REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika JR, kojeg brani Dražen Srb, odvjetnik iz Osijeka, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), rješavajući o žalbi okrivljenika JR, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 11. srpnja 2025., broj: Pp-517/2024-9, na sjednici vijeća održanoj dana 8. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika JR i pobijana presuda se potvrđuje.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik JR je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik JR proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura, temeljem članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom, temeljem članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 eura.
3. Protiv navedene presude okrivljenik JR pravodobno je podnio žalbu sadržajno zbog povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o novčanoj kazni.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan, te da je nakon provedenog postupka okrivljenik pravilno proglašen krivim.
7. Okrivljenik je iznio svoju obranu poričući krivnju s obrazloženjem da nije primio obavijest odnosno da nije znao da mu je u to vrijeme bila na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. Naime, navodi da je njegova supruga prema dogovoru trebala podnijeti prigovor na obvezni prekršajni nalog, ali je to propustila učiniti. O tome je kao svjedokinja posvjedočila i okrivljenikova supruga.
8. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu. Iz ranije izdanog obveznog prekršajnog naloga koji je okrivljeniku uredno uručen i na koji se on nije žalio, pa je postao pravomoćan i izvršan, jasno proizlazi da zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti tog naloga, odnosno od 19. siječnja 2024. Naime, sukladno članku 58. stavku 2. Prekršajnog zakona, zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti odluke, te nije potrebno dostavljanje obavijesti. Dakle, okrivljenik je počinio prekršaj kojim ga se tereti jer je upravljao vozilom za vrijeme dok mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom na snazi. Napominje se da neznanje o pravu ne oslobađa prekršajne odgovornosti, a okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, prvostupanjski sud je uvažio kao olakotne, te mu nije izrekao novu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom.
9. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito okrivljenika proglasio krivim. Dakle, činjenično stanje je pravilno i u potpunosti utvrđeno.
10. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, temeljem članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle, u najnižem propisanom iznosu. Kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.
11. S obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavak 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka kao u točki II. izreke ove presude, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 8. listopada 2025.
Izvjestiteljica:
Predsjednik vijeća:
Sofija Kovačević,v.r.
Nediljko Boban,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.