REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] S 5
Poslovni broj: Us I-689/2024-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja SČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Antea Brajković (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnica u Zagrebu, Zadarska ulica 80, protiv tuženika Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli (OIB: 61738073226), Pula, Zagrebačka 30, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŠČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Marko Babić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Puli, Radićeva 47/I, radi prigovora - izbora na umjetničko-nastavno radno mjesto, 8. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, KLASA: 052-01/24-01/01, URBROJ: 143-01-01-24-3 od 27. ožujka 2024., te radi usvajanja prigovora tužitelja izjavljenog povodom postupanja iskazanog u odluci o izboru kandidata na umjetničko-nastavno radno mjesto docent za umjetničko područje Glazbena umjetnost, umjetničko polje Izvođenje glazbe, umjetnička grana Pjevanje, za predmet Pjevanje.
II. O troškovima ovog upravnog spora bit će odlučeno posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: 052-01/24-01/01, URBROJ: 143-01-01-24-3 od 27. ožujka 2024. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen zbog drugog postupanja javnopravnog tijela, tj. zbog odluke da na natječaju za izbor nastavnika na umjetničko- nastavno radno mjesto I. vrste – docent za umjetničko područje Glazbene umjetnosti, umjetničko polje Izvođenje glazbe, umjetnička grana Pjevanje, za predmet Pjevanje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, na koji natječaj je prijavu podnio i tužitelj, bude izabrana ŠČ (ovdje: zainteresirana osoba).
2. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Evidentni su brojni propusti u natječajnoj dokumentaciji zainteresirane osobe, koja zbog toga nije zadovoljila osnovni uvjet za sudjelovanje u natječaju, odnosno nije priložila dokumentaciju zatraženu natječajem. Stručno povjerenstvo pogrešno je utvrdilo da je zainteresirana kandidatkinja završila studij koji odgovara sveučilišnom diplomskom studiju, što se može dokazati isključivo diplomom visokog učilišta. Nejasno je na temelju koje dokumentacije Stručno povjerenstvo zaključuje da je zainteresirana osoba upisala i završila studij Pjevanja na Universität für Musik und darstellende Kunst Wien u trajanju od deset semestara, te da je zatim upisala Master studij u trajanju od šest semestara. Dokumentaciju je zainteresirana osoba dostavila na njemačkom jeziku, a ne na hrvatskom jeziku kao službenom jeziku u Republici Hrvatskoj, niti je ostvarila uvjete da pristupi na nastupno predavanje. Uz to, zainteresirana osoba nije se pridržavala zadanog trajanja nastupnog predavanja od jednog nastavnog sata (tj. 45 minuta). Članovi Akademijskog vijeća iznijeli su mišljenje da zainteresirana osoba nema sposobnosti pedagoga. Tužitelju je Stručno povjerenstvo dalo pozitivno mišljenje, utvrdivši da je tužitelj zadovoljio sve natječajne uvjete. Tuženik svoju odluku temelji na utvrđenjima Stručnog povjerenstva, pa je razvidno da tuženik nije proveo postupak radi ocjene zakonitosti cjelokupno provedenog natječajnog postupka. Zbog toga je činjenično stanje utvrđeno nepotpuno i pogrešno, uz manjkavo obrazloženje osporavanog rješenja. U svjedodžbi izdanoj od strane Sveučilišta u Beču izričito je navedeno kako ona „ne važi kao završetak studija“. Iz dostavljene dokumentacije razvidno je da tužiteljica nije pohađala integrirani prijediplomski i diplomski studij. Sam tuženik je tekstom natječaja inzistirao na odgovarajućem formalizmu, pri čemu je zatražena preslika diplome, a ne bilo koji dokaz visokoškolske kvalifikacije. Rješenje Sveučilišta u Osijeku nije relevantna javna isprava koja bi služila kao dokaz izjednačavanja inozemne diplome s diplomom sveučilišnog studija u Hrvatskoj, već je riječ o rješenju koje obvezuje isključivo to Sveučilište. U spis ovoga spora tuženik i zainteresirana osoba dostavljaju dokumentaciju kojom Stručno povjerenstvo nije raspolagalo prilikom ocjene zainteresirane osobe kao kandidatkinje. Ovdje je, u skladu s ustavnosudskom praksom, primjenjiva zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela (članak 156. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika i usvojiti predmetni tužiteljev prigovor. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 8.869,45 eura (PDV uključen).
