Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-488/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: 1. DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2.ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3.IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćniku Željku Macanu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Macan i Mračić u Velikoj Gorici, protiv tuženika-protutužitelja Posojilnica bank Egen, OIB: 24250429800, Austrija, 9020 Klagenfurt am Worthersee, Paulitshagasse 5-7, zastupanog po punomoćnici Ivni Medić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-30/2020-13 od 7. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-30/2020-13 od 7. ožujka 2022. u točki I. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelji) radi utvrđenja ništetnim Ugovora o otplati kredita od 4. lipnja 2007. koji je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu:tuženik) kao kreditora te zahtjev za nadoknadu parničnog troška, dok je u točki II. izreke odbijen protutužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 50.000,00 eura sa zateznom kamatom te zahtjev za nadoknadu parničnog troška. Rješenjem je odbijen prigovor apsolutne nenadležnosti suda Republike Hrvatske za suđenje u ovom postupku (točka I.) te je naloženo tužiteljima nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 10.825,00 kuna sa zateznom kamatom od 7.ožujka 2022. do isplate (točka II).
2. Protiv presude su žalbu podnijeli tužitelji zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP).
3. U žalbi ponavljaju da je prijeporni ugovor sklopljen na području Republike Hrvatske te da se stoga na pravni odnos stranaka primjenjuju domaći propisi. Pritom naglašavaju da su sredstva kredita primljena u Republici Hrvatskoj, da su pregovarali o uvjetima kredita putem posrednika u Republici Hrvatskoj, na način da je predstavnik tuženika došao u mjesto njihovog prebivališta gdje je došlo do prihvata ponude te da nikad nisu bili Republici Austriji u svezi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Naglašavaju da nisu imali saznanja o tome gdje se nalazi sjedište tuženika, te tvrde da tuženik ima ili podružnicu ili ured u Republici Hrvatskoj u kojoj nudi sklapanje ugovora o kreditu te da je svjesno preko posrednika širio svoje poslovanje znajući da za to nema ovlaštenje.
4. Ukazuju na sadržaj Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“ broj 72/17, 131/20-dalje: ZNUK) koji da je u jednom razdoblju bio na snazi te smatraju neodlučnim to što je isti zakon suprotan odlukama Suda Europske unije i europskom pravu, budući da je stupanjem na snagu proizveo određene pravne posljedice.
5. Predlažu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika na nadoknadu parničnog troška prvostupanjskog i žalbenog postupka, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.
6. Žalba tužitelja nije osnovana.
7. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuju tužitelji u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja, te je presudu moguće ispitati.
8. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da su tužitelji kao korisnici kredita i tuženik kao kreditor , sklopili prijeporni ugovor 4. lipnja 2007.,da je ugovor sastavljen u sjedištu tuženika u Austriji, da se tužitelji ne sjećaju je li ugovor bio potpisan prije nego li su ga oni potpisali te da prilikom potpisivanja ugovora od strane tužitelja u Varaždinu nije bio nazočan predstavnik tuženika.
9. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je prijeporni ugovor sklopljen u Republici Austriji, što da proizlazi i iz odredbe ugovora o mjestu zaključenja (Villach/Beljak u Austriji), da je tuženik mogao valjano sklapati pravne poslove u Republici Austriji pa da je neodlučna okolnost što nije imao odobrenje za rad u Republici Hrvatskoj.
10. Prema stajalištu suda prvog stupnja, i za slučaj istinitosti tvrdnje tužitelja da je ugovor sklopljen na području Republike Hrvatske, ni tada ugovor ne bi bio ništetan, jer bi se radilo o zabrani na strani samo jedne ugovorne strane, za koji slučaj zakon kao posljedicu takvog ugovaranja ne propisuje ništetnost, već valjanost ugovora, u smislu čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO).
11. Glede prigovora ništetnosti ugovora prema čl. 19.j Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju («Narodne novine» broj 102/15 – dalje ZID ZPK/15), ocjenjuje da se taj zakon ne može primjenjivati retroaktivno u smislu čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske («Narodne novine» broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14), pa se ne primjenjuje ni na prijeporni ugovor koji je sklopljen 2007., a zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015. Glede prigovora ništetnosti ugovora prema Zakonu o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, ocjenjuje da se ni taj Zakon ne primjenjuje na prijeporni ugovor, s obzirom na činjenicu da je sklopljen u inozemstvu, a ne u Republici Hrvatskoj, pa tuženik nema status neovlaštenog vjerovnika. U prilog tome da govori i presuda Suda Europske unije od 14. veljače 2019. u predmetu C-630/17 povodom zahtjeva za prethodnu odluku kojeg je uputio Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Rabu u predmetu RT, protiv Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen.
12. S obzirom na otklanjanje svih istaknutih prigovora, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev, te je o parničnom trošku odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te je tuženiku priznao troškove zastupanja odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 37/22, 107/15 i 126/22 - dalje Tarifa) u iznosu od 10.825,00 kuna.
13. Tužitelji u žalbi iznose istovjetne prigovore koje su iznosili tijekom postupka, a o kojima se sud prvog stupnja detaljno i argumentirano izjasnio ocijenivši ih neosnovanima. Tako tužitelji ponavljaju tvrdnju da je prijeporni ugovor sklopljen na području Republike Hrvatske, te da se na pravni odnos stranaka stoga primjenjuju domaći propisi primjenom kojih proizlazi da je ugovor ništetan.
14. Prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je prijeporni ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji, pri čemu okolnost potpisivanja ugovora od strane tužitelja u Republici Hrvatskoj ni na koji način ne utječe na takav zaključak. Naime, iz pravilnih utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je ugovor sastavio tuženik te da je tužiteljima predan na potpis ugovor koji je već bio potpisan od ovlaštene osobe tuženika. Kako se radi o pravnom poslu s međunarodnim elementom, pitanje primjene mjerodavnog prava je propisano čl. 20. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ( "Narodne novine" broj 53/91, 88/01 - dalje ZRSZ), prema kojem propisu se za ugovore o zajmu kao mjerodavno pravo primjenjuje pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo sjedište zajmodavca. To znači da se na pravni odnos stranaka iz prijepornog ugovora primjenjuje austrijsko pravo. Pravilno je i stajalište suda prvog stupnja da prijeporni ugovor ne bi bio ništetan ni u slučaju da je sklopljen na području Republike Hrvatske, pod uvjetom da se primjenjuje domaće pravo, jer bi u tom slučaju sklapanje ugovora bilo zabranjeno samo jednoj ugovornoj strani, a zakon za taj slučaj ne propisuje kao posljedicu ništetnost ( čl. 322. st. 2. ZOO-a). Stoga je suvišno odgovarati na tvrdnje žalitelja o ništetnosti ugovora zbog nezakonitog poslovanja prednika tuženika u Republici Hrvatskoj.
15. Tužitelji bez osnove ukazuju i na primjenu ZID ZPK/15 na konkretan ugovorni odnos, budući da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da odredbe tog Zakona koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. nemaju povratno djelovanje, pa se odredba čl. 19.j. tog Zakona o ništetnosti ugovora kojeg je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, ne primjenjuje na prijeporni ugovor sklopljen između stranaka.
16. Također je pravilno otklonjen prigovor tužitelja o ništetnosti ugovora prema odredbama ZNUK-a, budući da se taj Zakon primjenjuje na ugovore o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljene u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika, a koje pretpostavke u nazočnom slučaju nisu ostvarene.
17. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostala neizmijenjena, jednako kao i rješenje u točkama I. i II. izreke.
U Rijeci, 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov Kozomara
