REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-62/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici VSČ iz [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-210/2023-26 od 10. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-210/2023-26 od 10. veljače 2025. na način da se u točki I. izreke odbija zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 600,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a u točki II. izreke odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 440,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena. U preostalom dijelu se presuda potvrđuje a žalba tuženika odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb da tužiteljici VS na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 3.032,40 eura skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tuženiku tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.375,00 eura skupa sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te odluke prvostupanjskog suda pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik i to iz svih žalbenih razloga. Žalitelj se poziva na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st.1. i 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). U žalbi se ističe da njegova pasivna legitimacija proizlazi iz police osiguranja od odgovornosti koja je zaključena s poslodavcem tužiteljice pa da stoga ne odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/18. i 98/19. - dalje: ZR) odnosno članka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14.,118/14.,154/14., 94/18. i 96/18. - dalje: ZZR). Navodi da nije bilo očevidaca štetnog događaja a po iskazu tužiteljice štetni događaj je nastao izvan uzroka i aktivnosti vezanih uz radni proces i radno-pravnih aktivnosti vezanih uz poslove na kojima je radnik zaposlen. Tužiteljica je svakodnevno prolazila istim putem od porte do garderobe te joj je bilo poznato veliko udubljenje na asfaltnom dijelu puta a kako je padala kiša dan prije štetnog događaja ona je mogla zaključiti da će na tom mjestu nastati lokva promjera 50-80 cm pa je trebala upotrijebiti dužnu pažnju. Smatra stoga da je tužiteljica isključivo odgovorna za nastanak štetnog događaja a podredno da postoji njen doprinos u toj šteti. Protivi se visini dosuđenog iznosa neimovinske štete (pogotovo za pretrpljeni strah) jer da narav ozljede, način liječenja kao i nepostojanje drugih posebnih okolnosti slučaja ne mogu opravdati dosudne pravične novčane naknade koji značajno prelaze Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Pobija odluku o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti i da se naloži tužiteljici da mu naknadi parnični trošak. Podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sudsku pristojbu na žalbu i odgovora na tužbu prema odluci suda.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP.

4. Tužiteljica nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske (tuđe pomoći i njege) i neimovinske štete zbog zadobivene ozljede na radu kod poslodavca Kraš prehrambena industrija d.d. Zagreb, a koju potražuje od tuženika kod kojeg se poslodavac osigurao od odgovornosti iz djelatnosti.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika.

8. Sporan je u ovoj fazi postupka dinamika nastanka štetnog događaja, a time i odgovornost tuženika za naknadu štete, obzirom na tvrdnju tuženika da je šteta nastala isključivom krivnjom tužiteljice odnosno njenom krajnjom nepažnjom. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st.2. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ukazuje žalitelj kao ni one na koje se pazi po službenoj dužnosti. Materijalno pravo je pravilno primijenio prilikom dosuđivanja imovinske štete dok je djelomično izostala pravilna primjena materijalnog prava prilikom utvrđivanja neimovinske štete. Sud prvog stupnja na temelju valjano provedenog dokaznog postupka pravilno je i potpuno utvrdio relevantno činjenično stanje.

12. Ocjena je ovog suda da je pravilno utvrđeno da je tužiteljica doživjela ozljedu na radu kada se hodajući od porte poslovnog mjesta do garderobe, po asfaltiranom dijelu ceste koji je bio oštećen, s namjerom da izbjegne lokvu, poskliznula i izvrnula lijevi gležanj.

12.1. Znači do te nezgode došlo je na radu a prema provedenim dokazima, prijavi o ozljedi na radu, iskazu svjedoka JS i tužiteljice, nezgoda se dogodila na način kako je to opisala tužiteljica. Tuženik ako je smatrao da je tužiteljica doprinijela nastanku štete ili da je isključivo odgovorna za njen nastanak trebao je to dokazati, što nije.

12.2. Stoga je pravilno utvrđeno da je tuženik u cijelosti dužan tužiteljici naknaditi štetu koja joj je nastala u predmetnom štetnom događaju.

13. Imajući u vidu da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu, da je odgovornost poslodavca u tom slučaju objektivna (čl. 25. st.1. ZZR) i da je u st. 2. te odredbe propisano da se poslodavac može osloboditi svoje odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, to je na tuženiku teret dokazivanja postojanja pretpostavki za oslobođenje od te odgovornosti.

14. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama članka 111. ZR. Tako je u stavku 1. tog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

15. Kako je nesporno da je poslodavac tužiteljice imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti iz djelatnosti to tuženik kao osiguratelj odgovara na isti način i u istom opsegu (ali do osigurane svote) kao što bi odgovarao poslodavac, odnosno po načelu objektivne odgovornosti.

16. Ocjena je ovog suda da je o visini tužbenog zahtjeva valjalo odlučiti temeljem nalaza i mišljenja vještaka i u spisu priložene medicinske dokumentacije.

17. Prema mišljenju vještaka Zvonimira Lovrića koje u cijelosti kao objektivnog, stručnog, potpunog prihvaća i ovaj sud, utvrđeno je da je u toj nezgodi tužiteljica zadobila prijelom 5. kosti lijevog zastopalja. Istog dana po zadobivenoj ozljedi pregledana je od strane kirurga koji joj je dijagnosticirao povredu te je imobilizirana otpuštena na kućno liječenje. Nakon toga je provela fizikalnu terapiju. Liječena je konzervativno a liječenje je završeno 9. ožujka 2023. Kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice odnosno njene životne i radne aktivnosti nisu smanjene. Tužiteljica je u svezi zadobivene povrede trpila primarni strah koji je bio prisutan u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja a bio je kratkotrajan i intenzivan, sekundarni strah koji je bio vezan za zadobivenu ozljedu i njene posljedice te je bio jačeg intenziteta i trajao je jedan dan, dok je strah srednjeg intenziteta trajao dva dana a manjeg još 8 dana. Kasni strah u vidu nelagode i bojazni trajao je 14 dana i to za vrijeme liječenja. Tužiteljica je trpjela i fizičke boli i to one jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 14 dana te manjeg oko 60 dana. Tužiteljica je imala potrebu za tuđom njegom i pomoći kroz 35 dana i to po dva sata.

18. Imajući u vidu utvrđeno ocjena je ovog suda da tužiteljici a u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO-a), pripada pravična novčana naknada po osnovi neimovinske štete zbog utvrđene povrede prava osobnosti na duševno i fizičko zdravlje (a imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti, s obzirom na pretrpljene bolove i strah). Osim toga ovaj je sud cijenio dob tužiteljice, okolnosti nastanka štetnog događaja i posljedice koje su iz njega proizašle, a koje su utvrđene iz prije navedenog nalaza i mišljenja vještaka, o pretrpljenim fizičkim bolovima i strahu, njihovom intenzitetu i trajanju, kao i nove Orijentacije kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

18.1. Obzirom na kratkotrajan strah, na njegov intenzitet, nastanak ozljede, činjenicu da liječenje tužiteljice nije bilo dugotrajno i zahtjevno to po ocjeni ovog suda tužena osnovano ukazuje da je tužiteljici prema kriteriju pretrpljenog straha dosuđen i nepripadajući iznos pravične novčane naknade.

19. Pri odlučivanju visine pravične novčane naknade sud je trebao voditi računa i o jačini i trajanju povredom izazvanog straha, te dosuditi pravičnu novčanu naknadu vodeći računa o cilju kojem ta naknada služi ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st.2. ZOO-a). Imajući u vidu navedeno ocjena je ovog suda da tužiteljici po kriteriju pretrpljenog straha ima pripasti pravična novčana naknada u iznosu od 600,00 eura, a ne 1.200,00 eura.

20. Ocjenjujući dužinu i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha ovaj sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sukladno čl.1045.,čl.1046., čl.1100.,čl.1103., ZOO-a u iznosu od 2.200,00 eura.

21. Zahtjev tužiteljice za naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege osnovana je u cijelosti obzirom na utvrđenje da joj je ta naknada bila potrebna ukupno 70 sata ( 2 sata – 35 dana) te da je po slobodnoj ocjeni visina te naknade utvrđena u ukupnom iznosu od 232,00 eura, a što je u skladu sa dosadašnjom sudskom praksom, time da taj dio tuženik nije posebno pobijao.

24. Posljedično s preinakom glavnog tužbenog zahtjeva valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. Imajući u vidu da je tužiteljica u cijelosti uspjela s osnovom i djelomično sa visinom svog zahtjeva, to joj sukladno odredbi čl. 154. st.2. i 155. st.1. ZPP-a pripada naknada parničnog troška u iznosu od 935,00 eura.

25. Pri odlučivanju o parničnom trošku ovaj sud je prihvatio obrazloženje suda prvog stupnja o priznatim troškovima za svaku pojedinu radnju obzirom ona odgovara važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tako je ukupan priznati trošak tužiteljice od 1.375,00 eura umanjen za njen uspjeh od 68%.

26. Tuženiku koji nije uspjio u sporu ne pripada parnični trošak, pa je stoga njegov zahtjev odbijen u cijelosti.

26.1. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu obzirom da ga nije odredilo i po visini, odnosno sukladno odredbi čl. 164. st.2. ZPP-a.

27. Slijedom iznijetog o žalbi tužitelja odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe čl. 373. ZPP-a te čl. 166. st.2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a.

U Puli 8. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić