Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž Ob-115/2025-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, , u pravnoj stvari tužiteljice CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada smješten u Kaznionici u Glini, uz sudjelovanje djece mljt. VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mljt. SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po posebnoj skrbnici UI, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, radi razvoda braka s mljt. djecom, roditeljske skrbi, stanovanju mlt. djece, ostvarivanju osobnih odnosa i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-117/2023-29 od 30. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-117/2023-29 od 30. kolovoza 2024. potvrđuje u točki III izreke.

Obrazloženje

1. Citiranim presudom u točki I izreke odlučeno je da se razvodi brak stranaka sklopljen 16. lipnja 2007. u Drenju, upisan u Maticu vjenčanih matičnog područja Drenje pod rednim brojem 10. za 2007. godinu.

1.1. Točkom II izreke odlučeno je da će mljt. djeca stranaka VI rođen **.**.2010., mljt. ĐI rođen **.**.2007. i mljt. SI rođena **.**.2015. stanovati s majkom CI, na adresi njezina stanovanja u [adresa], koja će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb i zastupati ih u vezi s bitnim osobnim pravima djece, imovinskim pravima kao i u postupcima ishođenja osobne dokumentacije, skrbi o zdravlju i školskim obvezama te svim ostalim potrebama.

1.2. Točkom III izreke odlučeno je da mljt. djeca stranaka neće ostvarivati osobne odnose sa ocem TI.

1.3. Točkom IV izreke naloženo je tuženiku da za uzdržavanje svo troje mljt djece plaća za svakog iznos od po 150,00 eura mjesečno počev od podnošenja tužbe odnosno 17. ožujka 2023., pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, uz obvezu da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do 20- og u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, na tekući račun majke.

1.4. Točkom V izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv navedene presude u točki III izreke tuženik podnosi žalbu bez pozivanja na određene žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) koji se u konkretnom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje ObZ).

3. U žalbi navodi da već gotovo tri godine nije vidio djecu, a godinu i pol dana nema nikakav kontakt sa njima, da mu je poznato da je sin trebao imati krizmu, a kćerka pričest a nije ih mogao niti vidjeti niti čuti, te mu jako nedostaju. Ističe da se obratio Zavodu za socijalnu skrb pismeno ali da je dobio obavijest da bez odluke suda ne mogu ništa učiniti. Navodi kako se kaje i žali zbog postupaka koji su svemu prethodili, da u međuvremenu pohađa školu za soboslikare, te se liječi od alkohola. Predlaže da se odluka izmijeni na način da mu se omoguće kontakti sa djecom putem video poziva jer mu nedostaju, posebno kćerka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Kako tuženik ne konkretizira žalbene razloge niti počinjene bitne povrede, ovaj sud ispitujući u povodu žalbe pobijanu presudu nije utvrdio da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i donošenjem presude počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. S obzirom na utvrđenja suda prvog stupnja temeljena na rezultatima provedenog dokaznog postupka, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kod donošenja pobijane odluke.

8. Nesporno je te iz utvrđenja suda prvog stupnja i sadržaja spisa proizlazi slijedeće:

-stranke su brak zaključile 16. lipnja 2007. u Drenju, a bračna zajednica je prestala u srpnju 2022. kada je tužiteljica sa djecom odselila u kuću svojih roditelja u

ŠI gdje i dalje živi;

-odnosi u braku bili su teško i trajno poremećeni, ali je tuženik kontinuirano dolazio na adresu na kojoj djeca stanuju, pa je tako 16. rujna 2022. oko 21,00 sat kada je išao na posao u noćnu smjenu tužiteljicu presreo automobilom na ulazu u Slatini i rekao da mu je auto u kvaru, te pitao da li bi ga odvezla do Satnice, na što je ona pristala a kada se zaustavila uzeo joj je ključ od vozila, prebacio se na njezino sjedalo i uhvatio za vrat, na silu izvukao iz automobila, odvukao u kuću, tukao je i davio te rekao da će je ubiti, silovao je i prisiljavao da mu obeća da će nastaviti živjeti s njim, što mu je ona iz straha i obećala, nakon čega ju je pustio a morala ga je odvesti kako bi otišla po automobil, ali je potom sve to prijavila policiji od kada se nalazio u istražnom zatvoru, radi tog kaznenog djela tuženik je oglašen krivim pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-3/23-35 od 29. lipnja 2023. i osuđen na pet godina zatvora, tako da se sada nalazi na izdržavanju kazne u Zavoru u Glini.

9.Sud prvog stupnja utvrđuje iz mišljenja Zavoda za socijalnu skrb kao i očitovanja posebne skrbnice koja je provela razgovor sa djecom, vezano uz održavanje kontakata sa ocem te iz razgovora sa ĐI koji je sada srednjoškolac kako ima saznanja da se otac nalazi na odsluženju kazne zatvora zbog nasilja prema majci. Tome je prethodio višegodišnji život na način da je često dolazio kući jako alkoholiziran, vikao na mamu, nekoliko puta na nju i nasrnuo i lupio joj šamar, a zadnjih godina je njegova agresivnost u takvom stanju pojačana. Iz zatvora ih naziva na kućni broj jer mu nisu zbog uznemiravanja dali brojeva mobitela, nekada ih je nazivao i navečer, te pita gdje je majka i sa kim ne može prihvatiti to što je učinio majci, pa zbog toga osjeća bijes i ljutnju. To je potvrdio i C koji pohađa osnovnu školu. Pozivi oca ih uznemiravaju, dok je bio s njima nakon posla je odlazio piti, pa se vratio doma kada bi ih uznemiravao, a potom opet odlazio zbog čega ga ne želi niti čuti niti vidjeti čak ni u prisutnosti druge osobe. Smatra da živi "u bajci" jer misli da će i nakon svega toga živjeti zajedno i o tome im u kontaktu priča, i opterećuje ih. Mljt. ĐI koja pohađa osnovnu školu (sada treći razred) također potvrđuje da ih otac telefonski uznemirava i ispituje o majci na koju je uvijek vikao, često pio i bio izvan kuće, s time da mama ima novog dečka ali to zbog oca i njegove reakcije ne spominju, boji ga se i izbjegava teme vezane i indirektno na mogućnost održavanja osobnih odnosa sa ocem.

10.Zaključuje kako od prestanka bračne zajednice isključivo majka vodi brigu o djeci, uz pomoć svoje majke, tako da ostvaruju zadovoljavajući uspjeh u savladavanju školskog gradiva i bavljenja aktivnostima, ne protivi se održavanju telefonskih kontakata tuženika sa djecom, ali su oni izričito izjavili da ne žele s njim razgovarati jer ih to uznemirava. Pokazuje spremnost da jedanput mjesečno djecu odvodi na viđenje s ocem, dok je u Zatvoru u Osijeku, ali sada kada je u Glini to je povezano sa znatnim financijskim troškovima, a njezina primanja su 800,00 eura iz kojih teško podmiruje i njihove osnovne životne potrebe, s obzirom da tuženik ne ostvaruje nikakva primanja niti doprinosi na bilo koji način.

11.Cijeneći opisana utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da su ispunjeni uvjeti iz čl. 51. ObZ-a utvrđujući da su odnosi stranaka teško i trajno poremećeni a bračna zajednica je prestala pred više godina. Kako djeca od prestanka bračne zajednice stanuju sa majkom u kućanstvu to je neophodno da ista ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb, jer je otac odsutan sa čime se suglasila i posebna skrbnica, te primjenom odredbe čl. 105. i čl. 413. ObZ-a odlučuje da će tužiteljica samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad djecom, jer to ponekad iziskuje donošenje promptnih odluka u kojima nije u interesu djeteta čekati suglasnost drugog roditelja (kao što je ishođenje osobne dokumentacije, skrb o zdravlju, školskim obvezama i drugim potrebama djece), pa uz daljnju primjenu odredbe čl. 3. Konvencije o pravima djeteta odlučuje kao u toč. II izreke.

