Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1034/2022-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V odoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima Dražanu Crnkoviću i Alenu Pešušiću iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dražan Crnković & Alen Pešušić, Zagreb, protiv tuženice OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5422/2020-24 od 1. travnja 2022., u sjednici vijeća 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5422/2020-24 od 1. travnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška te zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-6958/18 od 30. listopada 2018. temeljem ovršne isprave, presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6888/10 od 2. svibnja 2012. koja je postala ovršna 26. ožujka 2013. na način da se nalaže ovršeniku, ovdje tužitelju, da ovrhovoditeljici, ovdje tuženici, isplati iznos od 11.404,23 kn (sada 1.513,60 eur) sa zateznom kamatom od 15. listopada 2019. do isplate te trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.625,00 kn. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Točkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.200,00 kn (sada 690,16 eur) sa zateznom kamatom.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, te obveže tuženicu na naknadu cjelokupnog parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak.

4. Tuženica je odgovorila na žalbu tužitelja, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-6958/18 od 30. listopada 2018. kojim je na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-6888/10 od 2. svibnja 2012. naloženo tužitelju kao ovršeniku da tuženici kao ovrhovoditeljici isplati naknadu pretpostavljene plaće za rujan 2018. u iznosu od 11.404,23 kn s zateznom kamatom.

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

-da je Općinski građanski sud u Zagrebu na prijedlog tuženice kao ovrhovoditeljice donio rješenje o ovrsi broj Ovr-6958/18 od 30. listopada 2018. kojim je na temelju citirane ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-6888/10 od 2. svibnja 2012. određena ovrha radi naplate pretpostavljene plaće za rujan 2018. u iznosu od 11.404,23 kn i određen trošak ovrhe u iznosu od 1.625,00 kn,

-da je tužitelj protiv rješenja o ovrsi podnio žalbu te da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-6958/18-11 od 22. listopada 2020. upućen da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovdje tuženice kao ovrhovoditeljice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje OZ), temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a,

-da je tužitelj, kao ovršenik temeljem citiranog zaključka prvostupanjskog suda podnio predmetnu tužbu 5. studenog 2020.,

-da tužitelj u žalbi protiv rješenja o ovrsi, obrazlažući žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a navodi da je tuženici, kao ovrhovoditeljici, u izvršenju pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-6888/10 od 2. svibnja 2012., a kojom mu je naloženo vratiti tuženicu na radno mjesto prije nezakonitog izvanrednog otkaza ugovora o radu, odnosno na radno mjesto rukovoditelja Službe naplate – šefa Odjela naplate ili na drugo radno mjesto koje najbliže odgovara radnom mjestu na kojem je tuženica radila prije nezakonitog otkaza ugovora o radu, ponudio joj ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta samostalni referent za investicije i imovinu, obrazlažući da je u međuvremenu uslijed izmjene sistematizacije radnih mjesta, radno mjesto šefa Odjela naplate na kojem je tuženica bila zaposlena u vrijeme otkazivanja, ukinuto,

-da je tuženica odbila ponudu tužitelja za sklapanje ugovora o radu za radno mjesto samostalni referent za investicije i imovinu, uz obrazloženje da radno mjesto šefa Odjela naplate na kojem je bila zaposlena u vrijeme otkazivanja nije ukinuto, da to radno mjesto i nadalje postoji kod tužitelja, te da je tužitelj u izvršenju citirane pravomoćne presude suda dužan vratiti ju na radno mjesto šefa Odjela naplate, te sukladno toj presudi isplatiti joj naknadu plaće sve do vraćanja na rad, za poslove tog radnog mjesta,

-da je između parničnih stranaka u istim ulogama pred prvostupanjskim sudom vođen parnični postupak pod brojem P-7431/14 po tužbi ovdje tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom; da je u tom predmetu donesena pravomoćna presuda od 20. srpnja 2017. kojom je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1112/12 od 3. svibnja 2013. temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-6888/10 od 2. svibnja 2012.,

-da je u tom parničnom postupku ovdje tužitelj, kao ovršenik u prigovoru protiv citiranog rješenja o ovrsi istaknuo žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, obrazlažući taj žalbeni razlog da je radno mjesto rukovoditelja Službe naplate – šefa odjela naplate u međuvremenu ukinuto te da je tužitelj, kao ovršenik također isticao da je u izvršenju citirane pravomoćne presude tuženici, ponudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto samostalnog referenta za investicije i imovinu, za koje radno mjesto je tuženica, jednako kao i u ovom postupku, odbila sklopiti ugovor o radu, uz tvrdnje da radno mjesto rukovoditelja Službe naplate – šefa Odjela naplate na kojem je bila zaposlena u vrijeme otkazivanja nikada nije ukinuto i da se poslovi tog radnog mjesta i nadalje obavljaju kod tužitelja kao poslodavca,

-da su u tom parničnom postupku u svojstvu svjedoka saslušani BĐ, KĐ, ZĐ, PĐ, HĐ, SĐ, ŽĐ, DĐ, a iskaze kojih svjedoka je sud u predmetnom parničnom postupku uz suglasnost stranaka pročitao, te je ocjenom iskaza saslušanih svjedoka sud utvrdio i zaključio, jednako kao i u predmetu P-7431/14, da radno mjesto rukovoditelja Službe naplate – šefa Odjela naplate, u međuvremenu provedenim promjenama u organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tužitelja kao poslodavca, nije ukinuto, i da se poslovi tog radnog mjesta kod tužitelja i danas obavljaju,

-da je tužitelj, kao poslodavac, tuženicu, u izvršenju presude broj Pr-6888/10 od 2. svibnja 2012., konačno, tek 19. ožujka 2020., vratio na rad na radno mjesto šefa odjela naplate.

8. Na temelju svih naprijed navedenih činjenicu prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj, kao ovršenik u citiranom ovršnom predmetu neosnovano, protiv rješenja o ovrsi ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a pa je zbog tih razloga tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

9. Sva opisana činjenična utvrđenja te pravne zaključke kao potpune i pravilne prihvaća i ovaj sud budući da isti proizlaze i rezultat su pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, a posebno iz stanja u spisu poslovni broj P-7431/14.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koje su rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tuženi zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Tužitelj u žalbi osporavajući pravilnost u primjeni materijalnog prava u bitnom ustraje kod svih prigovora koje je isticao u tužbi zbog kojih smatra da je predmetna ovrha nedopuštena, te ponavlja da je sukladno izreci pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-6888/10 od 2. svibnja 2012., bilo mu, kao poslodavcu naloženo vratiti tuženicu na radno mjesto prije nezakonitog otkaza prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 8. svibnja 2000. ili na drugo radno mjesto koje bi najbliže odgovaralo radnom mjestu koje je obavljala tuženica prije otkaza ugovora o radu. Ponavlja da je radno mjesto na kojem je tuženica prije otkazivanja radila, u međuvremenu, provedenim organizacijskim promjenama ukinuto, pa da je u tom slučaju, imao pravo sukladno citiranoj pravomoćnoj presudi tuženici ponuditi drugo radno mjesto koje najbliže odgovara radnom mjestu na kojem je bila zaposlena prije otkazivanja ugovora o radu, a to da je radno mjesto samostalnog referenta za investicije i imovinu, te da je tuženica, neosnovano odbila raspored na to radno mjesto.

13. Tužitelj smatra da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je radno mjesto rukovoditelja Službe naplate – šefa Odjela naplate u međuvremenu ukinuto, pa da je sud pogrešno zaključio da to radno mjesto i dalje postoji kod njega kao i da je zbog tog razloga sud pogrešno postupio kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

14. Svi opisani žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani, ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pravilnost u primjeni materijalnog prava.

15. O svim navedenim činjeničnim i pravnim pitanjima pravomoćno je raspravljeno u parnici vođenoj između parničnih stranaka u predmetnu broj P-7431/14, po tužbi također ovdje tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a u kojem predmetu je donijeta pravomoćna presuda od 20. srpnja 2017. kojom je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je doneseno rješenje o ovrsi također pobijao zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, i temeljio ga na istim činjenicama, pravomoćno odbijen kao neosnovan, pri čemu je prvostupanjski sud upravo u tom predmetu ocjenom iskaza svjedoka, a čiji su iskazi, uz suglasnost stranaka pročitani i u ovom predmetu, pravilno zaključio da radno mjesto šefa Odjela naplate nije ukinuto i da tuženica ima pravo tražiti vraćanje na rad i na naknadu plaće za ovo radno mjesto.

16. Treba ukazati da je u navedenom parničnom postupku, povodom žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude od 20. srpnja 2017. odlučivao Županijski sud u Bjelovaru koji je presudom broj Gž-1419/17 od 5. travnja 2018., žalbu tužitelja zbog tih razloga odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

17. Konačno, iz pravilnih i nespornih utvrđenja prvostupanjskog suda, proizlazi da je tužitelj kao poslodavac u izvršenju citirane pravomoćne presude suda iz 2012. tuženicu konačno vratio na rad na radno mjesto šefa Odjela naplate tek 19. ožujka 2020., slijedom čega je tužitelj, kao ovršenik iz citiranog ovršnog postupka u obvezi isplatiti tuženici kao ovrhovoditeljici naknadu plaće za rujan 2018. u iznosu od 11.404,23 kn.

18. U vezi žalbenih navoda u kojima tužitelj ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava te navodi da predmetna ovrha nije mogla biti određena na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke u pogledu visine pripadajuće naknade plaće za rujan 2018., tužitelj ukazuje na odredbu čl. 217. st. 1. i 4. OZ-a, pri čemu da odredba čl. 217. st. 4. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu iz čl. 217. st. 1. OZ-a dužan priložiti potvrdu o obračunu iz čl. 217. st. 2. OZ-a koja potvrda će se ovršeniku dostaviti uz rješenje o ovrsi, a da u konkretnom slučaju u predmetnoj ovrsi takva potvrda od strane tuženice kao ovrhovoditeljice nije dostavljena, treba odgovoriti da nemaju utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni na pravilnost u primjeni materijalnog prava. U konkretnom slučaju predmetna ovrha je određena radi naplate naknade plaće za rujan 2018. u primjeni odredbe čl. 270. OZ-a. Zbog opisanih žalbenih navoda, prema stanju u spisu tužitelj kao ovršenik nije upućen na pokretanje predmetne parnice da se predmetna ovrha proglasi nedopuštenom, već samo zbog opisanog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, pri čemu parnični sud u ovom predmetu ispituje je li ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a zbog kojeg je tužitelj upućen na pokretanje parnice, a ne i zbog ostalih razloga koje je isticao u žalbi protiv rješenja o ovrsi. Pritom se ukazuje da je o tim ostalim žalbenim navodima tužitelja kao ovršenika protiv rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovr-6958/2018 od 30. listopada 2018. odlučeno rješenjem ovog Županijskog suda broj Gž Ovr-569/19 od 22. rujna 2020. na način da je žalba tužitelja kao ovršenika zbog tih drugih razloga odbijena kao neosnovana.

19. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužitelja žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

20. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

21. Zbog tih razloga te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, dok tuženici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).

U Rijeci 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić