- 1 -

Broj: Ppž-2869/2021

                                      

 

Broj: Ppž-2869/2021

 

 

             

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

             

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. K. B., zbog prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08. i 112/12.), odlučujući o žalbi tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. siječnja 2021., broj: 64. Pp J-430/2020, u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu te se potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. siječnja 2021., broj: 64. Pp J-430/2020 na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okr. K. B. oslobođen je optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. i 3. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2.               Protiv te presude tužitelj Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu podnio je žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba uvaži u smislu žalbenih navoda.

             

3.              Žalba nije osnovana.

 

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje tužitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Žalbom se navodi da je prvostupanjski sud povrijedio materijalne prekršajne odredbe u pitanju je li inkriminirano činjenično stanje prekršaj sukladno  čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, pri tome se pozivajući na nedostatak namjere u činjeničnom opisu prekršaja. Ističe se da je sama namjera u konkretnom slučaju izražena u činjeničnom opisu u dijelu u kojem se navodi „postupanje protivno čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije“, a postojanje namjere na strani okr. K. B. je vidljivo u činjeničnom opisu, gdje su jasno opisane njegove radnje kojima je ostvario objektivna obilježja prekršaja, pa je suvišno u činjeničnom opisu prekršaja  zapisivati zakonski opis djela prekršaja i navoditi da je postupao „s ciljem“ jer sam izostanak zakonskog opisa u činjeničnom supstratu konkretnog događaja ne predstavlja nedostatak bitnog obilježja djela. Nepravilno zaključivši da u činjeničnom opisu prekršaja nedostaje zakonski opis postupanja optuženika s namjerom, sud se nije upuštao u utvrđivanje odlučne činjenice od koje ovisi da li je ponašanje okrivljenika prekršaj, konkretno, postoji li namjera okrivljenika da postupa suprotno odredbi čl. 25. Zakona o diskriminaciji.

 

6.              Međutim, u pravu je prvostupanjski sud da iz činjeničnog opisa djela za koje se okr. K.B. optužuje ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

 

6.1.              Čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisuje da će se kazniti za prekršaj tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo,

 

7.               Nije u pravu tužitelj kada navodi da iz zakonske odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o diskriminaciji proizlazi da bi se prekršaj mogao počiniti samo sa namjerom obrazlažući to činjenicom da se za neke prekršaja iznimno može propisati odgovornost samo za namjeru, a što je vidljivo iz same norme koja propisuje pojedino djelo prekršaja, a što kod prekršaja koji se inkriminira okrivljeniku nije slučaj.

 

7.1.   U odnosu na oblik krivnje za počinjenje prekršaja, ističe se da je, za postojanje krivnje dovoljan nehaj, kako je to propisano odredbom čl. 25. st. 1. Prekršajnog zakona, dok se namjera utvrđuje kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, što je upravo u ovom prekršajnom predmetu slučaj.

 

7.2.               Naime, upravo riječima „u cilju“ zakonodavac je propisom o prekršaju  čl. 25. Zakona o diskriminaciji propisao prekršajnu odgovornost za namjeru kao teži oblik krivnje. Sadržaj namjere određuju svijest (intelektualna komponenta) i volja (voluntaristička komponenta), koji su dijelovi jedne cjeline te namjera kao oblik krivnje mora jasno biti navedena u činjeničnom opisu prekršaja, tako da ne ostavlja nikakvu dvojbu o tome da je počinitelj imao svijest, odnosno jasnu predodžbu o svom postupanju i htio posljedicu prekršaja, što iz činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja, nasuprot navodima žalbe, ne proizlazi.

 

 

8.              Dakle, da bi se radilo o prekršaju iz čl. 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije moraju biti ispunjena dva elementa:

1)     da je počinitelj postupao s ciljem (izravna namjera) prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju spolnoj orijentaciji

2)     da je takvim postupanjem počinitelj povrijedio tuđe dostojanstvo

 

8.1.              Budući da je čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisana odgovornost samo za izravnu namjeru („tko s ciljem“) prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja, namjera je odlučna činjenica, odnosno konstitutivni element koji čini biće tog prekršaja i bez kojeg se ne može raditi o prekršaju uznemiravanja u smislu čl. 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

8.2.              S obzirom da je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog sve odlučne činjenice moraju nužno biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

Stoga, u ovoj situaciji oba gore navedena elementa moraju, kao biće djela, biti opisana u činjeničnom opisu prekršaja.

9. Međutim, u činjeničnom opisu prekršaja u optužnom prijedlogu ne navodi se da bi okrivljenik postupao u izravnoj namjeri (da je imao svijest i bezuvjetnu volju u pogledu ostvarenja posljedice prekršaja) da bi kod drugih građana stvarao ponižavajuće i uvredljivo okruženje na temelju razlike u drugim uvjerenjima koje dovode do poniženja njihova dostojanstva. Pri tome, pogrešno smatra tužitelj da je potrebno u činjenični opis prekršaja prepisivati zakonski tekst „u cilju“, već se izravna namjera mora činjenično opisati na odgovarajući način. 

 

10.               Iz navedenih razloga, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona oslobodio okrivljenika optužbe za prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

 

11.              Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a ni ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

                              

 

              Zagreb, 20. rujna 2023.

 

 

Zapisničar:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki,v.r.                                                                                                Gordana Korotaj, v.r.            

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.