Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-110/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mišo Živaljić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice DUP iz [adresa], a s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri u Splitu, radi prestanka obveze uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-590/2023-16 od 9. srpnja 2025., u sjednici vijeća 08. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženice te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-590/2023-16 od 9. srpnja 2025. u dijelu točke I izreke kojom je utvrđeno da je dana 21. studenog 2023. prestala obveza tužitelja za uzdržavanje tuženice, te u točki III izreke i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke utvrđeno je da je dana 21. studenog 2023. prestala obveza tužitelja kao oca doprinositi(plaćati) za uzdržavanje tuženice određena presudom Općinskog suda u Splitu broj P-274/04 od 1. listopada 2004. i P Ob-553/09 od 8. prosinca 2010., dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za prestanak obveze uzdržavanja tuženice s danom 18. prosinca 2019. do 20. studenog 2023. odbijen kao neosnovan.

2. Točkom II izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženici naloži da mu na ime preplaćenog iznosa uzdržavanja isplati iznos od 2.707,54 eur s zateznom kamatom.

3. Točkom III izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

4. Protiv te presude u točki I izreke u dijelu u kojem je usvojen navedeni dio tužbenog zahtjeva, te u točki III izreke žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je osnovana.

7. Prvostupanjska presuda u točki I izreke u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja da se prestanak njegove obveze uzdržavanja tuženice utvrdi s danom 18. prosinca 2019., kao i u točki II izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.707,54 eur s zateznom kamatom postala je pravomoćna zbog izostanka žalbe tužitelja.

8. U ovom žalbenom postupku sporno je je li prvostupanjski sud pravilno postupio kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio da je s danom 21. studenog 2023., kao danom podnošenja tužbe prestala obveza tužitelja doprinositi za uzdržavanje tuženice.

9. Prvostupanjski sud je u provedenom dokaznom postupku u bitnom utvrdio da je tuženica rođena **.**.2001. slijedom čega je postala punoljetna 18. prosinca 2019., da je tužitelj, kao otac tuženice, citiranim prvostupanjskim presudama obvezan doprinositi za njezino uzdržavanje, da je tužitelj predmetnu tužbu podnio 21. studenog 2023.

10. Utvrdio je da je tuženica u odgovoru na tužbu osporila tužbeni zahtjev i suprotno tvrdnjama tužitelja navela da se nisu ispunile pretpostavke propisane odredbom čl. 290. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ) za prestanak obveze tužitelja doprinositi za njezino uzdržavanje, uz tvrdnju da se tuženica i nadalje nalazi na redovitom školovanju.

11. Prvostupanjski sud je uvidom u potvrdu Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu od 10. siječnja 2024. utvrdio da je tuženica upisana u prvu nastavnu godinu akademske godine 2023./2024. kao redovni student navedenog fakulteta, sveučilišni prijediplomski studij Industrijsko inženjerstvo koji da ukupno traje šest semestara, da se tuženica upisala u akademskoj godini 2023./2024. da je do sada odnosno do 10. siječnja 2024. kao dana izdavanja potvrde ostvarila ukupno 0 ECTS bodova, prosječnu ocjenu 0.00 i težinski prosjek ocjena 0.00, uz daljnji navod da je tuženica bila upisana kao redovan student i u akademskoj godini 2020./2021., 2021./2022., 2022./2023., dok je uvidom u potvrdu istog fakulteta od 3. listopada 2024. utvrdio da se u istoj navodi da je tuženica upisana u prvu nastavnu godinu akademske godine 2024./2025. kao redovni student na navedenom fakultetu sveučilišni prijediplomski studij Industrijsko inženjerstvo koji ukupno traje šest semestara, da je tuženica upisana akademske godine 2023./2024., da je do sada ostvarila ukupno 37 ECTS bodova a u prethodnoj akademskoj godini 2023./2024. 37 ECTS bodova. Sud je nadalje cijeneći stranački iskaz tuženice u bitnom utvrdio da tuženica navodi da je nakon završetka srednje škole, u školskoj godini 2019./2020. u lipnju 2020. položila državnu maturu te da se na prvom roku iste godine upisala na Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Splitu, smjer brodogradnja, da prvu nastavnu godinu nije u cijelosti položila, da joj je nedostajao jedan ECTS bod pa da je u akademskoj godini 2021./2022. upisala parcijalu , a što znači da je prenijela četiri nepoložena ispita iz prve godine te još upisala šest ispita iz druge godine, da ni u akademskoj godini 2021./2022. nije uspjela položiti jedan ispit iz prve godine te dva ispita iz druge godine te da je u akademskoj godini 2022./2023. ponovno upisala parcijalu što da znači da je u toj godini prenijela ispit iz prve godine, dva već upisana ispita iz druge godine te preostale ispite iz druge godine, te još dva s treće godine. Nadalje da u akademskoj godini 2022./2023. nije uspjela položiti ispit iz prve godine kao ni dva ispita iz druge godine dok da je ostale ispite položila, navodeći da ukoliko bi i nadalje ostala na navedenom smjeru(brodogradnja) da bi stekla mogućnost upisa parcijale po treći puta, ali uz obvezu plaćanja velike školarine zbog čega da je promijenila smjer u akademskoj godini 2023./2024. te se upisala kao redovni student na smjer industrijsko inženjerstvo, da u toj akademskoj godini nije uspjela položiti sve ispite potrebne za upis u drugu nastavnu godinu, te da je u akademskoj godini 2024./2025. upisala parcijalu prenijevši dva predmeta iz prve nastavne godine i dio predmeta iz druge nastavne godine. Navedeno je da je tuženica iskazala da je prije razdoblja studiranja, kratko razdoblje u trajanju od šest mjeseci bila zaposlena kod poslodavca Dekra što da nije utjecalo na njezin status redovnog studenta kojeg ima u neprekinutom trajanju od akademske 2020./2021. godine, pa nadalje.

12. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza, cijeneći odredbu čl. 290. st. 1. ObZ-a zaključio da tuženica od početka studiranja, odnosno akademske godine 2020./2021. pa nadalje nije uredno i redovito ispunjavala svoje fakultetske obveze, da ni jednu od navedenih akademskih godina nije uspjela položiti, da ni u jednoj od navedenih akademskih godina nije uspjela položiti potrebne ispite kako bi upisala sljedeću nastavnu godinu već dio istih što joj je omogućilo tzv. parcijalni upis sljedeće nastavne godine, pri čemu sud zaključuje da usprkos djelomičnom upisu sljedeće nastavne godine tuženica je i nadalje u svaku iduću akademsku godinu prenosila ispite i sa prva i sa druge nastavne godine, što da ukazuje na neurednost tuženice u ispunjavanju fakultetskih obveza slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da se tuženica ne nalazi na redovitom školovanju u smislu citirane odredbe čl. 290. st. 1. ObZ-a, te je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio da je s danom 21. studenog 2023., kao dana podnošenja tužbe prestala obveza tužitelja doprinositi za uzdržavanje tuženice.

13. Tuženica u žalbi osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnost u primjeni materijalnog prava ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjenje pretpostavke za prestanak obveze tužitelja za uzdržavanje u smislu odredbe čl. 290. st. 1. ObZ-a, ukazujući da je iz citiranih potvrda Fakulteta elektrotehnike strojarstva i brodogradnje u Splitu razvidno da se cijelo vrijeme nalazi u statusu redovnog studenta, da kroz cijelo vrijeme studiranja nije ponavljala godinu, već da je upisivala parcijalu s obzirom da fakultet omogućava "prenošenje" ispita iz niže u višu godinu studija što da je sukladno Bolonjskoj deklaraciji potpisanoj u Bolonji 10. lipnja 1999. a koja da se odnosi na reformu sustavu visokog obrazovanja u Europi, ukazujući da je predmetnom deklaracijom uvedem ECTS bodovni sustav u kojem su sustavu fakulteti u Republici Hrvatskoj počeli omogućavati parcijalne upise viših godina nakon što se postigne određen broj ECTS bodova sa niže godine studija. Ukazuje da je dosadašnja sudska praksa u ovakvim stvarima zauzela pravno shvaćanje kako se redovitim studentom ima smatrati onaj koji je redovno upisao drugu i treću godinu studija bez obzira na činjenicu što je promijenio fakultet nakon prve godine studiranja i što je ponavljao prvu godinu studiranja na drugom fakultetu. Uz to tuženica ističe da je prvostupanjski sud propustio o navedenoj spornoj činjenici prosuđivati kroz primjenu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te podzakonskih propisa kao što je Pravilnik o studijima i sustavu studiranja na Sveučilištu u Splitu kao i kroz interne Pravilnike navedenog sveučilišta te zaključno, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda smatra kako se nisu ispunile pretpostavke propisane odredbom čl. 290. st. 1. ObZ-a za prestanak obveze tužitelja doprinositi za njezino uzdržavanje, s obzirom na okolnost da se nalazi u statusu redovnog studenta, i da svoje školske obveze ispunjava u skladu s pozitivnim, citiranim zakonskim propisima.

14. Svi opisani žalbeni navodi tuženice su osnovani, slijedom čega je za sada neprihvatljiv i preuranjen zaključak prvostupanjskog suda o tome da su se ispunile pretpostavke propisane odredbom čl. 290. st. 1. ObZ-a za prestanak obveze tužitelja propisane tom zakonskom odredbom.

15. Zaključak prvostupanjskog suda o tome da tuženica neuredno ispunjava svoje fakultetske obveze za sada nije prihvatljiv, jer je prvostupanjski sud u vezi s tim propustio ocijeniti stranački iskaz tuženice kroz primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj 119/22-dalje ZZDVO) zatim Pravilnika o studijima i sustavu studiranja na Sveučilištu u Splitu, te kroz primjenu tih propisa ocijeniti nalazi li se tuženica na redovitom školovanju, što tuženica i tvrdi, pri čemu iz citiranih potvrda Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu za sada proizlazi da tuženica ima status redovnog studenta, te s obzirom na to zaključiti jesu li ispunjenje pretpostavke iz citirane odredbe čl. 290. st. 1. ObZ-a za prestanak obveze tužitelja doprinositi za uzdržavanje tuženice.

16. O svemu navedenom prvostupanjski sud će u novoj zakonitoj odluci navesti razloge o svim odlučnim činjenicama u skladu s navedenih primjedbama, pri čemu će novu odluku izraditi u skladu s zahtjevima iz odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a kako bi se odluka mogla ispitati.

17. Zbog tih razloga je uvaženjem žalbe tuženice te primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 08. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić