REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-55/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HUŽ rođ. H iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV 1 OIB: 66486182714, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko- upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pr-1601/2021-25 od 16. siječnja 2025., a ispravljena rješenjem poslovnog broja Pr-1601/2021-28 od 24. siječnja 2025. u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja i djelomično odbija žalba tužene Republike Hrvatske te se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pr-1601/2021-25 od 16. siječnja 2025.,a ispravljena rješenjem poslovnog broja Pr-1601/2021-28 od 24. siječnja 2025.:

- potvrđuje u točki I. i II. izreke,

- preinačuje u točki III. izreke na način da se odbija zahtjev tužiteljice HUŽ za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.187,50 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok se u preostalom dijelu taj dio presude potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane Republike Hrvatske za naknadu parničnog troška ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja u točki I. naložio je tuženiku Republici Hrvatskoj da isplati tužiteljici HUŽ iznos od 3.158,80 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od dana 25.03.2021. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve do isplate, u roku 15 dana. U točki II. izreke naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane Republike Hrvatske da isplati tužiteljici HUŽ na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 165,91 Eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve do isplate, u roku 15 dana. U točki III. naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 4.187,50 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom specificiranoj u toj točki izreke.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavila je tužena Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). Pobija i odluku o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti kao neosnovan te da se naloži tužiteljici da joj naknadi parnični trošak. Potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP-a.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužene Republike Hrvatske osnovana je djelomično i to samo u odnosu na odluku o parničnom trošku, dok je u preostalom dijelu neosnovana.

6. Nije sporno među strankama da je tužiteljica bila zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske na radnom mjestu vojnika te da je pri obavljanju svoje redovne dužnosti, pri povratku sa smjene stražarskog osiguranja, sudjelovala u prometnoj nesreći 19. srpnja 2020. i pritom zadobila tjelesne ozljede.

6.1. Nije sporno da se u trenutku prometne nezgode tužiteljica nalazila kao u putnica u terenskom vojnom vozilu kojim je upravljala vojna osoba.

7. Sporno je da li postoje okolnosti koje isključuju odgovornost tužene, odnosno da li je šteta nastala isključivom radnjom treće osobe – vozača vozila, da li na konkretan slučaj ima utjecaj činjenica da se tužiteljica osigurala kod Croatia osiguranja kao djelatna vojna osoba kolektivno od posljedica nesretnog slučaja na teret državnog proračuna Republike Hrvatske i da je tužiteljica po toj polici prijavila taj osigurani slučaj.

8. Sud prvog stupnja je djelomično pogrešno utvrdio činjenice i pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o troškovima postupka.

9. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da se odgovornost tužene ima sagledati kroz odredbe Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima, da tužena odgovara po načelu objektivne odgovornosti te da je ona u obvezi u tom slučaju dokazati to postojanje onih razloga koji isključuju njenu odgovornost.

10. Tužena nije dokazala da bi tužiteljica doprinijela nastanku štete, da je do štete došlo njezinom krivnjom i krajnjom nepažnjom i da bi štetu prouzrokovala treća osoba krivnjom ili krajnjom nepažnjom.

11. Tužena neosnovano ukazuje da se trećom osobom ima smatrati vozač teretnog vozila u kojem se u trenutku prometne nezgode kao putnik nalazila tužiteljica, obzirom da je taj vozač zaposlen kod tuženika. Osim toga tužena nije dokazala da je taj vozač štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

12. Suprotno tvrdnji tužene, činjenica što je tužiteljica imala sklopljenu policu osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) i da je osiguravatelju podnijela zahtjev za isplatu osigurnine zbog nastupa osiguranog slučaja (u svezi ove prometne nezgode), nema utjecaja na smanjenje naknade štete koju tužiteljica traži obzirom da joj se prema polici iz kolektivnog osiguranja isplaćuje naknada na temelju ugovornog osiguranja – invalidnina, a ovdje tužiteljica traži naknadu neimovinske i imovinske štete zbog odgovornosti tužene kao njena poslodavca, a zbog pretrpljene ozljede na radu. Ovdje se radi o dva samostalna i međusobno odvojena pravna osnova koja se procjenjuju po različitim pravnim osnovama i ne radi se o osiguranju od odgovornosti u kojem slučaju kumulacija ne bi bila dozvoljena.

13. Iz navedenih razloga, žalbu tužene kojom se pobija točka I. i II. izreke presude utvrđena je neosnovanom pa je o njoj odlučeno temeljem čl. 368. ZPP-a.

14. U pravu je tužena kada ukazuje da je sud prvog stupnja neosnovano tužiteljici dosudio određene nepripadajuće troškove parničnog postupka i to za: sastav podneska od 30. studenog 2022., 31. svibnja 2023. i 18. prosinca 2023. obzirom se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice jer se u njima samo požurivao sud na postupanje; za sastav podneska od 7. lipnja 2024. jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice obzirom da je tužiteljica samo dostavila potvrdu o uplati predujma; za sastav dva podneska od 2. prosinca 2024. obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da je tužiteljica ta dva podneska dostavila sudu te trošak pristupa na ročište za objavu presude jer punomoćnik tužiteljice nije tom ročištu pristupio.

15. Neosnovano tužena smatra da tužiteljici ne pripada pravo na trošak za sastav podneska od 19. veljače 2024. i 13. ožujka 2024. obzirom da se u prvom podnesku ona očitovala o datom odgovoru na tužbu a u drugom na navode tužene istaknute na ročištu od 28. veljače 2024., time da je sud tada tužiteljici dao rok od petnaest dana za davanje očitovanja na te navode tužene.

16. Neosnovano tužena smatra da tužiteljici ne pripada naknada troškova za vještačenje u iznosu od 500,00 eura jer iz rješenja koji prileže spisu, ono poslovnog broja Pr-1601/2021 od 8. studenog 2024. i onog kojim je to rješenje ispravljeno (Pr- 1601/2021 od 12. prosinca 2024.) proizlazi da je u tom iznosu vještacima isplaćena nagrada (dr. HU, dr. ZU, svakom po 250,00 eura).

17. Slijedom iznijetog utvrđeno je da tužiteljica ima pravo na sve ostale troškove koje joj sud prvog stupnja dosudio pobijanom presudom odnosno u iznosu od 2.000,00 eura uvećanog za PDV od 500,00 eura kao i za troškove vještačenja u iznosu od 500,00 eura, pa je valjalo njen zahtjev za naknadu troškova odbiti u preostalom iznosu od 1.187,50 eura.

18. Obzirom da je tužena sa svojim pravnim lijekom uspjela samo u odnosu na odluku o troškovima i to samo djelomično, a u svezi toga joj nisu nastali posebni troškovi to je odbijen zahtjev za naknadu troškova ovog žalbenog postupka.

U Puli 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić