REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-402/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Vučković, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1303/2021-32 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća, a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 1303/2021-32 od 12. siječnja 2024.:

- preinačuje u točki I. izreke u odnosu na tijek zateznih kamata na dio glavnice i sudi:

„Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 1.148,05 eura teku u razdoblju od 19. veljače 2021. do 13. lipnja 2022.“

- potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tužitelju dosuđena glavnica preko iznosa od 1.468,14 eura do ukupno dosuđenih 1.937,75 eura, kao i u preostalom pobijanom dijelu zateznih kamata;

- potvrđuje u točki III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1303/2021-32 od 12. siječnja 2024. u točki II. izreke.

III. Odbijaju se zahtjevi tuženika i tužitelja za naknadu troškova žalbe.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.937,75 eura / 14.600,00 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 19.02.2021. godine do isplate (točka I. izreke), dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u visini 212,35 eura / 1.600,00 kuna tužitelj odbijen (točka II. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.279,51 eura / 17.174,96 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 12. siječnja 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Prvostupanjsku presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik glede odluke o glavnoj stvari u dijelu dosuđene naknade neimovinske štete preko iznosa glavnice od 1.468,14 eura i dosuđenog tijeka zateznih kamata (točka I. izreke), kao i u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke), sve zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog tuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak te sukladno tome donijeti i novu odluku o parničnom trošku. Potražuje trošak žalbe.

2.1. Prvostupanjsku presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija i tužitelj, i to u odbijajućem dijelu odluke o glavnoj stvari (točka II. izreke) zbog pogrešne primjene materijalnog prava prilikom odmjeravanja visine neimovinske štete. Žalbeni je prijedlog tužitelja preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti. Potražuje trošak žalbe.

3. S objema žalbama postupljeno je sukladno odredbi članka 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

3.1. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode tuženika i predlaže odbiti njegovu žalbu. Potražuje trošak odgovora na žalbu.

3.2. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok je žalba tužitelja neosnovana.

5. Predmet spora je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći u ukupnom iznosu od 2.150,11 eura / 16.200,00 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 19. veljače 2021. do isplate, sve povrh vansudski isplaćenih 9.000,00 kuna po tuženiku. Šteta je nastala tužitelju kao vozaču vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 21. studenog 2020. u Velikoj Mlaki, a za koju nesreću je u cijelosti odgovoran osiguranik tuženika.

5.1. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 1.937,75 eura / 14.600,00 kuna (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu od 212,35 eura / 1.600,00 kuna tužbeni zahtjev odbio (točka II. izreke) kao previsoko postavljen.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika i tužitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (izuzev u dijelu odluke o troškovima postupka) te na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali je na tako utvrđeno činjenično stanje djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tuženika u dijelu određivanja tijeka zateznih kamata, pa su time ostvarene pretpostavke za djelomično prihvaćanje tuženikove žalbe i djelomično preinačenje prvostupanjske presude.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda niti u izreci, a niti u obrazloženju, ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), s obzirom da je izreka presude dovoljno jasna, određena i usklađena s obrazloženjem u kojem prvostupanjski sud navodi valjane, uvjerljive, logične i dosljedne razloge za utvrđene pravno relevantne činjenice, sve u skladu sa stanjem spisa odnosno provedenim dokazima, koje je prvostupanjski sud savjesno i brižljivo ocijenio zasebno i u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, zbog čega prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a.

7.1. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. U ovoj fazi postupka, s obzirom na iznesene žalbene razloge, nisu sporni osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, visina prihvaćenog tužbenog zahtjeva do iznosa od 1.468,14 eura, kao ni tijek zateznih kamata na iznos neimovinske štete koju je tužitelj prvotno zatražio tužbom.

8.1. U vezi s time, za istaknuti je da tuženik žalbom pobija točku I. izreke u dosuđujućem dijelu glavnice preko iznosa od 1.468,14 eura, pa je do tog iznosa glavnice prvostupanjska presuda već postala pravomoćna.

8.2. S druge strane, sporni u ovoj fazi postupka jesu visina tužitelju priznate neimovinske štete preko iznosa od 1.468,14 eura, sve do tužbenim zahtjevom ukupno zatraženih 2.150,11 eura / 16.200,00 kuna, zatim tijek zateznih kamata za dio tužbenog zahtjeva kojeg je tužitelj preinačio (povisio) nakon provedenog vještačenja, kao i tijek zateznih kamata koje teku na tužitelju priznati iznos imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći. Sporan je i tužitelju dosuđeni parnični trošak.

10. U pogledu neimovinske štete, prvostupanjski sud je, nakon provedbe dokaznog postupka i dovoljne raspravljenosti za ovaj predmet bitnih pitanja, a posebice na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka kirurga - na koji parnične stranke nakon usmenog izlaganja nisu imale daljnjih primjedbi niti su predlagale daljnje dokaze - utvrdio da je tužitelj kao posljedicu prometne nezgode od 21. studenog 2020., a cijeneći u njoj zadobivene ozljede, tijek liječenja i specifične okolnosti slučaja, trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana (kumulativno); zatim primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta te potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg intenziteta 6 dana te blažeg intenziteta 75 dana – kumulativno s ozljedama i zabrinutošću za plod – srednjeg intenziteta u trajanju 1 dana te blažeg intenziteta 55 dana; kao i da je kod tužitelja zaostala smanjena životna aktivnost od 1% u vidu redukcije kretnji vratne kralježnice.

10.1. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda rezultat su valjane i savjesne ocjene dostupnih mu i predočenih dokaza, ocjene za koje je taj sud dao valjane, dovoljno logične i uvjerljive razloge, ocjene na koju je taj sud imao pravo – koju kao takvu prihvaća i ovaj sud, a tako utvrđeno činjenično stanje, u ovoj fazi postupka, u bitnome nije sporno niti među parničnim strankama.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 1.937,75 eura / 14.600,00 kuna, od čega je tužitelju na ime neimovinske štete priznat iznos od 22.900,00 kuna (fizički bolovi, strah i smanjena životna aktivnost), a na ime imovinske štete iznos od 700,00 kuna (tuđa pomoć i njega), dakle ukupno 23.600,00 kuna, što umanjeno za iznos od 9.000,00 kuna kojeg je tuženik isplatio u mirnom postupku, daje upravo dosuđeni iznos od 1.937,75 eura / 14.600,00 kuna (točka I. izreke prvostupanjske presude), dok je za više zatraženi iznos neimovinske štete od 212,35 eura / 1.600,00 kuna, tužbeni zahtjev odbijen (točka II. izreke prvostupanjske presude).

12. Člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.). Sud će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

13. Sagledavajući, u njihovoj ukupnosti, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha koje je pretrpio tužitelj, kao i zaostalo smanjenje životne aktivnosti, a imajući dodatno u vidu tužiteljevu mlađu dob u trenutku nesreće (34 godine) – što pretpostavlja da će veći dio života trpjeti trajne posljedice, zatim nelagodnosti pretrpljene u tijeku liječenja (specijalistički pregledi, potreba mirovanja, uzimanja analgetika, rendgenska snimanja, višestruke fizikalne terapije i sl.), specifične okolnosti konkretnog slučaja (iznenadni i siloviti nalet na tužitelja i njegovu trudnu suprugu koji su se nalazili u vozilu zaustavljenom na semaforu) te svrhu koju ima dosuda naknade neimovinske štete – to je ocjena ovoga suda da je prvostupanjski sud, pribrajajući pritom i nesporni iznos pretrpljene imovinske štete, pravilno tužitelju odmjerio naknadu štete u ukupnom iznosu od 23.600,00 kuna. Oduzimajući od toga iznosa iznos od 9.000,00 kuna kojeg je tuženik vansudski isplatio tužitelju, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio ukupan iznos štete od 1.937,75 eura / 14.600,00 kuna, pa se u tom dijelu ukazuju neosnovanima kako tuženikova tako i tužiteljeva žalba.

13.1. Pritom, u svjetlu žalbenih navoda tuženika, ovaj sud ukazuje da se neimovinska šteta treba sagledati u svojoj ukupnosti, a kvalifikatorni elementi - uključujući duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti na koje tuženik upire u žalbi - se prilikom odmjeravanja njezine visine svakako uzimaju u obzir, ali ne pojedinačno niti odvojeno od ostalih kvalifikatornih elemenata i specifičnih okolnosti slučaja.

14. Nadalje, tuženik neosnovano prigovara da je zateznu kamatu na priznati iznos imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći trebalo tužitelju dosuditi tek od presuđenja, imajući pritom u vidu da satnica koju je primijenio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi (8,75 kuna), prema stavu ovog suda, odgovara najmanje iznosu satnice u vrijeme pružanja takve nemedicinske pomoći i njege, odnosno u vrijeme nastanka štete, pa nema razloga da se zatezna kamata na iznos imovinske štete dosuđuje tek od dana presuđenja.

15. Međutim, osnovano tuženik ukazuje u svojoj žalbi da zatezna kamata na preinačeni, odnosno povišeni dio tužbenog zahtjeva nije mogla početi teći prije postavljanja takvog zahtjeva.

15.1. Naime, tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, slijedom čega zatezna kamata na naknadu neimovinske štete, u smislu članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 dalje u tekstu: ZOOP), ne može početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu te štete od tuženika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1045/2024, Rev-247/2023 i dr.).

15.2. S obzirom da je tužitelj u tužbi zahtijevao isplatu iznosa od 789,70 eura / 5.950,00 kuna, a da je nakon pisanog nalaza i mišljenja vještaka, u podnesku od 13. lipnja 2022. (stranice 53-54 spisa) povisio tužbeni zahtjev, dok mu je u konačnici dosuđeno 1.937,75 eura / 14.600,00 kn - to je na razliku između dosuđenog i prvotno zatraženog iznosa, tj. na iznos od 1.148,05 eura / 8.650,00 kuna tužitelju neosnovano dosuđena zatezna kamata za razdoblje do postavljanja konačnog tužbenog zahtjeva (13. lipnja 2022.), pa je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo ocijeniti kao osnovanu i tužbeni zahtjev u dijelu zateznih kamata koje na tu razliku teku od 19. veljače 2021. do tog datuma odbiti.

16. S druge strane, prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odmjeravanja i obračuna parničnog troška za korist tužitelja.

16.1. Naime, prvostupanjski sud je nagradu za poduzete parnične radnje pravilno odmjerio i obračunao prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a ne prema vremenu poduzimanja pojedine parnične radnje. Pritom je za ukazati da sudska praksa, na koju u žalbi ukazuje tuženik, nije od utjecaja na drugačije odmjeravanje parničnog troška u ovome postupku, s obzirom da se ista odnosi na vrijeme prije primjene noveliranog članka 154. stavka 2. ZPP-a, koji je izmijenjen člankom 28. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 70/19), kao i s obzirom na to da je činjenično-pravni supstrat u pogledu obračuna parničnog troška u tim odlukama bitno drugačiji od ovopredmetnog.

16.2. Nadalje, prvostupanjski sud je, prilikom odmjeravanja troška zastupanja tužitelju, pravilno primijenio izmijenjenu (višu) vrijednost boda od one koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, što je u skladu sa stajalištima Vrhovnog suda RH (npr. Rev-562/2024), kao i s recentnom presudom Visokog upravnog suda broj Usoz- 55/2024-21 od 18. srpnja 2025. (Narodne novine broj: 107/25) koja je potvrdila zakonitost odredbe Tbr. 52. stavka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) iz koje proizlazi da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Naime, navedena odredba je istovjetna s odredbom Tbr. 48. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), u svjetlu koje je prvostupanjski sud primijenio vrijednost boda od 15,00 kuna.

17. Slijedom svega navedenoga valjalo je, uslijed djelomično pogrešne primjene materijalnog prava pri određivanju tijeka zateznih kamata, djelomično prihvatiti kao osnovanu, a u preostalom dijelu odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika, kao i odbiti u cijelosti kao neosnovanu žalbu tužitelja, te na temelju odredaba članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske presude.

18. Kako je žalba tuženika ocijenjena osnovanom samo u neznatnom dijelu sporednog zahtjeva, glede tijeka zateznih kamata, dok je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, valjalo je primjenom članka 166. u vezi s člankom 154. stavcima 1. i 5. ZPP-a, odbiti zahtjeve tuženika i tužitelja za naknadu troškova žalbe te odlučiti kao u točki III. ove drugostupanjske presude.

18.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer navedena radnja nije bila potrebna (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a), pa je odlučeno kao u točki IV. izreke ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 8. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić