Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-197/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Maravić Mariu, odvjetniku u Ogulinu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 1.459,95 eura, nakon održane glavne javne rasprave 7. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, z.z. tužene te tužiteljice osobno, dana 8. listopada 2025. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica DF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica dijela kč. br. [katastarska čestica], pašnjak u marinića vršak, ukupne površine 65 j 854 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio predmetne nekretnine prema ovjerenom geodetskom elaboratu broj:165/2025 od dana 07.07.2025.g. sačinjen po GEO HORIZONT po ovlaštenoj osobi RF, ing. geod., a koji ovjereni geodetski elaborat je sastavni dio ove presude, nosi novu oznaku kč. br. [katastarska čestica], marinićka, šuma, površine 10930 m[2] k. o. [katastarska općina] što mu je tužena Republika Hrvatska, zastupana po ODO Gospić, OIB: 52634238587, dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice uz istodobno brisanje prava vlasništva sa svoga imena na ime tužiteljice u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.729,12 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 1.513,27 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ustala tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. U tužbi se navodi da se tužiteljica po svojim pravnim prednicima nalazi preko 150 godina u nesmetanom posjedu dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetnu nekretninu tužiteljica po svojim pravnim prednicima obrađuje i gospodarski iskorištava slijedom čega drži da je stekla pravo vlasništva na istoj putem dosjelosti te se predlaže donošenje presude kao u izreci, a nakon što je sačinjen Geodetski elaborat prema stanju posjedovanja. Tužbeni zahtjev je uređen podneskom od 23.9.2025. godine.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da tužena ne raspolaže dokazima na koje se tužiteljica u tužbi poziva. Isto tako, prigovara se aktivnoj legitimaciji tužiteljice te konačno, ističe se da iz tužbe ne proizilazi da je tužiteljica u samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedu predmetne nekretnine. Isto tako, navodi se da se prijeporna čestica nalazila i nalazi se još uvijek u šumsko gospodarskoj osnovi. Stoga se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 5 spisa, u Izvod iz posjedovnog lista, list 6 spisa, u Izvod iz katastarskog plana, list 7 spisa, u Ugovor o doživotnom uzdržavanju, list 30 – 33 spisa, u Povijest promjena na katastarskim česticama, list 34 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem su saslušani svjedoci LF, TF, GF, FF, list 43 – 46 spisa, izvršen je uvid u Nalaz i mišljenje vještaka mjernika, list 52 – 54 spisa, saslušani su svjedoci UF, EF, list 67 – 69 spisa, izvršen je uvid u fotografije lica mjesta, list 83 – 85 spisa, izvršen je uvid u Geodetski elaborat, list 92 – 99 spisa te je saslušana tužiteljica u svrhu dokazivanja, list 106 i 107 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužiteljica je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekla pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.

6. Naime, tužiteljica je mogla steći pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužiteljica u ovoj parnici trebala dokazati da je bila u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).

7. S druge pak strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

8. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

9. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

11. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, a svjedoci imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora.

12. Na licu mjesta vještak mjernik je identificirao prijepor navodeći da se do njega dolazi sa asfaltnog puta kroz selo [adresa], a zatim u smjeru juga također asfaltnim putem prema zaseoku Rašci. Vještak navodi da tužiteljica pokazuje kolski put u šumi gdje počinje prijepor od istočne strane prema sjevernoj tako da je cijela sjeverna strana prijepora definirana šumskim kolskim putem. Na jednom dijelu gdje nema stabala da prijepor kreće prema zapadu sve do suhozida te vještak navodi da to predstavlja granicu sa čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, pojašnjava da suhozid definira granicu između prijepora i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u smjeru juga do tromeđe prijepora, kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Južna granica prijepora da je definirana tzv. mjernom zemljom (privatni posjedi), a da su to čkbr. [katastarska čestica] te navodi da se prijepor ponovno "zatvara" na asfaltni put prema zaseoku Rašci. Zaključuje da je prijepor sa istočne strane definiran asfaltnim putem, sa sjeverne strane šumskim putem, sa zapadne suhozidom, a sa južne strane tzv. mjernom zemljom (privatni posjedi).

13. Svjedokinja LF, a nakon identifikacije prijepora, navodi da je pratila pokazivanje tužiteljice te pojašnjava da se ovaj predio na kojem se nalazi pokazana zemlja zove "ćićinka", a da to zna jer je njezina roditeljska kuća udaljena cca 300 m. Navodi da je rođena u [adresa] gdje je i živjela do 14. godine, a onda je otišla u Zagrebu gdje je živjela sve do mirovine te se prije 4 godine vratila u [adresa]. Međutim, da je redovito dolazila iz Zagreba na godišnje odmore, a mjesečno barem jednom kako bi održavala imanje. Iz svog najranijeg djetinjstva da se sjeća da su ovu zemlju što je pokazala tužiteljica koristili njezini djed i baka po majci, KF i CF, a koji su prijepor koristili na način da bi čistili grmlje i održavali ga. Pojašnjava da je prijepor za vrijeme njezinog djetinjstva više bio pašnjak gdje su oni znali napasati svoje blago. Sjeća se kao dijete da bi prolazila putem koji vodi kroz [adresa] te joj je zato sve to dobro poznato. Isto tako se sjeća i suhozida koji je viđen na licu mjesta te navodi da je isti postojao i za vrijeme njezinog djetinjstva te se prisjetila da su ih roditelji znali upozoravati da se čuvaju zmija. Tužiteljičini djed i baka da su imali samo jednu kćer, UF, odnosno upravo tužiteljičinu majku. Baka CF da je umrla ranije, a djed KF poslije. Isto tako, da prijepor kojeg je na licu mjesta pokazala tužiteljica, da međi sa privatnim posjedima, primjerice, sa posjedom od ŠF, a svjedokinja misli da negdje međi i sa državnim dijelom. Konačno navodi da su joj roditelji kazali da su tužiteljičini djed i baka prijepor stekli nasljeđivanjem od svojih roditelja, tj. KF od svoga oca. Nitko ih nije ometao u posjedovanju.

14. Svjedokinja AF iskazuje gotovo istovjetno prethodnoj svjedokinji te navodi da pokazanu zemlju ona naziva "pod krčićem" te je još pojasnila da su prijepor uživali još tužiteljičini pradjed i prabaka, pradjed da se zvao ĆF, a prabaka D, a nakon njih da su to nastavili uživati tužiteljičin djed KF i baka CF. Prijepor da je ranije bio pašnjak, da se moglo orati, a da je sada obrasla šuma, a da su KF i CF pazili na samoniklu šumicu i "kresali" je. I ova svjedokinja se sjeća suhozida koji još uvijek postoji te navodi da su znali da je prijepor od OF.

15. Svjedok IF navodi da je njegova kuća udaljena cca 2 km te da je stotinu puta prolazio putem uz prijepor. Predmetnog suhozida da se sjeća još iz djetinjstva te se sjeća da je prijepor koristio ĆF, pradjed od tužiteljice, a koji je to uživao na način da bi vršio ispašu blaga ili kosio, a drage su se mogle orati. Naglašava da tada nije bilo ove mlade šumice koja je samonikla, a nakon što je ĆF preminuo, da je to nastavio obrađivati njegov sin OF sa svojom ženom CF, a nakon njih i tužiteljica. Zaključuje da nitko nije osporavao tužiteljici i njezinoj obitelji ovo posjedovanje.

16. Svjedok FF navodi da je bio upravitelj Šumarije Brinje do 2020. godine te da površina koju je pokazala tužiteljica i koju je obišao da je dio gospodarske jedinice Golosmreke – Jelavlje, odjel 39B. Poznato mu je da ova površina ulazi u šumsko-gospodarsku osnovu te navodi da je počeo raditi u Brinju 1985. godine, a da je ova površina neprestano u šumsko-gospodarskoj osnovi. Međutim, svjedok navodi da "ne vjeruje da je Šumarija ovdje sjekla" jer da nije bilo vrijedne gospodarske šume, ali da je opazio oznake od šumarijskih uređivača jer da se svakih 10 godina obnavlja šumsko-gospodarska osnova te da oni to obilježavaju. Naposljetku navodi da je sada vidljiva mlada šumica samonikla, odnosno da Hrvatske šume nisu vršile pošumljavanje.

17. Svjedokinja UF, tužiteljičina majka, navodi da je bila na licu mjesta te da ono što potražuje njezina kćerka da se zove "ispod krčića", a da je to uživao još njezin djed ĆF, a nakon njega i njezin otac KF na način da bi prijepor čistili, krčili te da bi se na zemlji koja bi se pročistila sadilo, primjerice, krumpir i zelje. Djed Vid da je napravio i suhozid koji je dijelio njegovu zemlju od zemlje susjeda, a šuma da je rasla na ovoj čestici te da su oni to čistili koliko su mogli. Njezina kćerka, ovdje tužiteljica, da je sačinila Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim djedom OF koji je umro 2018. godine. Svjedokinja je još navela da je njezin djed ĆF imao petero djece i to četiri kćerke i sina KF, a da je sin KF koji je, znači, svjedokinjin otac, naslijedio svoga oca ĆF dok su se kćerke poudale i "otišle iz kuće". Ističe da niti njezinom ocu, a niti djedu nitko nije osporavao posjedovanje pa niti Šumarija, da su sada vidljiva stabla samonikla te da su to njezin otac i djed krčili i čuvali. Sjeća se da su međaši sa ovom površinom na jednom dijelu bili PF koji je sada preminuo, na drugom dijelu međaš TF kojem ne zna točno ime, a koji je također preminuo.

18. Svjedok EF, djelatnik Šumarije, navodi da je pratio pokazivanje tužiteljice i vještaka te navodi da smatra da nije sporna zemlja koju potražuje tužiteljica do suhozida sa sjeverne strane, a misli da ima suhozid i sa zapadne strane. Međutim, svjedok navodi da smatra da ono što je van suhozida sa sjeverne strane, da ne pripada tužiteljici već da je to "šumarijsko". Unutar suhozida da se vidi da je to ranije bilo obrađivano i orano, a da je to sada obraslo lijeskom, grabom, ponekom bukvom te je to bjelogorična šuma.

19. S obzirom na ovakav iskaz svjedoka MF, Sud je na glavnu raspravu koja je održana 23. svibnja 2025. godine pozvao vještaka mjernika RF radi očitovanja na iznesene navode ovoga svjedoka. Vještak se na isto očitovao na način da je precizno točkama (koje su vidljive na Skici prijepora iz Nalaza i mišljenja vještaka mjernika – list 53 spisa) opisao prijepor koji mu je pokazala tužiteljica na licu mjesta te je tako naveo da se u točki K naišlo na suhozid koji se proteže u smjeru juga "točkama K, L, M, N, O, P, R, S i T" te da je dobro vidljiv stari suhozid koji definira zapadnu stranu prijepora. Vještak je ponovno opisao pružanje prijepora, a vezano za iskaz svjedoka EF navodi da je obišao teren 19. svibnja 2025. godine i to po sredini prijepora, što znači između asfaltnog puta, šumskog puta i već opisanog suhozida. Navodi da na cijelom području bukove šume nije naišao na bilo kakav suhozid, već da je vidljivo pojedinačno kamenje, trula stabla i bukova šuma, a sve što je obišao da prikazuje na pet karakterističnih fotografija koje je dostavio u spis (list 83 – 85 spisa).

S obzirom na ovakvo pojašnjenje vještaka mjernika, Sud nije mogao prihvatiti iskaz svjedoka EF u dijelu u kojem navodi da smatra da "ono što je van suhozida sa sjeverne strane da ne pripada tužiteljici, već da je to šumarijsko". Naime, s obzirom da je vještak izričito utvrdio i svoje navode dokumentirao i sa fotografijama lica mjesta, koje je, kako bi se očitovao na navode svjedoka EF, snimio ponovno izašavši na teren i to po sredini prijepora, a što znači između asfaltnog puta, šumskog puta i ranije opisanog suhozida (zapadna strana prijepora), da na cijelom području bukove šume nije naišao na bilo kakav suhozid kojeg u svojem iskazu spominje svjedok EF, a koji se po svjedoku navodno nalazi sa sjeverne strane prijepora to Sud punu vjeru poklanja utvrđenjima kao i parcelacijskom elaboratu navedenog vještaka.

Pri tome valja napomenuti da prema utvrđenjima na licu mjesta koje je potom prenešeno u Geodetski elaborat, proistječe da prijepor, odnosno novoformirana nekretnina, ima površinu od 10.930 m[2] , dok prema podacima iz Posjedovnog lista proistječe da je djed tužiteljice OF upisan posjednikom dijela čkbr. [katastarska čestica] od 5.111 m[2] što je dvostruko manja površina. Međutim, Sud drži da valja pokloniti vjeru utvrđenjima sa lica mjesta, odnosno jasno vidljivim međama koje omeđavaju prijepor u smislu da je prijepor definiran sa istočne strane asfaltnim putem, sa sjeverne strane šumskim putem, sa zapadne strane suhozidom te sa južne strane privatnim posjedima ili kako vještak mjernik naziva "mjernom zemljom". Pri tome su i saslušani svjedoci izrijekom potvrdili da predočena površina koju je vještak mjernik identificirao te potom predočio kao novoformiranu česticu predstavlja posjed tužiteljice odnosno ranije njezinih prednika.

20. Tužiteljica saslušana u svrhu dokazivanja navodi da ono što potražuje i što je geodeta parcelirao da se zove "pod krčićem" te je to uživao još njezin pradjed po majci ĆF koji je preminuo kada je ona imala 10 godina. Nakon pradjeda ĆF da je to nastavio uživati njezin djed KF, nakon djeda majka UF, a nakon nje ona. Pradjed ĆF da je imao četvero djece, od toga jednog sina, njezinog djeda OF koji je jedini naslijedio svoga oca, a ona sa djedom da je zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tim da je djed preminuo prije 7 godina. Iz djetinjstva se sjeća da su pradjed ĆF i djed KF ovu površinu koristili na način da bi čuvali blago, kosili bi je, a ono što bi bile drage da su se orale te se sadio najviše krumpir. Isto tako, da su pradjed ĆF i djed KF gradili suhozide koji su se vidjeli na licu mjesta te da je djed KF napravio i gornji put koji put dijeli njezin posjed od "državne zemlje". Izrijekom navodi da ni njoj ni njezinima nitko nikada nije osporavao posjed pa nitko netko iz Hrvatskih šuma, već da se normalno krčilo. Sada vidljiva mlada šuma da je narasla nakon Domovinskog rata, a ranije da se ta površina obrađivala te nakon rata postala šikara i mlada šuma. Ona sama da pokušava čistiti tu šumu i držati je u redu na način da se stara osušena stabla uklanjanju i slično.

21. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 27.8.2018. godine (list 30 – 33 spisa) proistječe da je isti zaključen između DF kao davateljice uzdržavanja, ovdje tužiteljice i OF, njezinog djeda kao primatelja uzdržavanja, a koji joj ostavlja u nasljedstvo svoje nekretnine, između ostalog, i nekretnine upisane u Posjedovni list 90 k. o. [katastarska općina] za koje navodi da je njihov vanknjižni vlasnik, a riječ je upravo o dijelu utužene nekretnine, odnosno očito o sada novoformiranoj čestici koja je navedena u uređenom tužbenom zahtjevu.

22. Iz Izvoda iz posjedovnog lista od 14.6.2023. godine razvidno je da je spomenuti OF, dakle, djed tužiteljice, sa kojim je zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju i upisan posjednikom dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 5.111 m[2] .

23. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama (list 34 spisa) proistječe da je osnivanjem knjižnog dijela katastarskog operata od 1954. godine dio čkbr. [katastarska čestica] upisan na ime DFD, [adresa], a koji je prema iskazima svih saslušanih svjedoka i tužiteljice, tužiteljičin pradjed. Potom je 1991. godine posjednikom upisan tužiteljičin djed OF.

24. Po ocjeni ovoga Suda, a na temelju izvedenih predloženih dokaza, pravni prednici tužiteljice su još do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva prijepora po odredbama Općeg građanskog zakonika, s obzirom da se posjedovanje prijepora očito prenosilo "s koljena na koljeno" te je još posjednikom prijepora bio upisan tužiteljičin pradjed ĆF.

25. Naprotiv, proistječe da bi pravo vlasništva bilo stečeno i primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

26. Ovaj Sud smatra posjed tužiteljice, odnosno njezinih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, osobito imajući u vidu da se posjed prijepora nasljeđivao sa generacije na generaciju. Činjenica što se prijepor nalazi unutar šumsko- gospodarske osnove ovaj Sud ne smatra odlučnim iz razloga jer je riječ o jednostranom aktu kojeg donosi Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva svakih 10 godina, a na što ne mogu utjecati stvarni posjednici takvog prijepora.

27. S druge pak strane, i sam svjedok FF koji je obnašao dužnost upravitelja Šumarije Brinje do 2020. godine, a počeo je sa radom u Brinju 1985. godine, navodi da "ne vjeruje da je Šumarija ovdje sjekla" jer da nije bilo vrijedne gospodarske šume, navodi da Hrvatske šume nisu vršile pošumljavanje te da je sada vidljiva mlada šumica samonikla.

28. Iz navedenog proistječe da činjenica što se prijepor nalazi unutar šumsko-gospodarske osnove nije odlučno jer proistječe da Hrvatske šume nisu vršile bilo kakve posjedovne čini, za koje je očekivano da se vrše kada se već zemljište nalazi u šumsko-gospodarskoj osnovi.

29. Isto tako, s obzirom na podudarne iskaze svjedoka te uvidom u zaključeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, proistječe nesporna aktivna legitimacija tužiteljice.

30. S obzirom na izneseno očito je riječ o samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedovanju koje traje preko najmanje stotinu godina (imajući u vidu da je prijepor uživan još od strane tužiteljičinog pradjeda), to je izvjesno da su još pravni prednici tužiteljice pravo vlasništva na prijeporu stekli dosjelošću, te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice. Osim toga, po ocjeni ovoga Suda, očito je riječ tek o usklađenju zemljišno-knjižnog stanja sa stvarnim.

31. S obzirom da je tužiteljica uspjela u parnici, to joj je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

32. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, trošak zastupanja na ročištima od 10.9.2024., 22.11.2024., 3.2.2025., 23.5.2025. i 7.10.2025. u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju. Također je priznat trošak sastava podnesaka od 24.1.2025. (očitovanje na Nalaz i mišljenje vještaka), nadalje za zastava podneska od 23.9.2025. (uređen tužbeni zahtjev sukladno parcelacijskom elaboratu), u iznosu od po 200,00 eura za svaki podnesak. Proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužiteljice iznos od 1.600,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 400,00 eura, daje iznos od 2.000,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također je priznat i trošak uplaćenog predujma za održavanje ročišta na licu mjesta radi identifikacije prijepora u iznosu od 649,48 eura kao što je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te 53,09 eura na presudu pa proistječe da je ukupan iznos naknade parničnog troška kojeg je tužena dužna isplatiti tužiteljici iznos od 2.729,12 eura.

32.1. Sud nije priznao zatraženu naknadu troška na ime izrade parcelacijskog elaborata u iznosu od 1.500,00 eura s obzirom da je ovaj trošak, odnosno izrada elaborata bio koristan isključivo tužiteljici, a koji trošak bi tužiteljica imala čak i da je tužena priznala tužbeni zahtjev te stoga ovaj trošak ne može pasti na teret tužene neovisno o uspjehu u parnici. Također, Sud nije priznao dio troška na ime pristojbe na tužbu budući tužiteljica potražuje iznos od 39,82 eura, a u koji iznos je tužiteljica uračunala osim iznosa pristojbe na tužbu od 26,55 eura i trošak pristojbe na rješenje od 13,27 eura koje rješenje je Sud morao izdati (list 16 spisa) budući tužiteljica nije uplatila dužnu pristojbu na tužbu prilikom podnošenja iste.

32.2. Stoga je valjalo tužiteljicu odbiti sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.513,27 eura, kao neosnovanim.

33. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

34. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 8. listopada 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Mario Maravić, odvjetnik u Ogulinu

2. ODO u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti