Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-50/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Rastiji, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, OIB: 16275571737, Osijek, Županijska 9, zastupanog po punomoćniku Jurici Jeliniću, odvjetniku u Osijeku, radi zaštite od uznemiravanja i povrede dostojanstva radnika, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, po objavi 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Županijska 9, Osijek, OIB 16275571737, u periodu od siječnja 2013. godine do 20. kolovoza 2021., kao poslodavac počinio radnje uznemiravanja i povrede dostojanstva na radu tužiteljice KK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrijeđanjem, ponižavanjem i nedoličnim ponašanjem prema tužiteljici nazivajući je „slugom“ uz uporabu drugih nepriličnih izraza i tonova u ophođenju s tužiteljicom, kao i radnje diskriminacije u pogledu organizacije rada i radnog vremena u odnosu na ostale djelatnike tuženika."

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, OIB: 16275571737, Osijek, Županijska 9, naknaditi tužiteljici KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.731,59 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom ovoga suda posl.br. Pr-3746/2021-38 od 14. svibnja 2024. je presuđeno:

Nalaže se tuženiku Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, OIB: 16275571737, Osijek, Županijska 9, isplatiti tužiteljici KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 6.636,14 eura (slovima: šest tisuća šesto trideset šest eura četrnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

i riješeno:

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku, kao poslodavcu da poduzme sve radnje u sprečavanju daljnjeg uznemiravanja i povrede dostojanstva tužiteljice kao i sve radnje radi jednakog postupanja prema svim radnicima po osnovu organizacije radnog vremena.“

II. Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Županijska 9, Osijek, OIB 16275571737, u periodu od siječnja 2013. godine do 20. kolovoza 2021., kao poslodavac počinio radnje uznemiravanja i povrede dostojanstva na radu tužiteljice KK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrijeđanjem, ponižavanjem i nedoličnim ponašanjem prema tužiteljici nazivajući je „slugom“ uz uporabu drugih nepriličnih izraza i tonova u ophođenju s tužiteljicom, kao i radnje diskriminacije u pogledu organizacije rada i radnog vremena u odnosu na ostale djelatnike tuženika."

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, OIB: 16275571737, Osijek, Županijska 9, naknaditi tužiteljici KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.113,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog."

2. Županijski sud u Zagrebu, presudom i rješenjem posl.br. Gž R-810/2024-2 od 1. travnja 2015., potvrdio je presudu Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pr-3746/2021- 38 od 14. svibnja 2024., dok je ukinuo rješenje Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pr- 3746/2021-38 od 14. svibnja 2024. pod točkama II. i III. izreke te je u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Iz obrazloženja (točka 21.) proizlazi da su osnovani žalbeni navodi tuženika da u situaciji kada tužitelj ne uspije dokazati postojanje diskriminacije i uznemiravanja prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", br. 85/08. i 112/12.) sud ne može donijeti odluku kojom se tužba u dijelu koji se tiče utvrđenja postojanja diskriminacije i uznemiravanja odbacuje, već jedino može donijeti odluku kojom se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija, pa da su (točka 22.) stoga nejasni i proturječni razlozi zbog kojih prvostupanjski sud odbacuje dio tužbe pod točkom II. izreke obrazloženja, navodeći da se u stvari radi o štetnoj radnoj koju je sud prvog stupnja utvrdio u ovom postupku, radi utvrđenja osnovanosti postavljenog zahtjeva za naknadu štete, a koji deklaratorni zahtjev je dopušten ZSD-om, koji se u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuje. Naime, ocjena suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe određenog zakona (ZSD-a) ne predstavlja razlog za odbacivanje tužbe u tom dijelu jer ne postoje razlozi iz članka 282. stavka 2. i članka 288. stavka 2. ZPP-a zbog kojih bi tužba trebala biti (djelomično) odbačena.

3. U podnesku od 7. svibnja 2025., a u odnosu na ukidbeno rješenje Županijskog suda, tužiteljica je, a obzirom je u ovome postupku pravomoćnom odlukom suda utvrđeno kako je riječ o mobingu koji je za vrijeme rada trpjela, uslijed takve pravne kvalifikacije spora uredila tužbeni zahtjev koji je prethodno odbačen, na način da zahtijeva utvrđenje povrede prava na dostojanstvo za vrijeme rada, a koje utvrđenje predstavlja u stvari deklaratorni preambul pravomoćne presude o naknadi štete zbog povrede prava na dostojanstvo. Dakle, tužiteljica tim tužbenim zahtjevom ne zahtijeva utvrđenje postojanja diskriminacije i uznemiravanja sukladno Zakonu o zaštiti od diskriminacije, već utvrđenje povrede prava na dostojanstvo za vrijeme rada uslijed pretrpljenog mobinga. Stoga je predložila da sud donese presudu:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljici KK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od strane tuženika Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, Županijska 9, Osijek, OIB: 16275571737 povrijeđeno dostojanstvo za vrijeme rada kod tuženika čime je tuženik izvršio povredu obveza iz radnog odnosa tužiteljice."

3.1. Tuženik se na ročištu 9. rujna 2025. iznio da se protivi navodima tužiteljice iz podneska od 7. svibnja 2025., pogotovo u dijelu gdje uređuje tužbeni zahtjev, smatrajući da se radi o preinaci, a kojoj se izrijekom usprotivio.

3.2. Odredbom članka 190. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

3.3. Obzirom se tuženik usprotivio uređenom tužbenom zahtjevu tužiteljice od 7. svibnja 2025., ovaj sud je na raspravnom zapisniku 9. rujna 2025., odbio preinaku tužbe od 7. svibnja 2025.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je tuženik kao poslodavac počinio radnje uznemiravanja i povrede dostojanstva na radu tužiteljice vrijeđanjem, ponižavanjem i nedoličnim ponašanjem prema tužiteljici nazivajući je „slugom“ uz uporabu drugih nepriličnih izraza i tonova u ophođenju s tužiteljicom, kao i radnje diskriminacije u pogledu organizacije rada i radnog vremena u odnosu na ostale djelatnike tuženika.

5. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o radu od 1. siječnja 2004. (stranica 5-7 spisa), pritužbu uslijed povrede prava iz radnog odnosa zbog uznemiravanja i diskriminacije od 9. ožujka 2021. (stranica 8-9 spisa), Odluku tuženika od 15. ožujka 2021. (stranica 10-11 spisa), Medicinsku dokumentacija za tužiteljicu (stranica 12-13 spisa), Poziv na očitovanje (stranica 25 spisa), iskaz svjedoka ĆK, NK, ŠK, BK, ZK, RK, TK, CK, AK, UK, ČK, GK i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

6. Tužiteljica je u tužbi od 1. travnja 2021. navela da traži zaštitu od uznemiravanja, diskriminacije, međutim sud je, obzirom u skladu s odredbom članka 186. stavka 3. ZPP-a, nije vezan uz pravnu osnovu koju je tužiteljica navela, a uzevši u obzir činjenične navode u tužbi, u presudi posl.br. Pr-3746/2021-38 od 14. svibnja 2025., ocijenio da se radi o mobingu, koji se prosuđuje prema odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. - dalje u tekstu: ZR), odnosno Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje u tekstu: ZOO), a ne o diskriminaciji odnosno uznemiravanju koja se procjenjuje prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08. i 112/12. – dalje u tekstu: ZSD).

6.1. Ovaj sud je ocijenivši sve izvedene dokaze (iskaze svjedoka, iskaz tužiteljice, spisu priležeću materijalnu dokumentaciju) utvrdio:

- da se CK, za vrijeme dok je bila nadređena tužiteljici, odnosila prema njoj na način da ju je verbalno zlostavljala kao osobu obraćajući joj se na način da joj je govorila da je jadna, glupava, glupaćica, vještica, bolesna, sluga, potrčko, koristila se drugim pogrdnim imenima, vikala je za njom „muu“, beljila joj se, nije ju pozdravljala, što proizlazi, kako iz iskaza tužiteljice, tako iz iskaza svjedokinja ĆK i UK, koje su imale neposrednih saznanja o tome jer su radile s tužiteljicom u istoj radionici, kao i iz iskaza svjedoka ZK i NK, dok iz iskaza ĆK proizlazi da je CK izjavila da je ona dovela BK i da njom može raditi što hoće,

- da je CK kritizirala rad tužiteljice na način da joj je govorila da je neradnik, da je nesposobna, da ne zna raditi, da se na nju svi žale, solisti opere, baletani, glumci; da je CK na opisani način o tužiteljici govorila i pred drugim kazališnim radnicima odnosno s takvim prijavama se obraćala intendantu ZK, a ZK je te navode CK provjeravao i utvrdio da nitko od ostalih zaposlenike u Vlasuljarsko–maskerskoj radionici ni od glumaca niti solista, nije imao primjedbi na rad tužiteljice te da iz iskaza svjedoka BK, UK, NK, RK, GK, proizlazi da je tužiteljica bila dobar radnik i da se nitko nije žalio na nju u svezi njezinog rada, osim CK, iz čega proizlazi da je CK na opisani način unutar tuženika svjesno iznosila neistine o radu tužiteljice,

