P-93/2025-41
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, Stjepana Radića 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Saja Oulovski i Nevena Oulovski, Pakrac, a protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. Zagreb, povodom tužbe radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 23. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te objavom presude na ročište za objavu od 08. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
”Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OB: 14036333877 da isplati tužitelju FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate temeljem ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi iznos od 3.362,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa koji se iznos ima vratiti tužitelju po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007. godine, po stopi od 14 % godišnje tekućom od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine, a po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekuću od 01.07.2011 godine do 31. 07. 2015. godine, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30.12.2023. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena i to na iznos od:
23,86 eura od 13. 09. 07. godine do naplate
24,58 eura od 11.10.07. godine do naplate
23,73 eura od 12.11.07. godine do naplate
24,45 eura od 11.12.07. godine do naplate
24,33 eura od 08.01.08 godine do naplate
22,70 eura od 08.02.08 godine do naplate
24,19 eura od 04.03.08. godine do naplate
23,35 eura od 07.04.08. godine do naplate
24,05 eura od 05.05.08 godine do naplate
23,21 eura od 03.06.08 godine do naplate
23,91 eura od 03.07.08 godine do naplate
23,85 eura od 07.08.08. godine do naplate
23,01 eura od 05.09.08. godine do naplate
23,70 eura od 03.10.08. godine do naplate
22,87 eura od 04.11.08. godine do naplate
41,98 eura od 08.12.08. godine do naplate
41,98 eura od 12.01.09. godine do naplate
37,82 eura od 05.02.09. godine do naplate
41,71 eura od 05.03.09. godine do naplate
40,24 eura od 06.04.09. godine do naplate
64,02 eura od 06.05.09. godine do naplate
61,78 eura 15.06.09. godine do naplate
od
63,64 eura od 14.07.09. godine do naplate
63,46 eura od 14.08.09. godine do naplate
61,23 eura od 15.09.09. godine do naplate
63,07 eura od 12.10.09. godine do naplate
60,85 eura 12.11.09. godine do naplate
od
62,67 eura od 11.12.09. godine do naplate
62,47 eura od 14.01 10 godine do naplate
56,24 eura od 10.02.10. godine do naplate
62,01 eura od 11.03.10. godine do naplate
59,81 eura od 04.05.10. godine do naplate
61,58 eura 11.05.10. godine do naplate
od
59,39 eura od 11.06.10. godine do naplate
61,14 eura od 14.07.10. godine do naplate
60,93 eura od 11.08.10. godine do naplate
58,75 eura od 13.09.10. godine do naplate
60,47 eura od 13.10.10. godine do naplate
58,31 eura od 09.11.10. godine do naplate
53,15 eura od 14.12.10. godine do naplate
52,94 eura od 12.01.11. godine do naplate , 64 eura od 11.02.11. godine do naplate
52,48 eura od 09.03.11. godine do naplate
50,58 eura od 12.04.11. godine do naplate
52,03 eura od 12.05.11. godine do naplate
50,15 eura od 10.06.11. godine do naplate
51,58 eura od 20.07.11. godine do naplate
51,36 eura od 16.08.11. godine do naplate
49,48 eura od 16.09.11. godine do naplate
45,71 eura od 13.10.11. godine do naplate
44,03 eura od 11.11.11. godine do naplate
45,27 eura od 13.12.11. godine do naplate
44,94 eura od 11.01.12. godine do naplate
41,83 eura od 13.02.12. godine do naplate
44,47 eura od 09.03.12. godine do naplate
42,82 eura od 12.04.12. godine do naplate
44,01 eura od 04.05.12. godine do naplate
42,37 eura od 12.06.12. godine do naplate
43,54 eura od 12.07.12. godine do naplate
43,31 eura od 13.08.12. godine do naplate
41,69 eura od 13.09.12. godine do naplate
od
42,83 eura 11.10.12. godine do naplate
41,21 eura od 15.11.12. godine do naplate
42,33 eura od 28.12.12. godine do naplate
42,20 eura od 31.01.13. godine do naplate
