REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-1101/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), OIB: 72910430276, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi obnove postupka deposedacije, 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20-01/361, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 14. ožujka 2023. i prvostupanjsko rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Krku, KLASA: UP/I-943- 04/14-01/7, URBROJ: 2170/1-03-03/9-20-14 od 30. rujna 2020.

II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je to tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Krku, KLASA: UP/I- 943-04/14-01/7, URBROJ: 2170/1-03-03/9-20-14 od 30. rujna 2020., donesenim u ponovnom postupku nakon presude ovog Suda poslovni broj Us I- 178/2019 od 9. lipnja 2020., odbijen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem istog tijela KLASA: UP/I-943-01/99-01/1, URBROJ: 2170-08/4-99-2 od 14. lipnja 1999. kojim je dozvoljena obnova postupka deposedacije koja je okončana rješenjem Komisije Skupštine općine Krk za uzimanje i davanje na korištenje građevinskog zemljišta, broj: UP/I-01-755/1-1985 od 6. lipnja 1985. u dijelu koji se odnosi na deposedaciju z.č. 48/3 k. o. [katastarska općina].

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 30. rujna 2020. tužitelj je izjavio žalbu koja je drugostupanjskim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/20- 01/361, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 14. ožujka 2023. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenih rješenja donesenih u ponovnom postupku pravodobno podnio tužbu ovom sudu, a u tužbi navodi, u bitnome, kako je prvotno njegov prijedlog za obnovu obnove postupka deposedacije bio odbačen, a sada u ponovnom postupku nakon navedene presude ovog Suda poslovni broj Us I- 178/2019 je odbijen, a da tužitelj nije pozvan da se očituje prije donošenja rješenja o odbijanju. Smatra da sama činjenica da stranka koja je trebala, a nije sudjelovala u postupku čiju obnovu traži, je dovoljna da se dopusti obnova postupka i da se toj stranci omogući sudjelovanje u obnovljenom postupku neovisno o tome da li bi odluka o glavnoj stvari bila ista ili ne. K tome, u tužbi obrazlaže kako smatra da su pogrešno prvostupanjsko tijelo i tuženik ocijenili da nema uvjeta da se rješenje koje je bilo predmet obnove poništi, odnosno da ga treba ostaviti na snazi. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 23. rujna 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS, a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

7. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Odredbom čl. 123. st. 1. t. 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09, dalje: ZUP), koji Zakon se ima primijeniti u konkretnom slučaju budući da je tužitelj podnio zahtjev za obnovu dana 25. studenoga 2014., propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

9. Odredbom čl. 126. st. 1. ZUP propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem. St. 2. istog članka propisano je da ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem. St. 3. istog članka propisano je da ako nadležno tijelo ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka ili po službenoj dužnosti utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijet će rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti. Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena. St. 4. istog članka propisano je da kad je to prema okolnostima slučaja moguće i u interesu je ubrzanja postupka, nadležno će tijelo, čim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, poduzeti one radnje postupka koje se imaju obnoviti, ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta.

10. Čl. 127. st. 1. ZUP propisano je da nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

11. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je sljedeće:

- da je pravomoćnim rješenjem Skupštine Općine Krk, Komisije za uzimanje i davanje na korištenje građevinskog zemljišta, broj: UP/I-01-755/1-1985 od 6. lipnja 1985., na temelju čl. 5. Odluke o građevinskom zemljištu („Službene novine Rijeke”, broj 30/82, 9/84, 31/84, 49/84 i 55/84) i čl. 35. st. 2. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine SRH”, broj 54/80, dalje: ZGZ), povodom prijedloga RO „Zlatni Otok“, OOUR „Hoteli Krk“, podruštvovljeno neizgrađeno građevinsko zemljište u Krku, upisano u k. o. [katastarska općina], između ostalog i z.č. 48/3, u površini od 1.230 m2, prijašnje vlasništvo CM, te da je oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika i da je predano u posjed RO „Zlatni Otok“, OOUR „Hoteli Krk“, u svrhu izgradnje autokampa „Politin“ u Krku;

- da je 30. travnja 1999. prijašnji vlasnik CM podnio prijedlog za obnovu tog postupka deposedacije iz razloga što nije sudjelovao u tom postupku u svojstvu stranke, a niti mu je navedeno rješenje ikada dostavljeno;

- da je rješenjem Primorsko-goranske županije, Ureda za imovinsko-pravne poslove Rijeka, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-943-01/99-01/1, URBROJ: 2170-08/4-99- 2 od 14. lipnja 1999. dopuštena obnova postupka deposedacije i to u dijelu koji se odnosi na deposedaciju z.č. 48/3 k. o. [katastarska općina], te je poništeno navedeno rješenje Komisije Skupštine općine Krk od 6. lipnja 1985. u dijelu koji se odnosi na deposedaciju z.č.

48/3 k. o. [katastarska općina], te je određeno da će se predmetno rješenje provesti u zemljišnim knjigama i katastru zemljišta nakon njegove pravomoćnosti i to na način da će se izvršiti brisanje prava korištenja HTP „Zlatni otok” Krk i uspostaviti ranije zemljišno- knjižno stanje odnosno upisati pravo vlasništva u korist CM, te da je to rješenje dostavljeno na znanje ČM i trgovačkom društvu Zlatni otok d.d. Krk, s obrazloženjem da je prijašnji vlasnik trebao sudjelovati u postupku deposedacije, a nije, međutim kako je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96) to da je prestao važiti spomenuti ZGZ pa da se postupak deposedacije faktički više ne može provesti i da je stoga riješeno kao u izreci;

- da je 25. studenoga 2014. tužitelj podnio prijedlog za obnovu obnovljenog postupka deposedacije koji je okončan navedenim rješenjem od 14. lipnja 1999. iz razloga što smatra da je on stvarni vlasnik z.č. 48/3 k. o. [katastarska općina], a ne trgovačko društvo Zlatni otok d.d. Krk i da je stoga trebao biti pozvan kao stranka u postupak obnove deposedacije;

- da je prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-943-04/14- 01/7, URBROJ: 2170-10-02/7-15-2 od 30. travnja 2015. odbačen taj prijedlog tužitelja s obrazloženjem da tužitelj nije trebao sudjelovati kao stranka u postupku obnove deposedacije, te da je tužitelj protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 30. travnja 2015. izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-944-18/15-01/6, URBROJ: 514-05-02-01-02-18-02 od 12. prosinca 2018. kao neosnovana iz istog razloga,

- da su presudom ovog Suda poslovni broj Us I- 178/19 od 9. lipnja 2020. poništena prethodno navedena rješenja i da je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s obrazloženjem da je Hrvatski fond za privatizaciju (dalje: HFP), odnosno sada tužitelj kao njegov pravni slijednik, trebao sudjelovati kao stranka u postupku obnove deposedacije jer nije sporno da z.č. 48/3 k. o. [katastarska općina] nije procijenjena u postupku pretvorbe u temeljni kapital trgovačkog društva Zlatni otok d.d. Krk (kao slijednika društvenog poduzeća HTP „Zlatni otok“ Krk koji je bio upisan u zemljišnim knjigama kao korisnik predmetne nekretnine), iz čega slijedi da je z.č. 48/3 k. o. [katastarska općina] postala vlasništvo HFP, odnosno sada tužitelja kao njegovog pravnog sljednika, te da su u ponovnom postupku donesena ovdje osporavana rješenja (prvostupanjsko rješenje od 30. rujna 2020. i drugostupanjsko rješenje od 14. ožujka 2023.).

12. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja od 30. rujna 2020. slijedi da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da su ispunjeni uvjeti za obnovu postupka iz citiranog čl. 126. st. 1. ZUP, te da je sukladno citiranom čl. 126. st. 4. ZUP poduzelo radnje koje se imaju obnoviti, ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta, odnosno održalo je raspravu 30. rujna 2020. na koju je pozvalo tužitelja putem Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje: ODO u Rijeci).

13. Iz zapisnika s navedene rasprave razvidno je da je na raspravi voditelj postupka konstatirao da je uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu utvrđeno da se je CM na temelju spomenutog rješenja od 14. lipnja 1999. uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine, da je isti umro **.**.2013. i da su ga na temelju rješenja o naknadno pronađenoj imovini od 2. ožujka 2016. naslijedili UM i dr. svaki u ¼ dijela, te da se je potom na temelju sudske nagodbe od 16. svibnja 2016. kao vlasnik uknjižilo trgovačko društvo Valamar Riviera d.d., da je potom voditelj postupka pozvao tužitelja da se očituje na što je nazočna zamjenica ODO u Rijeci izjavila da tužitelj ostaje pri svom prijedlogu za obnovu postupka, a nakon toga je doneseno sporno prvostupanjsko rješenje od 30. rujna 2020. kojim je odbijen navedeni prijedlog tužitelja s obrazloženjem kako okolnosti koje je iznio tužitelj kao razlog za obnovu u sadašnjoj situaciji ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja postupka čija se obnova traži, jer iz navedene dokumentacije slijedi da je došlo do višestruke promjene vlasničkog stanja predmetne nekretnine i da su u odnosu na predmetnu nekretninu pravomoćno dovršeni mnogobrojni sudski postupci i da je proteklo vremena od donošenja rješenja čija se obnova traži, pa da stoga okolnosti koje se iznose kao razlog za obnovu u sadašnjoj situaciji ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja postupka čija se obnova traži pa je radi toga na temelju čl. 126. st. 2. ZUP odbijen prijedlog tužitelja za obnovu.

14. Iz obrazloženja spornog drugostupanjskog rješenja od 14. ožujka 2023. slijedi da je tuženik utvrdio da je pravilan zaključak prvostupanjskog tijela da okolnosti koje je iznio tužitelj kao razlog za obnovu u sadašnjoj situaciji ne mogu dovesti do drukčijeg rješenja postupka čija se obnova traži, a da tužitelj osim navoda da nije sudjelovao kao stranka u postupku obnove postupka deposedacije nije iznio niti jednu okolnost koja bi dovela do drugačijeg okončanja postupka obnove deposedacije odnosno ničim nije doveo u sumnju zaključak iz obnovljenog postupka da rješenje o deposedaciji od 6. lipnja 1985. u dijelu koji se odnosi na predmetnu česticu treba poništiti.

15. Međutim, tužitelj je u svom prijedlogu za obnovu, kao i cijelo vrijeme u upravnom postupku i nastavno u upravnom sporu, isticao da je predmetna nekretnina sastavnica kampa Politin, da je to zemljište bilo privedeno namjeni u formalnom smislu još u vrijeme donošenja rješenja o deposedaciji 6. lipnja 1985. o čemu je kao dokaz priložio uvjerenje o uvjetima uređenja prostora od 1. svibnja 1985. (točka A, drugi stavak), da se kamp smatra u prostornoplanskom, građevinskom i tehnološkom smislu jedinstvenom cjelinom i da se sve nekretnine unutar kampa smatraju privedene namjeni kampa, te da se je u vrijeme donošenja rješenja u obnovljenom postupku deposedacije od 14. lipnja 1999. nesporno radilo o izgrađenom zemljištu i da se je ta činjenica prilikom odlučivanja u obnovi postupka deposedacije svakako trebala uzeti u obzir jer odluka o poništenju deposedacije faktično znači da je u vlasništvo vraćeno izgrađeno zemljište, a ne zemljište koje je kao neizgrađeno navodno nezakonito deposedirano.

16. Dakle, tužitelj tvrdi da je predmetna čestica u vrijeme kada je doneseno rješenje od 14. lipnja 1999., kojim je dopuštena obnova postupka deposedacije i kojim je u obnovljenom postupku deposedacije ranije rješenje o deposedaciji od 6. lipnja 1985. poništeno, predmetna čestica već bila privedena namjeni, odnosno predstavljala je izgrađeno građevinsko zemljište, pa da stoga nije bilo uvjeta da se u obnovi postupka poništi rješenje o deposedaciji i da se fizičkoj osobi vrati izgrađeno građevinsko zemljište. K tome tužitelj tvrdi da kako predmetno izgrađeno građevinsko zemljište nije bilo uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva Zlatni otok d.d. Krk (kao slijednika društvenog poduzeća HTP „Zlatni otok“ Krk koji je u vrijeme pokretanja obnove bio upisan u zemljišnim knjigama kao korisnik predmetne nekretnine), iz čega slijedi da je z.č. 48/3 k. o. [katastarska općina] prema tada važećim propisima (ex lege) postala vlasništvo HFP, odnosno kasnije tužitelja kao pravnog sljednika HFP.

17. Stoga činjenice da se je prije donošenja rješenja u obnovi postupka deposedacije od 14. lipnja 1999. radilo o izgrađenom građevinskom zemljištu koje je privedeno namjeni kampa od strane društvenog poduzeća HTP „Zlatni otok“ Krk, kao i činjenica da to zemljište nije uneseno u temeljeni kapital trgovačkog društva Zlatni otok d.d. Krk prilikom pretvorbe i privatizacije, svakako utječu na pitanje vlasništva predmetne nekretnine na dan 14. lipnja 1999. i da li je bilo uvjeta da se u obnovi postupka deposedacije rješenjem od 14. lipnja 1999. poništi rješenje o deposedaciji od 6. lipnja 1985. i da se predmetno zemljište vrati prijašnjem vlasniku CM ili nije bilo uvjeta za poništenje navedenog rješenja o deposedaciji i vraćanja predmetnog zemljišta prijašnjem vlasniku u kojem slučaju bi vlasnik predmetnog zemljišta bio upravo tužitelj.

18. O navedenim činjenicama prvostupanjsko tijelo, a niti tuženik, nisu raspravili u obnovi obnove postupka deposedacije. Dakle, prvostupanjsko tijelo je dopustilo obnovu obnove postupka deposedacije, omogućilo je tužitelju da sudjeluje u obnovi obnove postupka deposedacije, ali nije ispitalo osnovanost navoda tužitelja da nije bilo uvjeta da se u obnovi obnove postupka deposedacije poništi rješenje o deposedaciji jer se je radilo o izgrađenom građevinskom zemljištu koje je nakon deposedacije privedeno namjeni i koje potom nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva koje je prešlo iz društvenog u privatno vlasništvo, što bitno utječe na ishod postupka obnove deposedacije i na pitanje vlasništva predmetne nekretnine.

19. I sam tuženik u obrazloženju drugostupanjskog rješenja (str. 7 obrazloženja, drugi ulomak) navodi da se u slučaju uvažavanja zahtjeva za obnovu upravnog postupka i poništenja ranije donesenog rješenja, sama stvar ima raspraviti po materijalno-pravnim propisima koji su važili u vrijeme donošenja upravnog akta koji je u obnovi postupka poništen. Stoga, da li postoje uvjeti da se poništi rješenje o deposedaciji od 6. lipnja 1985., treba procijeniti prema činjenicama koje su postojale i propisima koji su važili u vrijeme donošenja tog rješenja, a ne uzimati nove naknadno nastale okolnosti.

20. Slijedom svega navedenoga, Sud je na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s uputom da u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo treba ispitati osnovanost navoda tužitelja da nisu postojali uvjeti da se u obnovi postupka deposedacije poništi rješenje o deposedaciji iz razloga što se je radilo o zemljištu privedenom namjeni. Ukoliko se utvrdi da nije bilo uvjeta za poništenje rješenja o deposedaciji u obnovljenom postupku, tada se radi o zemljištu čiji je vlasnik tužitelj, pa je stoga potrebno da se u postupak pozove i sada upisani vlasnik predmetne nekretnine Valamar Riviera d.d. Dakle, potrebno je da prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku nakon ove presude održi raspravu na koju će pozvati sve zainteresirane osobe na čija prava može utjecati ishod ovog postupka i da tek potom donese novo rješenje o prijedlogu tužitelja za obnovu obnove postupka deposedacije.

21. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je vezano s uputom iz obrazloženja ove presude te je obvezno donijeti novu odluku u ponovnom postupku u roku u od 60 dana od dana pravomoćnosti ove presude sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS.

U Rijeci 8. listopada 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49