Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-359/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa GA, po generalnoj punomoći G50/12, protiv tuženice OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dejan Pavlović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1747/2021 od 26. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1747/2021 od 26. studenog 2021.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom zbog ogluhe naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 25.595,97 kuna / 3.397,17 eur[1] zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz dosudu naknade troškova postupka tuženici na teret tužitelja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženica ukazuje u žalbi, budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, te pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6. Pravilno je prvostupanjski sud presudom zbog ogluhe udovoljio tužbenom zahtjevu s obzirom da su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 331.b ZPP- a za donošenje takve presude.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.397,17 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime povrata nepripadno isplaćene mirovine.
8. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 25.595,97 kuna / 3.397,17 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, budući da je tužitelj u razdoblju od 1. srpnja 2002. do 30. lipnja 2011. na ime mirovine isplatio tuženici navedeni novčani iznos, a na koji tuženica nije imala pravo jer je u razdoblju od 1. srpnja 2002. do 12. kolovoza 2002., zatim od 1. rujna 2002. do 30. travnja 2009. te od 3. lipnja 2009. do 30. lipnja 2011. bila u obveznom osiguranju u SR Njemačkoj.
9. Kao dokaz navedenome tužitelj je uz tužbu priložio rješenje HZMO-a, Područne službe u Zagrebu, Klasa: 140-11/02-01/03473322312, Urbroj: 341-25-03/2- 02-124445, od 13. travnja 2006., kojim je tužiteljici priznato pravo na razmjerni dio invalidske mirovine, a na temelju kojeg joj je tužitelj isplaćivao mirovinu, zatim potvrdu njemačkog nositelja osiguranja – D-HR 205 od 31. svibnja 2012. o razdobljima osiguranja u SR Njemačkoj, obračun isplaćene mirovine, rješenje HZMO-a, Područne službe u Zagrebu, Klasa: 141-02/14-03/03473322312, Urbroj: 341-25-06/2-14-081561 od 11. lipnja 2014. kojim je utvrđena nepripadnost isplate razmjernog dijela invalidske mirovine u iznosu od 25.595,97 kuna / 3.397,17 eur, rješenje HZMO-a, Središnje službe, Klasa: 141-02/15-03/03473322312, Urbroj: 341-99-06/2-15-1249, od 27. veljače 2015. kojim je odbijena žalba tuženice izjavljena protiv rješenja o utvrđenju nepripadno isplaćene mirovine, te rješenje HZMO-a, Središnje službe, Klasa: 141- 02/16-03OB:03473322312, Urbroj: 341-99-06/2-15-1249, od 9. prosinca 2016. kojim je odvijen prijedlog tuženice za obnovu postupka.
10. Dalje, tužitelj je uz tužbu priložio i presudu Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Usl-317/2018 od 24. rujna 2018. kojom je odbijen zahtjev tuženice za poništavanje citiranog rješenja tužitelja od 9. prosinca 2016., te presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4909/2018 od 9. siječnja 2019. kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku od 24. rujna 2018., kao i dva dopisa kojima je pozvao tuženicu na izvansudsko namirenje dugovanja, zajedno s povratnicama.
11. Dalje, uvidom u spis predmeta proizlazi da su tuženici tužba i rješenje kojim se poziva na davanje odgovora na tužbu uz upozorenje na posljedice nedavanja odgovora na tužbu, i to uz prijevod na njemački jezik, uredno dostavljeni 19. kolovoza 2021. sukladno odredbama Uredbe (EZ) 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima, a da tuženica nije u za to danom roku od 30 dana podnijela odgovor na tužbu.
12. Prema odredbi članka 331.b stavak 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za odgovor na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili sa činjenicama koje su opće poznate, 4) ako ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
13. Dakle, osim toga što su tuženici uredno dostavljeni tužba i poziv za odgovor na tužbu, na što se tuženica oglušila, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a koje činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te ne postoje ni općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima ističe da nisu ispunjene sve pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe propisane citiranom odredbom članka 331.b stavak 1. ZPP-a, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 166. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13.).
14. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima osporava da je u relevantnom razdoblju bila u radnom odnosu, ističe se da presudu zbog ogluhe, u skladu s odredbom članka 353. stavka 2. ZPP-a, nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok okolnosti da je tuženica starije životne dobi i da joj je bilo otežano pribaviti dokumentaciju potrebnu za davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke.
15. Nadalje, u odnosu na korespondenciju između HZMO-a i nositelja njemačkog mirovinskog osiguranja, koju tuženica dostavlja uz žalbu, ističe se kako prema odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a nije dopušteno po prvi puta u žalbi iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, stoga ovaj sud navedeni dokaz nije razmatrao. Uz navedneo, ističe se da je dostavljena korespondencija na njemačkom jeziku, što je u suprotnosti s odredbom članka 104. ZPP-a.
16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
17. S obzirom da tuženica nije uspjela sa žalbom, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci 8. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