37,90 eura od 13.02.13. godine do naplate
41,67 eura od 29.03.13. godine do naplate
40,09 eura od 30.04.13. godine do naplate
41,15 eura 20.05.13. godine do naplate
od
39,58 eura 12.06.13. godine do naplate
od
40,63 eura od 13.08.13. godine do naplate
40,36 eura od 06.09.13. godine do naplate
38,81 eura od 20.09.13. godine do naplate
39,82 eura od 22.11.13. godine do naplate
38,27 eura od 16.12.13. godine do naplate
39,27 eura od 30.12.13. godine do naplate,
sve u roku od 15 dana i naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da isplati tužitelju FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 7.040,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi od 14% godišnje tekućom od 04.11.2008. godine do 30.06.2011. godine, a po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekuću od 01.07.2011. godine do 31. 07. 2015. godine, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30.12.2023. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena i to na iznos od:
11,05 eura od 04.11.08. godine do naplate
0,90 eura od 08.12.08. godine do naplate
15,71 eura od 12.01.09. godine do naplate
20,19 eura od 05.02.09. godine do naplate
23,16 eura od 05.03.09. godine do naplate
16,16 eura od 06.04.09. godine do naplate
16,17 eura od 06.05.09. godine do naplate
11,38 eura od 15.06.09. godine do naplate
12,93 eura od 14.07.09. godine do naplate
7,52 eura od 14.08.09. godine do naplate
12,80 eura od 15.09.09. godine do naplate
7,94 eura od 12.10.09. godine do naplate
10,77 eura od 12.11.09. godine do naplate
10,19 eura od 11.12.09. godine do naplate
18,33 eura od 14.01.10. godine do naplate
22,95 eura od 10.02.10. godine do naplate
21,36 eura od 11.03.10. godine do naplate
28,54 eura od 12.04.10. godine do naplate
5,63 eura od 04.05.10. godine do naplate
32,41 eura od 11.05.10. godine do naplate
44,22 eura od 11.06.10. godine do naplate
56,57 eura od 14.07.10. godine do naplate
42,85 eura od 11.08.10. godine do naplate
72,11 eura od 13.09.10. godine do naplate
61,39 eura od 1 3 . 1 0 .10. godine do naplate
59,06 eura od 09.11.10. godine do naplate
78,13 eura od 14.12.10. godine do naplate
92,85 eura od 12.01.11. godine do naplate
75,48 eura od 11.02.11. godine do naplate
79,54 eura
09.03.11 godine do naplate
od
71,28 eura
12.04.11. godine do naplate
od
86,10 eura od 12.05.11. godine do naplate
106,19 eura od 10.06.11. godine do naplate
124,74 eura od 15.07.11. godine do naplate
8,42 eura od 20.07.11. godine do naplate
167,44 eura od 16.08.11. godine do naplate
116,53 eura od 16.09.11. godine do naplate
105,03 eura od 13.10.11. godine do naplate
107,65 eura od 11.11.11. godine do naplate
106,00 eura od 13.12.11. godine do naplate
115,03 eura od 11.01.12. godine do naplate
120,42 eura od 13.02.12. godine do naplate
120,19 eura 09.03.12. godine do naplate
od
116,77 eura od 12.04.12. godine do naplate
117,99 eura od 04.05.12. godine do naplate
121,94 eura 12.06.12. godine do naplate
od
117,81 eura od 12.07.12. godine do naplate
118,48 eura od 13.08.12. godine do naplate
109,71 eura od 13.09.12. godine do naplate
113,63 eura od 11.10.12 godine do naplate
117,18 eura od 15.11.12. godine do naplate
1 18,96 eura od 28.12.12. godine do naplate
110,59 eura od 31.01.13. godine do naplate
111,85 eura od 13.02.13. godine do naplate
116,23 eura od 29.03.13. godine do naplate
115,86 eura od 30.04.13. godine do naplate
111,70 eura od 20.05.13 godine do naplate
107,39 eura od 12.06.13. godine do naplate
124,12 eura od 13.08.13 godine do naplate
110,32 eura od 06.09.13. godine do naplate
109,81 eura od 20.09.13. godine do naplate
114,96 eura od 22.11.13 godine do naplate
121,00 eura od 16.12.13 godine do naplate
116,86 eura od 30.12.13. godine do naplate
123,15 eura od 26.02.14. godine do naplate
105,77 eura od 10.03.14. godine do naplate
109,29 eura 31.03.14 godine do naplate
od
107,07 eura od
godine do naplate
104,64 eura od 14.05.14. godine do naplate
104,70 eura od 12.06.14. godine do naplate
116,70 eura od 19.08.14. godine do naplate
118,63 eura od 12.09.14. godine do naplate
104,09 eura od 30.09.14. godine do naplate
114,68 eura od 24.10 godine do naplate
114,62 eura od 28.11.14. godine do naplate
121,80 eura od 13.01.15. godine do naplate
117,28 eura od 17.02.15. godine do naplate
121,78 eura od 05.03.15. godine do naplate
50,15 eura od 30.04.15 godine do naplate
184,46 eura od 05.05.15. godine do naplate
8,55 eura od 18.05.15 godine do naplate
107,45 eura od 26.05.15. godine do naplate
121,78 eura od 28.07.15 godine do naplate
47,21 eura od 14.08.15 godine do naplate
53,65 eura od 26.08.15. godine do naplate
136,10 eura od 29.08.15 godine do naplate, sve u roku 15 dana, kao i naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana."
kao neosnovanim.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.312,50 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. dana 05. lipnja 2006. zaključio Ugovor o kreditu za iznos kredita od 66.000,00 CHF. Ovo sve uz nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita prema promjenjivoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF (švicarskog franka) na dan otplate kredita (valutnoj klauzuli), kao i uz odredbe o prijevremenoj otplati kredita kojim odredbama je tuženik bio ovlašten zaračunati naknadu prema svojoj tarifi na preostali iznos kredita, a koja odredba je bila protivna čl. 124. i čl. 6. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je dana 18. siječnja 2016. s tuženikom sklopio Aneks Ugovora o kreditu, ali i po tom Ugovoru je zbog ništetnih odredbi iz Osnovnog ugovora preplatio određeni iznos kredita i to na ime više plaćenih kamata u iznosu od 3.362,84 EUR i na ime razlike promjene tečaja iznos od 7.040,47 EUR.
Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu razlike više preplaćenog kredita po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kako je to citirano u točki I. izreke presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
Za napomenuti je da tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije postavio tužbeni zahtjev u pogledu naknade za prijevremenu otplatu kredita.
2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je između ostalog naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom. Navodi da su tužitelj i prednik tuženika dana 18. siječnja 2016. sklopili Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), pa stoga tužitelj više nema valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te posljedično tome i potraživati bilo kakva obeštećenja s te osnove.
Dajući odgovor na tužbu, tuženik je i istaknuo prigovor zastare svih potraživanja tužitelja.
Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, te obveže tužitelja na naknadu tuženiku parničnog troška.
3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:
Uvid u Ugovor o kreditu od 05. lipnja 2006. (list 5), Aneks ugovora o kreditu od 18. siječnja 2016. (list 10), obavijest o prijevremenom zatvaranju (list 13), pregled transakcija Zagrebačke banke (list 14-15), dopis tuženika tužitelju od 11. travnja 2019. (list 17), obavijest o parametrima kamatne stope (list 239, 334), obavijest o promjeni kamatne stope (list 241-244), izračun konverzije kredita (list 245), zahtjev za kredit (list 246), obavijest o provedenoj konverziji (list 258, 330-332), obavijest o promjeni kamatne stope (list 311-312, 317, 322, 344), otplatni plan (list 314-316, 319-321, 324- 329, 336-343), pregled prometa za klijenta (list 345-359), specifikaciju uplata (list 360- 366), saslušan je tužitelj kao stranka, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Lima forenzika, te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 369).
Za napomenuti je da tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije postavio određeni tužbeni zahtjev u pogledu naknade za prijevremenu otplatu kredita, a niti je tijekom postupka, pa čak ni svojim iskazom, dokazao da bi tuženiku platio takvu spornu naknadu.
