REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-553/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Mariji Sošić u pravnoj stvari tužitelja NV, vl. Auto taxi prijevoznik br. 3516, Zagreb, Stupnička 12 (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojega zastupa ŽV, u [adresa], protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2 (OIB:94472454976), zastupaju ga odvjetnici u odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude poslovni broj: Pn-1297/2022-43 od 26. veljače 2025. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija tuženikova žalba kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 1297/2022-43 od 26. veljače 2025. u pobijanom dijelu točke I. izreke (za iznos od 466,26 eura sa zateznim kamatama i početak tijeka zateznih kamata na cjelokupni dosuđeni iznos):

- preinačuje i sudi tako da se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 397,58 eura sa zateznim kamatama u cijelosti, kao i zahtjev za plaćanje zateznih kamata na cjelokupni dosuđeni iznos od 781,93 eura u razdoblju od 1. srpnja do 12. rujna 2017.

- potvrđuje u preostalom pobijanom dijelu - za iznos od 68,68 eura i za zatezne kamate na cjelokupno dosuđeni iznos od ukupno 781,93 eura koje teku od 13. rujna 2017. do isplate po stopama kako je to naznačeno u točki I. prvostupanjske presude.

II. Preinačuje se i odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke tako da se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.402,16 eura sa zateznim kamatama od 26. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu – za iznos od 179,65 eura - odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.179,51 eura sa zateznim kamatama koji na iznos od 53,46 eura teku od 1. srpnja 2017., na iznos od 625,06 eura od 1. kolovoza 2017. i na iznos od 501,00 eura od 1. rujna 2017. pa sve do isplate i sve u roku od 15 dana (u točki I. izreke), dok je u točki II. izreke odlučeno o troškovima postupka i naloženo tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.581,81 eura sa zateznim kamatama od 27. veljače 2025. do isplate.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovu presudu djelomično u točki I. izreke pobija tuženik preko iznosa glavnice od 713,25 eura odnosno za iznos od 466,26 eura te odluku o početku tijeka zateznih kamata (smatrajući da kamate teku od presuđenja) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava a posebno pobija i odluku o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava uključujući i mjerodavnu Odvjetničku tarifu. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 466,26 eura kao i preinačenje odluke o troškovima postupka tako da tužitelju naloži naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove te troškove žalbe u iznosu od 182,79 eura.

3. Tužitelj, kojemu je tuženikova žalba uredno dostavljena, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet je spora još tužiteljev zahtjev da mu tuženik na ime naknade štete isplati iznos od 466,26 eura (od ukupno dosuđenog iznosa od 1.179,51 eura) sa zateznim kamatama te početak tijeka zateznih kamata na cjelokupni dosuđeni iznos. Legitimacija stranaka i tuženikova odgovornost nisu ni bile sporne.

5.1. Sporni iznos odnosi se na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od lipnja do kolovoza 2017. zbog oštećenja automobila (totalne štete) u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13. lipnja 2017. u Zagrebu i to krivnjom tuženikova osiguranika, jer sve dok nije našao novi automobil s kojim je opet počeo voziti tužitelj nije mogao ostvarivati zaradu koju bi inače ostvarivao kao pružatelj usluge taksi prijevoza.

6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev i za još sporni iznos naknade štete od 466,26 eura (ukupno 1.179,51 eura) a visinu je štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od lipnja (dijela), srpnja (u cijelosti) i kolovoza (dijela) 2017. prvostupanjski sud utvrdio prihvaćajući prvi (inicijalni) nalaz vještaka za financijsku struku Tkalec d.o.o. (vještakinja Lidija Tkalec Gradinščak) kojim je visina izgubljene zarade utvrđena na temelju prosječne zarade tužitelja u obavljanju taksi službe u prvom i četvrtom tromjesečju 2017. smatrajući neosnovanim tuženikov prigovor kako je ljetno razdoblje u Zagrebu mirnije, jer da to ujedno ne znači i turistički mirnije razdoblje, sve s obzirom na to da je na tuženikov prijedlog provedeno i dopunsko vještačenje u kojemu je vještak uzeo u obzir razdoblje od travnja do lipnja i od srpnja do rujna 2016. i 2018., dakle godine prije i godine nakon 2017. u kojoj je u ljetnom razdoblju tužitelj pretrpio štetu (razlika je 466,26 eura za koji iznos tuženik i pobija prvostupanjsku presudu).

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnoga prava prema članku 365. stavku 2. ZPP u vezi s člankom 457. ZPP (spor male vrijednosti), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio kako je presuda djelomično rezultat pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve činjenice koje proizlaze iz stanja spisa.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj jer prvostupanjska presuda nema nedostataka i može se ispitati.

9. U ovoj parnici više nije sporno da je tužitelj pretrpio štetu u vidu izgubljene zarade u dijelu lipnja te srpnju i dijelu kolovoza 2017. kada nije bio u mogućnosti ostvarivati zaradu obavljajući uslugu taksi prijevoza jer je u prometnoj nezgodi 13. lipnja 2017., koju je skrivio tuženikov osiguranik, nastala totalna šteta na vozilu kojim je do tada obavljao navedenu službu.

10. U većemu je dijelu (u visini od 713,25 eura) nesporna i visina štete.

11. Tuženik međutim osporava visinu dosuđene štete u preostalom dosuđenom iznosu smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu štete na temelju prosječne tužiteljeve zarade ostvarene u razdoblju od siječnja do ožujka i od listopada do prosinca 2017., već da je trebao uzeti u obzir zaradu ostvarenu u istim mjesecima - od lipnja do kolovoza - 2016. (godine ranije) i 2018. (godine kasnije).

11.1. Osporava i početak tijeka zateznih kamata smatrajući da prije donošenja prvostupanjske presude nije bila utvrđena njegova obveza ni poznata visina štete pa da do tada nije bio u zakašnjenju, pozivajući se na odredbu članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05).

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka, uključujući i dopunu od (stranice 139 do 143 spisa) proizlazi kako je u 2016. godini tužitelj imao veće primitke u drugim dijelovima godine u odnosu na razdoblje od srpnja do rujna a tako je, iako je razlika nešto manja, bilo i 2018. godine pa se može zaključiti kako je zarada od taksi službe u Zagrebu manja u ljetnim mjesecima (osobito u srpnju i kolovozu) nego u drugim dijelovima godine (osobito u prosincu) pa bi, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, mjerodavno usporedno razdoblje bilo ljetno razdoblje (od lipnja do kolovoza) godine ranije dakle 2016. godine, jer je po prirodi stvari tužitelj mogao očekivati takvu zaradu i sljedeće godine, pri čemu treba uzeti u obzir i nepostojanje naznaka o tome da su cijene usluga u 2017. u odnosu na 2016. godinu bile više.

12.1. Tužitelj je u razdoblju od travnja do lipnja 2016. ostvario primitke u ukupnom iznosu od 17.076,00 kuna odnosno prosječno mjesečno u iznosu od 5.692,00 kuna pa u odnosu na taj iznos i nakon oduzimanja primitaka koje je tužitelj ostvario u prvih 13 dana lipnja 2017. (2.870,00 kuna) i procijenjenih izdataka u iznosu od 514,09 kuna izgubljena zarada za lipanj 2017. iznosi 2.307,91 kunu od kojega iznosa treba odbiti 2.000,00 kuna koliko je tuženik tužitelju isplatio u izvansudskom postupku, tako da izgubljena zarada za lipanj 2017. iznosi još 307,91 kunu/40,87 eura.

12.2. U srpnju 2017. tužitelj uopće nije radio a 2016. je godine u razdoblju od srpnja do rujna ostvario ukupne primitke u iznosu od 13.110,00 kuna ili u prosjeku mjesečno 4.370,00 kuna. Kada se od toga iznosa oduzme iznos procijenjenih izdataka od 1.150,00 kuna preostaje iznos od 3.220,00 kuna/427,37 eura i to je izgubljena zarada za srpanj 2017.

12.3. Izgubljena zarada za kolovoz 2017. u kojemu je tužitelj djelomično radio, iznosi 2.363,60 kuna/313,70 eura (oduzimanjem ostvarenih primitaka od 1.163,00 kuna i procijenjenih izdataka od 843,40 kuna od ranije navedenog iznosa od 4.370,00 kuna).

13. Tužitelj stoga ima pravo na naknadu štete u iznosu od još 781,93 eura a to znači da je tuženikova žalba osnovana za iznos od 397,58 eura i neosnovana za iznos od 68,68 eura pa je na taj način valjalo odlučiti o tuženikovoj žalbi - djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 397,58 eura sa zateznim kamatama a u preostalom dijelu odbiti žalbu kao neosnovanu – za iznos od 68,68 eura ali i za zatezne kamate dosuđene od dospjelosti svakog pojedinog iznosa odnosno od prvoga dana sljedećega mjeseca od mjeseca u kojemu je nastala šteta.

14. Tuženikova je žalba samo djelomično osnovana i protiv odluke o početku tijeka zateznih kamata, s obzirom na to da se radi o novčanoj imovinskoj šteti a obveza se naknade takve štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete kako je propisano u članku 1086. ZOO/05 pa zatezne kamate ne mogu početi teći tek od dana presuđenja, tim više što je visina naknade štete određena prema cijenama u vrijeme nastanka štete, ali ipak zatezne kamate u konkretnom slučaju ne teku od nastanka štete već od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku kao osiguratelju, prema članku 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05.).

15. Žalba je djelomično osnovana i protiv odluke o parničnim troškovima jer je djelomično osnovan tuženikov žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava a odluku je o troškovima valjalo djelomično preinačiti i s obzirom na preinačenje prvostupanjske presude, ali samo u pogledu troškova vještačenja koje je predujmio tuženik u iznosu od 100,00 eura za dopunu vještačenja koju je ovaj drugostupanjski sud uzeo u obzir i utemeljio odluku na činjenicama koje proizlaze iz te dopune.

15.1. Tuženik stoga, bez obzira na uspjeh u sporu, ima pravo na naknadu tih troškova a prvostupanjski je sud tužitelju neosnovano priznao i troškove sudske pristojbe na prethodnu žalbu u iznosu od 53,09 eura iako u samoj žalbi takav zahtjev nije bio određeno postavljen (kako to mora biti prema članku 164. stavcima 1. do 3. ZPP) a prema konačnom uspjehu (na iznos od 781,93 eura) tužitelju pripada i manji iznos pristojbe na tužbu i presudu (po 26,54 eura a ne po 39,82 eura kako je to dosudio prvostupanjski sud), tako da su tužitelju neosnovano dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 179,65 eura.

15.2. U preostalom dijelu tuženikova žalba nije osnovana jer su sve radnje za koje su tužitelju dosuđeni troškovi bile potrebne za vođenje parnice a pravilno je primijenjena i vrijednost boda u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023) odnosno u skladu s odredbom Tbr.52. stavka 3. te Tarife kojom je propisano da sud ili drugo tijelo, kad odlučuje o naknadi (nagradi) troškova zastupanja na teret protivne strane ili proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

15.3. Iako nakon djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude tužiteljev uspjeh nije potpun (iznosi nešto više od 88%) nije bilo razloga za drugačiju odluku o troškovima u pogledu zastupanja po punomoćniku odvjetniku jer s obzirom na to da su iznosi od 1.179,51 eura i 781,13 eura u istom vrijednosnom razredu (odvjetniku pripada nagrada od 75 bodova) treba smatrati kako u pogledu odbijenog dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi (članak 154. stavak 5. ZPP).

16. Tuženik nema pravo na naknadu troškova žalbe iako je djelomično uspio jer on i dalje nije stranka koja ima pravo na naknadu troškova postupka s obzirom na manji uspjeh u sporu (prema članku 154. stavku 2. ZPP).

17. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 368. stavka 1. i 373. točke 3. te 373.a i u pogledu troškova žalbe na temelju članka 166. stavaka 1. i 2. sve u vezi s člankom 457. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 8. listopada 2025.

Sudac:

Marija Sošić