Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-55/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača PČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi vjerovnika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu MAĐARIĆ & LUI d.o.o., Zagreb, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Sp-3412/23-6 od 7. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba vjerovnika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Sp-3412/23-6 od 7. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Točkom I izreke pobijanog rješenja prvostupanjskog suda otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača PČ (dalje potrošač), točkom II izreke zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača, dok je točkom III izreke potrošač oslobođen od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i vjerovnike pobliže navedene u toj točki izreke u pogledu oznaka osnova i datuma primitka, izdavatelja, naziva i adrese vjerovnika te visine tražbina iz pojedinih osnova (glavnica, kamata i troškovi).
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi vjerovnik Hrvatski ured za osiguranje (dalje vjerovnik) pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju članka 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 75/15., 104/17., 36/22. - dalje SZ) u vezi s člankom 23. i člankom 79.o Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj: 100/15., 67/18. i 36/22. - dalje ZSP). Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti pobijano rješenje, odnosno podredno isto ukinuti i predmet prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud odlučuje o prijedlogu Financijske agencije kojim je pokrenut predmetni jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača, utvrđujući da se potrošač u zakonskom roku nije očitovao je li suglasan s provedbom predmetnog postupka niti je dostavio popis imovine pa se smatra da je suglasan s tim postupkom prema zakonskoj presumpciji iz članka 79.c stavak 4. ZSP-a.
5. Uvažavajući potrebne pretpostavke predviđene člankom 79.a ZSP-a, prvostupanjski sud sukladno članku 79.d stavak 5. ZSP-a, uvidom u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje dostavljen po Financijskoj agenciji (dalje Očevidnik) od 7. prosinca 2023., utvrđuje da potrošač ima evidentirane tražbine radi prisilnog ostvarenja u ukupnom iznosu glavnice od 1.299,55 eura u neprekinutom razdoblju blokade od 1230 dana (ispravno: 1118 dana), a osnove koje je Financijska agencija prestala izvršavati na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18.) iznose 4.728,40 eura (zbirno s osnovama u Očevidniku prelaze 2.654,46 eura).
6. Sukladno članku 79.f stavak 2. ZSP-a sud je službenim putem pribavio podatke o imovini potrošača na koji je način utvrdio da je isti tijekom protekle tri godine prije donošenja odluke ostvarivao primitke od plaće jedino tijekom 2022. i to ukupno 6.097,34 kn, dok su u ostalom razdoblju svake godine isplaćivane neoporezive socijalne potpore. Nadalje, utvrđeno je da potrošač ima dva blokirana transakcijska računa i jedan tzv. zaštićeni račun izuzet od blokade te nije evidentiran kao vlasnik nekretnina. Evidentiran je kao vlasnik vozila starosti 22 godine koje je odjavljeno i bez tržišne vrijednosti, a prema ostalim provjerama proizlazi da nema nikakve druge imovine. Provjerom u sustavu e-spisa prvostupanjski sud nije utvrdio da bi neki od vjerovnika iz prijedloga za pokretanje jednostavnog postupka stečaja potrošača, osim ovršnog postupka na novčanoj tražbini po računu, protiv potrošača vodio drugi ovršni postupak radi naplate novčane tražbine pred sudom u Republici Hrvatskoj.
7. Dalje sud cijeni pasivnost vjerovnika sukladno članku 79.f stavak 1. ZSP-a utvrđujući da vjerovnici potrošača nisu u povodu poziva iz oglasa objavljenog na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa.
8. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da potrošač nema efektivne imovine iz koje bi se mogli namiriti vjerovnici u ovome postupku te činjenica da potrošač trenutno ne ostvaruje određene oporezive primitke na račun od kojih bi se eventualno plijenio zakonom dopušteni iznos, znači da potrošač ujedno nema daljnjeg raspoloživog iznosa za namirenje vjerovnika u ovom postupku koji bi na bazi 12 mjeseci iznosio 1.327,23 € /10.000,00 kn i koji bi mogao biti predmetom stečajne mase. Pritom pojašnjava da su socijalne potpore, kao primitci po članku 172. Ovršnog zakona, izuzeti od ovrhe, a vozilo nema tržišnu vrijednost.
9. Slijedom svega navedenog, zaključuje da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 1.327,23 eura /10.000,00 kn, slijedom čega su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 79.g stavka 1. ZSP-a te pozivom na odredbu članka 79.g stavka 4. ZSP-a odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
10. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, uz daljnju primjenu članka 10. SZ-a te članka 23. i članka 79.o ZSP-a, ovaj je sud utvrdio da niti jedna od navedenih povreda nije ostvarena.
11. Protivno žalbenim navodima, okolnost da je osnova Ovrv-120/19 zavedena u Očevidniku u razdoblju kraćem od tri godine ne podrazumijeva da time ista ne ispunjava uvjet za provedbu jednostavnog stečaja potrošača.
12. Naime, razdoblje od tri godine iz članka 79.a stavak 2. ZSP-a ne utvrđuje se prema trajanju blokade za svaku aktivnu osnovu, već na temelju ukupne neprekidne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su evidentirane ili su bile evidentirane (ikad) u Očevidniku Financijske agencije. Dakle, u jednostavnom postupku stečaja, primjenom članka 79.a stavak 2. ZSP-a potrošač se oslobađa i od one osnove za plaćanje koja je evidentirana u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje u razdoblju kraćem od tri godine računajući od dana otvaranja postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 586/2021, Rev 36/2023 i Rev 654/2022 ).
13. Nadalje, prvostupanjski sud nije bio u obvezi navesti isknjižene osnove budući da iste nisu niti su trebale biti predmetom ovoga postupka. Pobijano rješenje doneseno je primjenom, između ostalih, odredbe članka 79.a stavak 2. ZSP-a koja propisuje da se jednostavni postupak stečaja potrošača može provesti nad imovinom potrošača iz članka 4. stavak 2. i 5. toga zakona:
- ako u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do
20.000,00 kn s osnova glavnice i
- ako je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine.
14. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je blokada potrošača trajala dulje od tri godine te da iznos glavnica neizvršenih (aktivnih) osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina ne prelazi iznos od 20.000,00 kn / 2.654,46 eura[1] , koja utvrđenja se žalbom vjerovnika niti ne dovode u pitanje. Pritom nije sporno da je sud utvrdio kako potrošač u smislu članka 79.a stavka 3. ZSP-a ima i brisane neizvršene osnove za plaćanje. Međutim, kako ukupna glavnica po aktivnim i brisanim osnovama prelazi 20.000,00 kn, iznos tražbina iz članka 79.a stavak 3. ZSP-a u ovom slučaju se ne pribraja iznosu tražbina iz članka 79.a stavak 2. ZSP-a prilikom ocjenjivanja ispunjenosti maksimalnog limita od 20.000,00 kn.
15. Zaključno, vjerovnik u žalbi navodi da je osnova broj Ovrv-120/19 posljedica počinjenog prekršaja potrošača na način da je isti, upravljajući neosiguranim osobnim vozilom u vlasništvu VČ, prouzročio prometnu nezgodu te pritom nanio štetu trećoj osobi. Ističe da je presudom Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-2195/15, odnosno PpU-8/2020, potrošač proglašen krivim za predmetni prekršaj, dok je oštećenoj trećoj osobi vjerovnik isplatio naknadu materijalne štete. Posljedično navedenom, vjerovnik je podnio prijedlog za ovrhu kojem je udovoljeno na način da je javni bilježnik Mladen Matoš donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-120/2019. Isto rješenje postalo je pravomoćno u odnosu na potrošača, dok je VČ uložio prigovor te se spis povodom prigovora vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3566/2019, a koji spor je okončan donošenjem presude kojom se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi. S obzirom na navedeno, ukazuje da se takvo ponašanje potrošača ne može okarakterizirati kao pošteno, a uz to radi se o prekršaju te navedena osnova proizlazi iz obveze koja je sukladno članku 77. ZSP-a izuzeta od oslobođenja.
16. Odredbom članka 77. stavka 1. točke 3. ZSP-a propisano je da se rješenjem o oslobođenju od preostalih obveza potrošač ne može osloboditi naknade štete nastale kaznenim djelom ili prekršajem. Iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da se u konkretnome slučaju radi o regresnom potraživanju vjerovnika kao osiguratelja prema potrošaču kao štetniku, dakle ne radi se o potraživanju koje je taksativno navedeno u citiranom članku. Stoga, suprotno žalbenim navodima, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izuzeće predmetne obveze potrošača od oslobođenja.
17. Kako su dakle, u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 79.a stavka 2. ZSP-a za provođenje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, a vrijednosti imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa je manja od 1.327,23 eura što vjerovnik žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 79.g stavaka 1. i 4. ZSP-a za otvaranje i zaključenje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača te oslobođenje potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i vjerovnike iz članka 79.a ZSP-a.
1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK
18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 10. SZ-a i člancima 23. i 79.o ZSP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 8. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Ksenija Dimec