- da je CK skrivala sredstva za rad za koji je bila zadužena tužiteljica ili druge zaposlenice radionice, pri čemu je tužiteljica opisala situaciju kada su radili na predstavi Unterstade, tada je CK sakrila umetak, stavila ga je u džep svojeg radnog mantila pa su se morali snalaziti sa nekim priručnim umecima, dok je svjedok PK iznio da mu se tužiteljica žalila na CK jer da joj nisu dostupni materijali za rad, pri čemu treba dodati da to proizlazi i iz iskaza svjedoka NK,

- da je CK, iako je to bila dužna učiniti, nije o iznenadnim promjenama radnog vremena obavještavala tužiteljicu, zbog čega je tužiteljica ranije došla na posao, za razliku od drugih zaposlenica koje su obaviještene o promjeni,

- da je CK zadavala tužiteljici poslove koje ona nije znala, na tzv. muškoj strani, budući je na tu okolnost tužiteljica također iskazivala logično, uvjerljivo, opisujući do u detalja kako rad na ženskoj strani, tako i rad na muškoj strani, kao i činjenicu da su u radionici svi učili od svih, ali da nju nitko nije naučio rad na "muškoj strani", s time da je ČK htjela naučiti tužiteljicu nanošenje muške šminke, a to je sabotirala upravo CK, koja joj je kasnije zadavala upravo te poslove.

6.2. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud je zaključio da je tužiteljica dokazala da su radnje CK kojima je bila podvrgnuta tužiteljica za vrijeme dok je radila kod tuženika, a to je stalno i uporno kritiziranje njezinog rada, uzimanje radne opreme, podcjenjivanje nje kao osobe i kao radnice, širenje neistina o njezinu radu, nazivanje pogrdnim izrazima, imale za cilj omalovažavanje i izazivanje straha kod tužiteljice, da se radilo o ponašanju koje je sustavno trajalo duže vrijeme, i to kako za vrijeme dok je CK bila nadređena tužiteljici, tj. od 1. siječnja 2018. pa do otkazivanja tužiteljice, tako i za vrijeme kada CK kada nije bila nadređena tužiteljici, odnosno još od siječnja 2013. kada je tužiteljica tražila zaštitu od sindikata te iako tužiteljica nakon povratka s rodiljnog dopusta često izbivala s radnog mjesta, to ne dovodi do prekida kontinuiteta i dugotrajnosti, budući da je CK nastojala iskoristiti svaku prisutnost tužiteljice ne bi li se okomila na nju. Stoga je ovaj sud ocijenio da postupanje djelatnice tuženika CK prema tužiteljici ima obilježje mobinga te da je tužiteljici počinjena šteta povrede prava osobnosti i da tužiteljica ima pravo na novčanu naknadu u skladu s člankom 1100. stavkom 2. ZOO-a pa je tužiteljici dosuđena nakade štete zbog povrede dostojanstva.

7. Međutim, i nadalje u ovom postupku ostaje sporan dio zahtjeva tužiteljice koji glasi na utvrđenje da je tuženik kao poslodavac počinio radnje uznemiravanja i povrede dostojanstva na radu tužiteljice vrijeđanjem, ponižavanjem i nedoličnim ponašanjem prema tužiteljici nazivajući je „slugom“ uz uporabu drugih nepriličnih izraza i tonova u ophođenju s tužiteljicom, kao i radnje diskriminacije u pogledu organizacije rada i radnog vremena u odnosu na ostale djelatnike tuženika.

7.1. Tužiteljica je zahtjev na utvrđenje postavila u smislu odredbe članka 17. ZSD kojim je određeno koje sve tužbene zahtjeve može istaknuti tužitelj u tužbi za zaštitu zbog diskriminacije, a to su da se utvrdi da je postupanjem tuženika počinjena diskriminacija, zabranu ili otklanjanje diskriminacije, naknadu štete te da se presuda kojom je utvrđena diskriminacija objavi u medijima na trošak tuženika. Prema tome, kraj utvrđenja da se u konkretnom slučaju ne radi o uznemiravanju odnosno diskriminaciji, dakle o zaštiti koju tužiteljica uživa prema ZSD, već da se radi o mobingu koji uživa zaštitu po ZR-u odnosno ZOO-u, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je poslodavac počinio radne uznemiravanja i povrede dostojanstva odnosno radnje diskriminacije, i odlučiti kao u točki I. izreke presude. Naime, iako sud nije vezan pravnom osnovom, on u smislu odredbe članka 2. stavka 1. ZPP-a odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