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Predmetni postupak u cijelosti je proveden zakonito, uključujući sudjelovanje Stručnog povjerenstva i Matičnog odbora. Zainteresirana osoba priložila je potrebnu dokumentaciju. Tužitelj pogrešno tumači / prevodi dokument o završetku preddiplomskog studija u Beču, tvrdeći da u njemu piše „ovo se ne smatra diplomom“, dok tamo doista piše „ne vrijedi kao završetak studija“, što je točno, jer je riječ tek o završetku prvog dijela studiranja (tzv. prva diploma), dok se studij završava nakon tzv. druge diplome (master of arts), koju je zainteresirana osoba također priložila u potpunoj i odgovarajućoj formi (dokument Sveučilišta u Grazu). U natječajnim uvjetima nije bilo određeno da se inozemne diplome i druge isprave moraju priložiti uz ovjereni ili bilo kakav drugi prijevod. Nasuprot tome, tuženik je sudionik Euraxess programa Europske komisije namijenjenoga povećanju i olakšavanju mobilnosti istraživača i znanstvenika. Tužitelj se neosnovano stavlja u poziciju da proizvoljno tumači kako bi trebala i što bi trebala sadržavati diploma austrijskog sveučilišta koja je priznata u cijelom svijetu, što je utvrđeno i rješenjem Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (koje rješenje nije tek interni akt toga Sveučilišta). Ovdje nije riječ o priznavanju inozemne visokoškolske kvalifikacije (što je prethodno već utvrđeno rješenjem Sveučilišta u Osijeku), već o natječaju za izbor nastavnika na umjetničko-nastavno radno mjesto, što nije povezano s uvjetima Agencije za visoko obrazovanje na koje se neosnovano poziva tužitelj. Uz to, priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije provodi se radi nastavka studija, dok se za potrebe zapošljavanja provodi vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije. Sve osobe imaju pravo zatražiti vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije sukladno Zakonu o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, ali samo osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju reguliranu profesiju (što ovdje nije slučaj) moraju prethodno provesti priznavanje inozemne kvalifikacije koje se provodi prema Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. U ostalim zanimanjima, uključujući predmetno, zapošljavanje ovisi isključivo o poslodavcu, što je navedeno i na mrežnim stranicama Agencije za visoko obrazovanje. Tuženik nije dužan vrednovati inozemne kvalifikacije u natječajnim postupcima, niti je ovdje postojala potreba za traženjem dodatnog mišljenja spomenute Agencije, jer je inozemna visokoškolska kvalifikacija zainteresirane osobe nedvojbeno utvrđena na temelju valjane dostavljene dokumentacije. Zainteresirana osoba, dakle, nije bila dužna dostaviti ni jedan drugi dokument kao dokaz svoje visokoškolske kvalifikacije, a priložila je i sve odgovarajuće dokaze o usavršavanju u znatno dužem razdoblju od tražena tri mjeseca, i to na visokoškolskoj inozemnoj ustanovi u trajanju od šest semestara, kao i na usavršavanju na najprestižnijim umjetničkim institucijama u inozemstvu u trajanju od 14 godina. Iz očitovanja Stručnog povjerenstva proizlazi da je zainteresirana osoba bila najbolji kandidat na predmetnom natječaju. Tužitelj ne dokazuje povredu odredaba Odluke o obliku i načinu provedbe nastupnog predavanja, te selektivno izdvaja dijelove zapisnika sa sjednice Akademijskog vijeća. Nakon provedenog tajnog glasovanja, Akademijsko vijeće prihvatilo je mišljenje Stručnog povjerenstva. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Zainteresirana osoba ŠČ u odgovoru na tužbu i u nastavku spora navodi, u bitnome, sljedeće. Zainteresirana osoba ima visokoškolsku kvalifikaciju Magister artium – Master of arts, stečenu nakon školovanja na Sveučilištu za umjetnost u Grazu i Sveučilištu za primijenjenu umjetnost u Beču, za što posjeduje odgovarajuće diplome, koje je priložila u natječajnom postupku. Tužiteljevi prigovori dokumentaciji zainteresirane osobe predstavljaju pretjerani formalizam. Tužitelj se poziva i na pogrešne propise, te pogrešno tumači Zakon o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Zainteresirana osoba dostavila je dokaze o stručnom usavršavanju u znatno duljem trajanju od tražena najmanje tri mjeseca. Stručno povjerenstvo jedino je ovlašteno ocijeniti ispunjavaju li kandidati prijavljeni na natječaj propisane kriterije. Predmetni natječajni postupak proveden je bez nepravilnosti. Obavijest o rezultatu natječaja nije upravni akt koji bi se mogao ukinuti sudskom odlukom. Tužitelj pogrešno tumači da je tuženik bio dužan ishoditi mišljenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Zainteresirana osoba predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 7.500,00 eura (PDV uključen).
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. U ovome je sporu izveden i dokaz saslušanjem svjedoka OČ, predsjednika Stručnog povjerenstva. Raspravnim rješenjem od 19. svibnja 2025. odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja i zainteresirane osobe, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Sud je na ročištu za raspravu održanom 19. svibnja 2025. skrenuo strankama pozornost na to da u ovoj vrsti predmeta, u slučaju da utvrdi da su postojale bitne postupovne povrede pri izboru zainteresirane osobe, Sud uz poništavanje osporavane odluke nije ovlašten sam riješiti stvar na način da umjesto zainteresirane osobe odredi izbor ovdje tužitelja, budući da čak i kada u natječaju sudjeluje samo jedan kandidat koji ispunjava formalne uvjete on nema subjektivno pravo na izbor, niti izbor mora biti obavljen, niti Sud može zamijeniti odluku kolegijalnog tijela koja se donosi glasovanjem.
8. Usto, odluka o predmetu sadržana je u izreci rješenja (članak 98. stavak 3. ZUP-a). Za uspjeh tužitelja u ovome sporu nije dovoljno utvrditi postojanje neke procesne povrede ili manjkavosti u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, već bi za usvajanje tužbenog zahtjeva bilo potrebno da je riječ o povredi koja, i nakon izlaganja stranaka i dokazivanja u upravnome sporu, dovodi u pitanje zakonitost izreke osporavanog rješenja (članak 116. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz članak 98. stavak 3. ZUP-a).
9. Prema članku 156. ZUP-a, osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
10. Članak 40. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti
(„Narodne novine“, broj 119/22) glasi:
„(1) Na slobodno radno mjesto na javnom visokom učilištu i javnom znanstvenom institutu nastavnik, znanstvenik i suradnik zapošljava se u postupku pokrenutom javnim natječajem.
(2) Odluku o raspisivanju javnog natječaja iz stavka 1. ovoga članka donosi senat, fakultetsko ili akademijsko vijeće, vijeće veleučilišta odnosno znanstveno vijeće. Sastavni dio odluke o raspisivanju javnog natječaja čini odluka o imenovanju stručnog povjerenstva.
(3) Stručno povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka sastoji se od najmanje tri člana zaposlena na radnome mjestu više ili iste hijerarhijske razine u odnosu na radno mjesto za koje se provodi izbor, u istom znanstvenom odnosno umjetničkom području i polju. Najmanje jedan član stručnog povjerenstva mora biti zaposlen na visokom učilištu ili znanstvenom institutu različitom od onoga za koje se provodi izbor. (4) Javni natječaj za izbor nastavnika, znanstvenika i suradnika na slobodno radno mjesto objavljuje se u »Narodnim novinama« i na mrežnim stranicama visokog učilišta odnosno znanstvenoga instituta na hrvatskom jeziku te na službenom internetskom portalu za radna mjesta Europskog istraživačkog prostora na engleskom jeziku. Rok za prijavu na javni natječaj ne smije biti kraći od 30 dana od dana raspisivanja natječaja u “Narodnim novinama“.
(5) Prijave na natječaj i dokazi o ispunjavanju kriterija podnose se u elektroničkom obliku.
(6) Stručno povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka ocjenjuje ispunjavaju li kandidati prijavljeni na natječaj zakonske kriterije, Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije i dodatne kriterije te obrazloženim mišljenjem u pisanom obliku, koje sadrži ocjenu svih prijavljenih kandidata, predlaže senatu, fakultetskom ili akademijskom vijeću, vijeću veleučilišta odnosno znanstvenom vijeću najboljeg kandidata, najkasnije u roku od 30 dana od dana isteka roka za prijavu na natječaj.
(7) Senat, fakultetsko ili akademijsko vijeće, vijeće veleučilišta odnosno znanstveno vijeće donosi odluku o usvajanju ili odbijanju mišljenja stručnog povjerenstva u roku od 30 dana od dana zaprimanja ovoga mišljenja. Odluka o odbijanju mišljenja stručnog povjerenstva mora biti obrazložena.
(8) Odluku kojom se usvaja mišljenje stručnog povjerenstva sveučilište, fakultet, umjetnička akademija odnosno znanstveni institut dostavlja nadležnom matičnom odboru, a veleučilište nadležnom matičnom povjerenstvu, najkasnije u roku od osam dana od dana usvajanja mišljenja, osim u slučaju izbora na suradničko radno mjesto. (9) Nadležni matični odbor odnosno nadležno matično povjerenstvo odlukom utvrđuje ispunjava li predloženi kandidat Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije, najkasnije u roku od 60 dana od dostave odluke.
(10) Ako nadležni matični odbor odnosno nadležno matično povjerenstvo ne donese odluku iz stavka 9. ovoga članka u propisanom roku, smatra se da kandidat ispunjava Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije.
(11) Nakon dostave odluke iz stavka 9. ovoga članka odnosno nastupom pretpostavke iz stavka 10. ovoga članka visoko učilište odnosno znanstveni institut s izabranim kandidatom sklapa ugovor o radu. U slučaju izbora suradnika na slobodno radno mjesto nakon donošenja odluke o usvajanju mišljenja stručnog povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka visoko učilište odnosno znanstveni institut s izabranim kandidatom sklapa ugovor o radu.
(12) S osobama izabranima na radna mjesta nastavnika i znanstvenika zaključuje se ugovor o radu na neodređeno vrijeme, s obvezom provođenja reizbora ili izbora na više radno mjesto.“
11. U pogledu spornoga pravnog učinka rješenja Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, KLASA: 602-06/20-01/1, URBROJ: 2158-606-60-02-20-23 od 20. ožujka 2020., Sud utvrđuje sljedeće.
11.1. Navedeno je rješenje doneseno na temelju članka 9. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija ("Narodne novine", broj 158/03, 198/03, 138/06, 124/09 i 45/11). Spomenuti članak glasi:
„Stručno priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija obavlja Agencija za znanost i visoko obrazovanje.
Akademsko priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija i priznavanje razdoblja studija, odnosno ECTS bodova, obavlja visoko učilište u Republici Hrvatskoj na kojemu osoba želi nastaviti visokoškolsko obrazovanje.
Vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija provodi stručno tijelo visokog učilišta sukladno odredbama statuta.“
11.2. Normativna definicija pojma „akademsko priznavanje“ sadržana je u članku 2. točki 4. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija:
„Akademsko priznavanje – podrazumijeva priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu nastavka obrazovanja u Republici Hrvatskoj.“
11.3. Cjelina normativnog sadržaja i strukture članka 9. navedenog Zakona upućuje na to da se Akademsko priznavanje iz stavka 2. toga članka ne odnosi samo na priznavanje za potrebe nastavka studija konkretne osobe na konkretnom učilištu, već da ima opći učinak u svrhu nastavka obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Dodatno, točka 2. izreke rješenja od 20. ožujka 2020. glasi: „2. Navedena inozemna visokoškolska kvalifikacija izjednačena je s diplomom diplomskog sveučilišnog studija“. Na taj zaključak ne utječe dio formulacije točke 1. izreke rješenja („za potrebe nastavka akademskog obrazovanja na Sveučilištu …“), koji dio tužitelj citira parcijalno, te izvan cjeline sadržaja, smisla i svrhe sustava priznavanja i vrednovanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija uspostavljenog člankom 9. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija.
11.4. Tuženik i Stručno povjerenstvo su, stoga, pravilno utvrdili i primijenili pravne učinke rješenja od 20. ožujka 2020., koje rješenje ima svojstva izvršnosti i pravomoćnosti. Pritom ovdje nije riječ o kvalifikaciji u reguliranoj profesiji, u odnosu na vrednovanje i priznavanje koje se primjenjuju dodatni propisi.
12. Nadalje, pored uvida u sadržaj spisa predmeta, ključno dokazno sredstvo za rješavanje ovoga spora jest iskaz svjedoka OČ.
12.1. Navedeni je svjedok na raspravi u ovome sporu iskazao, u bitnome, sljedeće. Sve odluke povjerenstva u odnosu na ovdje tužitelja i zainteresiranu osobu donesene su jednoglasno. Diploma koju je stekla zainteresirana osoba dokazuje završetak studija te vrijedi u cijelome svijetu i bez dodatnog akta izdanog od strane Sveučilišta u Osijeku. I sâm sam stekao istu takvu diplomu na istom Sveučilištu i na temelju nje sam izabran za nastavnika na Muzičkoj akademiji u Puli. Zbog toga nisam imao problema s poznavanjem njemačkog jezika. U nastupnom predavanju zainteresirane osobe nije bilo manjkavosti koje bi upućivale na njezine nedostatne pedagoške kompetencije, jer u tom slučaju ne bismo ni predložili njezin izbor. Nasuprot tome, to predavanje bilo jako dobro odnosno najbolje i ostvareno na vrlo visokom nivou. Zainteresirana osoba je uz svoju prijavu na natječaj priložila svu traženu dokumentaciju, uključujući diplomu. Ona je najprije u Beču 1999. ili 2000. završila prvi dio studija tzv. Bacc. Nakon toga je u Beču završila i drugi dio studija u trajanju od 6 semestara. Za povjerenstvo je bio ključan studij koji je završila u Grazu, gdje je krenula ispočetka i stekla master razinu obrazovanja, što dokazuje ispunjavanje natječajnih uvjeta. Povrh toga je zainteresirana osoba naknadno u Beču završila 6 semestara specijalizacije. Usporedbe radi, u to je vrijeme studij u Zagrebu trajao 8 semestara, dok je samo prvi dio studija zainteresirane osobe trajao 10 semestara, uz još 6 semestara u Grazu, što ukupno čini 16 semestara. Na upit zašto se u mišljenju kadrovskoj službi poziva samo na diplomu u Beču, a ne i na diplomu u Grazu, odgovora da to nije bilo potrebno učiniti u navedenom mišljenju, budući da je Povjerenstvo to već bilo učinilo u službenom mišljenju. Opunomoćenica tužitelja predočuje svjedoku ono što on naziva prvom diplomom iz Beča od 31. siječnja 2000. i pita svjedoka gdje u tom dokumentu piše da je zainteresirana osoba stekla naziv Bacc. Svjedok odgovara: ne znam je li akademija u Beču u tom razdoblju bila već u Bolonjskom sustavu, što ovdje nije ni bitno, već je važno da je zainteresirana osoba stekla drugu diplomu, što je ona učinila u Grazu. Izraz Bacc. odnosno prvostupnik upotrijebio sam radi lakšeg shvaćanja današnje terminologije. Opunomoćenica tužitelja daje na uvid svjedoku natječajnu dokumentaciju zainteresirane osobe i moli ga da navede iz kojeg dokumenta proizlazi da je ona upisala 1995., a 2000. diplomirala na prvom studiju. Svjedok odgovara