12.Cijeneći utvrđenja iz mišljenja Zavoda za socijalnu skrb i posebne skrbnice kao i iskaz tužiteljice te preostala utvrđenja koja tuženik žalbenim navodima ne dovodi u dvojbu, i ovaj sud smatra pravilnim zaključak suda prvog stupnja da unatoč pravu tuženika kao oca na susrete i druženja s djecom te interesu djece da stvaraju emotivni odnos s roditeljem s koji ne žive, treba uzeti kao prevladavajući interes djece da rastu i razvijaju se u okruženju bez stresa i uznemirenosti koji evidentno kod njih tuženik izaziva, dok ne promijeni način ophođenja sa djecom i tužiteljicom kao njihovom majkom te okolinom i ne postigne samokontrolu. Pri tome pravilno cijeni odredbu čl. 12. Konvencije o pravima djeteta prema kojem dijete ima pravo na slobodu, bez ičijih utjecaja, izražavati mišljenje o svim pitanjima koja se na njega odnose a prema čl. 9. st. 3. pravo djeteta na ostvarivanje osobnih odnosa sa roditeljem s kojim ne živi može biti uskraćeno jedino ukoliko je u suprotnosti s dobrobiti djeteta. Odredbom čl. 24. st. 3. Povelje o temeljnim pravima Europske unije 2010/C, 83/02 kao sastavnog dijela poretka EU svako dijete ima pravo na održavanje redovitog osobnog odnosa i izravni dodir s oba roditelja ali prema odredbi čl. 2. Konvencije u svim akcijama koje se odnose na dijete, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove, socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavno tijelo, najbolje interes djeteta mora imati prednost.

13.S obzirom na opisana utvrđenja i prema mišljenju ovoga suda u sadašnjim utvrđenim okolnostima prevladavajući je interes djece da se razvijaju u smirenijem okruženju u obitelji majke, a da se kontakti direktnim viđanjem u zatvoru ili putem telefonskih poziva za sada ne održavaju, jer su konačno i djeca potvrdila takav izričiti zahtjev i odbijaju kontakt s tuženikom. Kako bi se kontakt održao to je za sada moguće na način da djeci pošalje pismo, čestitku ili dar koji će se proslijediti majci da bi ih pregledala i utvrdila da li se radi o primjerenom sadržaju kod čega se može savjetovati i zatražiti mišljenje nadležnog Zavoda. Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 123. a uz daljnju primjenu odredbe čl. 92., čl. 95. i čl. 119. ObZ- a te citiranih odredbi Konvencije odlučio kao u toč. III izreke, odnosno da se osobni odnosi mljt. djece sa ocem za sada ne ostvaruju radi zaštite dobrobiti djece.

14.Valja istaći da tuženik pokazuje spremnost na popravljanje ponašanja radi održavanja osobnih odnosa sa djecom ali za sada s obzirom na sveukupnu situaciju, odnosno da se nalazi na izdržavanju kazne, a da djeca pokazuju izričiti otpor za njihovim održavanjem, se navedena odluka ukazuje zakonitom. Ovo iz razloga što se prema mišljenju ovoga suda takva mjera, iako krajnja ukazuje nužnom radi zaštite dobrobiti djece. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi došlo do napretka u kvaliteti odnosa između stranaka niti tuženika sa mljt. djecom, odnosno ne proizlazi da bi za sada njegove roditeljske sposobnosti bile takve da bi omogućavale međusobni odnos i ostvarivanje osobnih odnosa, te da bi to bilo u interesu dobrobiti djece.

15.Ukoliko se promijene okolnosti u prvom redu da tuženik promijeni odnos i način komuniciranja sa djecom i tužiteljicom te postigne veći stupanj samokontrole u ponašanju sa okolinom, tada ima mogućnost podnošenja prijedloga radi izmjene navedene odluke kako bi se eventualno uz stručnu pomoć te ispunjenost pretpostavki propisanih ObZ-om, isti održavali.

16.Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja u toč. III izreke potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

17.Navedena presuda u toč. I i II, te IV i V izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak