REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1433/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZZ, državljanina Azerbajdžana, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/14410, URBROJ: 511-01-212-25-14 od 25. ožujka 2025. i odobravanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/24-06/14410, URBROJ: 511-01-212-25-14 od 25. ožujka 2025., odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je određeno da je tužitelj dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku od 15 dana od dana izvršnosti, rješenja jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi navodi da nije ekonomski migrant, već je jasno artikulirao svoje osnove traženja međunarodne zaštite. Tuženik kao negativnu uzima činjenicu da je tužitelj otišao u Švedsku te da je potom vraćen u Republiku Hrvatsku. S tim u vezi ističe da tuženik ne uvažava činjenicu da je tužitelj otišao iz svoje države podrijetla kako bi izbjegao služenje vojnog roka, s obzirom da je imao medicinske dokumente koji opravdavaju takav njegov stav. Naime, tvrdi da nije bio sposoban služiti vojni rok, a usprkos tome vlasti iz njegove zemlje podrijetla su inzistirale i prijetile da tužitelj mora pristupiti služenju vojnog roka, postupajući nezakonito i diskriminirajuće. Da je tome tako, tužitelj dostavlja i medicinsku dokumentaciju iz koje se jasno vidi njegovo zdravstveno stanje, a zbog kojega je nesposoban ići u vojsku. Dodaje kako je i sam tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da u Azarbejdžanu alternativno služenje vojske nije omogućeno te da se odbijanje služenja ili izbjegavanje služenja vojnog roka kažnjava s bezuvjetnom zatvorskom kaznom, a što bi očito bilo primijenjeno na tužitelja ukoliko bi se on morao vratiti u zemlju podrijetla. Tvrdi kako je time stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge građane, jer mu njegova zemlja podrijetla ne priznaje prava koja bi mu morala priznati te koja su kao takva prihvaćena zakonom zemlje podrijetla, ali se individualno ne primjenjuju na njega. Tvrdi da je u slučaju povratka u zemlju podrijetla izvjesno da će završiti u zatvoru zbog svog odbijanja služenja vojnog roka, a tamo će se prema njemu nečovječno postupati, što potvrđuju brojni članci o situaciji u zatvorima u zemlji podrijetla, jer je mučenje i dalje rašireno u mnogim azerbajdžanskim zatvorima i pritvorskim objektima, a gotovo bez posljedica za počinitelje. Osim ovoga, ima članaka koji opisuju korupciju u zatvorima, gdje se navodi da se u njima sve plaća, pa tako i tuširanje i osnovna prava, kao što su hrana i voda. Predlaže poništiti osporeno rješenje i odobriti mu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kao i besplatnu pravnu pomoć u predmetnom sporu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je tužitelj u tijeku postupka izričito izjavio da je zemlju podrijetla napustio, jer u zemlji podrijetla nije mogao ostvariti sportsku karijeru te je odlučio u Europi pronaći sponzora kako bi profesionalno trenirao judo, a ujedno i financijski pomogao svojoj obitelji. Tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj nije bio izložen proganjanju niti ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla zbog rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Kako je u postupku povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu utvrđeno nisu iznesene relevantne činjenice i dokazi za ispunjavanje uvjeta za azil i supsidijarnu zaštitu, a okolnosti u zemlji podrijetla nisu takve da bi tužitelju povratkom u zemlju podrijetla njegov život ili sloboda bili ugroženi, nedvojbeno je utvrđeno da tužitelju u zemlji podrijetla ne prijeti opasnost. Vezano za opću sigurnosnu situaciju prema izvješću ACLED-a na području cijeloga Afganistana u razdoblju od svibnja 2024. do svibnja 2025. godine zabilježeno 18 sigurnosnih incidenata, a na području okruga Ismayilli od kuda dolazi tužitelj nijedan sigurnosni incident. Tuženik zaključuje kako se, s obzirom na navedene podatke, može zaključiti da se tužitelj može vratiti u zemlju podrijetla.

3.1. U vezi navoda iz tužbe da je tužitelj otišao iz svoje države podrijetla kako bi izbjegao služenje vojnoga roka, s obzirom da je imao medicinsku dokumentaciju koja opravdava takav njegov stav, tuženik ističe da je tužitelj na saslušanju izjavio da ima probleme s nožnim prstima, pokazao je u mobitelu fotografije potvrde br. 47 koja dokazuje da je pregledan u 11. mjesecu 2021. godine, navedena je dijagnoza skolioza te da je rođen s anomalijama na prstima. Potvrda je izdana zbog poziva u vojsku, ali je tužitelj izričito izjavio da nema potvrdu koja dokazuje da je trajno oslobođen služenja vojnoga roka, što po mišljenju tuženika dokazuje da njegovi zdravstveni razlozi nisu takvi na temelju kojih može biti izuzet služenja vojnoga roka, što također demantira i njegovo bavljenje sportom. Budući da je u tijeku postupka utvrđeno da tužitelj u zemlji podrijetla nije trpio zbog svoje rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, samim time njegovo izbjegavanje služenja vojnoga roka u zemlji podrijetla, prema Priručniku UNHCR-a, ne može biti osnova za priznavanje azila. Tuženik predlaže odbiti tužbu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6. Sud je raspravu 11. rujna 2025. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS). Sud je na raspravi odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja kao nepotreban, s obzirom da je tužitelj saslušan u upravnom postupku te tijekom upravnog postupka niti u tužbi nije naveo okolnosti zbog kojih bi tužitelja trebalo dodatno saslušavati i u upravnom sporu, budući da je zemlju podrijetla napustio iz ekonomskih razloga, što ne može biti osnova za odobrenje međunarodne zaštite.

7. Naime, tužitelj je na zahtjevu za međunarodnu zaštitu od 13. rujna 2024. naveo da u njegovoj zemlji postoji vojna obveza i da je on oslobođen, jer ima deformaciju prstiju na nogama. Pojasnio je da vojnu obvezu nije služio, jer je zbog zdravstvenih razloga oslobođen. Odgovorio je da u svojoj zemlji nije imao problema s vojnim vlastima. Kao razloge napuštanja zemlje podrijetla naveo je da bi ostao tamo i bavio se školom i sportom da mu je otac dobro zarađivao, ali nažalost nije imao tu mogućnost. Otac mu je običan radnik u građevini i tužitelj nije imao prilike kakve imaju neki drugi. Zato je ostavio školu da bi radio i pomagao u obitelji, inače je bio dobar đak u školi. Vidio je da svi odlaze, pa je i on odlučio otići, možda bude imao sreće da da može raditi i da se može baviti sportom koji mu je sve u životu. Nikada nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretreseno. Nije bio izložen mučenju, maltretiranju ni fizičkom nasilju. Ako se vrati u zemlju podrijetla, ne bi mu se ništa dogodilo. Da je tamo dobro i da se može uspjeti, on ne bi odlazio, kao i drugi ljudi. Bogatstvo je rezervirano samo za ljude na visokim položajima.

8. Tužitelj je saslušan na zapisnik od 18. ožujka 2025., kojom prilikom je naveo da se ne želi vratiti u Azerbajdžan, nije išao u vojsku, ali je obvezan služiti vojni rok, a približava se rat. Vojni rok je dužan služiti do 35. godine. Iz komesarijata su zvali kući i pitali gdje je. Otac je rekao da će im javiti kad sazna. Kod njih se pripremaju za rat, pa pokušavaju sve skupiti. Tražili su ga prije tjedan dana. Dok je živio u zemlji podrijetla nije bio pozivan na služenje vojnog roka. Ima u Azerbajdžanu potvrdu da ima probleme s nožnim prstima, pa je tako odugovlačio odlazak u vojsku. Liječnik mu je rekao kakve god noge imao, morat će služiti vojsku, ako nekome ne plati da ne ide. Liječnik je napisao da bi mogao biti oslobođen. Tužitelj je pokazao u mobitelu potvrdu od 23. studenoga 2021. izdanu zbog poziva u vojsku, u kojoj je navedena dijagnoza skolioza i da je rođen s anomalijama na prstima. Tužitelj je izjavio da nema potvrdu da je trajno oslobođen vojnog roka i da je u Azerbajdžanu obvezno služenje vojnog roka bez obzira na zdravstveno stanje. Tužitelj je zemlju podrijetla napustio 20. siječnja 2024. Htio je ići u Švedsku, jer tamo ima kolege iz sporta. Zemlju podrijetla je napustio zbog svoje budućnosti i sportske karijere, jer u Azerbajdžanu nije mogao naći sponzora, a u Europi bi mogao. U slučaju povratka u zemlju podrijetla, misli da bi išao prisilno služiti vojni rok. U Azerbajdžanu je sve novac i naravno da je htio otići negdje kako bi se mogao baviti sportom i tako pomoći svojoj obitelji. Kad bi našao neki posao u Azerbajdžanu morao bi potpuno zapustiti sport. Radio je u Azerbajdžanu u trgovini. Imao je plaću 150 eura i s tim nije mogao dobro živjeti. Ako se hoće živjeti, mora se raditi na dva posla. Njegov cilj je samo treniranje i bavljenje profesionalno sportom.

9. U Priručniku Ureda visokog povjerenika UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglica prema Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica navodi se kako je migrant osoba koja, zbog razloga koji nisu sadržani u definiciji pojma izbjeglice, dobrovoljno napusti svoju zemlju kako bi se nastanila negdje drugdje. Može biti potaknut željom za promjenom ili avanturom, obiteljskim ili nekim drugim razlogom privatne naravi. Ako je potaknut na odlazak isključivo ekonomskim razlozima, on je ekonomski migrant, a ne izbjeglica.

10. Razvidno je kako je tužitelj dobrovoljno napustio svoju zemlju podrijetla 20. siječnja 2024. isključivo zbog ekonomskih razloga, a ne zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Tužitelj je izjavio da mu je prvotno ciljana zemlja bila Kraljevina Švedska, gdje je radio i nije zatražio međunarodnu zaštitu te je po dublinskom postupku vraćen u Republiku Hrvatsku 4. rujna 2024. i tek potom je izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

11. Prema priručniku UNHCR-a u zemljama u kojima postoji vojna obveza, neispunjenje te obveze često je zakonski kažnjivo. Nadalje, bez obzira da li postoji vojna obveza ili ne, dezerterstvo se uvijek smatra kaznenim djelom. Kazne se mogu razlikovati od zemlje do zemlje, i u pravilu se ne smatraju proganjanjem. Strah od proganjanja i kažnjavanja za bijeg iz vojske ili izbjegavanje mobilizacije sam po sebi ne predstavlja osnovani strah od proganjanja prema definiciji iz Konvencije.

12. Prema izvoru oxu.az od 13.12.2024. neki građani oslobođeni su služenja vojnoga roka u Republici Azerbajdžanu, a to su prema važećem zakonu o vojnoj dužnosti i vojnoj službi od služenja vojnog roka u miru oslobođeni sljedeći građani: građani s akademskim stupnjem doktora filozofije i doktora znanosti; osobe koje se zbog zdravstvenog stanja smatraju nesposobnim za vojnu službu u miru, ograničeno sposobnim u ratu ili nesposobnim za vojnu službu u miru i u ratu; oni koji iz raznih razloga nisu odslužili vojni rok prije navršenih 35 godina života; oni koji su upućeni u alternativnu službu; osobe koje su primljene u državljanstvo Republike Azerbajdžan i koje su odslužile obveznu vojnu službu ili su oslobođene od obvezne vojne službe u skladu sa zakonodavstvom zemlje njihovog prethodnog državljanstva.

12.1. Prema drugom izvoru od 31.12.2024. Azerbajdžan je donio dekret kojim je obavezna vojna služba za muške građane između 18 i 30 godina. Oni koji odbiju služiti vojsku neće moći napustiti zemlju i suočiti će se s dvije godine zatvora. Budući da je tužitelj legalno napustio zemlju podrijetla s vizom za Republiku Hrvatsku, a koju je ishodio od Republike Azerbajdžan, zaključuje se da povratkom u zemlju podrijetla ne podliježe zatvorskoj kazni, ali je obveznik služenja vojnoga roka.

13. S obzirom na gore navedeno, prema ocjeni suda tuženik je pravilno utvrdio da navedeni razlozi za napuštanje zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite te u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznanje azila iz članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/15, 127/17, 33/23, 17/25) niti za priznanje supsidijarne zaštite iz članka 21. istoga Zakona.

14. Tužitelj prema vlastitim navodima nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde. Također nije imao problema zbog nacionalne i religijske pripadnosti, niti je bio izložen mučenju, nije imao problema vezanih uz spol ili spolnu orijentaciju. Isto tako nikada nije bio tužen, pritvaran, uhićivan ni kažnjavan niti mu je mjesto boravka bilo pretresano. Zemlju podrijetla napustio je legalno 20. siječnja 2024. s vizom na temelju sporta s rokom važenja od 16.01.2024. do 07.02.2024., ali se u Republici Hrvatskoj nije zadržao, već je krenuo u ciljanu zemlju Europske Unije, konkretno Kraljevinu Švedsku.

15. Analizom izjava tužitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona, s obzirom da u tužiteljevim navodima nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje. Stoga pravilno tuženik zaključuje da nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka, s obzirom na to da tužitelj ničim nije dokazao da je u zemlji podrijetla proganjan.

16. Izvješće ACLED-a iz ožujka 2025. godine navodi da je u protekloj godini zabilježeno 4 sigurnosna incidenta na čitavom prostoru Republike Azerbajdžan, a niti jedan se ne odnosi na civilno stanovništvo. Na području Ismayelli, gdje je tužitelj živio prije napuštanja zemlje podrijetla, nije zabilježen nikakav sigurnosni incident te se, uzimajući u obzir da Azerbajdžan broji 10.381,301 milijuna stanovnika, opravdano zaključuje da tužitelju ne prijeti rizik u slučaju povratka u zemlju podrijetla.

17. Utvrđujući osobne okolnosti tužitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju te ozbiljnoj i individualnoj prijetnji životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Stoga nisu ispunjeni ni uvjeti za odobrenje supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona.

18. Slijedom navedenoga, prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).

19.1. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za PDV od 250,00 eura iznosi ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu 8. listopada 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, Kozarčaninova 2, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. U spis