećim osobama te stoga u primjenu dolaze odredbe posebnog zakona, Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09 i 75/09,76/13,152/14-dalje ZOOP), te je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP-a, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da se tužitelj 12. rujna 2017. obratio tuženiku u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to mu na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a na dosuđenu neimovinsku štetu pripadaju zatezne kamate i za razdoblje od 12. rujna 2017. do 29. kolovoza 2018. Utoliko su neosnovane žalbene tvrdnje tuženika u kojima iznosi shvaćanje da su ukupne posljedice ozljeđivanja tužitelja utvrđene tek u ovom postupku i da stoga zatezne kamate ne mogu teći za razdoblje prije toga. Naime, tuženik pogrešno izjednačava pojam mogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete s nastankom štete, te suprotno prednje izloženom shvaćanju prema kojem je dospjelost obveze osiguratelja za naknadu nastale štete i tijek zakonskih kamata uređena u odredbi čl. 12. st. 3. i 4. ZOOP-a.

15. U odnosu na naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, tuženik u žalbi neosnovano osporava pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda o visini te naknade u iznosu od 4,65 eura/35,00 kn po satu. Tuženik naime neosnovano tvrdi da je visina te naknade utvrđena prema cijenama za pružanje stručne pomoći jer je prvostupanjski sud u vezi toga pravilno cijenio podatke o cijeni sata tuđe pomoći i njege Doma za starije i nemoćne osobe Lovret prema kojima se ona obračunava u iznosu od 35,00 kn po satu, međutim u navedenim podacima je naglašeno da taj iznos ne predstavlja ekonomsku cijenu tih usluga koja iznosi 70,00 kn, te i prema ocjeni ovoga suda visina odmjerene naknade tužitelju prema cijeni sata od 35,00 kn predstavlja realan trošak u današnje vrijeme, odnosno u trenutku presuđenja.

16. U odnosu na odluku o troškovima postupka, prvostupanjski sud je pravilno u primjeni čl. 154. st. 2. ZPP-a odmjeravao troškove postupka tužitelju sukladno uspjehu u sporu od 82 %, prema visini konačno postavljenog (sniženog) tužbenog zahtjeva te tužitelj neosnovano smatra da djelomično odbijanje tužbenog zahtjeva predstavlja samo neznatan dio zbog kojeg bi mu pripadali troškovi postupka u cijelosti prema čl. 154. st. 5. ZPP-a. S druge strane, osnovane su žalbene tvrdnje tužitelja da tuženik u primjeni čl. 158. st. 1. ZPP-a ne ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka. Tužitelj je u tužbi zahtijevao naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 5.281,04 eura/39.790,00 kn te je podneskom od 24. studenog 2021. snizio svoj zahtjev na iznos od 3.172,08 eura/23.900,00 kn, te su troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg (većeg) zahtjeva jednaki troškovima kasnijeg (smanjenog) zahtjeva, jer troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg, većeg tužbenog zahtjeva ostaju u istom tarifnom razredu Tarife/15 i jednaki su troškovima izračunatim prema vrijednosti predmeta spora kasnijeg, smanjenog tužbenog zahtjeva. Tuženik bi naime imao pravo na naknadu tih troškova jedino u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-80/2022-2 od 5. rujna 2023., Rev -1094/2024-2 od 20. studenog 2024.), međutim kako to ovdje nije slučaj, tužiteljev trošak je neosnovano umanjen za trošak tuženika u iznosu od 264,98 eura/1.996,50 kn. Nadalje, osnovana je i žalbena tvrdnja tužitelja da mu pripada naknada troškova na ime nagrade za sastavljanje zahtjeva u izvansudskom postupku prema Tbr. 7. toč. 1. u vezi s Tbr. 28. Tarife/15, koja s uvećanjem za PDV i sukladno uspjehu u sporu iznosi 136,04 eura /1.025,00 kn, jer prema podacima u spisu ne proizlazi da je tuženik nadoknadio tužitelju taj trošak. Slijedom navedenog, tužitelju je trebalo dosuditi daljnji parnični trošak u ukupnom iznosu od 401,02 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška pravilno odbijen kao neosnovan.

17. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci ove presude u točkama. I.- III. izreke primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

18. Tužitelj je u odnosu na odluku o troškovima postupka u žalbenom stadiju uspio u omjeru od 60 % pa mu sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 4. u vezi s Tbr. 52. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, 107/25) pripada nagrada za sastavljanje žalbe s PDV-om u iznosu od 56,25 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan. Tuženik ne ostvaruje naknadu troška u povodu žalbe jer u ovom stadiju postupka nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović