REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1348/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužiteljice CS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mladena Klasića, Željka Rožića i Sanele Kontin Miklin, odvjetnici u Križevcima, protiv tuženog ES iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Martina Blažinčić Stručić, odvjetnica u Križevcima, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Psp-14/2023-6 od 11. kolovoza 2025., dana 8. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane, a u preostalom dijelu uvažavanjem kao osnovane žalbe tužiteljice, rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Psp-14/2023-6 od 11. kolovoza 2025. se:

- potvrđuje u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke kojom je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 331,80 eur u roku od 8 dana;

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke, na način da se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka preko iznosa od 331,80 eur do konačno suđenog u iznosu od 1.000,00 eur, odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je slijedeće:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik ES, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetao tužitelja CS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine tužitelja koja se nekretnina u grafičkom dijelu katastarskog operata kod RH Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Koprivnica Odjela za katastar nekretnina Križevci vodi kao čkbr. [katastarska čestica], u. k. o. [katastarska općina], dok se u pisanom dijelu katastarskog operata vodi kao čkbr. [katastarska čestica] pod nazivom [oranica], na način da je dana 9.5.2020. godine nakon što je srušio postojeću ogradu koji položaj ograde je na skici lica mjesta vještaka Štefice Tukša s očevida 18. listopada 2021. g. označen linijom od točke A i B u duljini od 7,35 m, te na dijelu nekretnine koju je nesmetano uživala tužiteljica posjekao tužiteljičino stablo višnje, promjera trupca oko 40 cm, a koji položaj panja porušenog stabla višnje je na skici lica mjesta vještaka Štefice Tukša s očevida 18. listopada 2021. g. označen slovom C i udaljen je od točke A lica mjesta 5,2 m te od točke B skice lica mjesta 3,2 m, pa se tuženiku nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da postavi između nekretnina stranaka drvene stupove i žičanu ogradu na mjestu gdje su isti bili prije učinjenog smetanja, tuženiku se ubuduće zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja, te se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana donošenja rješenja suda do isplate, sve to u roku od 8 dana.“

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura u roku od 8 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da je sud u uputi o pravnom lijeku protiv predmetnog rješenja naveo da nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, a što je pogrešno, te da je rok za izjavljivanje žalbe u predmetnom slučaju 15 dana. Davanjem pogrešne upute o pravnom lijeku da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer je nepravilno primijenio odredbe članka 348. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku. Također, da pobijano rješenje nema valjanih razloga, a razlozi koji se navode u obrazloženju u proturječnosti su s iskazima danim u postupku i dokazima u spisu. Smatra da je sud ocjenom provedenog dokaznog postupka pogrešno zaključio da tužiteljica nije dokazala da bi bila u posljednjem mirnom stanju posjeda predmetne nekretnine. U nastavku svoje žalbe daje svoju ocjenu provedenih dokaza, te smatra da je sud trebao njen tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti, obzirom je dokazala tvrdnje iznijete u tužbi. Osporava se i odluka o parničnom trošku, jer je rezultat pogrešne primjene relevantne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njenim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana u odluci o glavnoj stvari, ali je djelomično osnovana u odluci o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim traži posjedovnu zaštitu u svezi dijela nekretnine koja se u grafičkom dijelu katastarskog operata kod Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Koprivnica, Odjela za katastar nekretnina Križevci vodi kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se u pisanom dijelu katastarskog operata vodi kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] pod nazivom [oranica], zbog čina smetanja koje je počinio tuženik dana 9. svibnja 2020. na načni da je porušio ogradu koja se sastojala od drvnih stupova na kojima je bila postavljena žičana ograda dužine oko 5 metara, koja ograda je dijelila posjed spornog nekretnine tužiteljice od posjeda tuženika, te je posjekao jedno stablo višnje, promjera 40 cm na dijelu nekretnine koju je po tvrdnji tužiteljice ona uživala (do spornog smetanja) dugi niz godina - kako osobno tako i po svojim pravnim prednicima (roditeljima), pa se tuženiku nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da postavi između nekretnina stranaka drvene stupove i žičanu ogradu na mjestu gdje su isti bili prije učinjenog smetanja, te se tuženiku se zabranjuje ubuduće takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja.

5.1. Odlučujući o tako postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice, pritom polazeći od sadržaja odredbi članka 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP) - sukladno kojima je tužiteljica bila dužna dokazati svoje posljednje stanje posjeda predmetne nekretnine i čin smetanja, sud prvoga stupnja zahtjev tužiteljice odbio je kao neosnovan (članak 221.a ZPP), uz zaključak u osnovnom da tužiteljica na nedvojben način nije dokazala da je upravo ona bila u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela nekretnine – onog koji se nalazio iza ograde koju je postavio ali i porušio tuženik koji je također posjekao stablo višnje koje se nalazilo na tom spornom dijelu (takvo svoje postupanje tuženik je obrazložio tvrdnjom da se radi o dijelu nekretnine na koju vlasnička prava ali i pravo posjeda polažu on i njegova obitelj), jer ta okolnost ne proizlazi iz iskaza nesrodnih i u odnosu na predmet spora nezainteresiranih svjedoka TS, NS, ŠS, ZS i PS (kojima sud poklanja vjeru) obzirom su oni iskazivali na način da su u posjedu predmeta spora bili i tužiteljica ali i tuženik, dok iskazima svjedoka koji su srodnici tužiteljice (SS, ĐS, DS, RS) ali i onih koji su srodnici tuženika (ČS, OS) sud nije poklonio vjeru, jednako kao i iskazima parničnih stranaka, jer se radi o iskazima kako svjedoka tako i stranaka koji su suprotstavljeno iskazivali o predmetu spora, jer su očito zainteresirani za ishod spora. Osim tih personalnih dokaza, sud je prilikom donošenja predmetne odluke cijenio i okolnost (materijalnu dokumentaciju) da iz posjedovnog lista broj 36, k. o. [katastarska općina], proizlazi da je majka tuženika upisana kao posjednica k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 277 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 586 m , dok je u posjedovnom listu br. 265 kako posjednik k. č. br. [katastarska čestica] u površni od 313 m[2] upisan HS (iz stanja predmeta ne proizlazi da bi se radilo o pravnom predniku tužiteljice).

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama određenih žalbenih navoda tužiteljice, a pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP), ocjena je ovoga suda drugoga stupnja da sud prvog stupnja da je pobijano rješenje pravilno i zakonito u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično nepravilno i nezakonito u odnosu na odluku o troškovima postupka.

6.1. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koje tuženik ističe u žalbi, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.2. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP). Prema odredbi članka 220. stavak 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud prvog stupnja izveo je sve predložene dokaze i utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor, odnosno o onima koje nije mogao utvrditi primijenio je pravilo o teretu dokaza, članak 221.a ZPP. Za svoju ocjenu provedenih dokaza sud je dao dostatne i valjanje razloge.

6.3. Točno je da je sud prvoga stupnja u pobijanom rješenju dao pogrešnu u putu o pravnom lijeku u pravcu roka za izjavljivanje žalbe. Međutim, ta okolnost ne predstavlja takvu bitnu povredu postupka koja bi utjecala na pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja, jer pogrešna uputa dana od strane suda ne može derogirati izričitu prisilnu zakonsku odredbu, niti konstituirati na bilo čijoj strani neko pravo koje ne proizlazi iz zakona, a posebno, pogrešna uputa ne može ići na štetu stranke - tužiteljice, što se u ovom predmetu nije dogodilo.

7. Odredbom članka 21. stavka 1. i 3. ZVDSP propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; stavkom 3. propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Odredbom članka 22. stavka 1. ZVDSP propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stavkom 2. propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

7.1. Dakle, sud prvog stupnja je između ostalog trebao utvrditi je li tužiteljica bila posljednji mirni posjednik predmetnog dijela nekretnine, a iz izvedenih dokaza, osobito iskaza svjedoka i stranaka, ali i materijalnih dokaza u predmetu, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, sud je pravilno zaključio - uz neposrednu ocjenu izvedenih dokaza u koju ovaj sud ne nalazi razloga za sumnju, da se takav zaključak ne može izvesti.

8. Žalbenim navodima tužiteljice nije doveden u dvojbu ocjena iskaza svjedoka na sadržaju kojih je sud prvoga stupnja utemeljio svoju odluku.

8.1. Naime, nije sporno da iz stanja predmeta proizlazi da tužiteljica ne predmetnu nekretninu dokazi preko nekretnine TS (što je svjedokinja i potvrdila u svom iskazu) pomičući njenu ogradu ili preskačući preko iste. Međutim, ta okolnost ne dovodi u dvojbu zaključak suda prvoga stupnja u pravcu da tužiteljica nije dokazala da je upravo ona bila posljednji mirni posjednik predmeta spora, jer iz iskaza same te svjedokinje proizlazi da predmet spora po smrti roditelja tužiteljice koriste i C (tuženik) i E (tužiteljica). Kožari pasu guske sve do njihove ograde sa južne strane, a tužiteljica dolazi na nekretninu preko njene žice povremeno radi košnje trave. Isto to proizlazi i iz iskaza svjedoka VS i PS na koje tuženica upire u svojoj žalbi, a koje iskaze je sud prvoga stupnja uzeo u obzir prilikom donošenja svoje odluke i pravilno ih ocijenio.

9. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da iz iskaza nepristranih i nesrodnih svjedoka, nije moguće utvrditi da je tužiteljica dokazala svoj posljednji mirni posjed dijela predmetne nekretnine, jer isto ne proizlazi iz navoda tih svjedoka, pa je sud pravilno postupio, kada je zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan, pri čemu je cijenio i okolnost da je u katastarskom operatu kao posjednica predmetne nekretnine uz HS, upisana majka tuženika.

10. Tužiteljica djelomično utemeljeno pobija prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, jer je u toj odluci prvostupanjski sud djelomice pogrješno primijenio materijalno pravo. Naime, predmet spora je smetanje posjeda, pa prilikom odmjeravanja troškova postupka valja poći od odredbe tarifnog broja 52. točke 4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarife), prema kojoj odredbi se za postupke iz tarifnog broja 7. točke 2. i 3. Odvjetničke tarife primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

10.1. Predmetni je postupak pokrenut 5. lipnja 2020. pa tuženiku za poduzimanje radnji po punomoćniku-odvjetniku, sukladno tarifnom broju 7. točki 2. Odvjetničke tarife, pripada jednokratna nagrada u visini od 200 bodova, uz vrijednost boda od 10,00 kuna, što uz dodatni iznos PDV-a predstavlja iznos od 2.500,00 kuna, što danas predstavlja iznos od 331,80 eur. Odvjetnička tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka nije propisivala da se postupak povodom ukidbene odluke smatra novim prvostupanjskim postupkom u kojem odvjetniku također pripada nagrada iz tarifnog broja 7. točke 2. Odvjetničke tarife. Dakle, obzirom da tužiteljica nije uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, ista je dužna tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 331,80 eur (članak 154. stavak 1. ZPP), dok se zahtjev tuženika preko tog iznosa do konačno suđenog u iznosu od 1.000,00 eur odbija kao neosnovan.

11. Obzirom na gore navedeno, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu u odnosu na točku I. i točku II. izreke, i to u dijelu u kojem je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 331,80 eur (članak 380. točka 2. ZPP), dok je u preostalom dijelu točke II. izreke žalbu tužiteljice valjalo uvažiti te odluku o troškovima postupka preinačiti na način da se zahtjev tuženika preko iznosa od 331,80 eur do konačno suđenog u iznosu od 1.000,00 eur, odbija kao neosnovan (članak 380. točka 3. ZPP).

12. Tužiteljici ne pripada trošak žalbenog postupka, obzirom je sa svojom žalbom uspjela u neznatnom dijelu, i to sporednom dijelu zahtjeva koji se odnosi na troškove postupka (članak 154. stavak 5. ZPP).

U Puli-Pola 8. listopada 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić