Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1470/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Karajiću, odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d. d. iz Zagreba, Magazinska Cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovorne obveze, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj P-426/2024-8 od 11. lipnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 08. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj P-426/2024-8 od 11. lipnja 2025. godine.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) utvrđena je ništetnom odredba sadržana u članku 3. Ugovora o [broj kredita] od 29. kolovoza 2007. godine sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu koji glasi: „Naknada 2.00% (dva posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.178,10 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2025. godine kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije i iskaza tužiteljice u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice kao korisnice kredita u kunama radi utvrđenja ništetnom odredbe sadržane u članku 3. Ugovora o [broj kredita] od 29. kolovoza 2007. godine sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora (u nastavku teksta: Ugovor), u dijelu koji glasi: „Naknada 2.00% (dva posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
7. U vezi toga utvrđuje da je tuženik kao kreditor navedenim Ugovorom odobrio tužiteljici kao korisnici kredita nenamjenski kredit u iznosu od 115.000,00 kuna, sa redovnom kamatom od 8,75% godišnje koja je promjenjiva, te u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, pri čemu je ugovorena i jednokratna naknada od 2% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.
8. Nadalje utvrđuje da je tužiteljica zaključila predmetni Ugovor kao fizička osoba, te izvan trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, odnosno da je taj pravni posao sklopila u svojstvu potrošača, u smislu odredaba članaka 3. točka 9. i 15. stavak 5. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, u nastavku teksta: ZZP/14).
9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica otplatila kredit kojeg je dobila Ugovorom, te da joj je tuženik naplatio 2% od iznosa tog kredita, a da ista nije mogla pregovarati o iznosu tog kredita, niti joj je objašnjeno zbog čega je ugovoren iznos naknade u naznačenom postotku, pa utvrđuje da je sporna Ugovorna odredba ništetna, u smislu odredbe članka 49. stavak 1. ZZP/14.
10. Pri tome utvrđuje neosnovanim istaknuti prigovor zastare, jer utvrđuje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
11. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbu članka 8. ZPP-a, odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.
12. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. ZPP-a.
13. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.
14. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, te se u svemu može ispitati.
15. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se o spornoj Ugovornoj odredbi koja se odnosi na ugovorenu jednokratnu naknadu od 2% od iznosa kredita nije pojedinačno pregovaralo, te da tuženik kao kreditor nije tužiteljici prilikom ugovaranja te odredbe objasnio zbog čega je ugovoren iznos naknade u naznačenom postotku, pa je imajući u vidu takva utvrđenja, kao i okolnost da iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista ne bi dobila predmetni kredit da nije pristala na spornu jednokratnu naknadu, te neprijepornu činjenicu da je predmetni Ugovor, pa dakle i spornu Ugovornu odredbu, unaprijed formulirao tuženik kao trgovac, i to na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pravilno utvrdio da se radi o nepoštenoj Ugovornoj odredbi, koja je kao takva ništetna, pri čemu okolnost da se prvostupanjski sud u tom pogledu pogrešno pozvao na naznačene odredbe ZZP/14, umjesto na odredbe članaka 96. stavak 1. i 2. i 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, u nastavku teksta: ZZP/07), koji propis je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije imala za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava na štetu tuženika, jer su odredbe ZZP/07 i ZZP/14 na sadržajno identičan način regulirale pojam nepoštene ugovorne odredbe i posljedice nepoštenosti takvih odredaba. Stoga je u kontekstu gore navedenog neosnovano pozivanje tuženika na odredbu članka 99. ZZP/07 kojom je bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Pri tome okolnost da tužiteljica ne bi prigovarala visini plaćene sporne naknade, niti je tražila da se raskine Ugovor, ne ograničava istu u pravu da u skladu s naznačenim odredbama ZZP/07 traži utvrđenje naznačene Ugovorne odredbe ništetnom.
16. Na navode tuženika da je pobijana presuda donesena protivno odredbi članka 118. ZPP-a, jer da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je ništetnost sporne Ugovorne odredbe utvrđena u postupku kolektivne zaštite, valja odgovoriti da se prvostupanjski sud u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva uopće nije pozvao na presudu koja je donesena u postupku radi zaštite potrošača.
17. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 151. stavak 3. i 154. stavak 1. ZPP-a.
18. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.
19. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.
U Rijeci, 08. listopada 2025. godine.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Brankica Malnar