7.2. Pri tome ovaj sud navodi da iz obrazovnog materijala za radionicu pravosudne akademije pod nazivom: Radnopravna zaštita od mobinga i uznemiravanja s osvrtom na primjenu novele ZPP-a iz kolovoza 2021. u dijelu koji nosi naziv: "Tužbeni zahtjevi kod mobinga (I.4.)" proizlazi da u sporu vezanom uz mobing radnici u pravilu traže naknadu štete, imovinske i neimovinske, da je jedna od važnijih odredbi iz ZOO-a za zaštitu od mobinga ona prema kojoj svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica. Nadalje, da temeljem odredbe članka 1048. ZOO-a osoba koja je izložena mobingu može tražiti od suda da naloži poslodavcu da prestane s radnjama kojima se vrijeđa njezino pravo osobnosti, kao i da se uklone posljedice koje su izazvane tim radnjama. Konkretno to znači da radnik može od poslodavca tražiti da se prestane s radnjama kojima se vrijeđa njegovo pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (članak 19. stavak 2. ZOO-a), kao i da ukloni posljedice koje su izazvane tim radnjama, odnosno da mu dosudi naknadu štete. Tužbeni zahtjev bi, prema ovoj odredbi ZOO-a, trebao biti kondemnatorne prirode (npr. nalaže se tuženiku da prestane omalovažavati, prenositi neistinite tvrdnje o tužitelju o njegovom osobnom obiteljskom ili dr. životu, vrijeđati, obraćati se tužitelju povišenim tonom, uvredljivim izrazima, zatim da prestane s nedodjeljivanjem radnih zadataka, dodjeljivanjem radnih zadataka koji nisu u skladu s ugovorom o radu i sl.) koji bi uključivao i zahtjev za naknadu štete. Zahtjev bi mogao biti usmjeren i na obvezu propuštanja poduzimanja neke radnje kojom se vrijeđa pravo osobnosti, pa čak i obvezu propuštanja budućih ponašanja. To bi se moglo tražiti i tako da se tuženiku zabrani da poduzima neku aktivnost kojom bi se onemogućavalo ili ometalo određene radnje tužitelja ili trećih.

7.2.1. Drugim riječima, tužbeni zahtjev kod mobinga ne sadrži deklaraciju, odnosno utvrđenje da je poslodavac vrijeđao pravo osobnosti, dostojanstvo radnika, pa i iz tog razloga nije osnovan zahtjev tužiteljice.

8. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Naime, tužiteljica nije uspjela sa razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, dok je u cijelosti uspjela u dokazivanju kako osnova tužbenog zahtjeva (odgovornost tuženika za štetu) tako i u dokazivanju visine štete. Stoga su tužiteljici priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za:

- sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 7. prosinca 2022. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 28. veljače 2023. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 4. svibnja 2023. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 5. rujna 2023. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 22. studenoga 2023. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 14. veljače 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 28. ožujka 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

ukupno 1.600,00 eura što uvećano za pripadajući iznos PDV-a iznosi 2.000,00 eura. Tužiteljici je dosuđen i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 113,00 eur. Dakle, tužiteljici je dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 2.113,00 euro.

8.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 3. svibnja 2023., budući isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka, a i navode iz istoga mogla je iznijeti na ročištu održanom 3. svibnja 2023. Nije joj priznat niti trošak sastava podneska od 8. rujna 2023., odnosno trošak sastava podneska od 7. svibnja 2025. jer isti također nisu bili nužni za vođenje ovoga postupka. Nije joj priznat niti trošak pristupa na ročište 9. rujna 2025., obzirom, a u odnosu na dio zahtjeva na kojem je raspravljano na tom ročištu, tužiteljica nije uspjela u postupku. Nije joj priznat niti trošak sudske pristojbe za tužbu budući tužiteljica nije imala te troškove jer spisu ne prileže dokazi da je platila tu pristojbu.

8.2. Tuženik je izjavio žalbu protiv ranije presude posl.br. Pr-3746/2021-38 od 14. svibnja 2024. s kojom je djelomično uspio (50%), jer je ta odluka djelomično ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-810/2024-2 od 1. travnja 2025., te je riješeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci. Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe protiv presude posl.br. Pr-3746/2021-38 od 14. svibnja 2024. u iznosu 250,00 eura (Tbr. 10. točka 1. u vezi s Tbr. 7. Tarife) kao i trošak plaćene sudske pristojbe za žalbu u iznosu 112,81 euro ukupno 362,81 euro od čega 50%, s koliko je tuženik uspio u žalbenom dijelu postupka iznosi 181,41 euro. Nadalje tuženiku je priznat trošak pristupa na ročište 9. rujna 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife). Dakle, tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 381,41 euro.

8.3. Nakon prijeboja troškova stranaka, i to troška tužiteljice u iznosu 2.113,00 eura i troška tužene u iznosu 381,41 euro proizlazi da je tužena u obvezi naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 1.731,59 eura na koji iznos joj je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 8. listopada 2025., kao dana presuđenja, pa do isplate.

9. Obzirom na iznijeto presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 8. listopada 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku

2. Jurica Jelinić, odvjetnik u Osijeku