Stoga je sud i odbio dokazni prijedlog tužitelja za dopunu financijsko – knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine naknade za prijevremenu otplatu kredita.
4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
Naime, između stranaka nije sporno da su dana 05. lipnja 2006. tužitelj i prednik tuženika, Slavonska banka d.d. sklopili Ugovor o kreditu za novčani iznos od 66.000,00 CHF i to uz uvjete, a kako to tužitelj navodi u tužbi.
Nesporno je da su stranke dana 18. siječnja 2016. sklopili Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Sporno je da li su ugovorne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne i da li je uslijed takvih odredbi tuženik neosnovano stekao korist u vidu više otplaćenog kredita od strane tužitelja, te da li je u obvezi vratiti tužitelju neosnovanu stečenu korist.
Sporno je da li su potraživanja tužitelja zastarjela.
5. Pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na tuženika, kao jednog od više utuženih banaka, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ugovorena isto tako valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF (švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca.
Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti, ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
Iz navedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, ništetne.
Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nedopuštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora.
Prema odredbi čl. 5. iste Direktive, u slučaju ugovora u kojem se potrošaču, sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplate veće naknade za kredit, odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe, a u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
6. Temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, sud je vezan za utvrđenje unaprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredbi u ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.
7. Sud je isto tako na stanovištu da je tuženik Ugovorom o kreditu, kojeg je zaključio s tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).
Naime, tužitelj kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja, nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko navrata.
S druge strane, tuženik kao bankar je trebao upozoriti tužitelja i na okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati.
8. Kako time proizlazi da je tuženik temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, bio bi je dužan vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima).
Međutim, dana 30. rujna 2015. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) sve s ciljem uklanjanja negativnih posljedica iz Ugovora o kreditu, a vezano za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Odnosno, istim odredbama spomenutog Zakona je omogućeno potrošačima kao korisnicima kredita u CHF izjednačavanje s potrošačima kao korisnicima kredita u EUR, a postupak konverzije kredita je propisan čl. 19.c. istog Zakona.
Vještačkim nalazom vještaka financijsko – knjigovodstvene struke je utvrđeno da je tužitelj zbog promjenjive kamatne stope na ime kredita platio više 3.362,84 EUR, a zbog promjene tečaja više 7.040,47 EUR.
Istim vještačkim nalazom je utvrđeno da su konverzijom kredita u obračun uključena sva plaćanja od početka trajanja kredita i to preračunato kao da je kredit početno bio u EUR.
Odnosno, utvrđeno je da je konverzija kredita izvršena u skladu se čl. 19.c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
To znači da su konverzijom kredita obuhvaćeni i više plaćeni iznosi kredita i to kako po osnovi promjenjive kamatne stope, tako i po osnovi promjene tečaja CHF.
9. Dakle, kako je ovako izvedenim dokazima utvrđeno da je tužitelj konverzijom kredita riješio pitanje preplaćenog iznosa kredita zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, sud je stoga na stanovištu da tužitelj nema više pravo, tj. pravnu osnovu na povrat više plaćenog iznosa kredita zbog više plaćenih kamata i zbog promjene tečaja CHF (valutne klauzule), pa je stoga i odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki I. izreke presude.
10. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud ga je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao na naknadu tuženiku u cijelosti parničnog troška i to u iznosu od 2.314,50 EUR, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude. Dosuđeni parnični troškovi tuženika se sastoje od troška zastupanja tuženika putem odvjetnika, a odnose se na sastav odgovora na tužbu (200,00 EUR), zastupanja tuženika na 3 ročišta (600,00 EUR), sastava 3 podneska (150,00 EUR), sastava 4 obrazložena podneska (800,00 EUR), sastava 5-og obrazloženog podneska (100,00 EUR) i PDV-a (462,50 EUR), a koji svi troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom.
11. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve odluke.
U Daruvaru 08. listopad 2025.
S U D A C :
Branislav Hunjak
P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Zajednički odvjetnički ured ME i ŽE, [adresa]
2. Odvjetničko društvo Knezović & Partneri j.t.d. Zagreb