da je dokaz o završetku prvog dijela studija akt pod nazivom „Diplomprüfungszeugnis“ od 31. siječnja 2022., gdje je izričito navedeno da to nije dokaz o završetku studija, već je riječ o završetku prvog dijela studija. Na dodatni upit kako je Povjerenstvo utvrdilo da je zainteresirana osoba upisala taj studij 1995. odgovara da se to djelomice može zaključiti iz djelomičnog prijepisa ocjena. Povjerenstvu je bila bitna druga diploma jer ona dokazuje ispunjavanje uvjeta dovršetka studija, a ta diploma nije mogla biti u neintegriranom studiju stečena bez prve diplome. Master diploma iz Graza je ekvivalent završenom sveučilišnom studiju u Republici Hrvatskoj. Opunomoćenica tužitelja daje na uvid svjedoku prijavu zainteresirane osobe i moli da pokaže dio iz kojeg slijedi da je zainteresirana osoba od 2000. do 2003. u Beču upisala 6 semestara master studija s najboljim ocjenama. Svjedok odgovara da to slijedi iz ispisa ocjena te pokazuje stranice 1 i 2 u prilog svojoj tvrdnji. Na upit iz čega proizlazi da je tužiteljica studirala upravo kod prof. Š, odgovara da je to tada bilo općepoznato budući da je na istom studiju svjedok počeo studij 2002. godine. Opunomoćenica tužitelja na uvid svjedoku daje dokument uz upit je li to dokaz da je tužiteljica stekla master u Grazu, na što svjedok odgovora potvrdno te pokazuje Sudu da je riječ o dokumentu pod brojem 09571005 od 29. siječnja 2019., koji nosi naziv „Bescheid“ za što svjedok navodi da znači potvrda, utvrđenje ili slično. Na upit što je Povjerenstvo kod zainteresirane osobe smatralo stručnim usavršavanjem odgovara da je to bilo 6 semestara u Beču prije studija u Grazu, što je trajalo tri godine umjesto minimalna tri mjeseca. Povezano s time upućuje na razliku u reguliranju stručnog usavršavanja pri izboru u zvanje između odluka kojima je to uređeno u odnosu na znanstveno nastavna i nastavna zvanja u odnosu na odluku kojim je to uređeno u pogledu umjetničkih zvanja, gdje takve izričite regulacije nema. Pored spomenutih 6 semestara u Beču, stručnim usavršavanjem je tretiran i angažman zainteresirane osobe u opernom ansamblu u trajanju od 14 godina, što uključuje rad s najboljim dirigentima i korepetitorima, pri čemu je tužiteljica zbog svoje kvalitete preskočila uobičajenu fazu opernog studija koja obično prethodni radu u opernom ansamblu. Aktivnosti tijekom studija mogu smatrati stručnim usavršavanjem. Na upit dobiva li se po završenom stručnom usavršavanje nekakva potvrda ili drugi akt odgovara da to ovisi o vrsti usavršavanja, pri čemu se takva potvrda po prirodi stvari ne dobiva primjerice za angažman u opernom ansamblu. Na upit čime je zainteresirana osoba u svojoj prijavi dokazala spomenuti angažman u broju predstava i drugome, odgovara da su njezini navodi kao i inače u takvim predmetima provjereni kroz bazu podataka „operabase.com“ koja sadržava potpuni pregled umjetničkih angažmana na području opere. Nije siguran da li su prijavi zainteresirane osobe priložene i web poveznice kojima se dokazuju njezina stručna usavršavanja. Nastupno predavanje trebalo je trajati jedan školski sat, odnosno 45 minuta. Zainteresirana osoba je skratila svoje nastupno predavanje za približno pet minuta, ali je Povjerenstvo to uzelo u obzir kao povoljno, budući da je ona kao vrhunski pedagog osjetila zamor glasnica studentice kojoj je to već bio drugi sat pjevanja teških uloga. Sjeća se da je bilo nekih primjedbi studenata na sjednici Akademijskog vijeća, ali se ne sjeća detalja o tome. Pošto mu se predočava primjedba SČE na sjednici Akademijskog vijeća, odgovara da te primjedbe ne smatra točnima, ali da kolegica na njih ima pravo, pri čemu nije riječ o dirigentici, niti o pjevačici, već o pijanistici. Na upit opunomoćenika zainteresirane osobe odgovara da prijevod dokumentacije sastavljena na stranom jeziku nije bio među natječajnim uvjetima imajući u vidu da to ne bi bilo u skladu s međunarodnim karakterom studija gdje se mogu javiti i strani kandidati. Na uvid Sudu daje vlastitu diplomu o stjecanju naziva magistra umjetnosti izdanu u Beču 2008., koja također nosi naziv „Bescheid“. Smatra da nije točno unijet dio njegova iskaza u kojem je naveo da je završila drugi dio studija u Beču nego da je završila 6 semestara drugog djela studija u Beču.
