Poslovni broj: Gž-732/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bivšeg vlasnika [obrt], zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima iz ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, protiv tuženika Colas Hrvatska d.d., Varaždin, Međimurska 26, OIB:58701507957, zastupanog po punomoćnici Ivani Tušek, odvjetnici iz Varaždina, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pn-130/2018-33 od 4. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Pn-130/2018-33 od 4. studenoga 2021.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati iznos od 4.655.000,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

1.1. U točki II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 209.975,00 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Tužitelj prije svega navodi kako su odlučujući razlozi iz obrazloženja presude u iznimnoj suprotnosti sa dokazima u spisu. Navodi da je 3. ožujka 2006. zaplijenjena mobilna drobilica ovršnom radnjom Općinskog suda u Novom Marofu te je predana na čuvanje društvu Kaming d.d. Nakon ove ovršne radnje drobilicom više ni na koji način nije mogao raspolagati. U samom zapisniku o zapljeni nigdje se ne navodi da bi drobilica bila oštećena ili u neupotrebljivom stanju. Navodi da kakav bi to interes za zakup mogao pokazivati, kraj činjenice da kroz to razdoblje njome nije mogao raspolagati. Smatra da o njegovom interesu za korištenje odnosno zakup dovoljno govori ustrajnost i višegodišnja pravna borba i konačno činjenica da je dokazao da je ovrha bila nedopuštena. Nejasnim smatra po kojoj osnovi bi od Kaminga d.o.o. koji se u ovršnom postupku pojavljuje samo kao treća osoba kojoj je stvar dana na čuvanje, mogao tražiti štetu. Smatra da razdoblje od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do proglašenja ovrhe nedopuštenom predstavlja razdoblje protupravnosti, a koje je upravo prouzročio tuženik, ovrhovoditelj, pokretanjem ovršnog postupka za tražbinu koju je već naplatio. Navodi da nakon pljenidbe pa sve do proglašenja ovrhe nedopuštenom nije mogao raspolagati drobilicom, a koja mu je fizički oduzeta iz posjeda i predana na čuvanje. Glede njene upotrebljivosti ističe kako zapisnikom Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj Ovr-163/06 od 3. ožujka 2006 nije utvrđeno da bi drobilica bila u neispravnom stanju. Ističe da prvostupanjski sud nije cijenio rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 154/2019-2 od 29. studenoga 2019. kojim je odbijena žalba ovrhovoditelja Colas Hrvatska d.d. i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr- 22/2013-23 od 28. studenoga 2018. S tim u vezi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio i značaj i domet pravomoćne presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-85/2014-26 od 1. srpnja 2015. kojim je proglašena nedopuštenom ovrha na predmetnoj mobilnoj drobilici te prava koja po istoj pripadaju ovršeniku, ovdje tužitelju.

4. Predlaže presudu suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je žalba u cijelosti neosnovana, nepotkrijepljena konkretnim činjenicama. Navodi da se žalba temelji na činjenicama koje nisu utvrđene u prvostupanjskom postupku. Također navodi da tužitelj nije dostavio nikakve dokaze o vlasništvu predmetne mobilne drobilice u vezi koje traži naknadu štete od tuženika iako se u podnesku od 9. siječnja 2019. obvezao na dostavljanje dokaza u vezi s tim. Navodi da dogovor oko predmetne drobilice sa Kaming d.d. o kojem je iskazivao tužitelj, nije u postupku od strane bilo kojeg svjedoka potvrđen. Smatra da tužitelj nije dokazao odlučnu okolnost za postojanje odštetne odgovornosti, a to je da za priznavanje prava na naknadu štete s osnova izmakle koristi nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti, već mora se utvrditi da je tužitelj osnovano mogao očekivati da će dobit i ostvariti odnosno da je tužitelj bio spriječen u ostvarenju dobiti koju je mogao očekivati prema redovitom tijeku stvari. Također smatra kako nema protupravnosti u zapljeni mobilne drobilice u okviru ovršnog postupka poslovni broj Ovr-22/13 Trgovačkog suda u Varaždinu, budući da je zapljena navedene mobilne drobilice određena sudskom odlukom odnosno rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-202/05-02, dakle postojao je pravni osnov za zapljenu mobilne drobilice. Navodi da niti jedna odredba Ovršnog zakona ne sprječava ovrhovoditelje da plijene pokretnine koje su oštećene ili neupotrebljive, a tužitelj sigurno nije taj koji bi trebao zaključivati kakav je pljenidbeni interes tuženik kao ovrhovoditelj imao. Također u ovom postupku nije dokazano da je zapljenom predmetne mobilne drobilice tužitelj bio spriječen u ostvarivanju dobiti koju je mogao očekivati prema redovitom tijeku stvari. Činjenica da je tužitelj odjavio obrt upućuje na zaključak da nije postojala tužiteljeva namjena ostvarivanja dobiti, budući da za priznavanje prava za naknadu izmakle koristi nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti, već se mora utvrditi da je tužitelj osnovano mogao očekivati da će dobit i ostvariti.

6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

7. Žalba nije osnovana.

8.Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako i stanju spisa tako da je presude moguće ispitati.

9. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u vidu izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja odnosno davanja u zakup mobilne drobilice, u razdoblju od 1. travnja 2007. do 1. travnja 2018.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je pregledom spisa Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-22/13 utvrđeno da je u tom predmetu tužitelju zaplijenjena mobilna drobilica i da je na temelju zapisnika Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj Ovr-163/06 od 3. ožujka 2006. povjerena na čuvanje trgovačkom društvu Kaming d.d. Ljubeščica, a na kojem mjestu je navedena mobilna drobilica već zatečena;

-da je čitanjem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P- 85/2014-26 od 1. srpnja 2015., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6555/2015-3 od 7. veljače 2018. utvrđeno da je ovrha na predmetnoj drobilici u vlasništvo tužitelja JF, kao bivšeg vlasnika obrta [obrt], [adresa], proglašena nedopuštenom;

-da je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, iz razloga što je pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužitelj doista vlasnik predmetne drobilice;

-da je temeljem utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog sud u Varaždinu poslovni broj P-85/2014-26 od 1. srpnja 2015. utvrđeno da je zapljenjena mobilna drobilica vlasništvo tužitelja JF, a kao bivšeg vlasnika [obrt],

-da je rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu broj Ovr-22/13 od 28. studenog 2018. obustavljen ovršni postupak iz razloga što je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Varaždinu utvrđeno da je ovrha na navedenoj drobilici nedopuštena,

-da je drobilica zaplijenjena u ovršnom postupku Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj Ovr-163/06 dana 3. ožujka 2006., a u vrijeme zaplijene nalazila se u trgovačkom društvu Kaming d.d., a kojoj trećoj osobi je ta drobilica dana na čuvanje;

- da svjedoci RF i ĆF nemaju saznanja o zapljeni ove drobilice, s tim da je svjedok ĆF iskazao da su tužitelja zvali iz TD Kaming d.d. da dođe sam po drobilicu, te da drobilica u vrijeme predaje po Kamingu d.d. tužitelju nije bila u ispravnom stanju;

-da je svjedok PF izjavio da zna da je drobilica bila dovezena u prostor TD Kaming d.d., ali da ne zna kakav je bio odnos između TD Kaminga d.d. i Ceste Varaždin d.d.;

-da je svjedokinja EF iskazala da nema saznanja o tome kada je ova drobilica došla u posjed TD Kaming d.d., a niti kada je predana tužitelju po Kamingu d.d.;

-da je svjedok ĐF iskazao da je prilikom dolaska na rad u Kaming d.d. vidio da se drobilica nalazi u dvorištu tog trgovačkog društva ali nije imao saznanja o tome da li je prije povjere na čuvanje ova drobilica već bila zakupljena po Kamingu d.d.;

-da je tužitelj saslušan kao stranka naveo da se drobilica nalazila kod TD Kaming d.d. od 2004., na temelju dogovora između njega kao obrtnika i Kaminga d.d., a prema kojem je Kaming d.d. mogao raditi s njom, a za uzvrat da mu je navedeno trgovačko društvo davalo kamen, a koji iskaz sud prvog stupnja prihvaća kao istinit budući da na istinitost tog iskaza ukazuje činjenica da se drobilica u vrijeme zapljene na dan 3. ožujka 2006. nalazila u prostoru trgovačkog društva Kaming d.d.,

-da je svjedok FF izjavio da nema saznanja o tome na temelju kojeg pravnog osnova je drobilica dospjela u posjed Trgovačkog društva Kaming d.d.,

-da je čitanjem dopisa Kaminga d.d. utvrđeno da nisu u posjedu dokumentacije odnosno da je sva dokumentacija vezana za predaju, tako i na povrat drobilice zagubljena, odnosno reciklirana,

-da je drobilica vraćena tužitelju 2018., ali tom prilikom nije utvrđeno funkcionalno stanje drobilice, a nikada nije utvrđeno u kakvom se stanju ta drobilica nalazila u prethodnom razdoblju od vremena pljenidbe pa do vremena predaje;

-da je prema iskazu tužitelja drobilica istome vraćena u nefunkcionalnom stanju puna vode i bez dijelova, pa već sama ta činjenica ukazuje da takvu štetu na drobilici nije mogao počiniti tuženik već je do takvog stanja ovu drobilicu moglo dovesti jedino trgovačko društvo Kaming d.d., a koji je istu bio dužan čuvati;

-da tužitelj tijekom postupka nije određeno konkretizirao da mu je određena šteta nastala na navedenoj drobilici u prijepornom vremenu, a u kojem s njom nije mogao obavljati poslove drobljenja kamenja, tužitelj o tom vremenu nema određena saznanja, već samo navodi vrijeme kad mu je predana drobilica.

12. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja tuženika prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocjenjuje neosnovanim, budući da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-85/14-26 od 1. srpnja 2015. utvrđeno da je zaplijenjena mobilna drobilica vlasništvo tužitelja JF, kao vlasnika obrta [obrt].

13. Vezano za prigovor zastare sud prvog stupnja isti odbija kao neosnovan. Navedeno iz razloga što tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo zahtijevati naknadu štete tek nakon pravomoćnosti presude kojom je ovrha na predmetnoj mobilnoj drobilici proglašena nedopuštenom, što znači tek nakon 7. veljače 2018. pa je tužba u ovom predmetu pravodobno podnesena.

14. Međutim, sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije dokazao niti jednu pretpostavku za naknadu štete. Naime, utvrđuje da tužitelj nije dokazao da bi u prijepornom razdoblju ovu drobilicu imao namjeru dati u zakup drugim osobama, a niti je kroz to vrijeme tražio od Kaminga d.d. kakvu naknadu zbog korištenja drobilice, a niti je upozoravao Kaming d.d. da mu kroz prijeporno vrijeme nastaje šteta zbog nekorištenja drobilice, a koju sam zbog prestanka obrta nije mogao koristiti u svom obrtu za razdoblje od 17. studenoga 2009. pa do kraja prijepornog vremena, a niti je dokazao da bi tu drobilicu imao namjeru dati u zakup nekim trećim osobama.

15. Pritom sud prvog stupnja smatra da sama činjenica da je ovrha proglašena nedopuštenom ne znači da su time ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu. Kod toga posebno ističe da se drobilica i prije pljenidbe nalazila u posjedu trgovačkog društva Kaming d.d. sukladno dogovoru između tog trgovačkog društva i tužitelja a koji dogovor nikada nije opozvan. Konačno, u ponašanju tuženika sud ne nalazi ni elementa protupravnosti štetne radnje i štete, a upravo iz razloga što je sporno da li se u prijepornom razdoblju moglo raditi sa navedenom drobilicom, a s obzirom na njezino stanje.

16. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan ali iz razloga koji slijede.

17. Naime, tužitelj u ovom postupku traži naknadu štete po osnovi izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja mobilne drobilice. Taj zahtjev je činjenično utemeljio na tvrdnji da je zbog neosnovano pokrenutog ovršnog postupka po tuženiku pretrpio štetu.

18. Navedeno znači da bi odgovornost tuženika kao ovrhovoditelja postojala u slučaju neosnovano i nezakonito pokrenutog ovršnog postupka dakle samo ako je pokrenuo ovršni postupak bez ispunjenja zakonskih uvjeta ili bez osnove za tražbinu.

19.U ovom parničnom predmetu proizlazilo bi da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu dana 15. prosinca 2005. , radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 1.000.000,00 kn, a povodom kojeg prijedloga je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-202/05 od 20. prosinca 2005., a koja ovrha je pravomoćnom presudom proglašena nedopuštenom iz razloga što je tražbina ovrhovoditelja namirena u cijelosti. Također iz ovršnog spisa bi proizlazilo da je tražbina ovrhovoditelja namirena zaključno s 31. prosinca 2004., što bi bilo prije pokretanja ovršnog postupka. Ovo potonje bi moglo ukazivati da je ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu bez osnove za tražbinu jer je tražbina namirena prije pokretanja ovršnog postupka, pa bi se moglo govoriti o odgovornosti tuženika kao ovrhovoditelja za nastalu štetu.

20. Kod toga ovaj sud može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj u razdoblju od 1. travnja 2007. do 17. studenoga 2009. kao dana odjave obrta bio vlasnik mobilne drobilice budući da to proizlazi iz pravomoćne presude kojom je ovrha proglašena nedopuštenom. Međutim za razdoblje nakon odjave obrta takvo utvrđenje suda prvog stupnja ne može se prihvatiti s obzirom na iskaz samog tužitelja kao stranke iz kojeg proizlazi da je nakon odjave obrta svu imovinu obrta prenio na trgovačko društvo Bagerkop Roberto d.o.o.

21. Polazeći od odredbe čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/01, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje ZOO) i ovaj sud smatra da u parnicama za naknadu štete zbog izmakle koristi na strani tužitelja je teret dokaza da nije ostvaren dobitak koji se prema redovitom tijeku stvari mogao osnovano očekivati.

22. Činjenica da iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi tužitelj u spornom razdoblju izvodio radove sa mobilnom drobilicom i ostvarivao zaradu, niti proizlazi da bi mobilnu drobilicu dao u zakup, neovisno o postojanju prava tužitelja da raspolaže drobilicom, i ovaj sud smatra da za ostvarivanje prava tužitelja na naknadu štete radi gubitka na zaradi zbog nemogućnosti davanja mobilne drobilice u zakup nije od značaja činjenica da je tužitelj mogao kao vlasnik iznajmljivati mobilnu drobilicu, već je potrebno utvrditi izvjesnim da bi on zaista prema redovnom tijeku stvari, odnosno prema redovnim prilikama to i učinio i stoga takvu korist ostvarivao od predmetne drobilice, što u konkretnom slučaju ne proizlazi niti iz jedne okolnosti.

23. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi u spornom razdoblju ostvario koristi od rada odnosno davanja u zakup mobilne drobilice jer to nije potkrijepljeno bilo kakvim dokazom. Tužitelj nije ni pokušao dokazati koje bi to radove i za koga obavljao, odnosno kome bi to i za koliki iznos mogao dati u zakup mobilnu drobilicu pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

24. Dakle, tužitelj nije dokazao da bi on zaista, prema redovnom tijeku stvari radom odnosno iznajmljivanjem drobilice ostvarivao koristi.

25. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

26. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, budući da isti nije potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

U Rijeci, 8. listopada  2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan