- 1 -

                                                                 Broj: Ppž-2692/2023

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. V., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okr. M. V., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, broj: 30. Pp-2506/2022-6 od 22. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I              Odbija se kao neosnovana žalba okr. M. V. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II               Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. M. V. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 20 (dvadeset) eura/150,69 kuna[1] (sto pedest kuna i šezdeset devet lipa) u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Pobijanom presudom okr. M. V. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna 530,89 eura/3.999,99 kuna, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja u roku 30 dana, a okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka 19,91/150,01 kuna.

2. Protiv te presude okr. M. V. je pravodobno osobno podnio žalbu, ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopavnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi u bitnome navodi da se ne smatra nasilnikom niti zlostavljačem, iako je točno da je udario šibom djecu jer je povremeno nemoćan u odgoju troje djece koja su zahtjeva i neposlušna, jedno ima dijagnozu ADHD, koji je u tretmanu stručnjaka te da je predmetni događaj bio incident i svoju grešku je priznao, ali smatra da to nije nasilje u obitelji, a da eventualni osjećaj njihove uznemirenosti nije ničim dokazan. Navodi i da će plaćanje novčane kazne osjetiti djeca koja će zbog toga ostati prikraćena za zadovoljavanje svojih važnih potreba te predlaže da ga se oslobodi optužbe.

5.1. Prije svega, upućuje se okrivljenik da odredba čl. 10. t. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da je nasilje u obitelji između ostalog i „tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci“, a odredba čl. 22. st. 5. istog Zakona propisuje kažnjavanje novčanom ili zatvorskom kaznom onoga koji počini nasilje iz čl. 10. istog Zakona na štetu djeteta. Iz navedenih odredbi jasno proizlazi da niti jedan oblik tjelesnog nasilja u eventualno odgojne svrhe, nije dopušten, odnosno, da je zakonom zabranjen. Stoga postupanje okrivljenika koje se nesporno sastojalo u tome da je svoju djecu P. V. (2010.) i N. V. (2014.) jednom zbog neposlušnosti granom cvijeta nalik šibi udario po nogama preko odjeće (što je i sam okrivljenik priznao), podliježe prekršajnoj odgovornosti iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Pri tome je potrebno istaknuti da za odluku o krivnji nije relevantno jesu li djeca postupanjem okrivljenika bila uznemirena, budući da ta okolnost ne predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, bez obzira što je ona navedena u izreci pobijana presude. Naime, samo biće ovog materijalnog prekršaja je iscrpljeno i dovršeno činom tjelesnog nasilja, neovisno o postojanju eventualnih posljedica, bilo psihičke bilo fizičke prirode.

5.2. Iz tog razloga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su se u opisanom ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te nije počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a na koju sadržajem upire okrivljenik.

6. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

6.1. Po ocjeni ovog suda, opravdano je prvostupanjski sud na temelju obrane samog okrivljenika u kojem okolnosno priznaje prekršaj, iako se ne smatra krivim, dovodeći ju u međusobnu vezu s ostalim materijalnim dokazima u spisu (Zapisnik o ispitivanju svjedokinje M. V., dopis Centra za socijalnu skrb, otpusno pismo Bolničkog odjela PB za djecu i mladež Zagreb na ime P. V.) imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik postupao na način opisan u izreci pobijane presude, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

6.2. Ovaj sud ne može prihvatiti navode žalbe u kojima okrivljenik pokušava opravdati i relativizirati svoje postupanje isticanjem neprimjerenog ponašanja svoje djece, niti ti navodi mogu osloboditi okrivljenika od njegove prekršajne odgovornosti. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene.

7.1. Po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a te je primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne – novčana kazne, s obzirom da je za predmetni prekršaj propisana i kazna zatvora kao teža kazna u trajanju najmanje 70 dana, a potom i novčana kazna ispod zakonom posebno propisanog minimuma novčane kazne za taj prekršaje (najmanja propisana novčana kazna u visini 1590 eura), iz čega je razvidno da je prvostupanjski sud evidentno imao u vidu sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud okrivljeniku ukazao na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne ukoliko istu plati u roku 30 dana od primitka pravomoćne presude.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, držeći da plaćanje troška žalbenog postupka u paušalnom iznosu 20 eura (150,69 kuna) neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je dužan uzdržavati. 

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. rujna 2023.

Zapisničarka:                                                                Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.                                                                            Goranka Ratković, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, žrtve putem zakonskog zastupnika i tužitelja.