Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-379/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sutkinji pojedinki, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, iz Varaždina, Ognjena Price 13, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Jelaković & partneri j.t.d. iz Varaždina, protiv ovršenika MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1239/2025-2 od 23. svibnja 2025., 8. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1239/2025-2 od 23. svibnja 2025. potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u visini od 62,50 EUR-a (slovima: šezdeset dva eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom.

II. U dijelu u kojem je ovrhovoditelju dosuđen trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 21,87 EUR-a (slovima: dvadeset jedan euro i osamdeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u iznosu od 25,01 EUR-a (slovima: dvadeset pet eura i jedan cent) pobijana odluka nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„Nalaže se ovršeniku MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi ovrhovoditelju Čistoća d.o.o., Varaždin, Ognjena Price 13, OIB: 02371889218, troškove izvansudske ovrhe pokrenute radi namirenja novčane tražbine iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovrv-13820/2024 od 27. prosinca 2024. podnošenjem zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji dana 3. veljače 2025. u iznosu od 21,87 eur (dvadeset jedan euro i osamdeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.“

2. Protiv odbijajućeg dijela rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj 16. lipnja 2025. zbog bitne povrede odredaba ovršnog i parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da ovrhovoditelju dosudi 62,50 eura i troškove žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) koji Zakon se primjenjuje i u ovršnim postupcima temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.; dalje: OZ), jer odluka ne sadrži jasne razloge zbog čega je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova koji se odnose na pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zbog čega istu nije moguće ispitati.

5.1. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je obrazložio zbog čega smatra da ovrhovoditelju ne pripada pravo na nagradu za pribavu potvrde o pravomoćnosti/ovršnosti te je u tom dijelu pobijanu odluku moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Sadržajno, a u okviru žalbenog navoda pogrešne primjene materijalnog prava, ovrhovoditelj navodi kako je neispravan zaključak prvostupanjskog suda da ne bi imao pravo na naknadu troška za radnju pribave potvrde pravomoćnosti/ovršnosti jer da je o istom zauzeto pravno shvaćanje u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-633/2023-2 od 27. rujna 2023. prema kojemu kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj koji je zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troškova za radnju pribave potvrde pravomoćnosti/ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio. U tom pravcu se poziva i na odluke drugih županijskih sudova u Republici Hrvatskoj. Navodi da se radi o trošku koji je bio potreban za provedbu ovrhe.

6.1. U odnosu na navedeni trošak prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke naveo da je potvrda pravomoćnosti/ovršnosti po iskazivanju pravomoćnosti/ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovrv-13820/2024 od 27. prosinca 2024. u sustavu eSpisa po službenoj dužnosti proslijeđena ovrhovoditelju putem e-Komunikacije sukladno članku 283. stavak 1. i 4. OZ-a. Zbog toga da navedeni trošak nije nužan za provedbu ovrhe odnosno da se ne radi o radnji koju je poduzeo ovrhovoditelj radi pribave potvrde pravomoćnosti/ovršnosti te je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za isplatu iznosa od 62,50 eura sa PDV-om temeljem Tbr. 36. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa).

7. Člankom 283. stavak 1. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, a prema stavku 4. istog članka javni bilježnik je dužan rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju. Zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji temelji se na rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 13820/2024 od 27. prosinca 2024. koje je donijela Javna bilježnica Tamara Horvat iz Varaždina, kao povjerenik suda.

7.1. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-229/2023-2 od 19. prosinca 2023. na pitanje „Ima li ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku – odvjetniku pravo na naknadu troškova pribavljanja potvrde o ovršnosti u situaciji kad se ista izdaje odnosno dostavlja u elektroničkom obliku sukladno članku 67.a Sudskog poslovnika?“ odgovoreno je „…u okviru pravo na naknadu troška izravne naplate ovrhovoditelju zastupanom po punomoćniku pripada i pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti isprave neovisno o načinu na koji je tu klauzulu ishodio.“

7.2. U tom predmetu zahtjev za izravnu naplatu temeljio se na pravomoćnoj presudi kao ovršnoj ispravi, a ne na rješenju o ovrsi javnog bilježnika za koje je on sam dužan izdati klauzulu o pravomoćnosti i ovršnosti, pa se ne radi o istom činjeničnom stanju.

7.3. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-633/2023-2 od 27. rujna 2023. u odnosu na isto pravno pitanje upućuje se na pravno shvaćanje izraženo u rješenju poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. prema kojemu ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti pri čemu ne treba dokazivati da je upravo njegov punomoćnik (koji je odvjetnik) pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti na bilo koji način (npr. odlaskom na sud, pisanim putem ili sl.). U tom postupku u revizijskom stadiju bilo je sporno treba li ovrhovoditelj koji je pribavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti (izdana na njegov zahtjev), radi opravdanja svog zahtjeva za naknadu takvog troška zastupanja, dokazivati da ju je pribavio upravo njegov odvjetnik na temelju valjane punomoći.

7.4. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj ne navodi da je javni bilježnik na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na njegov zahtjev, odnosno ne navodi jesu li postojali objektivni razlozi da od javnog bilježnika zatraži izdavanje potvrde pravomoćnosti/ovršnosti jer to nije učinio javni bilježnik temeljem članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a iako su za to bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti.

7.5. Obzirom da nije dovedena u sumnju odlučna činjenica da je javni bilježnik potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi dostavio ovrhovoditelju u ispunjenju svoje zakonom propisane dužnosti iz članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a bez inicijative i zahtjeva punomoćnika odvjetnika, to je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev ovrhovoditelja utemeljen na Tbr. 36. točka 2. Tarife, jer njegov punomoćnik nije obavio nikakvu radnju izvida ili pribave potvrde o pravomoćnosti/ovršnosti pa nema pravo na odvjetničku nagradu za radnju koju je obavila treća osoba (javni bilježnik) u ispunjenju svoje zakonom propisane dužnosti.

8. Zbog navedenih razloga u konkretnoj situaciji nije primjenjivo pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje su navedene u ovoj odluci, a na koje se pozvao ovrhovoditelj.

9. Isto tako valja navesti da su člankom 16. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 131/2020) izmijenjeni stavci 1. i 4. članka 283. OZ-a na način kako sada glase i da iz obrazloženja konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona proizlazi da se takvim izmjenama u postupcima izvansudske ovrhe smanjuju troškovi postupka na način da „… potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti, a ne kao do sada – na prijedlog ovrhovoditelja“.

10. Što se tiče odluka županijskih sudova koji su zauzeli drugačije pravno shvaćanje treba reći da ovaj sud nije vezan za pravna shvaćanja drugih drugostupanjskih sudova te da je ova odluka utemeljena na sada već ustaljenoj sudskoj praksi ovog suda vezano uz zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova po Tbr. 36. točka 2. Tarife.

11. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba ovrhovoditelja u odnosu na odbijajući dio pobijanog rješenja za iznos od 62,50 eura, primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

12. U dijelu u kojem je ovrhovoditelju dosuđen trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 21,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom pobijana odluka nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv tog dijela žalbu nije izjavio ovršenik kao ni u dijelu u kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u iznosu od 25,01 euro jer u odnosu na taj iznos ovrhovoditelj ne iznosi nikakve žalbene navode.

Koprivnica, 8. listopada 2025.

Sutkinja

Vesna Rep