12.2. Podneskom od 17. lipnja 2025. tužitelj ističe da je iskaz svjedoka OČ u bitnome u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu. Pita se zašto bi netko nakon što je završio master studij krenuo ispočetka i ponovno upisao studij radi stjecanja titule koju već posjeduje u istom području. Svjedok neosnovano pokušava irelevantnim učiniti svoj odgovor upućen kadrovskoj službi. Može se zaključiti da je isključivo zbog studiranja zainteresirane osobe u Beču, a ne u Grazu, svjedok zaključio da je zainteresirana osoba stekla odgovarajuće zvanje. Svjedok se divi zainteresiranoj osobi u pokušaju veličanja njezina obrazovnog puta, pritom priznajući da za to nema potrebnu dokumentaciju. Javni natječaji su strogo formalni i ne mogu se temeljiti na „općepoznatim činjenicama“. Dokaz završetka studija jedino je i isključivo diploma. Svjedok očito ne poznaje dovoljno opernu profesiju, ne razlučuje klasifikaciju opernih kuća, niti poznaje sustav samostalnih umjetnika. Svjedok navodi da je Stručno povjerenstvo samoinicijativno provjeravalo navode zainteresirane osobe, prekoračivši time svoje ovlasti, pri čemu stranica Operabase ne sadržava sve podatke o svakom pjevaču. Petero sudionika rasprave na Akademijskom vijeću iznijeli su prigovore na nastupno predavanje zainteresirane osobe. Iz natječajne dokumentacije nije moguće zaključiti da je zainteresirana osoba 2003. završila Master studij u Beču, niti da je 2015. magistrirala u Grazu. Nepravilnosti u postupku nisu beznačajne, već su one od odlučnog značaja.
12.3. U podnesku od 29. svibnja 2025. zainteresirana osoba u cijelosti prihvaća iskaz svjedoka OČ. Smatra da je svjedok vrlo detaljno odgovorio na sva pitanja Suda i stranaka, razjasnio je sve sporne činjenice, a njegov je iskaz bio vrlo siguran i uvjerljiv. Iz tog iskaza proizlazi i da su uvjeti zainteresirane osobe dodatno provjereni i putem baze podataka Operabase. Svjedok je u cijelosti potvrdio navode tuženika i zainteresirane osobe.
12.4. Sud ne nalazi podlogu za zaključak da bi iskaz svjedoka OČ bio neiskren ili neuvjerljiv. Svjedok je nastojao opisati način rada Stručnog povjerenstva i općenito glazbene djelatnosti, uz odgovarajuće kontekstualizacije. Uzevši u obzir protek vremena, nije realno očekivati detaljno prisjećanje sadržaja svih dokumenata i drugih podataka vezanih uz zainteresiranu osobu kao izabranu kandidatkinju. U dijelu koji se tiče tužiteljevih prigovora iskazu svjedoka koji su pravne naravi, Sud svoju ocjenu iznosi u okviru izlaganja u nastavku ovog obrazloženja.
13. U svjetlu iznesenoga u točki 8. ovog obrazloženja te u kontekstu odredbe članka 156. ZUP-a, raščlanjivanjem odlučnih od sporednih činjenica, iz cjeline dokaznog materijala nastalog do zaključenja rasprave u ovome sporu Sud utvrđuje sljedeće.
13.1. Visokoškolska kvalifikacija koju je zainteresirana osoba stekla na Sveučilištu u Grazu izjednačena je s diplomom sveučilišnog studija. Pritom nije nužno da akt o završetku studija nosi upravo naziv „diploma“. U njemačkom izvorniku dokument od 29. siječnja 2019. nosi naziv „Beschied“, uz ovjereni prijevod dokumenta s nazivom „Svjedodžba o završnom ispitu“. Natječajni postupci uistinu jesu strogo formalni, ali nije im smisao i svrha da u tome da inzistiranje na formi preraste u pretjerani formalizam. Usto, bez ispunjavanja tog uvjeta Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj, Matični odbor za umjetničko područje – polja kazališna umjetnost (scenske i medijske umjetnosti), filmska umjetnost (filmske, elektroničke i medijske umjetnosti pokretnih slika), glazbena umjetnost, likovne umjetnosti, primijenjena umjetnost, plesna umjetnost i umjetnost pokreta, dizajn i književnost, ne bi donijelo odluku, KLASA: UP/I-640-03/23-06/126, URBROJ: 355-06- 04-23-04 od 30. listopada 2023., kojom odlukom je utvrđeno da zainteresirana osoba ispunjava uvjete propisane u postupku izbora na slobodno umjetničko-nastavno radno mjesto docenta u umjetničkom području glazbena umjetnost, u umjetničkom polju izvođenja glazbe. Povezano s uvjetom visokoškolske kvalifikacije sveučilišnog studija, tuženik je valjano obrazložio zbog čega ovdje nije bilo obveze kandidata da dokumentaciju dostave uz ovjereni prijevod na hrvatski jezik.
13.2. Za utvrđenje da zainteresirana osoba ispunjava uvjet barem tromjesečnog stručnog usavršavanja, Sud ocjenjuje da su smisao i svrha tog uvjeta u dovoljnoj mjeri ispunjeni prirodom višegodišnjom angažmana u opernom ansamblu, uključujući s time povezane aktivnosti koje je opisao svjedok OČ. K tomu, podaci u bazi Operabase možda nisu potpuni, ali tužitelj ne osporava točnost podataka koje je u toj bazi Stručno povjerenstvo utvrdilo u odnosu na zainteresiranu osobu.
13.3. Primjedbe dijela članova Akademijskog vijeća na nastupno predavanje zainteresirane osobe nisu dovoljne za zaključak da je to predavanje trebalo biti ocijenjeno nepovoljnije nego što je to učinilo Stručno povjerenstvo. Svjedok OČ prihvatljivo je pojasnio zbog čega u konkretnom slučaju nije bilo problematično to što je predavanje trajalo pet minuta kraće od predviđenog vremena.
13.4. Sud nije utvrdio ni neku drugu nepravilnost iz koje bi proizlazilo da zainteresirana osoba ne ispunjava natječajne uvjete, odnosno da se i nakon vođenja ovoga spora može zaključiti da je neki od procesnih aspekata u postupku donošenja osporavanog rješenja mogao utjecati na rješavanje predmeta postupka. Zbog toga ni ostali prigovori tužitelja ovdje ne mogu dovesti do drukčije odluke Suda.
14. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
15. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
16. Točka II. izreke presude temelji se na članku 148. stavku 4. ZUS-a.
U Rijeci 8. listopada 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetnici Antei Brajković, Zagreb, Zadarska 80
- Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, Pula, Zagrebačka 30
- Odvjetniku Marku Babiću, Pula, Radićeva 47/I