Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-171/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici Joško Palinić-Čulin i Dražen Dragović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetnikom uredu Palinić- Dragović, u Zagrebu, protiv tuženika HOK-Osiguranje d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojega zastupaju punomoćnici JČ, IČ, RČ, Sandra Pleša i Josip Pažin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2468/18-21 od 24. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2468/18-21 od 24. studenog 2021. u točkama I i III izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 15.538,00 kn te mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.505,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. studenoga 2021. do isplate, u roku 15 dana, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 19. rujna 2018. do 24. studenoga 2021. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova.

2. Protiv točaka I. i III. izreke prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, a tužitelja obveže da tuženiku naknadi troškove postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na njegovom motociklu u iznosu od 15.538,00 kn, nastale kao posljedice prometne nezgode od 9. svibnja 2018.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda parničnog postupka. Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je zatim pravilno primijenio materijalno pravo. Pritom je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da među strankama nije sporno:

- da se 9. svibnja 2018. u 11,40 sati u Zagrebu, a.g.š kod izlaza s terminala ZET-a, dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali DČ, upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], marke C, osiguranim kod tuženika, i tužitelj, upravljajući motociklom reg. oznake [registarska oznaka], marke BMW,

- da se u navedenoj prometnoj nezgodi osiguranik tuženika prethodno kretao zapadnim kolnikom a.g.š krajnjom prometnom trakom za skretanje u lijevo, u smjeru juga, a dolaskom u raskrižje gdje promet nije bio reguliran semaforima s prilaznim kolnikom terminala ZET-a, započeo je radnju skretanja ulijevo prema ulasku u terminal, dok se tužitelj kretao istočnim kolnikom a.g.š krajnje desnom prometnom trakom ravno u smjeru sjevera,

- da kritične zgode nije došlo do kontakta između vozila osiguranika tuženika i motocikla tužitelja, već je tužitelj poduzeo radnju kočenja uslijed čega je motociklom pao na desni bok i nastavio nekontrolirano kretanje klizeći po kolniku u smjeru sjeveroistoka, gdje je desnom stranom motocikla udario u rubni kamen,

- da su tada na motociklu tužitelja oštećeni stražnja desna vilica, kofer za kacigu, plastični pokrov iznad stražnjeg kotača, držač za nogu s desne strane, desna ručka motocikla i štitnik motocikla s desne strane, a nakon čega je tužitelj obavio izvid štete kod tuženika te su tamo za zamjenu s novim dijelovima bili predviđeni prednji desni uteg volana, zaštita prednje desne ručke volana, prednji vizir, prednja desna bočna zaštita, oklopi, stražnji desni, stražnji desni odmarač noge, guma oslonca noge, stražnja desna vilica, distanca na nosaču kofera i kofer,

- da tužitelj nije izvršio popravak nastalih oštećenja,

- da je protiv osiguranika tuženika povodom te prometne nezgode I. postaja prometne policije, PU zagrebačka podnijela izvješće zbog počinjenog prekršaja iz članka 57. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17. – dalje: ZOSPC).

8. Prvostupanjski je sud tijekom postupka proveo dokaz prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Ivanu Bedenikoviću, čiji je nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio kao nepristran i izrađen u skladu s pravilima znanosti i vještine. Vještak je i usmeno saslušan na ročištu 13. listopada 2021., a iz provedenog vještačenja, u bitnome, proizlazi da su na mjestu nezgode pronađeni tragovi kočenja motocikla u dužini od 14,8 metara, kao i tragovi struganja motocikla po kolniku u dužini od 11,5 metara. Pritom je brzina motocikla u trenutku reagiranja tužitelja kočenjem iznosila oko 59,2 km/h, a prema položaju početka traga kočenja motocikla slijedi da je tužitelj reagirao kočenjem kada se nalazio oko 13,2 metara ispred zaustavne linije na jugoistočnom dijelu raskrižja. Budući da nije došlo do kontakta između vozila i motocikla, vještak nije bio u mogućnosti provesti vremensko- prostornu analizu izbježivosti nezgode, a što bi uključivalo i sa sigurnošću stečeno utvrđenje o položaju vozila osiguranika tuženika u vrijeme poduzetog kočenja tužitelja.

9. Na temelju iskaza tužitelja, kojeg cijeni iskrenim i uvjerljivim, svjedoka DČ (osiguranika tuženika) i dokumentacije priležeće spisu (skice mjesta događaja koju je sačinila policija nakon provedenog očevida te policijskog izvješća o počinjenom prekršaju osiguranika tuženika) prvostupanjski sud utvrđuje da je osiguranik tuženika kritične zgode započeo s radnjom skretanja ulijevo na suprotni kolnički trak kojim se kretao tužitelj.

10. Pritom zaključuje da osiguranik tuženika u konkretnom slučaju nije smio započeti s opisanom radnjom budući da se suprotnim kolničkim trakom, kojim je trebao prijeći poduzetim skretanjem, u smjeru ravno kretao tužitelj motociklom te je u smislu odredbe članka 57. stavka 2. ZOSPC-a postojala dužnost osiguranika tuženika propustiti motocikl tužitelja, što isti očito nije učinio već je započeo s radnjom skretanja. Pojašnjava da činjenica prelaska ili neprelaska osiguranika tuženika vozilom u samu prometnu traku kojom se kretao tužitelj nije odlučna s obzirom da je kretanje osiguranika tuženika (skretanje ulijevo čime bi u nastavku kretanju presjekao putanju kretanja tužitelja) svakako predstavljalo potencijalnu opasnost za tužitelja zbog čega je isti poduzeo razumnu reakciju (kočenje) koja je svojstvena svakom prosječnom vozaču.

11. Budući da je provedenim vještačenjem utvrđena brzina kretanja motocikla tužitelja od 59,2 km/h, a da je propisano ograničenje brzine na tom području 60 km/h, prvostupanjski sud ne nalazi elemente protupravnosti u postupanju tužitelja, odnosno ne prihvaća iskaz svjedoka u dijelu koji je protivan prethodno opisanim utvrđenjima i provedenim dokazima, a pritom ne nalazi niti eventualno postojanje kakvog drugog razloga za kočenje tužitelja.

12. Slijedom navedenog, pozivom na odredbe članka 1072. stavka 1. u vezi s odredbom članka 1045. i članka 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. I 29/18. - dalje: ZOO) prvostupanjski sud odlučuje kao u točki I. izreke presude.

13. Visinu nastale štete određuje na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a budući da tužitelj nije dokazao da je štetu u međuvremenu popravio, zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti gdje je tek presuđenjem određen broj novčanih jedinica koje je kao naknadu tuženik u obvezi isplatiti tužitelju. Slijedom navedenog, tijek zateznih kamata na navedeni iznos štete određuje od dana donošenja prvostupanjske presude prema stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, dok tužbeni zahtjev u dijelu zatraženih zateznih kamata za razdoblje od dana podnošenja tužbe do dana presuđenja odbija kao neosnovan.

14. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbi članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.) u vezi s relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.). Pritom odluku o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka donosi na temelju članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br.112/12., 25/13., 94/13., 93/14., 55/16. i 73/17.).

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, iskazi svjedoka DČ i tužitelja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja nisu proturječni u tolikoj mjeri da se iz istih ne bi mogla utvrditi dinamika nastanka prometne nezgode.

16. Naime, tužitelj i svjedok suglasno iskazuju da se osiguranik tuženika kritične zgode kretao krajnjom lijevom prometnom trakom iz pravca sjevera prema jugu Avenijom Gojka Šuška, dok se tužitelj kretao iz pravca juga prema sjeveru na istoj Aveniji u desnoj prometnoj traci. Također, iskazi su suglasni i u pogledu okolnosti da je osiguranik tuženika trebao skrenuti ulijevo na prilazni terminal ZET-a, slijedom čega je započeo s predmetnom radnjom.

17. Njihovi iskazi nisu suglasni u pogledu okolnosti je li osiguranik tuženika opisanim postupanjem ušao u suprotni kolnički trak budući da je prema iskazu tužitelja isti već dijelom ušao u lijevu prometnu traku u njegovom smjeru te se u konačnici zaustavio negdje na samom rubu njegove desne prometne trake, dok iz iskaza svjedoka proizlazi da je bio na granici prelaska na suprotnu kolničku traku koja ide u smjeru sjevera.

18. Međutim, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, okolnost faktičnog prelaska svjedoka vozilom u prometnu traku kojom se kretao tuženik nije odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, svjedok je započeo radnju skretanja i istom kod tužitelja stvorio opravdanu bojazan za život, slijedom čega je reakcija tužitelja (kočenje) nastala isključivo kao posljedica radnje svjedoka. Drugim riječima, da svjedok nije poduzeo radnju skretanja, tužitelj u konkretnoj situaciji ne bi zakočio. Navedena okolnost proizlazi iz rezultata cjelokupnog dokaznog postupka te je, prema stajalištu i ovoga suda, dokazana s dovoljnim stupnjem izvjesnosti, tim više što je prema iskazu samog svjedoka isti proglašen krivim i kažnjen u prekršajnom postupku za predmetni štetni događaj, a koju novčanu kaznu je i podmirio. S druge strane, tuženik nije pružio niti jedan drugi dokaz prema kojem bi ponašanje tužitelja bila posljedica radnje nevezane uz ponašanje njegova osiguranika.

19. Iz istih razloga, nije od utjecaja na drugačiju odluku suda niti okolnost da vještak nije mogao provesti vremensko prostornu analizu mogućnosti izbjegavanja nezgode. Naime, jedini razlog zašto vještak navedeno nije bio u mogućnosti provesti ogleda se u okolnosti što nije došlo do kontakta između vozila i motocikla.

20. Navedeno ne podrazumijeva da postupanje osiguranika tuženika nije bilo protupravno (poglavito uzimajući u obzir sadržaj njegova iskaza), već znači da vještak isključivo iz tehničkih razloga ne može navedenom analizom utvrditi određene okolnosti. Međutim, samim vještačenjem nije isključena mogućnost da je reakcija tužitelja bila posljedica radnje osiguranika tuženika. Štoviše, vještak je na ročištu održanom 13. listopada 2021. jasno naveo da iz skice mjesta štetnog događaja proizlazi da je pozicijom br. 1 označen smjer kretanja vozila osiguranika tuženika iz kojeg je vidljivo da je to vozilo na raskrižju bilo u skretanju lijevo, dok je istovremeno pozicijom br. 2 označen smjer kretanja motocikla koji je nailazio iz suprotnog smjera i kretao se u smjeru sjevera, što znači da je skretanje vozila osiguranika tuženika značilo da je oduzeo prednost motociklu tužitelja.

21. Vještak je nadalje naveo i kako je na skici policije pozicijom br. 3 označen trag kočenja motocikla koji je na jednom mjestu prekinut i nastavlja se u skretanju u desno trag struganja metalnih dijelova motocikla, iz čega se može zaključiti da je tužitelj očito radi izbjegavanja kontakta s vozilom osiguranika tuženika kočenjem i nakon toga skretanjem i padom na kolnik pokušao izbjeći kontakt sa vozilom osiguranika tuženika. Pritom je vještak pojasnio da sa sigurnošću ne može tvrditi da li je i za koliko osiguranik tuženika sa vozilom prešao na prometnu traku kojom se kretao tužitelj, ali isto tako, s obzirom na položaj materijalnih tragova na kolniku, ne može isključiti da je upravo osiguranik tuženika svojim skretanjem u lijevo oduzeo prednost tužitelju.

22. Dakle, rezultati provedenog dokaznog postupka jasno upućuju na zaključak da je isključivo radnjom skretanja ulijevo osiguranika tuženika došlo do nastanka štetnog događaja, posljedično čemu je tužitelju nastala materijalna šteta na motociklu, pa je tuženik, kao osiguravatelj vozila koje je prouzročilo štetu, obvezan, sukladno članku 1072. stavku 1. u vezi s odredbom članka 1045. i članka 1085. ZOO-a, tužitelju istu naknaditi.

23. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost istog ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a

24. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

25. Obzirom da tuženik nije uspio žalbom, njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan.

26. Točka II. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

Rijeka, 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Dimec